a možda bi njegovo naljeganje na trbuh bio moj put do orgazmičkog poroda
:lol::lol::lol:
Printable View
a možda bi njegovo naljeganje na trbuh bio moj put do orgazmičkog poroda
:lol::lol::lol:
draga moja,Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
koliko ti žena na forumu, gostiju koji čiribimbe,
zavide na slici tog savršenog i savršenog poroda
Misli su vam brže od svjetlosti, a ja uživam čitajući vas. ( tko će se sutra rano dignuti?)
Beti,vidim ja da bi se i ti prigrlila
ali tek poslije mene,
tako mi je aleks obećala, a od mujice ćemo iznuditi obećanje ujutro
koji glagol iznuditi?
pp :lol::lol:Citiraj:
princess puffy prvotno napisa
bojim se da će do jutra velika metla uništiti naše savršene planove poroda
morat će mesti umjesto da pije kavu podrške s ifi:mrgreen:
nemoj me zezati,
nismo uopće skrenule ( s teme)
u potpunosti si u pravu
imamo sve tražene elemente
nema klistira, nema brijanja, nema liječničke intervencije
idealan PKK :mrgreen:
Ne, niste uopće skrenule (s teme):lol::lol::lol:.
Svi elementi su tu. A spominjanje orgazmičkog poroda je sigurnost ostanka svih postova;-).
Stajem u red, doduše za porod više ne, ali...
može Beti,
pošteno,
poslije mene,
kao što sam već i napisala
Znam tu priču, koristila mi je u "edukaciji" supruga :) Gledala ih i u onoj emisiji od Trbovićke.Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
Hehe, nismo još trudni, ali me "primilo" zadnjih godinu dana. Ja sam štreber pa sve pripreme odrađujem tako, kupujem literaturu (od odenta do akademske literature), čitam, učim, gledam forume, skidam filmove (the business of being born, orgasmic birth)....a ta tema mi je i dio profesije i imam privilegiju prenositi je na mlađe generacije, naravno...u skladu s međunarodnim smjernicama :)
Glede pitanja kako legalno nabaviti lijekove, instrumente i kisik...Pa kisik može nabaviti svaka fizička osoba, nema tu recepta, odeš u tvrtku koja prodaje plinove i kupiš. Podrazumijeva se da imaš određene načine pretakanja iz te velike boce u manju i onda opremu s kojom smanjuješ tlak da bi se plin mogao disati. I da, naravno, znaš što radiš jer kisik nije bezopasan. Ja kao ronioc često koristim kisik, za potpuno nemedicinske svrhe.
Instrumenti...isto se kupi, malo kompliciranije, na kraju krajeva to ti niti ne treba za porod u kući (osim nekih osnovnih stvari, pretpostavljam da nitko lud ne bi išao raditi sekciju doma). CTG monitor praktički imaš u slobodnoj prodaji, malo jači model kakav koriste i u bolnici (ali ne bih to kontinuirano koristila). Lijekovi - kupi se na liječničku iskaznicu, toleriraju u apotekama. Ako radiš po bolnicama onda postoje i razni nelegalni načini, najlakše je uzimati lijekove medicinskim sestrama, mogu i doktori ali im je teže jer obično sestre imaju ključ. Ja ne opravdavam da se iz bolnica kradu medicinske potrepštine, to je veliki problem.
Ljudi koji sude druge prema stupnju obrazovanja i zvanju su po meni licemjeri, ako sam te uvrijedila - oprosti. Napisala sam tako jer postoje neki liječnici koji smatraju da nitko drugi nema dovoljno znanja prosuđivati i kritički analizirati medicinske podatke, a to jednostavno nije istina. Znanje se ne smije ograničavati samo pojedinim strukama i sreća da psotoji internet koji omogućuje pristup informacijama do kojih se prije teško dolazilo. Često se i danas događa da kad liječnik nešto izjavi o nekoj zdravstvenoj temi to se a priori prihvaća, bilo istina ili ne. Ako to izjavi osoba koja nije liječnik ili neki drugi zdravstveni djelatnik onda treba praktički dokazivati (radovima, citatima i sl.) da je to istina.
Dražančić zagovara fiziološki porod???? Ne mogu se sad ustajati i otići do druge sobe po knjigu, ali on zagovara aktivan način vođenja poroda. Primjerice, rutinsko davanje spasmexa i apaurina....
jedva sam obrisala noćni cirkus
molim vas da to više ne radite, predugo mi traje čitanje svih postova, odabir onih koje treba maknuti, a i samo micanje
hvala!
čuj, budimo realni, nije baš ni tako. ne valja ni pretjerivati. ja mislim da ipak treba reć da - boli. meni je mama (jedini izvor edukacije prije deset godina :mrgreen:) rekla da je to ko malo jača menstruacija :roll: pa sam ju "psovala" u onim zadnjim trudovima. mislim, možda je kriv drip, al sumnjam. čitala sam priče s kućnih poroda i bome u mom slučaju nema baš neke prevelike razlike. ajd, bila sam i u ležećem položaju, al da mi je neko rekao da se moram dignuti u tih zadnjih sat vremena, i taj bi dobio svoj dio "psovanja". pod navodnicima samo zato jer nisam koristila ružne riječi.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
ono što me fasciniralo i što mi dan danas nije jasno :mrgreen:, je da mene, paničarku, bez obzira na bol, niti u jednom trenu nije uhvatila panika. osjećala sam se potpuno sigurno. zaslugu za to sigurno ima činjenica da je mm bio sa mnom. igrom slučaja sam bila u bolnici, kad su mi počeli trudovi u pet ujutro. i kad sam ga zvala da dođe ODMAH jer ću, po maminoj edukaciji, rodit jaako jaako brzo. a rodila sam u devet navečer :roll: :mrgreen:
bio mi je super, osim što me pokušao utišati. hbg, ja nisam od onih koje tiho rađaju, svašta sam pričala, derala se i tako. babica je rekla da me pusti, da mi je valjda tako lakše. samo jedna je imala ideju da vičući trošim snagu, al ostali svi su bili na mojoj strani. LOL
kakvu snagu, meni je jedino prirodno kad te tako boli da se - dereš, tako mi je bilo lakše. tu je isto bilo riječi o tome da moraš biti tih pa će ti onda biti bolje - to je isto zabluda. valjda nekome paše, meni nikako. ja sam se - derala. i pričala pi**arije, žalila svoje dijete kako neće imati ni brata ni sestru jer nema šanse da ja još jednom ovo prođem, plakala da ga neću moći voljeti kad mi tako nanosi bol, ma svašta.
a sam izgon mi je ostao u divnom divnom sjećanju. a tek poslije njega, uuu, to ni najbolje droge u mozgu ne mogu proizvesti, nas troje, zagrljeni, nas dvoje plačemo od sreće, ja u nekom beztežinskom stanju, a beba mirna, mirna, gleda, na mojim prsima...
vidiš, ja takvog blaženstva nakon prvog poroda nisam osjetila, jer sam bila potpuno nadrogirana dolantinom-koji nisam HTJELA! i jer su bebu isčupali odmah, al doslovno, polegli ga na mene, mm nas je slikao, počupali
tek sam nakon drugog skužila što je to, oksitocinski udar
mislim da netko može misliti da je ovaj moj prvi porod normalan jedino ako svijet nije normalan. a očito nije.
Da, to je gadna droga. meni su nakon prvog poroda pokazali dijete (prije nego su ga odnjeli u letu) , a meni je na pamet padalo samo kako je prljav, i tupilo...:/Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Nakon drugog poroda , bez droge, koji je emocionalno i fizički bio puno teži, potpuno različita situacija, potpuno različit osjećaj. :/
Gle, to je totalno različito pitanje "hrvatskog preživljavanja", rubrika "vrtići", "porezi" itd. Evo, u mojoj firmi, 90% trudnica radi, a nisu zdravije od ostatka hrv. populacije. To nije neko medicinsko, nego socijalno pitanje. Ja sam u svojoj 38.-moj nakon 10-togodišnjih cirkuliranja po dr-ovima i heavy medicine najnormalnije radila 45 dana prije termina jer to tako svi u mom okruženju rade, jer sam se dobro osjećala, ne daj Bože ležanja u trudnoći, to mi je oduvijek bio horor hororora.Citiraj:
Danci_Krmed prvotno napisa
Ne isplati im se raditi, a nitko ih ne kontrolira
kako to nije jasno?
to što kad su na fiktivnom bolovanju, što se onda malo i kreću, leže za svaki vrag, boje se sunca i kiše-to je druga stvar
Rade one kojima se rad isplati, kojima poslodavci isplaćuju plaće itd. Ostalo je skliski teren indikacija. Rubrika vrtići i što napraviti, a akcije naše ovise o našem uvjerenju jel' možemo sustav promijenit, ili ga možemo samo "zeznut", što je standardni modus preživljavanja, još uvijek prevladavajući, na ovim prostorima. To je sad rubrika filozofija i djela.
Ali, zbog tog skliskog terena, ponavljam, ja ću prije se držat doktora i njegove procjene o rizicima, nego ću sve to odbacit i snažit se u uvjerenju da tijelo sve samo zna i može jer je savršeno kakvim ga je priroda napravila.
A tu se sad prezentiraju dvije krajnosti i baš mutna voda, ono, ne vjeruj nikom od službenih... nego tijelu?
Ne kažem da ne postoji prostor za poboljšanja, ali mi je važno over and over istaknuti da neće sve bit dobro jer je osoba vjerovala tijelu i bila osnažena itd. I da je bitno da postoji medicinska trijaža, ne samo na temelju osjećaja što nam je veća.... upotrijebit ću omraženu riječ, ali sa posustala jer svi se s njom nabacuju i svi je kao "razumiju" pa ko sam ja da to zaustavim - komocija.
Mislim istaći to da se kao poboljašnje sustava nudi to što je, po mom sudu, još opasnije tj. zeznut će rijetke, ali više nego što sad sustav zeza većinu. A zanemaruju se ti rizici jer to.... negativno djeluje na osnaživanje. Tako ja to vidim.
ja mislim da ima tu ljudi koji nisu za krajnosti :)
ali postoje primjeri (tipa ja sam ležala u 1.trudnoći skoro mjesec dana radi implantacijskog krvarenja??, naravno, radi straha i vjere u liječnika, u 2. sam ga imala i (druga, ne ista) dr. je rekla ono što sam tada već i sama znala-to su hormoni, bit će ili neće, i to ne možemo promijeniti)
ja vjerujem da većina lječnika savjetuje ovo prvo-jer misle da je ženama lakše "napraviti sve što mogu"-nego prihvatiti činjenicu da neke trudnoće ne počnu dobro...
valjda te ne hvata panika jer znas da je sve ok. a ovo za utisavanje, grrr. mislim da je to jedan od problema, jer je svima tesko podnijeti zenu koja se tako ""oslobodi" u tudovima. ja sam psovala, derala se (skuzila sam da mi deranje pomaze da opustim te glupa misice koje ne znam ni sama zasto nisam nikak drugacije mogla opustiti), kasnije je mikkin rekao da je zvucalo ko da se svadam s nekim :lol: i upravo suprotno, ne samo da deranjem nisam trosila snagu nego sam ju odrzavala. koje su to price koje nam prodaju, samo zato da ostanemo tiho, ccccc.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
cvijo tak mi je lakse kad procitam da nas ima jos koje smo se derale, meni je nakon poroda uvijek neugodno kolko urlam, a maltene da sve druge to odrade u tisini :roll:
Yes, to i ja mislim. I kad čitam Rodu, i kad gledam potpomognutu itd. Ono "misli pozitivno" prevladava, kao i potreba da se ide do posljednjeg daha u nekim stvarima. Ljudi kod nas još uvijek, čini mi se, a sad fakat generaliziram, nisu spremnni za izravnu komunikaciju stila neće svi završit s bebama ma koliko se trudili, netko je medicinski beznadežan slučaj pa ako mu se dogodi čudo - dobro, protok vremena ima svoju ulogu u svemu... pa nije svejedno tipa eto ipak hepiend, uspio 21 pokušaj, nego da to ili treba "riješit" u par godina (što se kod nas ne može zbog sustava) ili... okrenut se nečem drugom. Prva sam ja primjer di sam u istome kiskala. Pozitivne priče odzvajanju, negativne se odrađuju u mraku. Pa ispada da je pozitivnih većina, a nije, fifty-fifty su, samo ova druga "neuspješna fifty" većina šuti jer njihove priče nitko ne želi čuti jer nisu "podržavajuće" i odmah se svaćaju kao ono... a zašto si ti došla ovdje... to je ružno i tužno. Sad se referenciram konkretno na Potpomognutu i koliko se teško probijao topic Izlazne strategije.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
I ono... s takvim stavom nećeš nikad uspjeti, to je toliko jaka mantra da se oni koji misle... "realno i neemotivno" osjećaju freakovima. To toliko prevladava da se pretvorilo u neku opću istinu pa se valjda ono... ne da ljudima ispravljat krive Drine.
Meni poslodavac isplaćuje plaću svakog 5. u mjesecu, plaća je vrlo ok za naše prilike... ali sam od prvog dana na bolovanju, po lječničkoj preporuci. I da je nije bilo ja bi molila da me stave na bolovanje, jer je posao jako stresan, jer radim u istoj prostoriji s 50-tak kolega (van svakog standarda o zaštiti na radu), jer radim u prostoru bez mogućnosti prozračivanja, s klimatizacijom koja više ne radi nego radi (vrijeme viroza je posebno zabavno!), jer se očekuje da se radi bar 10 sati na dan pod normalno i da se posao nosi doma. Prošlu godinu sam radila i po 16 sati na dan. Radila sam s godišnjeg, s bolovanja.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
I sad doslovno odbijam ići na posao.
"Srećom", postoji niz medicinskih indikacija za bolovanje... iako se ja subjektivno sasvim dobro osjećam... Da radim u normalnoj firmi, u normalnim uvijetima ne bi bila na bolovanju. (Ako ćemo po dr. Northrup, miome, jedan od razloga za bolovanje, mogu pripisati životu u toj firmi.)
I nije zabavno biti na hzzo lovi uz iste, zapravo više životne troškove... ali moj mir nitko ne može platiti. Dosta sam ginula za firmu zadnjih desetak i više godina. Sad je mojih pet minuta.
Mislim da je u ovome dosta istine.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
A vidiš ja imam dojam da svi urlaju i da je to nekako standard u bolnici, a ne kad si zoned out. Ja mislim da svako treba urlat ili šutit ovisno o tme što mu odgovara, apsolutno, ali mene su na prvom porodu prestravila ta vrištanja i psovanja, na drugom sam znala da to nema veze samnom i već sam razlikovala ta ventiliranja od pravih šokova kojih je malo ili nimalo, ali kad su me zaprimali u bolnicu prvi put u životu a tamo zvukovi da je fredi kurger mala beba, nije mi bilo ugodno. To nije prigovor trudnicama nego tom prostoru koji nije prilagođen za porode nego za plaćanje računa ili ortodonciju u najboljem slučaju. Pa ako ne možeš prošetet 5 metara, ako ne možeš prdnut da to nije odmah u produ žene dotebe, pa mislim ima li to ikakve veze s mozgomCitiraj:
mikka prvotno napisa
to se nadovezuje na priču da su rodilišta prilagođena medicinskom osoblju a ne rodiljama. tvornički princip. naravno da bi protočnost bila puno manja kad bi svaka rodilja imala svoj izolirani prostor u kojem bi rađala kako želi i koliko treba.
a ne možemo ni birati bismo li radije rodile u bolnici ili u kući za porode, ili u svojoj kući.
U prvoj sam trudnoći htjela raditi do kad se dobro osjećam. No zbog malog krvarenja i opisa posla (kontakt s mnogo ljudi tijekom dana, rad na nogama...) na preporuku dr. odlazim na bolovanje. Bila sam tužna što ne radim. Nakon mučnina osjećala sam se izvrsno i normalno funkcionirala, oglušivala se malo na upozorenje dr. da usporim jer sam malo uloživa. Onda je uslijedio šok. Skoro izgubila bebu u 21. tjednu. Od tada strooogooo mirovanje, i uspjela sam u terminu roditi svoju L. U ovoj trudnoći otpočetka sam na bolovanju (nažalost, mirovanje me nije niti ovaj put zaobišlo). Samo što ovaj put nemam grižnju savjesti što sam odmah otišla na bolovanje jer znam da mi je na 1. mjestu izgurati što dalje s trudnoćom za dobrobit svoje bebe. A posao će malo pričekati. Hoću reći da mene na bolovanje nije potjerao loš poslodavac, već potreba da izguram trudnoću. I vjerujem da većina trudnica koje su na bolovanju imaju valjan razlog za to i ne treba ih se prije reda osuđivati.
Dodatak - pod onim gore da rade one kojima se isplati, kojima poslodavac isplaćuje plaće itd. - pod itd-om sam mislila "normalni uvjeti rada", što god to znači, sa svim stvarima - uvjeti rada, novci, nemobingiranje itd. Mislim da bolovanja u trudnoći i bolovanja u Hrv. općenito u jednoj značajnoj mjeri više govore o uvjetima rada široko shvaćenim - prijava, isplaćivanja plaće itd., nego o med. stvarima. Opet, poslodavci će reći da te prijave ovise o porezima, jer da nas država tjera da je muljamo - konretno, vrtići će se najviše obit o glavu VSS-ovcima kod urednih poslodavaca itd.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Ono, kokoš il' jaje teško je tu skužit.
Ali, po meni, rješenje nije odmah podozrivost za to da su doktori lovci (implicite se misli) lažnih patologija, a da se sve i većina može i bez njih, a to što je većina to ćemo procijenjivat mi sami, u kućnoj ili internetskoj radinosti, na temelju "zvučnih" knjiga ili članaka.
... i podrške istomišljenika s neta. Jer, nema te podrške, članka itd., koja će zamijenit klasično obrazovanje. Tj. nije ili-ili. Ma koliko sama obožavala net i sve med stvari s neta.
ono što sam rekla je izgleda ispalo malo drukčije nego što sam htjela.
po meni, procjena rizika uvijek mora ostati kod majke (odnosno klijenta / pacijenta), liječniku je da objasni i daje potpunu informaciju (dakle, i dobre i loše, obavezno bez zastrašivanja nego iznjeti statistike i mogućnosti) i konačna odluka uvijek ali amabaš uvijek mora ležati kod osobe (klijenta(ice) / pacijenta(ice)). to je temelj osobne slobode.
a iznjela sam onaj primjer trudničkog bolovanja ne da nikoga optužujem niti da komentiram društvenu sredinu ni uvjete nego da kažem da kad postoji želje da se nešto nađe što može biti komplikacija naći će se - poanta je u tome da trudnica (u ovom slučaju jer govorimo o trudnoći) ima pravo na potpunu sliku te pravo donjeti odluku koja je za nju najbolja kad je u pitanje patologija.
Na mom bivšem poslu su prošlo ljeto 3 cure u 4 mjeseca imale spontani! Zbog stresa! Nije slučajnost da se u istoj firmi to dogodi trima ženama. A izvana izgleda sve super, pa su ovu jednu koja je ubrzo opet ostala trudna svi osuđivali jer je od prvog dana otvorila bolovanje.
Hoću reći da ne treba generalizirati i osuđivati, svaka žena za sebe najbolje osjeća da li je sposobna i fizički i psihički. Isti posao nekome može biti stres, a drugom piece of cake...
Ja sam imala dva spontana u životu, pa niti jedan nije bio zbog stresa nego zato što se plod nije dobro razvijao. Ponekad je prirodni odabir puno jaći od mirovanja , lijekova ili bilo čega.
Kako uopće znaš da su te žene imale spontane zbog stresa?
Najčešći uzropk spontanih pobačaja je ovo što sirius kaže - priorodni odabir.
Ilitiga, naša savršena tijela se sama riješe embrija s greškom.
Ja sam pak radila od jutra do mraka pod rokovima i stresom, danima i bez poštenog obroka, uz krvarenja za koje sam mislila da su neredovite menstruacije, i sve je bilo u redu. Sasvim uredna trudnoća.
Ne mislim da sve žene koje čuvaju trudnoću zabušavaju, štoviše sasvim podržavam svaku trudnicu koja se želi maknuti iz nenormalne situacije na poslu. Ali ovo što kaže Danci je istina, kod nas se zaista puno više paničari, pogotovo oko djece, od trudnoće pa na dalje. Tako se na trudnice posebno pazi, što može biti i simpatično, ali ponekad i frustrirajuće (takvi su se osjećaji meni miješali kad nakon što sam objavila trudnoću nisam smjela podići ništa teže od kile, odmah bi se kraj mene stvorio netko da mi to otme iz ruku). Čim se pojavi kapljica krvi odmah si na lijekovima i čuvanju trudnoće sve do poroda. Pa zar nije ipak malo previše tih rizičnih trudnoća?
Koliko mi se čini, 90% uzroka ranih gubitaka trudnoće su kromosomske anomalije ploda, a ništa na strani majke (od njene štitnjače, preko trobofilije (uzrokuju gubitke u 2. trimestru), pa do stresa), i postavila se majka na trepavice od žrtve i samoprijegora, ležala kao... što već leži, gurala utriće i ovo i ono - nema tu spasa. Jednako tako, brijala po kući, skakala padobranom, trčala, "kupala se" u stresu - jednostavno, zdravi implantirani plod tj. zdrava trudnoća, kao što reče jedan dr., su "agresivni" i snažni, nije da visulje kao ukras na božićnoj jelci pa će se sad nešto loše desit. Veza spontanog i stresa može biti dokazana, ali to je ekstremni stres ono da ni druge stvari, valjda, ne funkcioniraju, i u malom broju slučajeva. Tako da, i ja se slažem - prirodni odabir i nema pomoći, niti se može "spasit" od pozitivnih misli, preko ležanja i mirovanja i nestresa, niti se može "uništit" (osim AB-a, ali nećemo sad o tome).
Naravno da boli, jače nego ikoja žena misli dok ne proba, ali stvar je u tome da to nije bol radi bolesti, nego bol teškog rada.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
A radiš i kad te sve već boli, jer želiš nešto dovršiti. Bilo to oprati kuhinjske ormariće, popeti se na Mt Everest ili roditi.
I meni je nepojmljivo derati se na porodu, nezamislivo. Kad rađaš, rađaš, meni deranje nema veze s tim. Koliko smo sve različite.
PS. noćas je bilo nekoliko ( OK, malo više od nekoliko) visprenih, britkih, edukativnih, mudrih i nadasve zabavnih postova. Šteta da ih više nema. Sad smo opet ozbiljni.
Danci, mislim da sam te dobro skužila. :)
Iako sam jedna od tih na "komplikacijama", slažem se, kod nas se prečesto i prelako otvara bolovanje... ostatak iz socijalizma.
Mislim da vani to nije tako jednostavno..