A kako se to ponašaju ljudi koje strahovi paraliziraju?
Printable View
A kako se to ponašaju ljudi koje strahovi paraliziraju?
Sigurno ne mislim da nekog treba "žrtvovati". No mislim da su upravo mnogi starci doživjeli ogromnu štetu dok ih se štitilo. S jedne strane, smanjivalo se kontakte radi sprečavanja širenja bolesti. No istovremeno im je onemogućen kontakt sa članovima obitelji; evo znam slučaj čovjeka koji je svakodnevno zvao starog oca koji je bio u domu i koji mu je svaki dan plakao na telefon, da zašto mu sin ne dolazi. Ovaj mu je objašnjavao da je to zaštita od virusa. Ali starac je bio blago dementan, pa je do sutradan zaboravio na pandemiju i opet pitao isto i ostao mu je samo osjećaj napuštenosti.
Jasno mi je da je tu teško biti pametan i da osoblje u domu mora preuzeti odgovornost i paziti da se zaraza ne širi po domu. Ali s druge strane, one slike domova gdje se starci "dodiruju" preko stakla su užasno tužne. Ljudi su socijalna bića i mnogi su možda spašeni od zaraze, ali su u ovom predugom periodu umrli, a da nisu mogli dotaknuti i zagrliti one koje vole.
I ja. Ja sam Torreovu izjavu shvatila da nema smisla živjet u strahu, ali niti u roza balonu jer - ako se ne ispune očekivanja, ako nisi super super zdrav, djeca savršena i sve super truper, moraš malo promišljat i malo se pazit - ne valja, ajmo na svjetionik i čekat bolje sutra. Nema boljeg sutra. Super nam je ovo danas i nema smisla kukat - što nas ovo zadesi, lele, ali niti se pravit - ne, to se mene ne tiče, ja živim u svojoj dimenziji.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Došla sam na tvoj trag oko pandemije - mislim da ljudi koji je negiraju i stalno očekuju jednu kao režisersku klapu koja će "ovo" (ovu stvarnost) prekinut - zapravo ustravljeni. Najbolji mi je primjer (jer si ne mogu drugačije to racionalizirati) jedna žena od 80 god, bolesna od kronične opstruktivne plućne bolesti, pušač, dr. sc. stem područja (znači, nema niti nekog "objašnjenja" za mene da ona ne razumije to, da je zapravo doktorirala na proučavanju sfingi ili takonešto) - odbija se cijepiti, misli da namjerno pale svjetla u KB Dubrava ne bi li izgledalo da je neka panika i čeka cjepivo koje će amenovati Radman (generacija su) koji isto čeka Godota. S kojim ciljem to misli - ja mislim da se ne može nositi sama sa svojim strahom - strahom od bolesti, strahom od cjepiva.
Ja ne znam nikoga tko je paraliziran strahom od korone.
Znam ljude koji se cijepili, pravilno nose maske i dezinficiraju ruke, znam i one koji ne, u svim mogucim kombinacijama navedenog.
To je otprilike to, od terora u kojem zivimo.
Iz moje perspektive - čovjek paraliziran strahom diže bune zato što dolaze boosteri protiv smrtonosne bolesti (dokaad viššeee, zar još i to, i maske, i prva, i druga, sad i booster doza?). Ti dolaze pred kuće ovih iz stožera i prijete fizičkim obračunima, nije to samo kod nas. Ja to dubinski ne kužim - meni je to izvan područja racionalnog, a nisam stručna to tumačit - ja to kao laik.
Marija, slazem se da su starije osobe u tim situacijama stvarno pretrpile nenadoknadivu stetu, nadam se da vise nikad necemo doci do toga.
Bas zato, i zbog djece i mladih, koji izgubljeno vrijeme nece moci nadoknaditi, mislim da bismo mi ostali trebali napraviti sve sto je u nasoj moci da do toga ne dodje.
I biti prakticni i realni.
Od moje prijateljice baka je umrla sama u starackom domu, nije smjela vidjeti obitelj mjesecima, to mi je pre pretuzno i strasno.
Strasno mi je sto mi prijateljici nije smio biti muz na porodu.
Strasno mi je da mladi ne idu na maturalac i da su zakinuti za dio mladosti, i strasna mi je pomisao na online skolovanje.
Ali da je odrasloj osobi strasno nosit masku, cijepit se ili sto vec treba za makar mogucnost da se sve to u buducnosti sprijeci, to mi nije jasno.
Ne samo mi, nego ti isti neprocijepljeni starci, oni nisu u velikom postotku odradili svoje. Al da - bit praktičan i realan, to je ključ. A praktičan i realan ne znači pustit da korona nekontrolirano kosi, nego se cijepit i poštivat mjere koje su, mislim da smo se tu složili, smijurija u odnosu na druge zemlje.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
x.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Kad je naš narod najpametniji i najhrabriji, mi smo najbolji, neka pati koga smeta itd. Nema veze, odradit će drugi, oni plašljivi ispranih mozgova, za sve te ležerne ljubitelje života. Barem će pokušati da se ova trakavica završi. Možda će upaliti, možda neće, možda će trajati još deset godina, možda i neće. Glavno je i dalje filozofirati, kukati i komentirati prastari tekst. Lakše je tako nego prihvatiti realnost i malo istrpiti za dobrobit sviju. I to je onda hrabrost?
Malo istrpiti?
Kome može značiti "malo istrpiti" kad mu mama umre u bolnici bez da ju se smije vidjeti? Malo istrpiti? To nije malo, to je ogromno, to je nenadomjestivo.
Nema tu hrabrosti. Samo tuge.
Cijepljenje, maska, dezinfekciju, to su sitnice, ne treba ni spominjati, normalno je da se podrazumijeva da u pandemiji nosimo maske, dezinficiramo ruke i cijepimo se.
No, prihvatiti realnost da roditelj umire sam tjednima u bolnici je jako, jako teško.
To nije odgovor na postavljeno pitanje.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Kad odgovoris, odgovorim i ja tebi ;-)
Ina slazem se s ovim tvojim tumacenjem Torrea.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
A gle kao sto postoje ljudi paralizirani strahom od korone, tako poatoje i ljudi paralizirani strahom od cjepiva. Postoje na obje strane. Strahovi raznih vrsta.
Ja opcenito govoreci (nevezano uz ovu temu) smatram da je uspjeh zivjeti sa sto manje strahova, ne bojati se izazova, prihvacati sto se promijeniti ne moze, a mijenjati ono na sto se moze utjecati. Nikako ne ljubim tezu da smo mi pasivni promatraci svojih zivota.
Pa jenn mislim da velikoj vecini nas ovdje na temi to nije uopce sporno. Ne razumijem zasto se dovodi sad u pitanje. Sve to radimo, al nije da nesto idemo naprijed :/Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Sto se tice cjepljenja, nece tu bit vise znacajnih pomaka ako ne uvedu obvezne covid potvrde za sto sta,a nekako mi nasi ne izgledaju da su na tom putu kao vecina EU DČ.
Beti, jako mi je zao da si sve to dozivjela :-( :cry:Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Beti, jako mi je zao. :heart:
Prijateljici je umro muž u bolnici. Karcinom koji je metastazirao na mozak. Mlad čovjek. Zadnjih mjesec dana ga ni ona ni djeca nisu mogli posjetiti. Koliko je njemu bilo teško i koliki je trag na njima ostaviko. Strašno.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Što se tiče nenošenja maski. Ne mogu se sjetiti jesam li ikoga u trgovini vidjela bez maske. U javnom prijevozu sam već 7 mjeseci i na prste jedne ruke mogu nabrojati par srednjoškolaca koji su se vozili bez maske tako da se pitam gdje su ti silni antimaskeri koji se po tim nekim grupama hvale.
Jedna mlada Japanka je negdje nedavno izjavila da ne razumije protivljenje nošenju maski na Zapadu jer je ona oduvijek nosila masku kad je bila prehlađena i to zato što je smatrala da tako ima čast pokazati obzir prema drugima i to ju je ispunjalo ponosom. Koliko je ovo daleko od ovog gore razmišljanja.Citiraj:
Mima prvotno napisa
XCitiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
I ne znajući za njega sam nekako sam nastojala tako živjeti.
Vjerovatno ne dođe to samo od sebe, nekakvu razvojnu dob su mi obilježile smrti i bolesti u jednom uskom krugu ljudi, konstantan kontakt s preživjelima i obitelji umrlih, određeni obiteljski problemi koji jako utječu na dijete, sve te to očeliči ili shebe. Možda da nisam upoznala mm-a bi me shebalo, ali eto, posložilo se tako da je ispalo dobro. Ne tražiš od života više ružičaste balone, tjeraš se prihvatiti život najbolje što možeš. Sad kad se osvrnem, zadnjih dvadeset godina, odnosno 22 baš sam zadovoljna našim životom, s time kako smo se on i ja nosili sa hrpom problema s kojima se ljudi baš ne sreću svakodnevno. Al opet, možda je bila poanta baš to da smo oboje bili za života od ružičastog oblaka pa nam je super bilo na nekom našem modrom, na pola puta od ružičastog. Sad sam nigdje, treba proći neko vrijeme dok ne pođe proces prihvaćanja, valjda.
A korona, koliko god mi zagorčavala i otežavala život ne mogu gledati samo tu jednu stranu. Možda jer sam ratno dijete pa mi je normalno da se sluša upute stožera, da ako je neka opasnost da se sjedi podrumu na krumpirima sa bakama iz susjedstva, isto tako da se i sada ponaša po uputama onih koji se time bave jer hajmo pretpostaviti da bolje znaju.
Koliko god nekima su neke od nas pogodile strašne stvari koje je korona još otežala, one su strašne same po sebi i bez nje.
Činjenica je da smo u pandemiji, da ljudi umiru od korone, da ostavlja strašne posljedice po zdravlje i da bi bilo ljudski da prihvatimo sve mjere koje su nam obavezne. Jer ako ništa drugo tako ćemo najbrže doći do neke nove normale.
Po mom iskustvu, u Splitu, i još više u Kastelima. U busu bar trećina bez maske svaki danCitiraj:
mitovski prvotno napisa
Meni isto nije jasno ovo da postoje ljudi koji poštuju mjere, ali ne žele dozvoliti da ih strah paralizira. Nasuprot njima vjerojatno bi, onda, trebali stajati oni koji poštuju mjere, ali ih strah paralizira.
Koji su simptomi te paralize?
Jesam li ja paralizirana, ako kao turborizična odlazim javnim prijevozom ili ponekad taksijem na posao (iako bih mogla biti na legalnom bolovanju), ako smo se doma svi cijepili uključujući i dvoje školaraca, ako od djece (i svoje, i školske) zahtijevam da u zatvorenim prostorima ispravno nose maske i ako tu i tamo glasno prigovorim ljudima oko sebe da drže distancu?
Jer ja sebe doživljavam kao strogog poštivatelja mjera, pa je li to onda ta paraliza?
I da, radujem se životu, dapače, svakom njegovom danu!
Pa nisi ti coksa paralizirana od straha. To su oni koji jos uvijek ne idu uopce medju ljude, ne odlaze u ducane kupit hranu nego im drugi nabavljaju, ni u ludilu ne bi usli u tram ili bus, otisli negdje na otvoreno gdje ima ljudi npr na Trg ili plazu na kojoj ima ljudi, niti pod razno ne bi usli u haustor zgrade bez maske na licu iako nema nijednog covjeka oko njih, jos uvijek drze obucu ispred vrata na haustoru da ne unesu koronu u stan preko djonova :mrgreen:
Edut sam radila pa nije ulovio.
Ovo je post.
Pa nisi ti coksa paralizirana od straha.
To su oni koji jos uvijek ne idu uopce medju ljude (rade od doma ili su u mirovini), ne odlaze u ducane kupit hranu nego im drugi nabavljaju (ili iskljucivo preko weba), ni u ludilu ne bi usli u tram ili bus, otisli negdje na otvoreno gdje ima ljudi npr na Trg ili plazu na kojoj ima ljudi, dan pocinju s pregledanjem portala i proucavanjem brojki, niti pod razno ne bi usli u haustor zgrade bez maske na licu iako nema nijednog covjeka oko njih, jos uvijek drze obucu ispred vrata na haustoru da ne unesu koronu u stan preko djonova :mrgreen: i jedina i obavezna tema za pricu s drugima im je korona :škartoc: to je cak vise od straha, to je opsjednutost.
Beti 3, ne znam zašto si se ti prepoznala u onome 'malo istrpiti', tvoje iskustvo definitivno ne spada u tu kategoriju i žao mi je što si ga doživjela. Kad sam rekla da treba prihvatiti realnost mislila sam na to da postoji nešto što treba shvatiti ozbiljno, na preventivu - nošenje maske, prevladavanje straha od cijepljenja, suzdržavanje od masovnih partijanja uz odmahivanje rukom na znanstveno dokazane činjenice.
Da nije bilo svega toga možda bismo bili puno bliže zemljama u kojima se mjere ukidaju. Kod nas je drugačije i netko vjerojatno upravo sada prolazi kroz ono kroz što si ti prošla ili će tek prolaziti. Isto tako, dosad je skoro 9 tisuća ljudi u Hrvatskoj umrlo od korone, sigurno većina njih nisu imali posljednji pozdrav, a možda bi imali šansu za to da nije bilo svih tih teorija zavjere.
Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ne poznajem nikoga tko tako živi, to sve kaj si pobrojila
Vidim doduše ljude koji nose maske kad ja vjv ne bi....mislim vani i sl, haustor prazan... a kajjaznam di ide i otkud dolazi, meni se dogodi da si zaboravim skinuti masku kad izađem iz dućkasa pa kaj sad, sjetim se nakon par min pa skinem
Ovo drugo kaj nabrajaš npr da si netko ne nabablja sam hranu engo mu drugi donose, to ionako ne mre nitko tko radi i ima djecu... dakle uglavnom penzići
Pa nek se oni tak čuvaju, kaj te to ždere
Ovo je vjerojatno jako mali broj ljudi, ja ne znam nikoga tko se ovako ponaša, to je sada već zabrinjavajuće, osobito ako su zdravi.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
U Zagrebu jako često vidim ljude bez maski i u tramvaju i po dućanima, štoviše neki tako ponosno hodaju kao da samo čekaju da im netko nešto kaže. Sigurna sam da to i žele i da imaju spremnu salvu uvreda. Žalim trgovkinje koje se svakodnevno moraju nositi s takvim likovima i ne smiju im ništa reći iako se možda boje ili imaju doma nekoga kome nikako ne žele prenijeti zarazu. To je vrhunac nepoštivanja drugog čovjeka.
Dobro, a koliko ljudi s takvim patološkim strahom poznaješ? Ja sam posredno čula (među gomilom FB frendovlja) za takvu priču o samo jednoj osobi iz nečije obitelji.
Od pandemije jako puno ljudi radi od kuće jer je tako firma odredila i jako puno njih namirnice naručuje on line jer se pokazalo praktičnim.
Ja mrzim dućane i shopping centre oduvijek, šaljem MMa u nabavke.
Lauc je uveo tu frazu (kao i mnoge druge piarovski skovane) u javni diskurs jer je pročitao na webu CDC-a da je paralizirajući strah uz pretilost najveći faktor rizika.
Paralizirajući PATOLOŠKI VIŠEGODIŠNJI strah od nečega zaista može loše djelovati na opći imunitet, ali nemojmo pretjerivati i ljude koji se strogo drže mjera i paze nazivati paraliziranima. Po tome je svaka zdravstvena ustanova paralizirana skupa s osobljem i pacijentima.
Ne mislim ovdje na tebe, Lili75, pišem općenito.
Koja je razlika ako uopće postoji između testa iz ljekarne i brzog testa?
Ma znam coksa da pises opcenito. Sve 5.
Ja poznajem 2 takve obitelji i trecu preko jednih poznatih.
Dakle, to nije pridrzavanje mjera Stozera nego mjera koje su puno strozije i sami sebi su ih nametnuli.
Jedni su me ljubazno zamolili iako im dolazim u stan (svi smo cijepljeni) da obavezno stavim masku dok prolazim haustorom i u liftu, i to telefonski i jos jednom gore direkt s balkona, cisto za svaki slucaj :škartoc: katastrofa. A sjedit cu im u stanu.
No opasnije je proci haustorom. Meni to nema nikakve logike i kad sam vidjela obucu ispred vrata na haustoru dzizuuus....Sta to jos uvijek neki rade ?! Onako nabacaju na hrpu (smrdljive) cipele, pa kad susjed vrata do ulazi u svoj stan uziva u toj ljepoti. :mrgreen:
Al oni su i inace hipohondri i svega ih je strah.
U nacelu mislim da te reakcije ekstremnog (kako rece patoloskog) straha imaju u pandemiji vise ljudi koji su i inace hipohondri ili strasljivi. Logicno je.
Lili u čem je problem?
I ja kao kad prvi put uđem u tuđi prostor imam obavezno masku,ok ne haustor ,stepenice ,nego baš stan.
Upravo tako sve suprotno i nelogicno
Ne traze masku u stanu nego u haustoru i liftu.
To nam je inace sira obitelj :-)Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ne poznajem niti jednu osobu na bilo kojoj strani svijeta, a da je paralizirana strahom od pandemije, korone kao takve, da "ne zivi". Jedino sto se stalno provlaci kroz pandemiju jest da su takve osobe nekakva mitska stvorenja u ocima onih koji kroz pandemiju hodaju uglavnom negirajuci mjere, a najvise zbog vlastitog uzasa. Iliti drugim rijecima, kad bi prihvatili situaciju takvom kakva jest, preuzeli bi dio odgovornosti za ovo u cemu se nalazimo. A to ne mogu, zbog uzasa tj. straha koji ih paralizira. Lakse je kao cvrcak iz basne, samo svirati.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Mislim da nikakvaCitiraj:
jelena.O prvotno napisa
Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Tocno ovo i ja mislim.
Apsolutno mi je jasno da je lift od 2 kubna metra opasniji od stana, sta tu nije jasno stvarno ne razumijem. A nema ga sanse prozracit, a sto ljudi po njemu.
Mali zatvoreni prostori s velikom izmjenom ljudi, a malom mogucnoscu zracenja bi mi logicno bili najopasniji - tipa tram, lift, avion. Kod nas na poslu je ogrwnicenje po 2 u liftu, razmak i maska, iz preporuku da se ipak koriste radje stepenice (of kors svi liftove, al su maskirani).
Evo smrti kod nas i u Izraleu, bome se lijepo vidi koliko ih manje umire i visoka procijepljenost i booster lijepo djeluju zasad se cini:
https://ourworldindata.org/explorers...ountry=ISR~HRV