Dok sam ja otipkala post, ti si već pitala i za čitanje knjiga...
E, tu sam skoro pa totalno izbrisanog mozga: čitam u letu, sporadično i uglavnom samo
stvari koje imaju veze s duhovnošću (to je moja staza kojom pokušavam ići ali puuuuno zapinjem),
psihologijom i naravno: djecom :heart:
Kad su veći, negdje oko 6 godina (plus-minus), ako nemaš dobro društvo za razgovor u parkiću, možeš
čitati i naravno, svako malo pogledavati gdje je dijete i što radi.
Inače, bar kod nas koji smo u većim gradovima i stanu, PARK je nezaobilazan dio roditeljstva.
(Moja malenkost je u par parkova već pustila korijenje...)
Ako si od onih kojima treba manje spavanja, možeš čitati kad oni malčice poodrastu i prespavaju
cijelu noć.
(Nažalost moja malenkost nije od tih, ne funkcioniram s malo spavanja, tako da to nisam mogla
iskoristiti dok je moja prijateljica baš to prakticirala.)
Nisam ti baš pomogla ovim odgovorom, ha?

