Može, i to puno. Ja sam znala čak stavljati noću mokre ručnike na radijatore.
Mi imamo i solnu lampu koja je uključena veći dio dana (to isto tamani grinje): http://www.saturo.hr/razno/772-solna...ljka-h-02.html
Godinama sam djecu vodila u slanu sobu cijele godine 1x tjedno osim zimske pauze. Kad je E. bio sasvim mali (=3 godine, možda 4) odvela sam ga na Kvatrić u slanu sobu na onaj višednevni tretman. Mislim da je bilo 12 dolazaka - 10 platili, 2 gratis. Lijepo nam je žena rekla da možemo očekivati otvaranje nosa nakon 2-3 tretmana. Na sreću, opisala nam je da djeca jako sline i nerijetko povraćaju. Tako je i bilo. Čovječe, kad je moj sin nakon trećeg dolaska doma navečer povratio, to je bilo grdo za gledati (on inače nema nikakvih probavnih smetnji, ima želudac ko vojničku čizmu), ali tu količinu gnoja koja je iscurila iz nosa i želuca teško je zamisliti i opisati. Dobro da nas je žena upozorila inače bih se grdno prepala.
Nakon te noći s povraćanjem - puno laganije disanje, još sekreta, ali NIKADA više se nije ponovila ta količina bala u nosu. A slanu sobu smo od tada više od 10 godina prakticirali 1x tjedno cijele godine osim ljetne pauze (za održavanje stanja) do prošle sezone. Ove nisu bili jer nije bilo potrebe, ali ako se ukaže - ja ću djecu opet poslati u slanu sobu. Eh, sad - nije to čarobni štapić - recimo mm-u ne odgovara, mnogima je ko sveta voda - nit' šteti nit' koristi, ali za moju djecu to je godinama bio spas. Sad je i mlađi narastao, pa mu se opće stanje popravilo i to više nije nužno, ali znamo mehanizme koji pomažu. Na stranu što o tome mislila struka, moj mlađi se spasio. Uostalom, tako sam i došla na ideju što mu pomoaže - njemu je ljeti na moru uvijek bilo puno bolje. Stanje bi mu se nakon 2 dana užasa (isto tako - curenje gadosti iz nosa, pogotovo nakon ronjenja) svake godine znatno popravilo. Budući da ne živimo na moru, ovo je bila "zamjena" i dobro je funkcioniralo. Rekla nam je pedijatrica prije puno godina - odselite se na more! Tja, tko zna, možda moj sin jednom to i učini. Puno bi napravio za svoje zdravlje.
Do tada - borimo se priručnim sredstvima:
Sve knjige u sobi gdje djeca spavaju su zatvorene u ormare. Prašina se briše redovno i sa gornjih ploha visokih ormara, gdje se ne vidi. Imamo pvc stolariju koja dobro dihta, zrači se najmanje 2x dnevno širokim otvaranjem prozora, a ostalo vrijeme je zatvoreno. Kreveti se usisavaju vodenim usisavačem. Tepih je mali i pere se najmanje 1x godišnje (miniwash, bez kemikalija) u kvartovskoj praonici. Ventilatori laptopa se isto čiste 1x godišnje. Čistim prašinu sa svjetiljki, ispod kreveta (to mi je teško, pa uguram šarenu metlicu, ali 1-2x godišnje odmaknem krevete od zida i počistim iza njih. Zavjese su od markizeta, kratke i lagane, peru se i peglaju redovito.
Jedino izvor grinja koji nisam uspjela maknuti od svoje sad već velike djece su krpene igračke (dugodlake nikada nismo imali, ali krpene jesmo i jako su omiljene), pa su se i one prale prilično redovito. U dobi tvoje kćeri moji su dečki spavali s njima na dnevnoj bazi, a i danas ih imaju - to su njihove maskote.

