Da, preko trbuha. Ne moraš se svlačiti, samo podići majicu.
Printable View
Da, preko trbuha. Ne moraš se svlačiti, samo podići majicu.
Super, hvala na info!
Dan.
Pratim vas, nikako se javiti.
Usla u 17tt, pomalo idemo prema polovici.
Evo drage moje mene sa pregleda,beba je jako zivahna bila,sve je u redu,dobiti cemo malenoga deckica,i dalje mirovanje zbog bolova i utrogestan,al najbitnije mi je da je sve u redu,danas sam kako kaze dr,po zadnjoj menstruaciji 18+4tt. :heart:
Čestitam na dečkiću :)
Ljube čestitke!!! Jel curka mirna kao u trbuhu??
Tina znaci i kod tebe decko..super!! A ti i dalje na utrogestanima..meni je danas bas bio pritisak..a bebac se stalno javlja.
Danas je i moj jako zivahan,na uzv isto je bio aktivan,a utrice moram jos,kaze doktor za svaki slucaj jos ih ne ukidamo,do 6mj trudnoce oni imaju djelovanje,al kad popijem magnezij smire mi se bolovi,bit ce radi tih ligamanata sta se sire pa me zna zaboljeti,maternica mi je naprijed i za sada je okrenut na zadak,al kaze da ne mora nista znaciti do poroda da ce se okrenuti kako treba,ako ne ceka me carski,bilo kako bilo samo nek je on meni dobro. Pritisak ti je normalan,malo vise miruj,mene je ospotal dok sam sama bila u nutra i kad nje suprug usao i njemu je rekao da vise mirujem i da ne stojim puno na nogama,tako da sam rekla da cu se sada primiriti maximum,zatvorena jesam,i ovaj puta je uzv radio preko trbuha,da sto manje ide vaginalno.
Zadnja dva dana mi je jaci pritisak..valjda kako se to siri da..jedva cekam pregled kako bih vidjela jel mi se posteljica povukla malo gore jer je bila nisko..a ne setam ove dane bas jer je kisa..tako da nadam se da su ligamenti..ja sam danas 19+2.
Drage moje, da vas pitam jeste vi kad ste doznale da ste trudne usporile tempo iako ste se dobro osjećale?
Ja se izvrsno osjećam (tek sam 6+1), čak bolje nego prije trudnoće. Iako mi se povremeno malo prispava, generalno imam više energije, a najvažnije je da sam dobro u glavi.
Sad mi kolegica s posla govori da moram usporiti, iako još radim, da popodne moram odmarati. Imam curicu od 6 godina koja traži svoje. Iako muž pomogne, ona traži mamin angažman, a ja dok mogu mogu. Što vi mislite? Trudna sam, pa nisam bolesna :)
Čuj, ja nisam znala do evo četvrtog mjeseca da sam trudna. Nosam malu (8-9 kg), čistim, i tako. Sve je ok.
Ako nemaš nekih problema, užasne bolove, vrtoglavice, umor, ovo ono ne vidim zašto bi se štedila sada u samom početku, ako se odnosi na fizičke stvari. Naravno da nećeš trčati maratone.
Drugo je ako ti je posao stresan. Naravno da na stres moraš paziti.
Ja sam mozda desetak dana nakon sto sam saznala da sam trudna bila uzasno umorna, spavala sam doslovce po citav dan, a na poslu sam se jedva drzala budnom. Nakon toga je bilo sve okej, kretala sam se kako god sam mogla do kraja. Ako ti dr. ne kaze da moras mirovati, ne moras ;)
Poslano sa mog SM-G361F koristeći Tapatalk
Nisam uspjela editirati, ali u prvoj trudnoći sam išla pješke do Merkura i Vuk Vrhovca (još smo morali ići one stepenice dolje pa gore jednom prilikom). Skoro do samog kraja. Cjedio se znoj s mene, i bila uspuhana. Nije bio problem. Nosala vrećice iz trgovine solidno popunjene do petog kata bez lifta. Htjela sam i psa oprati, ali jbg, to bi već bio rizik.
Moja mater mi je pričala da je ona sa mnom pedalirala na biciklu isto tako do pred porod. :D
Hvala, tako nekako i ja mislim. Nije da trčim maratone, a i posao je minimalno stresan.
Zapravo je riječ o uobičajenim aktivnostima odvoženja i dovoženja malene sa aktivnosti, laganijih kućanskih poslova i sl...
Ja sam isla na obavezni dopust 28 dana ranije i nisam bas nakon dolaska s posla u 5 imala vremena za neko kretanje, ali sam s prestankom rada znala hodati i po 10ak km dnevno ( malo je tome kumovao i auto na popravku, no dobro). Mislim da bi mi bilo teze roditi da sam prelezala taj zadnji mjesec. Naravno, to je moguce ako je zdravlje ok.
Poslano sa mog SM-G361F koristeći Tapatalk
Kažu da je porod puno lakši kada trudnica umjereno vježba. Onda nije toliki napor za sve te mišiće nogu, trbuha kod poroda. Meni se nije dalo vježbati, ali nakon poroda sam mislila da sam možda trebala jer me onaj mišić s unutrašnje strane noge bolio. Ne znam kako i za što sam ga koristila, ali eto.
U prvoj trudnoći sam od početka do kraja bila aktivna. Zadnji dan (tu večer sam išla roditit) sam ujutro sjela na bus i odvezla se na vježbe za trudnice na drugi kraj grada i isto tako se vratila nazad. Samo što sam onda bila jedno 6,7 godina mlađa.
Zapravo sam se htjela nadovezati na zutaminuta, da sam uvjerena da mi je porod bio ok jer sam čitavo vrijeme bila aktivna.
Za takve aktivnosti zaista nema problema :) Uopce, ako se osjecas dobro, mislim da mozes nastaviti sa vecinom toga sto si radila prije trudnoce.
Ja sam prije zatrudnjivanja bila dosta aktivna, biciklom na posao i sa posla (sat vremena), doma vjezbanje skoro svaki dan... al vec tjedan dana prije ocekivane M me umor oborio s nogu, jedva sam i vozila biciklu i vjezbala... s biciklavanjem sam izdrzala jos tjedan dana nakon sto sam vidila plus... a onda su krenule mucnine i nevjerojatan umor pa mi se zivot sveo uglavnom na sjedenje i izlezavanje.
Cini mi se ipak da sad (12+1) lagano dolazim sebi pa bi htjela vratiti malo vise fizicke aktivnosti. Za sad sam krenula sa setnjama. Trudim se svaki dan nekih sat vremena prosetat - po mogucnosti ne po ravnome. A rado bih za koji tjedan dodala i neke vjezbe. Samo ne znam koje.
A to je onda to :uteg:..jer sam sada 19+3.
Ma sve umjereno treba i aktivnosti ali opet svaka osoba je razlicita..ja sam tako nakon sto sam vidjela plus radila kao i da nisam trudna cak mozda nekad i teze jer sam bas u takvoj sredini gdje govore da trudnoca nije bolest i da su prije zene i u 9 mjesecu radile fizicki teske poslove pa nikakve stete ni rizika trudnoci i da ne bi ispalo da se "izvlacim" na trudnocu samo sebi naskodila cak sam poslusala i savjet da pocnem raditi vjezbe da mi tijelo budr u boljoj formi i prokrvarim ali hvala Bogu na kraju je strogim mirovanjem sve ok i danas punim 23t..tako da treba najvise slusati govor svog tijela i sve umjereno :)
Kod mene se cesto javlja neka tupa bol ispod rebra nadam se da je to ok za ovaj period :)
meni su tako svi govorili da je taj pritisak normalan i da se to sve rasteže pa to sve osjećam..i uglavnom i je..ali onda je ispalo da mi se od 20tj do 24tj brutalno omekšao i skratio cerviks koji je cijeli vrijeme bio čvrst i neprohodan..ne treba ništa uzimati zdravo za gotovo ako osjećate bilo što što vas više puta dnevno zabrine..
A LadyB ginic mi je sad i na GO..a na pregledu sam tek za 2tj..a pratit cu i dalje kako se osjecam..necu nista tesko radit ko inace i odmarat cu koliko mogu.
Nisam te htjela prepasti, ali bi recimo u mom slučaju bilo pametnije da sam otišla na pregled kad sam to primjetila...
e sad, to isto tako ne bi ništa promijenilo - u smislu...i dalje bi se cerviks skračivao i dalje bi se omekšavao pogledao mene gin prije ili poslije...u svakom slučajuzavršila bih na serklaži...tako da ovaj ishod u kojem sam trenutno blizu 36tj je ustvari najbolji koji je mogao biti ;) jest da mirujem već jako dugo i luda sam...:roll:
ali evo, čisto da baš svi ne ignoriraju taj pritisak
Čini mi se da mi je trbuh u ovo vrijeme za prošle trudnoće bio skoro neprimjetan. Znam da sam se do šestog - sedmog mj. tr. čudila kako to da trbuh nije vidljiviji, veći. A sada... sada me već sve steže. Ili je beba velika ili se trbuh opustio. Tako se brinem da će ovaj porod biti još bolniji ako beba bude velika.
Ne smijem nista reci o aktivnostima u trudnoci... :lool:
Zuta, ne mora porod biti bolan, a svakako ne ovisi o velicini bebe.
Zene sretan vam Uskrs...nadam se da ste dobro vi i vase bebice!
Dominikslatki, da curica isto tako mirna kakva bila i u trbuhu.... Uopce neznam prav za to da imam nju....
Kad cu ja poceti osjecati pokrete bebe?
Druga mi t i napetost veca, jel kao vec bi trebalo, 18tt sam napunila i cekam.
Uhvatila me neka frka.
Sanjam da krvarim.
Izgleda mi je bešika popustila, ali onda pomislim da je vodenjak.
Po mirisu ne bih rekla da je, ali stalno me neki crvići kopkaju.
Probada me dole levo i rekla bih da je probava, ali opet panika.
Bila sam u petak na pregledu, kaže da je sve dobro.
Možda kada ova kiša prestane, prođu i strepnje.
Tiia, buš za koji dan.
Cikla, opusti se.
Strah od novog pobačaja. Mislila sam da će biti lakše u drugoj trudnoći s tim mislima. Noćne more u kojima krvarim, analiziranje rastezanja maternice i ono prokleto čekanje sa željom da samo primim bebu zdravu i živu u zagrljaj.