Prije dosta godina jedan moj stariji susjed često je govorio "Ne bih volija umriti dok ne vidim ča će s tega svita zajti" :)
Printable View
Prije dosta godina jedan moj stariji susjed često je govorio "Ne bih volija umriti dok ne vidim ča će s tega svita zajti" :)
Citiraj:
Kanga prvotno napisa
E, da. Vezano za to, ja sam ful za samilosnu eutanaziju, ili kako se to već stručno zove.
nedavno sam čitala o nekom Indijcu koji tvrdi da ima ne znam sad točno koliko godina, 130, moža i više, stvarno ne znam. uglavnom. rekao je: već sam izgubio svaku nadu da ću umrijeti.
nisam te sreće s mm-ovim stavom: ajd daj molim te, sve je to za ljude (bol i patnja, op.a.), neš' ti sad...Citiraj:
ina33 prvotno napisa
mene tješi da je to kao s porodom. strah te rodit, al krajem devetog mjeseca trudnoće ti je tako već pun k svega da te više nije ni strah. :mrgreen:
al, kad se sjetim none, koja je umrla s 93, nekako bojim se da to ne igra. do 92 je stalno pričala da jedva čeka umrijeti. kad se kraj približio (zadnja dva mjeseca) promijenila je ploču.
auf.
nego, a da se vratimo na vjeronauk u školama npr, ono božić dolazi, jel pjevaju radujte se narodi i to? :mrgreen:
ovo mi je genijalno :-), tako bi nekako i ja. da možemo bar tako svi.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
:mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Moja pranona je počela govoriti da će umrijeti u drugoj polovici 80-tih, s neke 83 godine. Valjda joj je počeo biti pun k svega iako je bila savršenog zdravlja i kondicije. I tada me to činilo jako tužnom jer sam joj povjerovala pa sam joj čak napisala i jednu lijepu pjesmu u ime skorog rastanka.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Umrla je 13 godina kasnije s punih 96 godina u dosta dobroj kondiciji, smrt je ipak "čekala" dosta aktivno za nekog tko priželjkuje smrt.
Od tada više nikom ne vjerujem da će umrijeti kad to kaže sam za sebe :)
Jedna od tri prabake mojih klinaca ima 88 godina i sad je ona u tom filmu da joj je pun k svega. Kao, čeka smrt. Ipak, to je ne sprječava da kupuje nove aparate za kuhinju, farba stan, odlazi na aerobik i u šetnje, lani je skočila do Dubrovnika jer nikad nije bila, ima tri frendice s kojima svako jutro ispija kave u kafiću...
Meni se čini da se nikom zdravom zapravo ne odlazi s ovoga svijeta... nego stari ljudi s tim "čekanjem smrti" samo verbaliziraju strah od smrti za koju znaju da je iza ugla i da može svaki čas... Kao, gotovo je, na kraju sam filma...a ipak film dozvoljava da ispucavamo još neke fotke za koje se nismo nadali da postoje na tom filmu...i super smo iznenađeni, ali sa svakom fotkom čekanje kraja biva sve teže...
Da, mislim da si u pravu za svakog tko se osjeca ok.
Čisto evolucijski gledano, svojstva koja osiguravaju bolje preživljavanje vlastitih gena imaju tendenciju da se zadržavaju u populaciji. Tako bi želja da ne živiš nakon što postaneš otežavajući faktor u preživljavanju svog potomstva (svojih gena) bila favorizirana u odnosu na želju da živiš. Poznati su primjeri nemoćnih staraca koji napuštaju pleme i odlaze u sigurnu smrt...
vec je inoslav besker nesto pametno na tu temu napisao.
Aha, spominje ga u članku.
Nekako mi ta vjernicka hipersenzitivnost izgleda kao da su si ti koji se na marketinske gluposti vrijedjaju sami sebi najvazniji. Ne smeta im sto je cijeli jezik ostecen kraticama, anglizmima i ostalim tudjicama. Samo eto kad je simbol krista upotrijebljen umjesto rijeci krist. Kao da je rijec kada se "raspiše" nesto vise od simbola.
ovo je za rubriku vjerovali, ili ne:
http://www.034portal.hr/clanak.php?i...iti-prije-jela
a ravnateljica je poseban slučaj, od nadležnih je saznala da je to što rade nezakonito, ali će to i dalje provoditi ako se većina roditelja izjasni za molitvu i ostali folklor.
možda bi mogla pitati roditelje žele li usput i kakvo "nevjerničko" dijete istjerati pred vrata dok se oni mole, ili na neki još dodatni način diskriminirati.
svaka čast roditeljima koji su digli glas protiv te prakse, kladim se da ih je bilo još od 1990. kojima to baš nije bilo milo, ali što bi talasali.
a opće poznato je: dok pametni šute, budale kolo vode.
Međutim, ponovno su mi se javili mnogi roditelji. Zbog toga smo, u dogovoru s osnivačem, roditeljima dali mogućnost da svojim potpisom daju dopuštenje da se u vrtiću provodi molitva prije jela te druge aktivnosti s vjerskim predznakom za vjernike katoličke vjeroispovijesti, na način kako to odgojitelji budu organizirali. Odgovore ćemo čekati do kraja tjedna i ako većina roditelja bude za to da se molitva i dalje provodi u vrtiću, mi ćemo nastaviti s tim – pojašnjava ravnateljica.
čitam ovo već dva puta i ježim se ljudi takvog razmišljanja, preokreće mi se želudac-i to bez imalo pretjerivanja.
za sve vjernike katoličke vjeroispovijesti kojima je tako stalo do molitve u vrtićima neka organiziraju vjeronauk (nama je u njemačkoj dolazila časna jednom, ili dva put na tjedan u vrtić i s njom smo obrađivali vjerske teme. i to naravno oni koji su htjeli/morali, izvan toga nije bilo vjerskih sadržaja), to što su većina ne daje im za pravo da diskriminiraju bilo koga.
kakve su to gluposti, bože sačuvaj.pa nije u pitanju crkveni vrtić :-o
pitam se da li to znači da zapošljavaju isključivo vjernike ili su tete prisiljene na molitvu da bi zadržale posao:roll:
lijepo da je spomenuto da se radi o "nacionalnoj manjini". kao ono, ako ste sumnjali, zna se tko pravi probleme.
a i ovo Xmas je provala stoljeća. kao čemu služi slovo "X", to se ne zna?!
Ovo je i meni palo na pamet. Podrazumijeva se, valjda, da su odgajatelji vjernici jer ne bi bilo prirodno da bezbožnici odgajaju djecu.Citiraj:
dolega prvotno napisa
A u komentarima ispod članka prevladava standardna retorika - manjina opet hoće vršiti teror nad većinom. Pardon, nacionalna manjina jer kako bi netko uopće mogao biti Hrvat ako nije vjernik. Svaka čast ovim hrabrim roditeljima!
tko još u ovoj državi drži do Ustava i zakona? neće se žena valjda toga držati, treba samo pitati većinu, jer je većina, zna se, uvijek u pravu. stvarno za ne povjerovati. a ta se većina sigurno uvijek i prije svakog obroka kući moli, o da!
Segregacija djece i zaposlenika vrtica ne smeta, vrijedjanje zdravog razuma na mjestima odakle se ne mozes maknuti, a kazaliste opet vrijedja. Zapravo me zanima da vidim koliko je provokativno. Mozda se zaletim do Rijeke. Nisam dugo bila. A u rijckom Hnk nikad nisam bila.
http://m.tportal.hr/kultura/362447/F...ski-logor.html
da se bar svećenici i biskupi drže ovog dok propovijedaju:
'da se takva skrnavljenja i vrijeđanja više ne ponove', a pogotovo ne 'iz kuće koja je po svom poslanju pozvana promicati sve ono što uzdiže i oplemenjuje'.
jelena, ići ću u siječnju/veljači /kad već/ u rijeku na predstavu, pa možeš sa mnom. :)
ovo sam čitala sa zakašnjenjem danas i plakala...http://www.jutarnji.hr/ispovijest-ud...moze-/1254413/
evo i ovo (škrta na pismu, dojim i čitam) http://www.heraznanje.com/nenad-horvat-razgovor/
nažalost, još primjera gdje se opet i opet osvjedočim da smo zapeli u tom nekom jednoumlju kojeg su se ovi koji ga sad potiču tako silno htjeli riješiti. al opet je na snazi ona... ko je jači taj tlači :/
vjerujem da ste ovu emisiju gledali, ali meni je to bio tračak nade u svemu ovom. da ima još mladih ljudi koji ovako razmišljaju iako je i u tom primjeru očito da bi čovjek bolje prošao da je jednostavno šutio. http://www.hrt.hr/enz/nedjeljom-u-dva/
bolje bi mu bilo da je šutio i imao bi neku mirovinu od osam tisuća kuna kao neki koje je poznavao. stvarno da se čovjek zapita...Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Hi cure
Dosla sam ovdje po malo podrske, perspektive, iskustva i stajaznam valjda da slozim svoje vlastite misli na temu
Moj petogodisnji m. se zadnjih pola godine intenzivno druzi sa susjedom p. Koji je iz obitelji onako vrlo velikih zadrtih vjernika (kako znam? Tata mu je kolumnist, procitala sam par kolumni i to je sama sreca, ne zna se ko mu je gori, nevjernici, srbi il pederi, samo sam napravila note to self "razgovarati iskljucivo o vremenu"). Uglavnom, djeca se igraju ko djeca i sva su u auticima i transformerima, ponekad izade neki biser koji preskocimo, racunam taj ce ideoloski jaz vjerojatno nekad stati izmedju njih ali prerano je za to jos.
Ja sam s m. pricala nesto malo o tome kako neki ljudi vjeruju u boga i idu u crkvu i sto tamo rade, ali imam osjecaj da je njemu to sve dosta apstraktno i nevazno bilo, nije bas bio zainteresiran.
S druge strane, P. je pun fraza raznih koje pocinjem dozivljavat malo invazivno. Tipa ja kuham i P. krene objasnjavat kako je bog stvorio svu hranu (zasuzila sam od smijeha na "i pennete je stvorio bog"). I priznajem, ono sto me ponukalo na ovaj post i izbacilo iz cipela je sto uporno govori kako ne postoji djed mraz :lool:. Nego samo mali Isus. Ja sam mome kasnije dodala da postoji za tebe onaj u koga vjerujes, kao nek ostane svakom onaj kojeg zeli, ali ovaj je uporan "ne, moji mama i tata su rekli da nikako ne postoji djed mraz nego samo mali isus"
Uglavnom, odjednom se nekako osjecam kao da ne prenosim dovoljno snazno svoja uvjerenja svome djetetu. Kako su oni lijepo njemu usadili fraze i stav "ovo je apsolutna istina", a ja stalno izbjegavam tu temu nekako, izbjegavam da objasnim svom djetetu "gle mi smo ateisti dakle drugaciji"
Tila sam mu poklonit humanizam za djecu za Bozic al mi rekose da je premali. Znate za neku knjigu koja objasnjava religije nepristrano a prikladna je za petogodisnjake?
Nekako mi je lakse preko knjige otvorit temu.
I opcenito da li se netko od vas nalazio u slicnoj situaciji?
Ja svojoj petogodisnjakinji prenosim vlastita uvjerenja. I naglasavam nakon svake druge recenice: Ali mozes ti sama odlucit u sta ces vjerovat. Ali sta ti mislis o tome?
Bez nekog prevelikog ucinka, mislim da ona moje stavove preuzima bez prevelikog premisljanja.
Nedavno smo tek zapravo i po prvi put opsirnije pricali o religiji. Pa sam joj za ilustraciju ( u nedostatku prikladne djecije knjige) hladno pustila one you tube jeftinoca crtice s Biblijskim temama (konkretno rodenje Isusa i Isusova cuda). Nekoliko puta je pripomenula: Mama, ali ovo ne moze u pravom svijetu.
S druge strane hladno vjeruje u citavu plejadu sv. Nikola, djedova Bozicnjaka te Mrazova, uskrsnjih zeceva i Zubic vila.
Moja ce skoro sest, isto je pocela s vjerom i povezanim pitanjima, tipa: zasto nemam kumu (valjda joj fali poklona :mrgreen:), zasto nemam dva imena, zasto mi nemamo nasu crkvu u koju idemo kao drugi i sto se tamo radi, itd.
Ja se trudim jasno joj reci zasto (ponekad imam inspiraciju a ponekad ne), uglavnom svela sam na to da tata i ja mislimo da ono sto se prica u crkvi nije istina i zato ne idemo tamo to slusati. Ne znam kako to jednostavnije i tocnije objasniti. Alternativu prezentiram neutralno, u stilu "neki vjeruju" ali sam joj rekla da ne znam zasto. Mislim da je jos premala da shvati vecinu mojih razmisljanja zasto ja ne vjerujem niti to cijenim kao neku vrlinu, a i da joj objasnim kako je oportuno takva razmisljanja zadrzati u javnosti za sebe.
za sad je njen Deklarirani stav da ona vjeruje u boga, sto se primarno ocituje kad igramo covjece ne ljuti se jer ponavlja "molim te boze, molim te da dobijem tri" :lol:
za sad m je smijesno, na zalost od jeseni vec vjerojatno nece biti tako smjesno sve skupa... Budemo vidjeli kako ce to ici.
mm je prije neki dan objašnjavao (bio je primoran) rođenje isusa. tj. ajmo reći prvo je počeo objašnjavati kako je isus začet i tko mu je otac. ona ga je samo blijedo gledala jer nije mogla vjerovati kakav je to sv. duh, otkud josip i sl. ni priča o postanku joj nije nikako smislena. jednom me pitala kako je moguće da je u drugom danu stvorio svjetlost, a tek kasnije, sunce?!
tangerina, imam jednu lijepu dječju knjigu, ne znam je li je za petogodišnjake, ali je puna slika i na njemačkom je. i objašnjava sve bitne religije, ali i ateizam, tj. humanizam. mogu ti posuditi ako hoćeš?
Ajd nama ostalima reci naslov... Možda je ima i na engleskom... Pokušala bi nabaviti.
ne znam naslov, a sad sam u inozemstvu. javim čim budem saznala.
imam nekoliko knjiga za djecu - ali na njemačkom.
no, ako netko hoće, posudim.
Mc ja bih da mi posudis tu knjigu o religijama na njemackom!
mogle bi čak sastaviti spisak s ateistički-humanističkim knjigama.
Moja ima 5, ide u Katolički vrtić, samo u njeno grupi od 25 djece, 7 su muslimani za koje znam sigurno, a dolazi im i Djed Mraz u vrtić, zna nekoliko vjerskih pjesmica na njemačkom. Najbolji prijatelji u vrtiću su joj muslimani ili polumuslimani, makar neke mame muslimanke ne žele imati puno posla privatno očigledno sa nekim tko nije musliman, probala sam u par navrata, pa sam dobila košaricu tipa nemamo vremena, nimalo ugodno jer se radi o djeci i najboljim prijateljicama, kasnije sam saznala još od dvije mame istu priču i da se druže isključivo samo sa "svojima". Ono jedino što moja pita u zadnje vrijeme često i što vidim da je malo rastužuje, zašto ta i ta curica moja najbolja prijateljica ne dolazi kod mene ili me ne zove kod nje.
I tu imam problem kako djetetu objasniti takvu situaciju. Svaki dan kad dođem u vrtić sve te njene 3 muslimanske najprijateljice se zalete kod mene pa sve četiri u isti glas prepričavaju ovo i ono, zagrle me, ponašaju se prisno, moja tu kuži, pa onda ne kuži zašto one ne dolaze, a neki drugi dolaze. Jer sklopila sam par poznastava sa drugim mama u grupi, pa se nalazimo, pozivamo na rođendane, i mislila sam da će to funkcinirati, ali evo već godinu dana tako i zabadava, na zadnji rođendan gdje je bila pozvana kod te curice, a roditelji su joj stvarno čista petica, super ljudi, moja jedva da je htjela ići, ta curica ima svoje najbolje prijateljice u gupi, moja svoje i njih dvije se uopće ne igraju. Tako da su nam takve skretnice isto pale u vodu.Sad za rođendan će joj doći sigurno 15 djece, ako ne i više, što od prijatelja što iz grupe, ali ona stalno samo pita za te tri curice, i nitko durgi je ne zanima. Najbolji prijatelj joj je ostao isto jedan mali polumusliman, to je ustvari nešto kao prva ljubav između njih dvoje, traje evo već dvije godine, ali s njegovim roditeljima je sve super, samo on je dečko, i vole se oni, ali treba ju joj i curice očito. I sad ova jedna će ajde barem doći na rođendan, bili smo mi i na njenom, za ovu drugu nisam sigurna, a ova treća sigurno neće.
Mi doma rijetko diskutiramo o vjeri, tu i tamo, vjeorajtno neke stvari, naše stavove čuje iako mi mislimo da ona ne sluša, ali još uvijek ništa ne pita, makar je u vrtiću katolička vjera i sve što ide uz to sveprisutno. Još nikada sa nama nije bila u crkvi, ali kako je u sklopu vrtića u crkva, ide redovito 3 x godišnje sa vrtićem. Za Djeda Mraza je sama donijela zaključak da je to neka vrsta ukrasa, dekora, običaja, kao i bor za Božić i Novu.
Nikad ništa nije pitala, mi nikad nismo ni spominjali tu figuru, susrela ga je prvi put u vrtiću i sama valjda stvorila neki svoj zaključak. Zna da poklone donose mama i tata, toga se naslušala već i previše i u vrtiću i doma kako mnoga djeca na svijetu nemaju niti što za jesti, niti mamu ni tatu, a kamoli tek igračke kako postoje domovi za napuštenu djecu, da se hrana i zašto ne baca po podu niti se igra sa njom, zašto i za koga točno skupljamo svake godine prije Božića u vrtiću priloge i darove, pa je ove godine ona sama izabrala za tu djecu koju ne poznaje, što je jako značajno za nju ta činjenica da je ne poznaju i da ona njih ne poznaje, poklone i svoju neku preraslu robicu.
Biblijske priče i crtiće doživljava kao i svaku drugu priču i crtić. Tako stoje stvari za sada. Što nas čeka kasnije kad poraste, ne znam točno, čak niti ne naslučujem. Vjerojatno će dosta toga ovisiti o društvu iz škole.
Zaključak do kojeg nekako sve češće dolazim, djeca su svoja, koliko god ih mi pokušali učiniti našima. Nekad su nam sličnija pa taj naš utjecaj bude lakši, kao kod tog klinca, a nekad teži. Prije ili kasnije uglavnom mislim da nađu neki svoj put ili uđu u kompromise radi familije, ljubavi, prijateljstva. Samo ja sam pak dva puta u životu bila vjernik, pa dva puta nevjernik, u 4 skroz različita perioda života i uzrasta, milion faktora je utjecalo na to od djetinjstva pa do moje četrdesete. S time da se onaj utjecaj iz djetinjstva uglavnom razvodio i skroz izgubio.
mc, hvala, ali ne znam njemački (još :mrgreen:)
sinoć sam našla dvije stranice u dječjoj enciklopediji koje pokrivaju baš onako osnove osnova, pa sam malo proširila priču
sad ću vidjet kako će reagirat, obično se pitanja pojave tek nakon dan-dva kad malo razmisli
ma čisto sam skužila kako mi tu temu nekako zaobilazimo, kao komplicirana je, i odjednom vidim kontrast u odnosu na vjersku obitelj gdje se od ranih dana prenose priče
i imam izvjestan strah za njega jer gleda u tog p. kao u boga (pun intended) i strah me da će ga ovaj grubo odbaciti kad baš eksplicitno sazna da mi ne vjerujemo u boga
šafran što je tebe ponukalo da klince daš u katolički vrtić, nije da je tojedini vrtić u kraju???Citiraj:
šafran prvotno napisa
Joj, i mene moj tako zna pitati da zašto on nema dva imena :mrgreen: ali to je više iz zafrkancije.Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Inače, do 4. razreda je u potpunosti sjelo i njegovo nepohađanje vjeronauka, i prihvaćanje naše nereligioznosti same po sebi, stvari su nekako same sjele na svoje mjesto. I o evoluciji i o religijama smo imali više rasprava, sve razumije i sve shvaća. I unatoč tome, znam čuti od njega fraze u stilu "molim te bože da padne snijeg" ili "daj bože da bude ovako ili onako". Nekako mi to više vuče na neki urođeni dječji fatalizam.
Posebna su pak priča vjerski sadržaji u praktički svim školskim predmetima, osim matematike :roll: ove godine su za zadaću iz hrvatskog (hrvatskog, ne vjeronauka!) morali napisati pjesmicu o Isusovom rođenju. On je napisao nešto totalno pobožno, očito je dovoljno dobro shvatio što se od njega traži. Ne znam samo da li da budem zadovoljna zbog toga, ili bi mi ipak bilo draže da je nadrljao nešto bezveze.
Mi nismo nikad ciljano prenosili svoja uvjerenja. Nego u slobodnom stilu, kroz život i puno usputnih situacija. Ne držim specijalne govore o poštenju, o dobroti, o spolnosti, o politici...pa tako ni o ateizmu. I ne bih drugačije.
Imali su i moji prijatelje koji su od malena puno govorili o Bogu, A. je dapače u predškolskoj dob bio potpuno fasciniran pričama svog prijatelja o Isusu i o Bogu, ali evo, nije ga se dugoročno primilo.