meni je to super, jedini problem mi je sto mi je malo daleko za vozikanje.
Printable View
meni je to super, jedini problem mi je sto mi je malo daleko za vozikanje.
I meni je to super. A još bolje je da ih voze iz škole na plivanje i vraćaju u školu, mi roditelji nemamo obavezu oko toga. Moj je krenuo jučer.
Kako vaši stoje s zadaćama? Kod nas se roditelji žale da je previše zadaće(i ja se slažem).
uf, svaki dan ode dva sata na to. al moj je usporen sto se toga tice pa nije bas za usporedbu.
Kod nas organiziraju u vrijeme nastave. 3 tjedna bez normalne nastave je jako puno.
Moj ide u boravak i još doma barem jedan sat mora raditi(ne računam čitanje lektire i učenje pjesmice iz glazbenog napamet).Jučer sam dobila živčani slom...nisu mu pogledali zadaću u boravku pa ju je ispravljao doma. a dobio je i dodatne listiće za doma. Samo jedan zadatak iz tih listića je trebalo rješavati dobrih pola sata(9 pogrešno napisanih rečenica ispraviti i točno prepisati)...ja sam pukla i poslala sam ga bez zadaće u školu( jučer do 9 smo učili).
Idi na informacije. Ovo nije način kako bi stvari trebale funkcionirati.
Iz vlastitog iskustva - moj stariji je imao dobre učiteljice i nikad nije bilo problema oko organizacije vremena, aliii mlađi je imao nezainteresirane učiteljice i to je bila katastrofa (ovako kako pišeš). Nisu mu pregledavali školski rad, nitko nije pazio da li on radi na satu (a nije radio ništa) pa sam imala s njim homeschooling uz boravak. Padali smo mrtvi od umora. A još je moj E. imao početne teškoće čitanja i pisanja....
Išla sam na informacije svaki tjedan ili svaka 2 tjedna da točno znam što se zbiva + povremeno na informacije kod učiteljice iz boravka (kad je bila u dežurstvu) i od tada se nije događalo da mu zadaća u boravku ostane nepregledana i slično. Ako već dijete čuči u boravku, mora tamo nešto i raditi. Ja sam svjesna da je to teško organizirati, ali bratemili, idi da znaju da im dišeš za ovratnik. Dijete koje je 8 sati bilo u školi je tako umorno da od rada kod kuće nema nikakve koristi.
Lijepo zamoli učiteljice da kažu što su domaće zadaće preko vikenda, a što je za idući dan. I sretno!
naša učiteljica na boravku ima 32 djece, 2. i 3. razred...
kako ona išta može pregledati? dok objasni onima koji ne kuže, pa odgovori na sto pitanja...ne znam. sva sreća da je učiteljica super, ali uvjeti rada su im svima skupa nemogući.
Moja nema puno ocjena. Nego, ima problema s prijepisima, još od prvog razreda. Diktat bolje napiše nego prijepis...sad, u zadnjem prijepisu je imala mozda 2 greske, pa je pisala ispravak, pa je u njemu imala veći broj gresaka...pa tako 5 prijepisa i ni 5. nije bio tocan. Ja ne znam tko je tu lud...Peterlin, koji je to poremećaj? :)
taj problem ima i moje dijete. najgore mi je kad fula u prijepisu u stranom jeziku. npr jucer su prepisivali nesto sa ploce iz talijanskog, na kraju uopce nisam kuzila sta je napisao jer mu je bilo puno krivih slova, pa onda rijec izgubi ili promjeni znacenje. izludila sam.
meni svejedno, moja pliva sve tehnike, roni, skace kako zelis...trenira 3 puta tjedno...
ali bas je tu netko napisao da ne stignu i to ugurati u postojeci raspored, plus dijete nije u boravku
super je da je to sve organizirano, ali i dalje mislim da ne moraju svi znati sve tehnike plivanja u drugom razredu
mislim, moja djeca moraju :mrgreen: (lijecim vlastite traume, lol), ali ne moraju i ostali, jel...
vid nije ok, slabovidna je, nosi naočale
prijepis je većinom s ploče, ovo je bilo iz knjige
meni doma, kad vježbamo, prepisuje puuuuno bolje nego u školi, nosila sam vježbenice u školu, razgovarala s učiteljicom, bez puno vajde i pomaka...
Osim što je slabovidna, jako je anksiozna ali i brzopleta (!), nigdje drugdje ne vidim neki problem ali taj prijepis baš strši.
Nemoj da ti ja napisem koji je to poromecaj.
:)
( vise poremecaj u sustavu nego u djetetu)
ovako izgleda kod nas test plivanja:
Test u cijelosti ima za cilj da dijete skoči u vodu sa visine od 90 cm, odpliva 25 metara okrene se i odgurne od zida i dopliva nazad do 50 metara i to sve bez pomoći plutača ili druge osobe. Kako bi nekoga ocijenili kao plivača početnika potrebno je da odpliva barem 25 metara.
Prepisivanje s ploče je kognitivno puno zahtjevnije od pisanje diktata ili prepisivanja iz knjige, teke.... Vidi ovdje npr: https://www.skolskiportal.hr/clanak/...-i-disleksija/
Pa zato i kazem da je poremecaj u sustavu .
uopce inzistirati na prepisivanju sa ploce.
( nevjerojatno je kako prijepis sa ploce izgleda kod djeteta sa poteskocama. Imam dva primjerka doma. Jedan je potpuno odustao, a mlada se sirota trudi jer misli da ne moze drugacije.)
Traži opservaciju. Izganjaj papire. Nema nikakvog razloga da se dijete pati s tim ako ne mora...
Moj stariji je bio slabovidan (ni sad mu vid nije savršen) i imao je jako lošu motoriku = papiri s Rebra (vid) i iz Suvaga (sluh, govor, motorika). Dobio je individualizaciju u drugom polugodištu prvog razreda. Taj papir ne bi ništa značio da nije imao odlične učiteljice, razrednicu i boravkašicu, koje su mu bile pri ruci kad ne bi stigao napisati sve što treba. Nije mu jednom prepisala učiteljica ili mu je čak znala unaprijed pripremiti listić. A on se trudio jer su ga poticale. Uvijek super uspjeh, ti problemi mu nisu narušili samopouzdanje jer je osoblje škole imalo sluha. :heart:
Mlađi sin je imao teškoće čitanja (elementi disleksije) ali nije imao sreće s učiteljicama, pa je to izgledalo ovako kako opisuješ. I on nosi naočale, pa ga je svejedno učiteljica stavila u zadnju klupu jer nije bio problematičnog ponašanja. A to što dijete ne vidi i ne čuje ništa iz zadnje klupe, to nema veze.... On je isto dobio papire za IP kasnije, aliiii teško je to išlo jer učiteljice nisu imale ni znanja ni sluha ni vremena. Nisam puno postigla. Rezultat - ovo dijete je moralo duplo raditi, još sa mnom doma sve gradivo, jer je u školi samo gubio vrijeme.
Probaj porazgovarati, ne samo s učiteljicom (to si obavila) nego sa stručnom službom. Nek dijete dobije opservaciju. Nek učiteljica dobije obvezu da joj posveti pažnju kako treba. I sretno!
Btw. slažem se da u prvim godinama OŠ prepisivanje s ploče nije baš najsretnije rješenje. Ima drugih metoda. ALi ne znam što piše u nastavnom planu - možda oni moraju djecu naučiti i to. Ne bi se štela mešati.... ali za moju djecu je to isto godinama bio najveći problem i totalno kontraproduktivno.
znam učiteljica koje uopce ne koriste tu metodu rada, nikada niti rade prijepis niti ga ocjenjuju
ne znam, idem čitati Noin link...
blago meni, niš nisam razumjela :)
što ovo konkretno znači: "ali istraživači su otkrili da se čak i djeca bez poteškoća pri čitanju koriste samo djelomičnim reprezentacijama riječi i odvajaju riječi koje će biti prepisane u nekoliko subleksičkih jedinica."
jer, moja nema problema s čitanjem, uspješnije prepisuje npr. prirodu, tj. ono što nije za ocjenu, manje je uspješna kad situacija prijepisa postane, formalna, ono doslovce kada u bilježnicu kao naslov napiše: "Prijepis" :)
e sad, ne znam postoji li neka tipična vrsta pogrešaka, ona pogriješi u formalnostima (točka na kraju ili početno veliko slovo, što mislim da je posljedica anksioznosti), a nekada i ispusti pokoje slovo.
Taj prijepis, kako to izgleda? Za ocjenu? Nasi to ne rade, nitko od njih troje nije to radio pa mi cudno. Mozda i rade pa neznam da je to bas to :-/
Pocetno veliko slovo - ovaj nas nece to skuzit nikada :-). Kod njega sve maleno, nikakve tocke nigdje...
Ja samo vidim da je škola puno zahtjevnija nego prije 30 godina. Ja sam imala 5-10 zadačića iz matematike za DZ i eventualno pročitati tekst iz čitanke.
Prijepis rade i kod nas. Uvijek ima barem 1-2 greške.
Ma članak je ok, ali nije napisan baš razumljivo...
Ovako - probat ću ja zdravoseljački, ali ni ja ne znam kratko:
Tvoje dijete ne vidi kako treba. Kod prepisivanja s papira možeš joj pomoći, staviš ravnalo ili nešto na redak i super, pogled ne luta nego se odmah vrati na mjesto gdje je stala.
Kod prepisivanja s ploče, treba prvo gledati u ploču, pa pročitati, pa zapamtiti, pa zapisati (uz gledanje) pa vratiti pogled na mjesto gdje si stala. Nije to jednostavno. I meni je to uvijek bilo teško. Nije to problem samo djece s disleksijom, nego je to teško svima koji nemaju savršen vid. Troši se jaaaako puno vremena. Probaj sama, brzo ćeš osjetiti da to nije bezazleno.
Kad bolje razmislim, kod mog starijeg je učiteljica češće prakticirala radne listiće, a tek tu i tamo su prepisivali s ploče. Učiteljica mlađeg sina je pisala na ploču, a djeca su bila prepuštena sama sebi da se snađu kako god znaju.
* * *
Ako te zanimaju tipične vrste pogreški - baci oko na Hrvatsku udrugu za disleksiju, ovdje: http://hud.hr/simptomi-disleksije-u-skolske-djece/
Nemoj se opterećivati da ćeš odmah sve isprocesirati, nije to ni bitno. Čovjek s vremenom nauči ono što treba. Doma probaj pratiti kako dijete radi - da li je dijete više "slušni tip" (bolje joj ide diktat, a lošije prepisivanje) ili je više vizualni tip (moj stariji unatoč smetnjama vida puno lakše uči ako gleda nego ako sluša). No, da te ne opterećujem, s vremenom sve naučiš.
Naš je problem što bi učiteljice trebale biti educirane za to, a nisu. Neke imaju volje i osjećaja, ali veliki broj nema. Ja sam ovo što znam naučila od logopeda. AKo u vašoj školi ima logoped, traži razgovor i obveznu pomoć. Moj mlađi sin je sve to imao, ali ništa nije pomoglo - vidio je školskog logopeda jednom u osam godina. :-( Sva sreća da postoji Suvag i moj prijatelj logoped koji mi je puno pomogao savjetima.
Eh, da - napomena za sve roditelje djece u prvom i drugom razredu: Nemojte odmah pomišljati na disleksiju, jer to se može sa sigurnošću dijagonsticirati tek oko desete godine, iako se smetnje pojavljuju i ranije.
Ne uče sva djeca na isti način i istom brzinom, ali korisno je ako učiteljica prepozna na vrijeme njihove slabe strane i pomogne im da ih prevladaju. Štajaznam ako vidi da dijete ne može prepisati s ploče, trebala bi mu dati listić za doma ili preko vikenda.
Ja cu ti reci jos zdravo seljackije.
dijete ne vidi dobro, nosi naocale.
Gleda na plocu - daleko, gleda u papir - blizu.
Prilagodava percepciju oka svaki put. To je dodatni napor i zbog toga joj padne koncentracija , te radi greske.
To je već drugi ekstrem. U pripremi učitelja odnosno metodikama nastave se jako inzistira na ploči (tzv plan ploče) i očekuje se da učiteljice RN pripreme učenike za hvatanje odnosno prepisivanje bilješki s plače.
Ali da se ti prijepisi ocjenjuju i posebno vrednuju (poput diktata) to još nisam čula.
No na ovom forumu svašta saznam i naučim, pa i za prakse koje su mi pomalo :-o
Inače slažem se sa Sirius, ne treba inzistirati na tome kod djece s teškoćama. Dapače, ovisno o intenzitetu teškoće mogu im se po potrebi pripremiti gotovi materijali pa zalijepiti u bilježnicu ili sl.
ma, meni je jasno da djeca moraju prepisivati s ploče, ali da, u prvom razredu moja je imala desetak prijepisa za ocjenu iz HJ. Baš za ocjenu :)
Razgovarala sam ja s učiteljicom puno o njezinom vidu. Niš! Sirius, ovo tvoje objašnjenje ću majkemi isprintat i dat joj, jer ja to nisam u razgovoru znala tako pojednostaviti.
Peterlin, mi smo prošli godinu dana Suvagova vrtića, izlazna dijagnoza je da nema dijagnoze: uredan govorno jezični razvoj (ne znam niti jesam li dobro zapamtila). I ne, ne želim zbog toga što mi dijete dobije 3 ili 4 iz prijepisa potezati individualizaciju, kuda bi to sve skupa vodilo? a garant u svim strateškim dokumentima našeg školstva kao jedan od principa rada stoji individualizacija...
Budući da si već obavila razgovor s učiteljicom, samo lijepo idi stručnoj službi i školskom liječniku na razgovor i izganjaj papir. Suvag ti neće dati papir za vid, to ti daje liječnik kod kojeg dijete kontrolira vid. A kad jednom imaš papir, možeš učiteljicu podsjećati što treba na dnevnoj bazi. To je teško jer oni ni sami ne znaju što treba, pa zato dogovori s oftalmologom da za školu napiše papir s preporukom: NE ocjenjivati prepisivanje s ploče, osigurati dodatno vrijeme za tu-i-tu vrstu provjera, pripremiti pisani materijal unaprijed u obliku listića itd. (sama znaš što je djetetu problem)
Moj stariji sin je liječen od ambliopije i strabizma, a na temelju toga čak i danas u srednjoj školi ima individualizaciju zbog toga i zbog motorike (ima i neurološki problem, nije bitno), ali ljudi nemaju uvijek razumijevanja, pa im treba neke stvari pokazati prstom.
Hahaha!!! Moj stari isto. S tim kaj je on uporno pisao kestenjira jer nije imao pojma sto je kestenjara :))))) :dalmatinac:
Cure,
kako ste posložile vanškolske aktivnosti? pretpostavljam da već svi imamo neki raspored. Moja ide na odbojku koju obožava 2x tjedno a ostalo joj je slobodno.
Ona baš treba to neko vrijeme za sebe, kad se igra (obično škole, glumi učiteljicu :lol:) i razgovara sama sa sobom u sobi.
Testove već naveliko imaju. Najbrojniji su razred u školi 27 ih ima. Već neko vrijeme ide sama doma iz škole tj. s prijateljicama, obično se još malo zaigraju u parku pa dođe doma i zvrcne me da je stigla.
Kako vaši klinci, imate kakvih novosti?
Mi smo jedva nekako posložili aktivnosti. ide na engleski, njemački i elementarnu sportsku školu(koju organizira škola preko projekta subotom u sportske). Petak i vikend su mu slobodni.
nama je ta sportska u sklopu nastave preko tjedna pa to ni ne računam.
Mi se ispisali iz boravka. Ide sam u školu i iz škole i sam je doma neko vrijeme. Ide na tenis i gitaru...s tim da bih mu još nešto ubacila, jer mi se čini da svejedno previše vremena provodi ispred ipada... I tenis i gitaru sam obavlja...ja upisujem na sve što mi je ispred kuće :joggler:
Andiko
sin ti je stvarno odgovoran i samostalan sam pise zadace, obavlja svoje aktivnosti.:klap:
Moja uopce ne trosi vrijeme na tablet i igrice(ko da tablet ni nemamo, ne koriste ga) ona nesto svoje tambura pa mi je zao natrpat je obvezama kad uziva u slob.vremenu na najcesce kreativan nacin.Njoj je sri i pet odbojka i njoj aman taman, isto nama pod nosom.
Nadarena mi je za atletiku ali ima vremena ne da mi se zivot komplicirat s razvozenjem do Mladosti, stigne ima vremena.
Mater joj je pocela trcat polumaratone s 39 :mrgreen: