I kod nas je poprilicno drmalo
Printable View
I kod nas je poprilicno drmalo
bilo je grdo :-(
culi smo se s frendovima
Uspaničili se...starije dijete počelo plakati vikati. Mi se jako ljuljali
I mi smo se jako ljuljali jer smo visoko.
Bome je bilo grdo.
Centar Zg je koma; bez struje i dosta toga porušeno.
Sve te stare zgrade i fasade su se sad na pol raspale.
Isuse, opet drma.
Veli moja kći da smo se mi i Talijani nešto jako nekome zamjerili...
Kad je bio prvi potres izašli smo van i ispred zgrade korona party, ljudi na hrpi. Čak je i policija došla da ih rastjera.
Ne znaš kaj je gore: potres u kući ili vani pa među ljudima pobrat bolest.
Kod nas je baš treslo jako..Novi Zagreb... Pobacalo stvari po stanu.. Vani smo.. Jako je hladno.. Snijeg pad
Ko nas ono urekao rekavši da mu je dosta vijesti jer su sve samo o koroni?!
A inače mi smo se fajn tresli i tutnjalo je ali srećom zgrada iz 80-ih, industrijska gradnja - tako da je samo par sitnica palo s polica. No vidim da je u centru gdje su stare zgrade puno gore :( a vjerojatno i u podsljemenu na onim brdima/klizištima gdje je zadnjih 30g izgrađeno brdo zgradica... Sad ćemo tek u idućim satima doznati puni opseg... Ali vjerojatno najjači potres koji pamtim.
Mi smo doma, sve radi, starije dijete se nije ni probudilo :roll:
Ajme cure, još i to...
Kod nas dosta treslo, podsljeme...sad osjetimo svako malo podrhtavanja...popucali nam zidovi u jednoj sobi..
Mi smo centar. Centar je smrskan. Nama su jako popucali zidovi. Nemamo struje. Sad smo vani. Hranu sam stavila na balkon. Jezivo.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Da, i još ledeni vjetar i snijeg...:-(
Ajme strasno.... :(
Prizori iz Petrove sa rodiljama i bebama su strasni :cry:
Kažu zaštite se usta i slično da se ne prehlafute
ali ok da su ih imali kud bar privremeno stavitiQuote:
Originally Posted by Ginger
Ovako nekako je i kod mene, Borongaj. Imamo sve, struju, vodu, plin, Internet,Quote:
Originally Posted by llella
... Brat mi kaže da u Dubravi ne radi telefon fiksni ni internet.
Drzte se svi skupa, čitam vas i pratim..pozdrav sa sjevera Njemačke
Svima srce najvece! Novija zgrada, 7. kat, sve ok, na jednom mjestu zbuka popucala, nema neta. Strasno sam se prepala, ljuljalo je masu, nisam mislila da ima sanse da to prodje ovako s obz. na kat. Gore je nego st potres kojeg se sjecam iz djetinjstva.
Držite se cure. Jako mi je žao što vam se to dogodilo. :heart:
Malo novih postova, što je dobro. Da li smo se navikli na novi život?
Ja sam opet na novom levelu. Nisam bila već danima u dućanu, sve živo brišem. Strah. Više ne mogu reći da nije.
No, nije to samo strah od bolesti, to je nešto općenito. Poprilično sveobuhvatno.
Pokusavam se naviknuti na zivot, nije lako... strah je i mene, majka mi je sama doma, nikoga osim mene i moje kceri nama...... eto brinem se za nju....Quote:
Originally Posted by Beti3
Evo ja ću iskreno napisat kako se ja osjećam i kako smo život posložili u ovom zahtjevnom razdoblju, iako ću bit vjerojatno jedina na forumu koja se ovako osjeća. Bilo bi mi drago da nisam jedina al..
Možda se još netko pronadje.
Žao mi je zbog svih koji sada žive u strahu, grču ili im se ne daj Bože nešto dogodilo, njima ili članovima obitelji.
Mi doma smo vrlo racionalno prihvatili da je situacija takva kakva je, da je promijenit ne možemo te smo joj se prilagodili.
Poštujemo pravila, živimo već 10 dana u izolaciji od drugih ljudi.Otkako sam počela raditi od kuće. Veliki dio dana ode na on line nastavu jer djeca imaju zaista puno toga. Posao, mailovi. Kuhanje, ručak. Popodne neka zajednička aktivnost, kviz, igra ili kućanski poslovi.
Navečer film, knjiga, proleti dan.
Vježbam doma on line i djeca sa mnom.To nam je fizička aktivnost.
Nismo po prirodi bojažljivi ni mi ni djeca tako da nije bilo ni jučer panike. Naravno kad smo skočili s kreveta iz sna srce je zalupalo što se dogadja no brzo smo se skulirali i vratili u krevete. Poslije 2.udara smo se obukli i kad smo vidjeli vani ljude i mi smo izašli pa u autu kružili.:-) brinula sam više za svoje jer kod njih je bio jači potres, bliže su epicentru.
Osjećam se ko vanzemaljac kad čitam objave na fejsu, forumima, od prijatelja, meni ko da se ista stvar ne dogadja kao ljudima oko nas. Shvaćam da je do perspektive, al eto moja je drugačija,pomaknuta i valjda smo totalni raritet.
Kad se sjetim rata, meni je ovo ...ne znam šta reć..Nitko mi ne može pokucat i pobit nas s vrata, ne padaju mi granate svakih sta vremena, imamo za jest puno više od brašna,ulja i soli, imamo vrsne liječničke timove, a od nas se samo traži da ostanemo doma. Ej ostanemo doma, pa ljudi moji to je ništa.
Teško je ljudima koji imaju teško oboljele članove obitelji u ovoj situaciji, ženama koje sad radjaju, ljudi koji zbog posla i izloženosti (liječnici, ljekarnici, blagajnice..) svakodnevno puno riskiraju..da ne nabrajam dalje.
Samo pokušavam racionalizirat, možda nekome olakšam.
Probajte uklonit paniku i strahove, samo oprez i striktno držanje uputa kriznog stožera da svi zajedno što prije izadjemo iz ovoga.
Budimo primjer jedni drugima.
#ostanimo doma :mrgreen:
Al me ponijelo.
Htjedoh reći da ljudi dožive puno gore situacije u životu od ovoga što sad mi svi prolazimo. Proći će i to, samo strpljenja.
A uz smirenost i staloženost sve se lakše podnosi.
Znam lakše reći nego živjeti al vrijedi probat jer ionako ništ atu ne možemo promijeniti osim odgovorno se ponašati.
Meni najteže pada odgovornost za djecu. Recimo jučer odlučiti što je gore, ići van ili ostati unutra.:(
Cathy,
Meni je muž arhitekt pa znamo da je najsigurnije ostat u našoj zgradi jer on zna koji su standardi gradnje i zaštite od potresa no svejedno kad smo vidjeli sve te ljude vani za sat vremena smo i mi maske na glave i van na livadu s razmakom. Pa poslije u topli auto i otišli na čistinu.
Prosudiš kako ti se čini najpametnijim u tom trenutku i to je to. Nema druge.Nema univerzalnog rješenja.
Nas su natjerale one priče, došle sa dvije različite nepovezane strane da će treći biti najjači. Iako smo u novoj zgradi.Quote:
Originally Posted by Lili75
Ušli smo unutra kada je onaj seizmolog dao izvještaj i pobio dezinformacije.
Ja sam se navikla na kucu, rad od doma. Odem jednom-dva puta tjedno u ducan. I onda mi dode vijest da cu iduci tjedan mozda morati dezurati u ured u zagreb
Ekstremno me panika, dolaze klijenti...razmisljala sam reci nek mi daju neplaceno il otkaz
Ma neka više proglase karantenu i nek se to što prije riješi. Samo neophodni poslovi i maksimalno smanjivanje bilo kakvih socijalnih kontakata
Meni je najmanji problem stajanje kuci
Malo mi je veci problem sto ne znam sta ce mi bit sa primanjima, ceka li me otkaz, minimalac, ili samo smanjenje place
Potpis.Quote:
Originally Posted by Lili75
Nakon svega što sam prošla, ovo mi je kamilica.
Jučer sam, iako nisam građevinske struke, ali znam dosta o tome, lijepo kćeri objasnila da je sigurnija zbog načina gradnje u našoj zgradi nego bilo gdje drugdje.
Potpuno je shvatila kad joj je prijateljica poslala sliku od svoje rasturene kuće.
Spavali smo noćas ko topovi.
Ujutro me probudio jedan potresić, ali sam najnormalnije zaspala dalje. Ko da sam u Japanu.
Ne bojim se ni korone.
Masku još ni jednom nisam stavila.
Doma sam, ne radim, obitelj mi je dobro, pesonja uživa jer smo svi doma i čekamo da što prije sve prođe i vratimo se u svakodnevicu.
Vrci, radim u bolnici. Direktan kontakt s pacijentima. Sad je jos dodatni kaos jer su u cekaonu mog odjela stavili cijeli jedan vrlo teski odjel. Jutros me docekala žbuka u jedinoj sobi u kojoj sam mogla primati pacijente nakon stoQuote:
Originally Posted by Vrci
ih provedem izmedu svih onih pacijenata u krevetima.
S pacijentima sam u fizickom kontaktu iako vrlo.kratko. ocekuje se da nisu inficirani virusom, u pravilu su kronicni pacijenti na terapiji.
Dakle, bez panike. Ako je ured prazan ili ulaze povremeno ljudi u pravilu je sigurno. Stavi masku, drzi ramak, otvoti prozor, dezinficiraj povrsine i to je to.
Open space, dezinficiran nakon sto je na drugom katu jedna zena bila u kontaktu s oboljelim i sad je u samoizolaciji
Ma zivcira me sto stvarno nismo toliko neophodni,a nitko ne zeli napraviti neke odluke
Mama i tata mi za tjedan-dva dana imaju 50.godina braka i mamin 70.rodendan, bas im divno palo
Mi smo od blagdana i rođendana proslavili jedino 8. mart skupa :), ako bude sve ok vjerojatno nećemo ni Uskrs niti ni sinov 15. Možda godišnjicu 22.05.
Neka, bit će rođendana, blagdana..
Ja sam na Lilinoj liniji, ne patim u nekom filozofskom smislu od gubitka slobode, ne bojim se virusa, jedino što se živciram oko gubitka komoda rada u uredu i istrčavanja djece u parkiću.
Da nemam djece, možda mi čak uopće ne bi bio bed. Sve si zamišljam kako bih čitala knjige, gledala serije, sredila ormare, imala čist stan...
ok, perspektiva je potpuno drugacija kod nekog tko zbog citave ove situacije mora npr. dijeliti ili jos gore, dobiti otkaz... i ne zna od cega ce zivjeti sljedece mjesece
cak i da se ne boji same zaraze
onda ciscenje ormara ili gledanje serija i ne zvuci tako zen
Mene isto ne drži panika... Radim od doma, imam puno posla čak, djeca odrađuju skolu vise-manje samostalno (pogotovo starija), muka mi je samo što ne možemo van na bicikle ... Ali to je stvarno mala žrtva. Bar imamo vrt (i komarce), čekam da opet zatopli pa ću se baciti bar na ubijanje mahovine i sijanje trave. Možda napokon i rubnike stavimo za stazicu, već 3 godine čekaju na terasi da dodju na red :lol:
Ja sam optimist, vjerujem da će naći uskoro neku kombinaciju lijekova koji dobro djeluju, da će sunce i ove mjese potisnuti epidemiju da opet spadamo na par slučajeva, i da će u dogledno vrijeme naći cjepivo... A do tad se družimo (ili ne baš, s obzirom da pobjegnem na tavanu i nema me satima...)
A potres... ja ozbiljno mislim da smo uz svu tu štetu i tragediju one curice u stvari imali ogromnu sreću. Jer da je udario onaj "pravi" od 6,5-7 bilo bi jako jako lose... ovo me je iznenadilo koliko su protupotresno istinski loše te nase donjografske zgrade...
Donjogradske zgrade ne bi bile tko loše da u svakoj nije bilo po par unutarnjih adaptacija koja uključuju rušenje zidova - od dućana u prizemlju preko barem nekoliko neodgovornih stanara.
Al kad svi znamo gdje živimo, i svako radi kaj mu se sprdne. Uz to , često i struka ima svoje prste. Arhitekti crtaju kaj investitor hoće, ako ga uopće i angažiraju,, štedi se na plaćanju statičara, kontrole institucija ne postoje. I podljedice se vide
Da pojasnim, u tom tipu zgrada ne postojepregradni zidovi. To su zidovi sekundarne nosivosti, jer je sistem gradnje bio drugačiji.
I ti zidovi, da postoje, a vjerujte mi, puno ih je srušeno pri adaptacijama, bi sada "preuzeli" dio tog djelovanja potresa
Ni ja ne znam jel me čeka minimalac ili samo smanjenje plaće, otkaz ne bi trebao, a trenutak nam je vrlo nezgodan jer smo bili par mjeseci prije corone u prodaji svog stana i kupovini novog stana tako da zapravo uopće ne znam ni gdje ćemo živjeti. Svoj stan koji smo prodali (isplaćeni smo), zakonski živimo u tuđem stanu i na određen dan trebamo iz njega izaći. Prošli tjedan u svom ovom ludilu smo sumanuto pokušavali finalizirat realizaciju kredita da čovjeka isplatimo i da znamo da ne idemo na ulicu nego da imamo krov nad glavom. Pri tome je euro rapidno rastao i spuši.. smo jako puno novaca, bolje da ne govorim o kakvim brojkama se radi. No svejedno nam je bilo samo da to više rješimo, pa kad smo došli u gruntovnicu policija nas potjerala, pa smo rješavali preko jav. bilježnika, ma 100 stresova u zadnjih 5-6 dana. Zakazane radove da ne spominjem nema šanse da budu na vrijeme, pločice i ostale sanitarije odabrali al nismo imali gdje skladišti tako da ni do njih ne možemo dok sve ne prođe ( od namještaja nemamo ništa). Sad kako ćemo i gdje živit u tom međurazdoblju neću mi mislit nešto će se već srediti. Mora. Valjda neće i mužu poslovanje zamrijet totalka jer kredit i silni troškovi nas čekaju.Quote:
Originally Posted by tangerina
A opet imali smo ludu sreću da nam je kredit isplaćen u srijedu doslovce dan prije nego je na Vijestima rečeno da banke obustavljaju isplate kredita.
Svatko ima nešto, al opet kažem dok je zdravlja sve ovo drugo je manje bitno ili nebitno, samo da ova situacija što prije prođe.
Ja ne volim biti doma, definitinvo nisam tip za bit u zatvorenom i jako volim osobnu slobodu (Arđo ja je ipak ljubim al ono baš), no kažem prihvatila sam situaciju da je trenutno takva kakva je jer je mijenjat ne mogu. i nastojat ću nekako i iz nje izvući najbolje što mogu.
Na poslu nam se nažalost intenzitet posla jako smanjio iz 5.brzine u 1. što je isto šok jer je sve otkazano zbog corone, a opet s druge strane lakše mi je organizirat dan doma sad kad je manje poslov.obveza. Sve ima svoje :/
Budimo zahvalni da smo živi i zdravi!