A što ako netko nije za ništa posebno nadaren, samo prosječan, a želi studirati?Citiraj:
mikka prvotno napisa
Nemam ni ja problema s Oxfordom, ali nemam ni novaca za tako nešto.
Printable View
A što ako netko nije za ništa posebno nadaren, samo prosječan, a želi studirati?Citiraj:
mikka prvotno napisa
Nemam ni ja problema s Oxfordom, ali nemam ni novaca za tako nešto.
pa jel, oš reć da mojoj babi nije bilo stresno?! A što ako ne rodi grožđe, a dijete provelo dane u kaci? :)Citiraj:
mikka prvotno napisa
nego, sad ozbiljno, a kako zaradiš za oxford ako ne radiš u konzumerističkom sustavu, za pare, nakon formalnog obrazovanja (osim ako si iznimno talentiran za nešto?)?
pa i zelja moze biti dovoljna, upornost i rad, sta nije to ono o cemu nam govore cijeli zivot?
u mom idealnom slucaju bi moje dijete zeljno studiranja samo zaradilo za studij, ne bi mu ja placala, ako nemam. se sjecas osnivaca dm-a, sta je napravio, poklonio bogatstvo i rekao da nisu roditelji ovdje da se materijalno brinu za odraslu djecu :) u pravu je covjek. dzaba ti sto studiras ako nemas love da zivis.
sta sam jos ono htjela istrkeljat, zaboravila sam..
aha, u ovoj knjizi koja opasno pljuje americki sistem, kaze kako te obeshrabruju da upises one razvikane studije (harvard, yale) ako nisi, pazi ovo, dobrog izgleda, i tim vise rade segregaciju
koja ekipa, e
pa radis, ko kaze da ne radis? moras nekak zaraditi za zivot.
tvojoj babi je bilo stresno, to je bio pravi stres, borba za zivot, tog danas vise bas i nema toliko, bar u evropi, a ne ovi ispiti i nebuloze, sta je to u odnosu kad ne znas oces imat kaj za jest i oce li ti djeca prezivjeti
joj mikka, utopistu
u mom idealnom svijetu ja bih bila mama već 10 godina, imala posao...
sve je ispalo obrnuto
mislim da bi ti se dijete trebalo dobro naraditi da zaradi za takve fakultete. kad bi stigao razviti potencijale dovoljno da bude konkurentan na oxfordu?
ma da, slažem se s oba posta. Stvar je u tome da ja živim u uvjerenju da prosječna osoba nije dovoljno (sad uopće tu ne ulazi sposobna, ne znam koju bi riječ koristila) zainteresirana?? da uči, uči, uči, uvijek, iako ne mora, da uči i iznimno dosadne stvari (koje MORAŠ znati da bi se nečim bavio)...
to mora biti nevjerojatna ljubav i želja...
mislim, da bi ti bio dermatolog, moraš znati i kemiju i anatomiju i ...i hrpu stvari koje te možda ne zanimaju, koje su šire područje, koje ne stvarno nerviraju zapravo, da bi bio inženjer ti moraš znati stohastičke i bogtepitajkakvesve matematike, barem upit dijelom, barem malo skužit, a možda su ti strašno dosadne, al bez npr. takvih stvari teško skužiš neke naprednije, stručne stvari..a dok ih prvi put gledaš, fuj su i dosadne (ne konkretno meni:P , pričam općenito) i stvarno stvarno ti se neda i moraš bit straaaaaašno motiviran:)))
Ja npr.znam nekoliko vrlo talentiranih programera koji nemaju formalno obrazovanje toga tipa (ili imaju vrlo loše), i iznimno su dobri u tome, al to su nevjerojatni talenti. OStali bez formalnog obrazovanja, koji uključuje sve ovo "dosadno" i sve "zanimljivo" mogu doma plakat.
Neke stvari ne možeš sjesti, proučavati, učiti, jer ni ako si jako jako motiviran i pametan, prvo ne znaš odakle bi počeo. Što kad vidiš nekakvu kompleksnu numeričku analizu, a imaš problema s baznom matematikom, di da kreneš? kako?
Kažem-naučiti sam i uz pomoć konzultacija s okolinom možeš hrpu stvari, ali moraš bit iznimno motiviran ili iznimno talentiran.
Da dodam na ifigenijin post o djeci i znatiželji i "prirodnom učenju". nit su sva djeca jednako znatiželjna, niti puno roditelja zna tko je bio BEll.
Opet ja ulijecem s onim sto primijetim, a da znam, barem tu iz svoje sredine. Fakultet u SAD-u se upisuje na temelju ocjena iz srednje skole tj. ocjena na zavrsnim ispitima, od kojih je najpopularniji (i vjerojatno kod nas najpoznatiji) SAT. Ima ih jos preko nekoliko, neki fakulteti zahtijevaju jedne, neki druge, a neki cijeli niz testova.Citiraj:
mikka prvotno napisa
U srednju skolu se upisuje po mjestu stanovanja (kao i u osnovnu, uostalom), a ako to ne hoda iz ovog ili onog razloga, onda se povlace veze i pocinju muljaze na sve strane. Naravno, govorim o javnim skolama. S privatnima je drugacije.
Na postdiplomski se upisuje na temelju ocjena s dodiplomskog studija, plus dodatnih testova (GMAT za MBA i slicno). Neki postdiplomski ne zahtijevaju dodatne testove. Bez dobrih ocjena, na intervjuu (ako ga fakultet ima) mozes biti simpatican do prekosutra, ali upasti neces.
HS ucenici imaju priliku za daljnje skolovanje, ali iz prve ruke ne poznajem niti jednog. Samo iz, recimo, druge, jer ga znam preko interneta. Vec sam ga spominjala - zivot na relativno izoliranom imanju, izuzetno vjerski orjentirana obitelj. Znanje onako, prosjecno, socijalne vjestine... nula bodova. Zive u Michiganu.
Inace nemam nista protiv HS-a, kontroliranog. Cisto da budem malcice ontopic. :mrgreen:
(Sad idem citati jos brdo postova koje sam preskocila.)
zvucite mi prepesimisticno za moju naivnost :P
krump, prosjecnoj osobi je motiv eventualno ubijen skolovanjem :P
ma normalno, stvarni zivot je nepredvidljiv, ali mi se svi ponasamo u skladu s nasim zeljama, tako i ja gledam da ce moji klinci bit visko osobno motivirani za neki posao koji ce raditi, i da ce im to sve skupa biti gust. zadnje sto bi htjela je da ubijenih ambicija svaki dan idu na posao koji mrze, da zive iz dana u dan i da su nezadovoljni zivotom
nekako si mislim da cu im omoguciti dobar start bas ovim o cemu sad razglabamo na skoro 40 stranica
Misljenja sam da ce nam HS svakako doci, prolaskom kroz tranziciju ka "pravom" kapitalizmu. Opet, verovatno pre u Hrvatsku, nego u Srbiju, kao sto je vec stigao u Sloveniju.
Trenutno, kad razmisljam o skoli, blizi nam se, Novaku je 6, ove godine je "predskolac", svasta mi prolazi kroz glavu. Kad realno pogledate, i na nasim pristorima se vec desilo dosta promena, i promene ce se desavati i dalje. Npr. niko ne ocekuje da ce jezike bas nauciti u skoli (osnovnoj i srednjoj), obicno deca od malih nogu uce jos negde. Ako nesto ne ide, uce ih roditelji ili se uzimaju casovi instrukcija. Nije tako bilo pre 15 godina. Bice jos promena.
Ko zeli znanje, doci ce do njega. Na moju srecu i zalost, ono sto sam naucila iz svoje struke, uglavnom sam naucila sama, a ipak sam studirala. Nije me zadovoljavao sistem, ni profesori, ali nisam samu materiju vezivala s tim, srecom. Volela bih da je sve to nekako lepse bilo, ali nije. Ipak, nisam na gubitku, sto se toga tice.
Pri tom, stvarni osecaj o moci i lepoti znanja u mom slucaju potice od oca, koji je profesor hemije, ali pre svega stvarno uspesan pedagog.
Ali, da ne duzim dalje jer pisem sve isto sto i vi svi mislite, kako zelim da mi dete ima dobro obrazovanje, nego mi sve vreme zuji u glavi ova scena iz Desperate Housewives:
http://www.youtube.com/watch?v=fQ8ftVSuAtY
jesam ja jedina koja na te testove gleda kao na bubanje za zadovoljavanje norme, a ne iz zelje za znanjem?
meni se to cini ful pogresno.
puno nas to tako gleda.
a pogotovo je gledalo u vrijeme dok smo se školovali.
ali zato i jest mamaju u pravu kada kaže da trebamo mijenjati ovo što imamo.
ja ne znam u kojoj ti to državi planiraš živjeti kad će ti dijete samo zaraditi za školovanje.
puno nas je radilo za vrijeme srednje škole, po nekim uljarama, benzinskim pumpama... i uspijevali smo zaraditi za neko jadno ljetovanje u ferijalcu na Boriku ili Šubićevcu.
ne znam koliko godina bi djeca srednjoškolskog uzrasta trebala raditi (do starosne mirovine, valjda) da zarade za školovanje.
Mali dodatak, jer je netko pitao - americki fakulteti nemaju ogranicen broj mjesta. Upisuje se svatko tko zadovoljava kriterije. Sam upis kosta gotovo nista (recimo mene je upisna taksa kostala $40), ono sto kosta su pojedini predmeti i, naravno, udzbenici, radne biljeznice, mape, ovo, ono, pristupi internet stranicama neophodnima za ta predavanja.
Svaki predmet, iliti, jel class, ima odredjen broj mjesta za studente. Kad se ona popune, onda, jel, ne upisujes taj predmet. Uglavnom je rijec o first come, first served metodi, ali za takozvane predmete viseg ranga (znaci ne nesto s prve godine), cesto treba blagoslov profesora. Ako su ti ocjene smrdljive, uco ce reci - nece moci sinko, ti cekaj, a Pero ce ovaj semestar slusati moje XY predavanje.
Znaci student mozes postati u bilo kojem trenutku, ako zadovoljavas uvjete. Stvarno studirati neces moci bas kad god. Evo ja cekam vec treci semestar da se vrijeme odrzavanja predavanja nekako uskladi s mojim radnim vremenom. I ne ide pa ne ide. U medjuvremenu studiruckam sto stignem.
Ovo što ću napisat nema veze sa mojim htjenjima za moje dijete, ali tko garantira da će visoko obrazovanje i na kraju krajeva završen toliko željen fakultet lučit srećom u životu? Tko nam garantira da ako dijete završi fakultet koji je želio studirati svejedno neće bit mizeraj jadan siromašan nesretan u ljubavi?
To visoko obrazovanje se ovdje postavlja (pomalo) kao največi čimbenik za individualnu sreću, a po meni istina je miljama daleko. Koliko ja vidim danas imamo jako velik postotak visoko obrazovanih ljudi koji grcaju u dugovima, nisu zadovoljni životom, brak/veza im je koma ako je uopće imaju...
Sto se visokog obrazovanja tice, (ne)skromnog sam misljenja da je cesto vrlo bolje nego prosjecno ili ispodprosjecno.
Jer rijetko tko ima debelo nasljedstvo koje ga ceka. Malen broj ljudi ce zavrsiti u obiteljskim obrtima. Jos manji ce dobiti na lotu.
A nitko te nece zaposliti na radnom mjestu koje je placeno vise od prosjecnog dzeparca ako jedva znas zbrojiti dva broja i ako si zavrsio pola jednog razreda osnovne skole tamo negdje u 13. godini. Sto je ok. Svakom po zaslugama i prema mogucnostima. Ja sam kao neki pravednik, jel. :mrgreen:
Od ljubavi se ne zivi, to ponavljam od teme do teme. Tako da... svastanesto je i u lovi. Koja uopce ne mora biti obiljezena tako prestrasno konzumeristicki. Jednostavno je neophodna.
Sto se testova tice, pa testiraju za sve. Nisam bila ni na jednom razgovoru ni za jedan posao (osim nekih pradavnih ranostudenstkih, polusumnjivih od kojih sam odustala) gdje me nisu formalno testirali. Zasto onda da me ne nauce tom sistemu vec u skoli? Mozda ne bubanjem cinjenica (recimo, meni nedostaje hrvatski sustav ocjenjivanja i pisanja testova, a da ne pricam o usmenim ispitima - ovdje je to prebolesno prestrasno), vec malo kreativnije. Onako kako to dobri profesori znaju.
A za što u životu postoje garancije?Citiraj:
RozaGroza prvotno napisa
Ne razumijem - zar želiš da tvoj sin završi fakultet? Nisi li pisala suprotno, da ti je to nevažno?
a moja roza - meni je npr. moj prisio.Citiraj:
RozaGroza prvotno napisa
zato što nismo norveška već hrvatska pa se posao ne dobija na osnovu toga kakav si student bio već pripadaš li kradezeu ili ne, tko ti je babo, a tko stric. barem u mojoj struci i barem ovdje.
tako sam ogorčena da sam tisuću puta rekla da mi djeca neće na faks već da će biti zanatlije. nekad iz zezancije, nekad iskreno.
da sam čupala dlake sa nogu i oko đurđice zadnjih 20 godina otkad sam srednju završila mogla sam imat kuću na 3 kata.
i to rekoh nekidan jednoj vrlo uspješnoj kozmetičarki.
a ona uzdahne i reče da se pored sve love i uspjeha osjeća neispunjenom i manje vrijednom jer faks nije završila.
ja njoj nisam mogla vjerovati, ona meni.
vjerojatno je trava uvijek zelenija u susjeda.
samo je činjenica da ja sa faxom mogu krepat od gladi jer živim u malom mistu di dica ne idu ni na repeticije (što je pohvalno) a ona će se uvijek sa svojih 10 prstiju snaći.
tako da ne omalovažavam zanate, dapače.
kad si dugo godina nezaposlen i kad skužiš da nemaš konkretnih 10-prstnih talenata, nahebo si ko žuti u današnjem svijetu.
a s diplomom mogu dupe obrisat.
Vidis, pinky, tu gdje sam ja u principu bez diplome ne mozes nista. Osim ako ti stvarno krajnji domet nije preslagivanje paradajza u Walmartu.
Ne omalovazam, vec nekako ne vidim puno ljudi ni ovdje ni u Hrvatskoj kojima je to zivotni ideal.
Nitko nam, roza, ništa ne garantira. Ni da će imat što jest, ni da će bit zdravo, ni da će imat ljubav, ništa...ali dijete koje ima visoko obrazovanje ima daleko veće šanse za normalan život, osobito ako kreće od nule i na početku dobije samo nogu u guzicu. ZAšto, jer je jedan arhitekt-a stotine bauštelaca, jer arhitekt može nakon 2dana naučit štemat, a bauštelac ne može naučit projektirat. Jer lječnica može čistiti WC ako je to usrećuje, a čistačici je prekasno s 35 odlučit da bi bila liječnica.
I možda nepismeni građevinski poduzetnik ima više para nego arhitekt i svi bauštelci zajedno-i možda on vozi bmw-a, a arhitekt je nekonzumerista koji ima biciklu i taman plaćom pokrije kredu za mali stan...to uopće nije važno, važno je da poduzetnik može spiskat sve pare i bit sirotinja i više nikad ne doći u situaciju da ima :
a)dobar kredit
b)nasljedstvo
c)ukradeno
d)sreće u investiranju
a arhitekt će uvijek imati svoje znanje, uvijek može to znanje prodati. I uvijek kad tržište kaže ne, može naučiti raditi ono za što ne treba VSS.
krumpirić, slažem se.
Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Jako, jako, jakoooooooooooooo dobro :klap:
Citiraj:
Svimbalo prvotno napisaCitiraj:
krumpiric prvotno napisa
Jako, jako, jakoooooooooooooo dobro :klap:
veliki potpis na svimbalo
o HS ne znam ništa, priznajem vetrex i ostale da sam nekompetentna o tome pričati, pa ni neću o njemu
već o nečem o čemu nešto malo znam, prošla sam kroz nešto škole, a i sad mi je dijete krenulo u nju, uglavnom sam zasad zadovoljna, kako će biti poslije vidjet ćemo
školski sustav je daleko od savršenstva
i na njemu se treba puno, puno raditi, puno toga mijenjati (mada se ja bojim promjena, jer kod nas je već pravilo da je svaka promjena, samo promjena na gore:-()
ali za sada moje dijete uživa u školi, pogotovo u odmorima, zajedničkoj igri
uskratiti joj tako nešto, za nju bi bilo strašno
i mislim da se ni u kakvim dodatnim aktivnostima ne može dobiti onaj osjećaj pripadanju razrednoj ekipi
tako da je po meni HS veliki gubitak za dijete u socijalizaciji
a činjenica da su ljudi danas totalno nekritični prema svom (ne)znanju i da misle da su pametniji i sposobniji od učitelja i profesora iza čijeg znanja stoji školovanje i rad i iskustvo me totalno izbacuje iz cipela
općenito su danas ljudi jako pametni i svi se u sve razumiju, uz veliku pomoć google-a
a nikad nije bilo manje znanja i poštovanja prema onima koji ga imaju
sada govorim tako, da mi se dijete nađe u situaciji da je maltretirano od učitelja, profesora ili učenika, a nadam se da nikad neće, ili da vidim da se ona ne snalazi u sustavu, da pati, možda bi promjenila ploču
ali to onda, a ne unaprijed neka svoja iskustva projicirala na dijete i išla s pretpostavkom da će djetetu biti loše i da će ga maltretirati jer će morati znati da je amerika otkrivena 1492. godine
i u takvoj situaciji ne bi se osjećala kompetentnom sama dijete obrazovati već bi tražila druga riješenja
A ja ću aleks tebe potpisati.
Također jaaako dobro :klap:
(Za ove školske drugove je Zubić Vila nekad u počecima ovog topica upotrijebila dobar izraz - ratni drugovi. Da, to je stvarno jedna posebna pripadnost ekipi i ja se nadam da će je moja djeca osjetiti :) )
Roditelji grade (koliko je to u njihovoj moći) i sreću djece i neku osnovu njihove buduće egzistencije. Sreću djece graditi znači pružiti im sreću u njihovom djetinjstvu, voljeti ih, poštivati i podržavati, njegovati im samosvijest, odgojiti ih moralno i nastojati im poduprijeti emotivnu i socijalnu strukturu tako da oni, dok rastu i kad uzrastu budu sposobni biti sretni. Osnovu buduće egzistencije, s moga gledišta, pružamo im što boljim obrazovanjem, a sudeći prema vlastitom iskustvu, to pridonosi i sreći.
Obrazovanje kod kuće prihvaćam kao poseban izbor, u posebnim okolnostima. Ne za moju djecu - njima želim obrazovanje i socijalizaciju kakvu sam ja imala i višedestljetna školska prijateljstva koja su meni donijela toliko radosti i dobra. Osim toga, sustav, uza sve svoje nedostatke (a poznam ih) mojoj djeci nudi više nego što bih mogla nuditi ja, iako sam vrhunski i cjeloživotno obrazovana. Ipak ima puno slabih točaka i neznanja kod mene koja bi, kada bi i postojali takvi uvjeti u kojima bih se ja (polu) profesionalizirala kao učiteljica svoje djece, stvorila rupe u njihovom obrazovanju, skrojene po meni, a ne po njihovom uvidu i odabiru. Jesam sklona kontroli, ali ne u toj mjeri da sebe stavljam kao mjerilo obrazovanja svoje djece. Sloboda je bolja od viška kontrole, širi odabiri su bolji od užih ili nikakvih.
dodala bi na alexin post koji sažima puno toga:
i teško mi je razumijeti zašto vlada mišljenje da nezagovaratelji HSa imaju samo dobra iskustva iz škole i da je "škola idealan sustav za njih", kao da su po nekoj špranci baš takvi kakve je zamislio kreator kurikuluma
ja nisam uopće tip kojem je klasična škola idealan sustav, nisam kako je ono rečeno "mirna uredna curica" nego netko tko je ulazio s učiteljima u diskusije zbog različitih stavova i pitao pitanja na koja nisu imali odgovor ili htjeli odgovarat. Usput sam nemirna, očito. A i neuredna. A i sve samo ne tipična "curica". A i ne volim trošiti vrijeme na stvari koje mi nisu zanimljive. I da, imala sam grbavih situacija. Ali sve u svemu, i oni osvješteni i apsolutno neosvješteni učitelji su mi na kraju priče priznavali znanje i adekvatno ga ocjenjivali.
I da, znam ja hrpu ljudi koji rade u tom sustavu, i da, neki su apsolutno nekvalitetni ljudi, a neki (neki su i na ovom forumu) žive i dišu svoj posao. Ko u svemu.
Meni se baš to sviđa, iako nebi voljela da dijete od 1-4. dobije nekvalitetnu učiteljicu, samo jer je sama prema njima, samo jer o njenom znanju puno ovisi.
I znam ja da učiteljica neće znat idealno neke stvari koje su meni drage i koje znam i da ćemo možda trebat nadopunjavat znanje. Al vjerujem da će dobar dio učiteljica znati metodu kojom to približit djeci.
-e, dijete moje, ja te volim i sve ću napravit za tebe. I super je da nemaš stresa u djetinjstvu. Al možda te prijatelji budu zezali što imaš velke uši. Ovi prijatelji van škole. I možda te cura ostavi s 15. I možda odeš na 500 razgovora za posao i ništa. I možda šef bude manijak koji nabija nevjerojatne rokove. Ili se nedaj dragi bože razboliš pa vidiš kakvih doktora ima, i genijalaca i apsolutnih luđaka. I što onda kad ne budeš znao da nije cijeli sustav i cijeli svijet okrenut tome da tebi bude dobro, mirno, bez stresa, veselo, zanimljivo, bez pritiska? Kad odjednom skužiš da se moraš boriti, a ti si naučio da se drugi bore za tebe?
E, ja znam da je vama ovo smješno, da se onda mogu povuć paralele s onim "treba dijete namlatit, da zna da život nije pjesma"-ali ne, ja pokušavam reći da smo mi orijentirani na naše dijete, al nikakvo društvo na svijetu, čak ni najbolja izolirana skupina ljudi, van svih sustava svijeta, nije.
Čak ni da dijete u nikakvu školu ne ide, da ne osjeti "testiranje, maltretiranje, utjerivanje, pritisak" morat će sve ovo gore proći.
Ubijte me, ja vjerujem da je kad bolestan, naviknut na to da je tvoja dobrobit prioritet, sretneš liječnika kojem je prioritet profit il konačni rezultat za izvještaj, neusporedivo veći stres od dvojke iz prirode, nerazumijevanja učiteljice o tvojim stavovima o nečemu, neuklapanja u obrazac...svega što te polako navikava na ovo gore. NA činjenicu da ti nisi sunce i da se ne okreću svi oko tebe. Nema toga roditelja koji to djetetu može usadit ko bilo koji oblik sustava. To se vidi čim krenu u vrtić.
Eto, možda je to osnovna postavka u kojoj se ne slažemo, dio misli da je stres negativan, dio misli da je prirodan, da je uklapanje u okolinu uvijek praćeno stresom, bio to neki nestruktuirani izolirani sustav, bio to ekonomski orijentirani sustav. To je tako-nisi otok.
Inače, alex mi je zapravo navela ono što mene najviše muči-danas svi sve znaju, jako su pametni, progooglaju nekakav "znanstveni" tekst i onda si umisle da su jednakog znanja ko netko ko je to proučavao 10 godina. Onda još nadobudno takvo priučeno znanje prenose djeci. Google (i enciklopedije) služe za pomoć u informiranju. Di je tu znanje? Iskustvo? TI možeš reći ovu godinu kad je otkrivena amerika djetetu. Ali ako nisi malo duže proučavao povijest, nećeš djetetu moći reći kontekst u kojem je izbio neki rat. Čak ni za ove bliže ratove, a dalje u povijest da ne pričam.
Vidjeli smo to na temi o odgoju u duhu vjere. Svi izlažu svoje mudre teorije o Bibliji nakon čitanja iste 2-3 puta. Uključujući mene. Sve puni "znanja". TEk kad se pojavila ronin ( i dijelom puntica) i stvari stavila u kontekst mjesta, vremena, ljudi, načina života-onda normalan čovjek može vidjeti zašto su pisci smislili baš takve pričice o situacijama. Onaj za znanje otvorena uma :)
Nakon ovih skoro 40 stranica, mogu reći da mi je poneki argument sjeo, istina je da sustavno maltretirano dijete, ono koje se apsolutno nije snašlo, dijete s iznimnim (neprepoznatim) talentom, ....možda može profitirati individualizacijom programa i odvajanjem od sustava. Možda. Jer još nisam sigurna koliko štete može napravit roditelj koji misli da sve zna. A ne zna.
Apropos zarade za skolarinu. Moze se. Skolarina mi je bila ispod 7000 kn godisnje. Istu bih zaradila radeci cijelo ljeto, i koliko sam stigla preko godine. Roditelji su mi platili samo prvu godinu (ali i to ljeto sam cijelo provela radeci). Pred kraj faksa sam dobila stipendiju jedne tvrtke pa je ona pokrila zadnju godinu skolovanja i olaksala mi ljeta.
Smatram da sam sposobnija nego sto bi bila da nisam trebala uloziti toliko truda, a opet tesko mi je zamisliti da bi moja djeca prolazila isto, jer je bilo puno teskih trenutaka...
Smatram da me sustav orobio i smanjio ne mozda moju znatizelju i glad za spoznajama, ali mogucnost i vrijeme da se bavim njima i istrazujem u smjeru u kojem sam zelila...
Studirala sam nesto zbog statusa, sigurnog zaposlenja i relativno dobre place a ne iz ljubavi, znatizelje ili entuzijazma...
mogu te potpisat, iako sam ja imala sreće (ne pameti) pa upala u onih 400...medicinu nisam studirala iako sam samo to htjela jer su me obeshrabljivali-smatrali su vjerojatno da nema načina da se odškolujem na nečem što traje toliko dugo, a da oni to mogu isfinancirati :(Citiraj:
smedja prvotno napisa
Ja to ne namjeravam raditi svojoj djeci, ako misle da će biti sretni ko pekari, neka budu. Ali mogu im reći iz vlastita iskustva, da čak i ako o nečem nisi sanjao i čak i ako si studiranje "odradio" a ne živio za to-postoji neusporedivo veća mogućnost da ćeš imati normalan život. Ja s ikakvom plaćom, a koja nije u našoj i srodnim strukama nebi mogla imati vl.stan, npr. ili plaćati beskonačno dugo podstanarstvo i ino. mislim, mogla bi, ali morala bi se trgati od posla. A to bi me daleko više obeshrabrilo nego ova situacija u kojoj sam se svojoj struci prilagodila i nakon školovanja počela radit u nekim smjerovima koji su mi od struke najzanimljiviji, koji su joj blizu i srodni...itd.
nego, to je jeftina školarina, to ti je kao subvencija za vrtić-prava školarina se mjeri desecima tisuća kuna. ovo je samo dio koje ministarstvo ne odobrava onima koji nisu u 400 prvih.
aleksandra, krumpirić, lijepo vas je čitati. :-)
jesi živjela sa svojima u vrijeme studija? ili si studirala u drugom gradu? TO je ogromna razlika. MM si je sam platio studij, isto je radio ljeti. ali on je živio sa svojim roditeljimaCitiraj:
smedja prvotno napisa
ja sam radila ljeti od kad sam imala 14 godina (ljeto prije 8. razreda). zaradila bih za dio onoga što mi je trebalo (školarinu nisam plaćala, sva sreća, ali sve ostale stvari jesam). mjesečno sam od roditelja dobivala 500kn. to je bilo sve što su mi mogli dati. ostalo sam zaradila sama. i za odjeću/obuću, i za knjige/skripte, i za izlaske, i za stan, i za hranu, i za put doma svako toliko i za SVE. je, moguće je (pogotovo ako ne moraš plaćat školarinu) ali baš da je lako i nije. jedva sam čekala počet radit da mogu na godišnji :lol:
više mi je bio pun kufer samo uči radi odriči se, uči radi odriči se, i tako godinama. neke stvari nikad neću zaboravit, kao jednu predstavu u kazalištu koju sam jaaaaako htjela pogledati, ali je upad bio 50kn, a toliko nisam mogla dati nikako. pokušala sam zaraditi tih dodatnih 50kn, ali nisam mogla (ne možeš baš raditi po cijele dane ako si na faxu od 8-7), a ne moš se baš ni odreć hrane :/
evo, to recimo neću zaboravit
i slažem se sa smedjom da sam iz tog iskustva puno naučila, ali, s druge strane, da je bilo bar upola manje naporno, i dalje bih naučila iste stvari samo bih manje živaca izgubila i prije diplomirala :mrgreen:
Citiraj:
n.grace prvotno napisa
Za ništa, zato mi je i smješna tolika ogromna "briga" za Hs populaciju, kad je apsolutno nepoznato dal će "moje" dijete bit obrazovanije od "tvog" i obrnuto.
Apropo fakulteta, jedna stvar koja mene uistinu smeta i fakat mi je dosta više slušanja o tome je to da svatko ama baš svatko ima bolje izglede u životu ako završi faks - i to ne zbog znanja nego zbog novca - ne sviđa mi se sustav vrijednosti koji se nameće djeci a taj je da su novac i posao pa čak i ugled, najvažniji. A iskreno, ja osobno ne pravim razlike između guvernera narodne banke i tete u trafici po tome koliko love imaju i koliko su obrazovani, već koliko su ljudi. I to je ono što želim usaditi svojem djetetu u glavu, ne neku panika za obrazovanjem i dobrim poslom, jer i bez toga on može bit sretan, ispunjen i dobar čovjek. To je po mom apsolutno najvažnije.
Meni je osobno život prekratak da otplačujem kredit do 60e, dane trošim u uredu i boravim sa obitelji 5 sati dnevno - ko voli nek izvoli, ali ja nemam vremena za to, i ne želim da moje dijete u tome izgubi godine. Radije bi za njega da živi u kamp kučici i kupa se na kiši nego da zaluta u svijet u kojem sam ja do nedavno lutala misleći da će nam lova i uspijeh napraviti brak i život još boljima.
Da, zivjela sam s roditeljima i uistinu nisam snosila troskove hrane i rezija. I znam da je skolarina samo simbolicna, ali jos uvijek je tako... Dobivala sam cca 200 kn mjesecno za uzinu. Robu/cipele/knjige/skripte/biljeznice/izlaske itd sam zaradjivala sama, od 16. godine...
Ima to dobrih i losih strana... i muz i ja smo jako skrti i ne priustimo si ni dan danas skoro pa nista jer smo tako navikli i sve mi se cini skupo... Djeci takodjer ne kupujem skoro pa nista... nekako sam antikonzumerist... sad iz uvjerenja, prije iz nuzde, a izmedju sam si jedno kratko vrijeme malo dala oduska...
Meni bi bilo zanimljivo da ovdje doista ima ljudi koji svoju djecu obrazuju kod kuće - konkretna iskustva u tome me zanimaju, jer, kao i većina nas, nadopunjavam sustav kod kuće. Bili su mi zanimljivi postovi Saradedevii jer su prenosili stvarno iskustvo. Nasuprot tome, ovo je samo rasprava o željama i namjerama mama vrlo male djece, u vezi s njihovim budućim obrazovanjem.
Što se rasprave o studiju tiče, sve ovisi o pojedincu i o njegovim životnim izborima. Istina je da fakultetska diploma otvara više mogućnosti, ali opet je najvažnije što tko želi u profesionalnom smislu i što može. Meni osobno je, uz predivni posao u kojem uživam i koji su mi moji studiji omogućili, važno znanje koje sam dobila. To je dio onog što ja jesam. Svojoj djeci želim što više znanja, u skladu s njihovim željama i sposobnostima, uz svu širinu mogućnosti, bez ograničavanja na moja znanja.
Ni ja ne radim razliku između guvernera i spremačice, a rekla bih da i drugi dijele isto mišljenje. Cijeniti visoko obrazovanje ne znači omalovažavati one koji ga nemaju.Citiraj:
RozaGroza prvotno napisa
Krumpirić je sve lijepo sročila. Bilo bi mi drago da moja djeca završe fakultet, da imaju više mogućnosti. A poslije toga neka budu što žele, meni svejedno, ako su zdrave, sretne i zadovoljne svojim izborom.
I ne razumijem u čemu je razlika - kad ja kažem da bih voljela da mi djeca budu visokoobrazovana, ili kad ti kažeš da bi radije da žive u kamp kućici i kupaju se na kiši? Jer si i sama rekla da u životu nema garancija za sreću. Pa ni u kamp kućicama ni u kupanju na kiši.
Sreća je, za mene, pored osnovnog, u mogućnosti izbora.
Obrazovan čovjek (visoko obrazovan, koji je završio ono što je želio učiti) može izabrati hoće li raditi svoj posao u kojem uživa i /ili se kupati na kiši.
Imam jedno pitanje, iz čiste raznodalnosti - na koga se zapravo taj pojam "unschooling" odnosi, na dijete ili na roditelja? Ako na dijete onda mi nije jasno, od čega će se dijete unskulirati ako nije išlo u školu. Onda bih rekla da se odnosi na roditelja. Ili je to samo simboličan pojam za ono što se želi postići hoomeskulingom?
ma da, to je ustvari izbor :roll:Citiraj:
RozaGroza prvotno napisa
a ranč ti je pao s neba
Unschooling je neškolovanje - dok obrazovanje kod kuće (homeschooling) podrazumijeva praćenje i učenje programa kod kuće, umjesto u školi, od roditelja i/ili u njihovoj organizaciji, a ne od učitelja i profesora u školi, neškolovanje odbacuje svaki formalni obrazovni program. To znači da dijete uči samo kroz iskustvo svog života, onakvo kakvo ono je, dakle, kroz rad, igru, socijalnu interakciju. To je ono što je postojalo tisućama godina, za većinu koja se nije imala prilike školovati, pa su seoska djeca učila obrađivati zemlju i uzgajati domaće životinje, a obrtnička su izučavala razne zanate. Tako nešto se ne može provesti u intelektualnim zanimanjima.Citiraj:
Čokolina prvotno napisa
ja ću krepat, da, i net ja djaba :)))Citiraj:
sladjanaf prvotno napisa
baš tako.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Gledam ja jučer svoju djecu i mislim si kako bi poludjeli da sam im ja teta učiteljica, da jadni moraju sjediti jedno pored drugog u klupi :mrgreen:
Nego, hvala na kakvimtakvim odgovorima na pitanje da li im bi bio stresan jedan ispit na kraju godine. Odgovori me nisu zadovoljili. ni najmanje.
Jer, Mikka kaže kako strah od stresa njoj i nije ni razlog za HS. Pa sam totalno zbunjena. ajde to i mogu prihvatiti...Ali ovo Roza tvoje, da do mature nema ispita mi je apsolutna glupost. Ako bi u nekoj idealnoj državi i postojala mogućnost HS ,to po meni zasigurno nije nekotrolirani HS, jer to bi značilo vraćanje u doba Franje Tahija.
Sve u svemu dosta su maglovite te vaše vizije kućnog školovanja djece...