Dijete ima 5. godina. Ne treba svako u toj dobi dnevni san.
Printable View
Dijete ima 5. godina. Ne treba svako u toj dobi dnevni san.
Agrum, sretno!
(I mi se borimo s familijom za slatkiše, ali meni nisu u dvorištu. Reci im da ogule mrkve ili voće ili nek kupe šarene paradajze, nešto što će se malom svidjet. Ja to nisam uspjela postići sa svojima, ali meni nisu u dvorištu :mrgreen:)
Vrijeska, u vrtiću leži u krevetu, nekad (rijetko) zaspi. Ali i to ležanje mu znači puno. Sirius, nikad nije htio spavati popodne, sad mu ponekad treba san, ali uvijek mu treba malo odmora. Nije meni problem nespavanje samo po sebi, već hendlanje njegovih frustracija uslijed umora. Zanima me kako hendlate dijete dok ima ili je imalo epizode histeričnih ispada od pola sata ili duže, kako scentrirati dijete, da ne ozlijedi sebe ili mene? Jelena, to je borba s vjetrenjačama.
Cuj, u pubertetu ponovo pocnu spavati po danu. Ako dovoljno dugo cekas dogodi se puni krug.:mrgreen:
Agram, moja kći po danu nikad nije spavala duže od tri sata u komadu, a potpuno je prestala spavati po danu prije treće godine.
Išla je spavati jako rano navečer.
Daaaa sirius, daaaa. :lol:Samo treba pričekati.:mrgreen:
Izaći iz prostorije. Izdržati. Imati na umu da on ne može biti toliko uporan koliko ti možeš biti. Ne shvaćati stvar osobno.Citiraj:
Agrum prvotno napisa
Moja ADHDićka isto je prestala spavati po danu oko 3. rođendana. Večernja su uspavljivanja trajala sat-dva-tri.
I danas vrlo teško usniva ma koliko umorna bila. Njoj je u glavi stalno k'o na kolodvoru.
Tvoj sin sigurno ima neki tip ADHDa, možda i senzorne poteškoće. Zahtijeva to vrlo detaljnu obradu, idealno bi bilo kad bi se mogla dočepati ERF-a (nađi neku vezu jer je tamo loše stanje, nemaju dosta ljudi, čeka se strašno puno).
Obitelj moraš riješiti, naslušat ćeš se svega (radiš od zdravog djeteta bolesno, a gle kak je dobar, pa sva djeca jedu slatko, što izmišljaš, ma gdje je još škola, sva su djeca takva itd.)
Imaj na umu da je škola izuzetno unfriendly raspoložena prema takvoj djeci, a ako ih učitelj/ica nagazi, njihova frustracija leti u nebo.
ERF? Može konkretnije, nisam upoznata, što, gdje, kako? Ovo zatvori sobu i čekaj; misliš zaključaj ili? Dijete se baca cijelim tijelom amo tamo, jako mi je to opasno. Skulirana sam ja, već sam oguglala, ali žao mi njega u tom stanju. U jednom trenu vrišti mama daj me smiri, dođem do njega, hoću ga primiti, pomaziti, bilo kaj, udara, grize, gura me.. podvojeno totalno i tako po pol sata.. Nemam način.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
S 5 godina tako dugotrajni tantrumi više nisu nešto normalno i uobičajeno Nisam shvatila da je u toj mjeri i na takav način. Trebaš pomoć.
http://centar.erf.unizg.hr/index.php/hr/kabineti
http://centar.erf.unizg.hr/index.php/hr/prijem
I trebaš žnjoru da te prime još u 2019.
Ako ne uspiješ na ERFu jer se dugo čeka, za dijagnostiku i savjetovanje, svesrdno preporučam
dr. sci Snježanu Bilać, psihologicu s Goljaka (tamo je isto nemoguća misija upasti, pogotovo s 5 godina ako ranije niste bili); radi i privatno u Centru za psihološku edukaciju i pomoć Forma Viva.
Agrum,
Cure su ti rekle, hitno potraži pomoć jer sve trajeee.
Citiraj:
Agrum prvotno napisa
a jesi li pokušala ostati u prostoriji ali ne doći, reći mu "neću te smirit, smiri se sam pa ću te onda zagrlit", i pokušat ostat što smirenija (barem naizgled), kao čistit kuhinju i zamišljat mirno jezero ili sladoledni kup..
s obzirom da ima 5 godina, a ne dvije, ja bih mu ipak dok je smiren rekla (i više puta) da ga više neću smirivati kad je takav jer me onda grize i udara
ne bih ga zaključavala, a pretpostavljam kad bi ti samo izašla iz prostorije da bi on krenuo za tobom
svejedno, takve šize mi se čini puno učinkovitije prevenirati nego smirivati, smirivanje je uvijek sizifov posao
zato ovaj naglasak na odmaranje i hranu, ako si skužila da je na to osjetljiviji (a obično jesu)
što se tiče obitelji, reci da je zubar strogo zabranio, doktor, psiholog, svećenik, bilo koji vanjski autoritet
i kakvu prođu imaju domaći kolači, po mojim kriterijima domaći čokoladni muffini i slično spadaju u skroz prihvatljivo nutritivnu hranu
Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Na boldano podivlja još više. To je ravno nekakvom živčanom slomu kod njega, ako se odmaknem, vrišti dođi, kad dođem gura i udara (i to fino zvizne). Ako izađem, ide za mnom pa ista situacija, ali 2 metra dalje. Jednostavno moram čekati da mi dopusti da ga zagrlim i stisnem, a do tada napada.
S kim sam god do sada razgovarala o tome, uvijek je bilo razgovora o razmaženosti. Uvijek sam bila nesigurna je li to razmaženost ili ima stvaran problem. Tim više kaj smo bili u Poliklinici za zaštitu djecu s 3 godine i nisu uvidjeli nikakva odstupanja, iako smo kod psihologa bili ravno 20 minuta. Nisam htjela forsirati, mislila sam proći će, ali stvarno me strah školice.
Nisam baš sigurna koliko je mojim starcima bitan nutricionizam malog, jednostavnije im je kupiti čoksu nego ispeći kolač :roll:
Moraš poraditi na tome da nauči smiriti se sam. Evo, tu imaš par ideja - iako su za mlađu djecu, možda ti dobro dođe: http://www.roda.hr/portal/djeca/gega...tantrumi).htmlCitiraj:
Agrum prvotno napisa
Ja sam imala "mirni stolac" i na to bih posjela djecu (ali imali su tada 2-3 godine ili čak manje, to sam radila npr. kad bi se tukli, jer udaranje, grizenje i uništavanje stvari smatrala sam neprihvatljivima i suzbijala od najmanjih nogu). Kazne za divljanje bile su mi nemaštovite - ukidanje omiljenih aktivnosti (ako bi podivljali u parku, trenutno bi se digla i odvukla obojicu doma, a ako bi podivljali doma, oduzimala sam igračke na određeno vrijeme, obično do spavanja).
Morat ćeš stvarno strukturirati vrijeme i aktivnosti, koliko god ti se činilo teško. Napiši raspored i objesi ga na zid. Čeka te ozbiljni razgovor sa svim članovima obitelji, jer da bi se postigao napredak, SVI morate puhati u isti rog. Potraži pomoć, jer će biti puno lakše. Moji sinovi nisu imali taj opseg problema, pa ne mogu pisati iz iskustva kao čokolada, ali poslušaj je - žena dobro zna o čemu govori.
Iz mog iskustva smirivanja nema pomoci prevelike, niti neke posebne tehnike.Citiraj:
Agrum prvotno napisa
Pomaze ako ti ne udes emocionalno u situaciju, onda agonija krace traje, ali nema carobne formule.
Moguće je da se radi o kombinaciji odgoja (razmaženosti kako ti kažeš) i realnih poteškoća kod djeteta. Pokušaj ne primati osobno kada ti kažu da je maleni razmažen.Citiraj:
Agrum prvotno napisa
Za neke poteškoće/probleme s 3 godine nije moguće napraviti suvislu psihološku procjenu, potrebno je dijete pratiti kroz dulje vrijeme. Poliklinika za zaštitu djece nije najbolji izbor za probleme tipa usporen jezični razvoj (jer su fokusirani na drugačiju problematiku).
Agrum, moja mlađa (sad skoro 8) je imala vrlo slične obrasce ponašanja.
Isto tako kad bi zapala u tantrum, do nje bi bilo nemoguće doprijeti. Ni ja jednostavno nisam nalazila metodu da pomognem ni njoj ni sebi. Zadržavala sam mir, uglavnom nisam podlijegala porivu da urlam, ali nije bilo pomaka.
Jedino što je pomagalo, i što bi je stvarno resetiralo, je bilo da, kad sve drugo isprobam (argumente, "ucjene", molbe), da joj kažem da mama više ne može to izdržat, i da idem van da se smirim. I onda se krenem obuvati, i to bi je resetiralo, kao da bi došla sebi, onda bi mi dala i da je zagrlim itd. Onda bih ja pokušala s njom razjasniti što joj je došlo, a ona bi mi uvijek rekla da jednostavno ne zna.
I to se događalo sve do škole, sad je prvi razred, i ne mogu se sjetiti kad je zadnji ispad bio.
Po karakteru je prkosna, tvrdoglava, verbalno jaka (čitaj jezičava),vrrlo osjetljiva, ponosna, tako da nekako sve to ide u paketu..
Ni kod nas nikad nije palila "mirna stolica", to bi ona doživljavala kao poniženje :mrgreen:, tako da nisam to htjela prakticirati.
Citiraj:
Agrum prvotno napisa
pa ako treba čekati dok se smiri, ja bih ipak izabrala čekati dok vrišti, radije nego čekati dok me udara i grize
da li udara svojoj glavom ili se nekako drugačije ozljeđuje kad je takav?
ako samo vrišti, zatvorila bih prozore da se manje stresiram oko susjeda, stavila čepiće u uši i rekla mu "ja ću pričekat dok te ne prođe", grljenje tek kad se smiri
ne volim riječ razmaženost jer ima ružnu konotaciju, ali mislim da vrijedi pokušat malo eksperimentirat (dok ne dođete na red za stručnu pomoć na mjestima koje su cure navele) s time koliko ti svojim reakcijama možda održavaš to ponašanje, možda i nisi, ali nekako mi se čini ako to uvijek normalno prođe da te on eto grize i udara jer je u šizi, da je to njemu postalo malo normalno
ovo što sirius kaže, nema čarobne formule, ali možeš eksperimentirat malo sa treniranjima same sebe
Moj je jedan bio slicnog ponasanja u mladoj dobi, i na erfu su pisali sa smetnjama iz autisticnog spektra. S tim da je bilo i drugih odstupanja. Strogim i jednostavnim rezimom smo uspjeli sredit ta divljanja. Ako je razvoj inace uredan, mislim da ti pomoc moze psiholog samo da ti kaze kako hendlat te situacije... Sto manje sto jasnijih pravila sa sto vise mirnog odraslog. Ja uvijek govorim o umivanju i pranju zubiju kao mojoj metodi smirivanja sebe i djeteta. I naravno, nemoj predvidat trigere pa titrat u potencijalnim situacijama.
Uvijek prvo možeš pokušati sa psihološkim testiranjem, meni je to jako puno pomoglo. Stavila sam na papir sva ponašanja koja odstupaju od uobičajenog za tu dob i prije 5. godine otišla prvi put kod Julije Vlahinsky). Skupo je, cca 700kn, ne znam je li sad više, traje 2-2,5 h, imaš uvodni razgovor bez djeteta, testiranje bez tebe, razgovor nakon testiranja na kojem ti objektivno "nacrta" tvoje dijete, dobiješ sliku iz drugog ugla, otvore ti se prozori, odjednom svaki zašto dobije svoj zato.
Važno je shvatiti da psiholog ne može dijagnosticirati i ući u područje defektoga, logopeda ili nekog podstručnjaka, ali može biti dobar početak dok čekaš termin za neku drugu instituciju.
Hvala na iskustvima i savjetima. Javim se kad odradimo obradu, logopedsko-psihološku na Erf-u, dobili smo termin.
..samo da provjerim, 600 kn je testiranje na Erf-u?
NeCitiraj:
Agrum prvotno napisa
Bilo je puno manje, neka simbolicna cifra ispod 100 kuna.
2013/2014 koštalo je oko 200kn.
Mozda zbog toga nikad nisam dobila pisani trag jer sam platila manje.:mrgreen:Citiraj:
čokolada prvotno napisa
A ja sam novce, ako se dobro sjećam, ostavila čistačici u koverti jer na šalteru više nikog nije bilo. Sad sam tek osvijestila zašto sam nalaz čekala godinu i pol :!: .
Bez šale, Agrum, znaju biti jako teški s pisanjem nalaza, inzistiraj da ti kažu kada točno možeš očekivati nalaz, traži e-adresu osobe koja će vas obraditi.
Curke, ja sam odlučila ipak malo odgoditi procjenu, trenutno mi je 600kn dosta novaca. Probat ću mekše s njim, bez forsiranja. Iako to neki put znači pomicanje granica.. Ustrajnost u ritmu pa po malo.
Znam da je neprimjereno napisati, ali ako IKAKO možeš izvući odnekud novce i ako si zaista dobila na ERFu termin, nemoj ga propustiti. U ovakvim slučajevima ključno je intervenirati što ranije.
Potpisujem čokoladu x.
Inače, zar je zaista obrada na ERf-u 600 kuna :unsure:
Ne bi me čudilo, navala je ogromna.
Agrum, i ja se slažem s čokoladom.
Ne bih se htjela previše petljati jer nemam posebno zahtjevnu djecu, ali imam tvog vršnjaka. On je malo razmažen (meni, drugima je OK :mrgreen:), i djetinjast, to je stvar karaktera. Tvoj je...kako to reći, a ne ispasti gruba...miljama daleko od toga. Prema ovom što si napisala, sigurno ima neke poteškoće, prosječni petogodišnjak se tako ne ponaša. Ako ikako možeš smoći novaca, ne čekaj više ni časa. Meni se čini da si i previše čekala. Sretno :heart:
Potpis na cure. Ne odgadjaj. Sretno!
Draga Agrum,
Slazem se sa curama. Duboko suosjecam s tobom kao majka djeteta koje je povremeno kamilična verzija tvoga (i to je dovoljno da mi izazove slom zivaca). Mislim da je tih 600 kuna vjerojatno najbolje ulaganje koje ces u zivotu napraviti i vrijedi i zivota tebe i tvog djeteta. Ako bake i djedovi mogu uskociti ili bilo kako...
Sto ranijom intervencijom se moze mnogo toga napraviti, a ja po tvome pisanju zakljucujem da si angaziran roditelj koji sigurno moze mnogo toga napraviti za svoje dijete slijedeci upute strucnjaka. Promijenit ces zivot i sebi i djetetu i cjelokupnoj obitelji, a ako problem eskalira u skoli, biti ce duplo veci nego sto jeste sada.
Jedna velika stvar u cijeloj toj priče oko njegovog ponašanja sam i ja sama. Ja inače imam kratki fitilj, dosta sam eksplozivna i temperamentne sam naravi. Tako da njegove šize imaju dosta veze i sa mnom jer kad sam smirena, scentriram ga lako, ali kad sam u cajtnotu ili mi se jednostavno ne da jer sam više umorna od ponavljanja, tjeram mak na konac, a on tvrdoglav kakav je, ne popušta. Zapravo sam opisala najgore trenutke svog djeteta koji su zaista rijetki. Inače je zaista predivno dijete, pametna glavica, nisam sigurna da mi netko uopće za 2 sata može reći nešto konkretno. Pa tko poznaje moje dijete bolje od mene same?! Možda sam malo zabrijala u krivom smjeru. Otvorenog sam uma i ne bi negirala da mi je netko npr. iz vrtića sugerirao da s malim nekaj ne štima. Puno je nas različitih mama i različite djece. Možda klinci koji nemaju šize od pol sata imaju smireniiju mamu, ne znam.. Nas je doma puno, dijete je naviklo da mu se skoro sve želje ispunjavaju, kad neće jedan, hoće netko drugi. Svaki dan mu se nešto kupuje (na kaj ludim, ali nitko me nedoživljava).. Tako da ima tu i druga strana priče, samo kaj je meni prvenstveno bitno da ga posložim kad se nađemo u sukobu (dakle to je rijetko i obavezno su uključeni umor ili glad). Puno roditelji na dvorištu znače, ali i puno i odmažu kad su u pitanju ovakve stvari. Nabacala sam svega, ali čisto da dobijete širu sliku. Mogla bi ja nekako te novce skrpati, ali ipak mislim da sam ja sama najveći krivac..Citiraj:
Argente prvotno napisa
Inace,mi smo isli na obradu psihologa u Klaicevoj. Cekali mjesec i pol mislim, besplatno je na uputnicu jel...pa ako su novci problem i to je pokret unaprijed
Agrum, pa to što si ti faktor u priči je veliki razlog za odlazak psihologu. Mislim, svi mi smo važan faktor u problemima koje imaju naša djeca. Psiholog, posebno na ERF-u, će prije svega tebi dati upute i savjete kako da se ponašaš i kako da se nosiš sa ponašanjem svog djeteta. Nemoj se toga bojati, nemoj se bojati "dijagnoze", nitko neće tvoje dijete svrstati u nekakvu ladicu, nego ćeš dobiti pomoć.
Bezveze si otežavaš, a svejedno ćeš otići na obradu - samo kasnije, i bit će ti teže.
Ali fućkaš to kaj sebi otežavaš, ali otežavaš i djetetu.
Šesto kuna simo tamo, to je samo novac.
A i ovo "tko poznaje dijete bolje.."...mislim, pročitaj svoje upise ovdje, prilično je jasno da neke stvari o njemu ne razumiješ, da se preispituješ, da tražiš razloge za neka ponašanja...sasvim sigurno ti neće odmoći obrada.
Ali, svatko u svoje vrijeme.
Sretno.
Idi na obradu. Ako ne zbog djeteta, onda zbog sebe. Papir iz ustanove pomoći će ti da u obitelji bolje objasniš situaciju i probleme, jer će tako sve generacije ukućana shvatiti da djetetu (i tebi) ne čine uslugu ako se svi ne pridržavate nekih pravila.Citiraj:
Agrum prvotno napisa
Iz iskustva - svi bi se trebali ponašati prema djetetu onako kako očekujete da se dijete ponaša. Znači - morate "popravljati sebe", odnosno korigirati vlastito ponašanje. Svatko mora raditi na svojim manama i biti bolji roditelj, djed, baka, teta....što već. Meni je moj mlađi sin bio najbolji terapeut kad je trebalo produljiti moj fitilj.
Napravi strukturu - već sam to pisala. To je važno kod takve djece, a puno olakšava i tebi. Ja sam se sa svojom svekrvom svađala isključivo i jedino oko toga kad sam rekla "idemo doma sad i odmah" a ona je pitala zašto. ZATO da stignemo na vrijeme za večeru, ZATO da se zadrži struktura. ZATO. Trebalo je da vidi kako dijete funkcionira kod nje (par dana čuvanja u više navrata) da prihvati kako to nisu moje mušice nego nužna potreba. On je MORAO jesti u određeno vrijeme, ići spavati u određeno vrijeme, a oko svega ostalog se dalo pregovarati. Jednom joj je rekao da je gladan. Ona mu je ponudila napolitnke, a mali kaže "baka, ja sam gladan - želim pravu hranu, a ne napolitanke". Morala mu je ići spržiti jaja ili kuhat hrenovku, ne sjećam se više, ali uredno je šlifao i nju, hehehe.
A što se tiče tvog kratkog fitilja - ako ikako možeš, miči od sebe stvari koje te nerviraju, a nisu bitne. Napravi i sebi strukturu. To često pomaže. Osim toga, vjerojatno ti slijedi solidan obiteljski razgovor i objašnjavanje, ali nemoj sama - sigurno u obitelji imaš saveznike koji razumiju problem i koji će ti pomoći da ostalima objasnite zašto i kako. Sretno!