Kako počinje raspadanje veze/braka?

Ma nije prijepor, procitala sam samo 4 str ( i nesto 1.) i ja u opce ne kuzim o cemu cure pricaju. I na nacin na koji su recenice slozene....ma koja divna obrazovanost i introspekcija, pa zato i nis ne kuzim, ja povrsna i nenacitana-pa mi nis nije jasno :lol:

A moj brak :shock: , mislim i znam da mi jadanje po mojem najdrazem forumu nece pomoci tj olaksati ako se vama isplacem ;) .

Mamino, bas kao sto tatek kaze, pokusajte razgovarati. Komunikacija je najvaznija i spremnost i volja sa obje strane da se nesto (to) promijeni.
Sretno!

ne,ne ljutim se i zapravo shvaćam što želiš reći,zato sam i napisala tu rečenicu,kao "svjesna sam svoje pogreške".ali u tom slučaju,zar nije bilo fer na moja pitanja-čime sam te povrijedila,što te rastužuje,kako to mogu promijeniti-pošteno odgovoriti i pokazati mi put. kod nas je na početku,dok nije bilo dijeteta i odgovornosti ,sve bilo mrak,ali čak ni tad oko nekih stvari se nije moglo doprijeti do njega.Svi moji pokušaji komunikacije su bili odbačeni,on postane zid,na licu se ne vide emocije osim ljutnje i izraza-zašto me opet daviš.U njegovoj familiji se nikad ništa nije rješavalo ni na koji način i oni se i dan danas ponašaju po obrascu riješit će se to već samo od sebe. što se tiče posvećivanja djetetu,koja majka nije u potpunosti posvećena svom djetetu prvih mjeseci njegova života?Ja sam tada trebala pomoć i potporu svoga muža,poglavito stoga što sam završila u bolnici,ali o mojem djetetu se tad brinula moja vjenčana kuma koja je i sama u braku,da li je to bilo potrebno?Katkada imam osijećej da on to dijete nije želio,kao da se osijeća uhvaćen u neki život koji nije htio za sebe
komunicirati i doprijeti su pokušali i mnogi drugi,ne samo ja,ali to ne ide jer on jednostavno ne želi razgovarati,teško je. što se tiče njegovih interesa on ih nema dok ne dođe na posao,a što se tiče pospanosti,pio je vitamine i željezo,bilo je bolje,a onda je prestao,jer se to njemu ne da,i tako sa svime. ja znam da i vezi nikad nije kriva isključivo jedna osoba ali s moje točke gledišta,ja sam se nešto više trudila oko ispravljanja svojih grešaka,sam dokaz za to je što uvijek ja potičem riješavanje problema,dok ga on ignorira.I ako sam ga zapostavila zbog djeteta,da li je normalno i zdravo za brak osvećivat se preko njega,i ugrožavat ga, pa zaboga,to je i njegova krv!I sad se ja pitam da li sam se premalo trudla i prerano odustala,ali više nemam snage,jer kako spasiti nešto što u partnerovim očima vidiš da je mrtvo?

Baš ste zanimljivi...treba mi vremena za isčitat natenane

Citiraj:

---

mamino prvotno napisa

ne,ne ljutim se i zapravo shvaćam što želiš reći,zato sam i napisala tu rečenicu,kao "svjesna sam svoje pogreške".ali u tom slučaju,zar nije bilo fer na moja pitanja-čime sam te povrijedila,što te rastužuje,kako to mogu promijeniti-pošteno odgovoriti i pokazati mi put. kod nas je na početku,dok nije bilo dijeteta i odgovornosti ,sve bilo mrak,ali čak ni tad oko nekih stvari se nije moglo doprijeti do njega.Svi moji pokušaji komunikacije su bili odbačeni,on postane zid,na licu se ne vide emocije osim ljutnje i izraza-zašto me opet daviš.U njegovoj familiji se nikad ništa nije rješavalo ni na koji način i oni se i dan danas ponašaju po obrascu riješit će se to već samo od sebe. što se tiče posvećivanja djetetu,koja majka nije u potpunosti posvećena svom djetetu prvih mjeseci njegova života?Ja sam tada trebala pomoć i potporu svoga muža,poglavito stoga što sam završila u bolnici,ali o mojem djetetu se tad brinula moja vjenčana kuma koja je i sama u braku,da li je to bilo potrebno?Katkada imam osijećej da on to dijete nije želio,kao da se osijeća uhvaćen u neki život koji nije htio za sebe
komunicirati i doprijeti su pokušali i mnogi drugi,ne samo ja,ali to ne ide jer on jednostavno ne želi razgovarati,teško je. što se tiče njegovih interesa on ih nema dok ne dođe na posao,a što se tiče pospanosti,pio je vitamine i željezo,bilo je bolje,a onda je prestao,jer se to njemu ne da,i tako sa svime. ja znam da i vezi nikad nije kriva isključivo jedna osoba ali s moje točke gledišta,ja sam se nešto više trudila oko ispravljanja svojih grešaka,sam dokaz za to je što uvijek ja potičem riješavanje problema,dok ga on ignorira.I ako sam ga zapostavila zbog djeteta,da li je normalno i zdravo za brak osvećivat se preko njega,i ugrožavat ga, pa zaboga,to je i njegova krv!I sad se ja pitam da li sam se premalo trudla i prerano odustala,ali više nemam snage,jer kako spasiti nešto što u partnerovim očima vidiš da je mrtvo?

---

Ja ne poznajem tvoju situaciju osim preko tvoga posta tako da sam nabacio par mogucih problema, no naravno da ja ne znam sve detalje tako da sam spomenuo i ono sto kod vas nije u pitanju.

Ako procitas prijasnje postove drugih forumasica, vidjet ces da ih ima vise u situaciji slicnoj tvojoj i mozes vidjeti sto su one cinile - to ti moze biti nekakva nit vodilja.

S druge strane, meni bi moj razum u tvoj situaciji nalagao slijedece: razmisliti da li ti je stalo do TM-a, ako jest - pokusaj na bilo koji nacin doprijeti do njega, izloziti mu jos jednom tvoju situaciju i ukljuci ga u rjesavanje problema.
Ako to on ne zeli, ne vidi da postoje problemi i ne zeli se ukljuciti u rjesavanje ili ti jednostavno ne vidis smisla u spasavanju te veze - tada donesi odluku da nastavljas sama i prihvati to, i ti sama, a i objavi drugima.

Znam da je lako to meni pricati kad nisam "unutra", no uvijek je tako, lakse je probleme sagledati sa starne, kad nisi emocionalno ukljucen, nego kad si u tome do grla.

I jos jednom, sretno, kojim god putem krenula!

evo da se i ja malo uključim.
nakon što sa pročitala sve postove dok ema neumorno pokušava staviti laptop u usta:) moram se osvrnuti na bakanski tip muškarca i na dresiranje.
Stvarno nemasmisla povaljivati aljkave poslove-meni je to moja mama ovako rekla kad sam u pubertetu ja njoj prigovorila da nikad nije zadovoljna ničim što napravim , rekla je-a što ću ti govoriti da je dobro kad nije i ja moram popraviti za tobom , onda ćeš samo imati krivo mišljenje da radiš dobro i kad te opomene netko drugi to će te više pogoditi i bit će ti neugodno?Ako želiš pohvalu nauči se raditi kako treba , a kad naučiš prestani stalno očekivati pohvalu , jer ako si zdrava i normalna zašto ne bi mogla normalno obavljati bilo koji posao? Tko mene hvali za ručak i opeglani veš?

I tu mislim da je bila u pravu. Moja greška je što naravno svi krećemo u bilo kakvm razmišljanjima od sebe i ja sam smatrala da su i druge mame učile svoju djecu napraviti dobar posao i odgovornosti a kod ono...iznanađenje.Osobito kod muškaraca.
Neki dan mi je mm rekao da (nakon što sam mu rekla da je sebičan i ne trudi se dovoljno) on smatra da se jako trudi i ja sam ga upitala što je to trud za njega , što to on radi s posebnim naporom?
I znate što mi je rekao?
Rekao je da on ide na posao svaki dan i dođe k nama doma s posla i ne tuče nas i ne pije i ne kocka i nema ljubavnicu i ne troši novac bezveze a toliko ljudi to radi i kaj ja ne smatram da je to već dovoljan trud?
Onda sam ja njemu rekla da i ja sve to radim što i on i ja to smatram normalnim a ne smatram posebnim trudom od njega što me nije tukao ili se ševio okolo poslije posla , jer niti se ja ševim poslije posla i sl pa smatra li on to posebnim trudom s moje strane?
Shvatila sam koliko mi različito poimanje o trudu imamo , a to sve kreće od naravno tipičnog balkanskog odgoje , mama rinta tata zahebava svaki dan i prigovara ne sve , on to sve geda i misli si i on će tako.
E nećeš.
Ja sam naravno počela sa "objašnjavanjem i preodgojem "još davno npr.
prije je bilo ovako:
on bi došao s posla i jeo ,lego , poševio se(da li sam ja doživjela orgazam ili ne je bilo malnje bitna stvar) , na ručak je prigivorio(makar je bilo pretopli ako ništa drugo) , radio po kući nije ništa , ja sam mijenjala žarulje , osiguraše i sve poslove tipa toga.Kad je došla ema i on uzeo godišnji da pomogne prvi tjedan je spavao jer je na godišnjem , drugi je brljavio nešto. Što god nije napravio dobro bilo je zato jer ne zna i to ja radim bolje(u prijevodu daj ti meni se ne da).Po noći se nije dizao jer ja sam na porodiljnom i kad on bude na porodiljnom onda će on brinuti o takvim stvarima.
A sada:dođe s posla otušira se(i o tome smo morali razgovarati) uzme Emu , jede(s njom u krilu dok ona od veselja ne zna di bi prije jer je došao kući) , okupa ju (po ps-u)nahrani i uspava.Po noći se dižem ja ali od 5 nadalje se diže on što znači da ja ipak odspavam.Na jelo se više ne prigovara i sve je fino(kad naravno nešto ne valja ja sam prva koja kažem da ne valja nemam dakle krivo poimanje)Kod sexa je jako bitno što i ja osijećam i velika mu je pohvala kad ja kažem da je bilo stvarno suuupeeer (ja se isto potrudim , puno pričamo o željama i potrebama) , s obzirom da sam ja sad doma i ne idem na posao ne očekujem da pegla i pere veš i kuha to radim ja ali on svaki dan opere suđe i brine za malu(i tako ja dobim malo svog vremena)pospremi krevet ili tako neku sitnicu koje kad se sve zbroje , on se ipak trudi.
MM je stvarno dobar čovijek ali nažalost odgojen da se od njeg ništa ne očekuje i da je on vrijedan svega zato kaj je muško.Pa se to mijenja pomalo. Ne tjeram ja njegu u smislu da se namećem , on nakon razgovora(više naravno) kaže da shvaća problem i da mu pomognem da se promijeni.
I tako mi pomalo pomažemo jedan drugom(skupa smo 7g a u braku 1g).
ali za sve je trebalo tako puno govoriti....
Mi bi ubiti sve htjele da dobijemo čovjeka sa jednakom razinom odgovornosti i žrtve koju i same posjedujemo , a rijetko kad je stvarno tako.

Bravo sandra23 na takvom preodgajanju! 8)

MM je imao relativno dobar primjer kod svog tate, pa ga nije trebalo u tim "očiglednim" stvarima preodgajati, nego više u tim stvarima što se otvaranja i emocija tiče. Kad je mama MM bila emotivna, njegov bi tata jednostavno sjeo na motor i otišao i vratio se za koji sat. Tako cijeli život. Takvu je tendenciju imao i MM, pa ga nisam puštala da ode..... često bi to završilo ok i raspravili bismo nešto, ali često i ne bi. Ja sam prva koja bi trebala uzeti odmak kad je ljuta, ali to nikad ne radim.
Čini mi se da smo se, tako različiti, našli baš zato da naučimo suprotne stvari jedan od drugoga. Kod nas, konkretno, ja sam trebala naučiti biti strpljivija, tolerantnija, smirenija, odgoditi stvari kad su na vrhuncu itd.... a on upravo obrnuto, naučiti biti emotivan, reći i pokazati što misli, biti jako spontan, prirodan, prisutan.... umjesto tolikog planiranja, organiziranja, racionaliziranja baš u svakom trenutku. Daleko smo mi i dospijeli kad pogledam naše početke.

I da... bez obzira na sve... ionako nitko nije savršen... jedino je ljubav savršena i jedino nas ona motivira da sve podnesemo. Mislim da se najviše trebamo bojati kad nam postane svejedno, kad više nije važno... kao što je netko rekao na ovom topicu na samim početcima.

Da smo MM i ja osobe koje žele prosječan život, bilo bi sve ovo što imamo i iznad očekivanja, no oboje želimo mnogo toga ostvariti i zajedno i zasebno.... a mislim da ćemo onda morati porješavati neke stvarčice koje nas koče u tome da budemo bolji prema sebi (kao prvo) pa onda i prema ostalima, jer jako puno energije nam odlazi na gluposti.

Iako.... stalno mi tutnji glavom thaliina rečenica da smo oboje preumorni. Vjerojatno ćemo se nakon godišnjeg smijati sami sebi kakvu smo frku napravili radi umora. Nema veze... mene nije sram niti strah ostaviti lošiji dojam prijateljima, susjedima, forumašima... mene je samo strah neostvarenja svega što nosim u svojem srcu.

ja ponukana tatekovim odgovorom i optimizmom nazvala jednu blisku osobu,zamolila je za pomoć,sjela s mm i bacili se mi na pisanje po papiru stvari koje nas smetaju jedno kod drugog i koje volimo.Rekoh sama sebi,još ovaj pokušaj pa da vidimo,možda mu je osjećaje lakše na taj način prezentirat. i tako mi,eto,opet krećemo ispočetka u nadi da je to zadnji put i da će slijedeća borba biti s nekim novim izazovima :trep: nadam se da ću i ja sandrinim stopama i da ćemo nać tu osjetljivu ravnotežu između naših karaktera,jer ljubav,iako možda zaboravljena,još uvijek postoji.svima puno :heart:

mamino, a i svima ostalima :heart:

Citiraj:

---

mamino prvotno napisa

ja ponukana tatekovim odgovorom i optimizmom nazvala jednu blisku osobu,zamolila je za pomoć,sjela s mm i bacili se mi na pisanje po papiru stvari koje nas smetaju jedno kod drugog i koje volimo.Rekoh sama sebi,još ovaj pokušaj pa da vidimo,možda mu je osjećaje lakše na taj način prezentirat. i tako mi,eto,opet krećemo ispočetka u nadi da je to zadnji put i da će slijedeća borba biti s nekim novim izazovima :trep: nadam se da ću i ja sandrinim stopama i da ćemo nać tu osjetljivu ravnotežu između naših karaktera,jer ljubav,iako možda zaboravljena,još uvijek postoji.svima puno :heart:

---

Bravo! :D

Prvi veliki korak ste napravili, a to je da ste sjeli zajedno i krenuli u akciju, i to mi daje nadu da cete znati napraviti zajedno i slijedece korake na putu u bolju ZAJEDNICKU buducnost.

:love:

A kaj se tice preodgajanja ... nemam bas nista protiv promjena kad se one rade sa obostranom zeljom (dakle, da ne zadiru u nasu osobnost i da se rade sa zeljom i vjerom da ce to doprinijeti nasem boljem zivotu u buducnosti, kako zajednickom tako i nasem vlastitom), ali naravno ocekujem da te promjene budu obostrane. Malo mi bode usi taj termin "preodgajanje" jer iz njega proizilazi da jedan partner (namjerno ne spominjem spol) "mijenja" drugoga ... ako je to uzajamno, tad nemam nista protiv toga ... jer smatram da i zene mogu stosta nauciti od muskaraca.

Mislim da smo MZ i ja dosta ucinili na tom polju uzajamnog utjecaja i promjena 8) , jos nas ceka posla na tom putu bez konacnog kraja, ali kad se osvrnem prema nasim pocecima vidim da smo puno toga napravili. :heart:

(vec sam prije spominjao neke situacije kod kojih je bilo i iskrenja, no prosli smo ih ... a spominjao sam i neke iz prijasnjih veza koje nisu mogle proci jer su zadirale u moju bit, moju osobnost)

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

A kaj se tice preodgajanja ... nemam bas nista protiv promjena kad se one rade sa obostranom zeljom (dakle, da ne zadiru u nasu osobnost i da se rade sa zeljom i vjerom da ce to doprinijeti nasem boljem zivotu u buducnosti, kako zajednickom tako i nasem vlastitom), ali naravno ocekujem da te promjene budu obostrane. Malo mi bode usi taj termin "preodgajanje" jer iz njega proizilazi da jedan partner (namjerno ne spominjem spol) "mijenja" drugoga ... ako je to uzajamno, tad nemam nista protiv toga ... jer smatram da i zene mogu stosta nauciti od muskaraca.

---

Slažem se i sa time da je termin loš i da žene imaju puno toga za naučiti od muškaraca. Definitivno!

Super mi je na ovom forumu što je veeećina žena i tako malo muškaraca i vidim iste stvari koje vidim s obrnute strane na svom audio forumu gdje sam ja jedina žena, a sve ostalo (dečki i) muškarci.

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

[Super mi je na ovom forumu što je veeećina žena i tako malo muškaraca i vidim iste stvari koje vidim s obrnute strane na svom audio forumu gdje sam ja jedina žena, a sve ostalo (dečki i) muškarci.

---

Smatram da je jako dobra stvar imati povremeno uvid u stvari "s druge strane", to siri horizonte.

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

[Super mi je na ovom forumu što je veeećina žena i tako malo muškaraca i vidim iste stvari koje vidim s obrnute strane na svom audio forumu gdje sam ja jedina žena, a sve ostalo (dečki i) muškarci.

---

Smatram da je jako dobra stvar imati povremeno uvid u stvari "s druge strane", to siri horizonte.

---

Ma ne povremeno nego stalno. Za sebe mogu reći da sam htjela učiti od muškaraca i da sam od njih mnogo naučila. Bez te muške perspektive stvari lako postanu jednodimenzionalne.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

[Super mi je na ovom forumu što je veeećina žena i tako malo muškaraca i vidim iste stvari koje vidim s obrnute strane na svom audio forumu gdje sam ja jedina žena, a sve ostalo (dečki i) muškarci.

---

Smatram da je jako dobra stvar imati povremeno uvid u stvari "s druge strane", to siri horizonte.

---

Ma ne povremeno nego stalno. Za sebe mogu reći da sam htjela učiti od muškaraca i da sam od njih mnogo naučila. Bez te muške perspektive stvari lako postanu jednodimenzionalne.

---

Jest, dobro je imati ju stalno, ali nije to uvijek lako izvesti.
Pri tome ne mislim uvid kroz recimo MZ, to je jedna druga dimenzija koju dozivljavam kao zajednicku, nego vise preko frendica, kolegica s posla, ali mozda cak i najvise preko ovog foruma (ovim putem zahvaljujem svim zenema koje pisu otvoreno na ovom forumu!). S druge strane, svakodnevica nas najcesce gura utabanim stazama i nudi vec poznate obrasce tako da je cesto potreban dodatni napor da se uoci i druga strana medalje.

ja osim u vrlo rijetkim segmentima, uopce ne djelim perspektivu na "musku" ili "zensku". i iskreno, bas ne kuzim sto bi to trebalo biti. odnosno kuzim teoretski sto ljudi pod tim podrazumjevaju. ali ja sebe jako rijetko vidim u bilo u jednoj bilo u drugoj, ako su tako podjeljene i u podtekstu ide ono "skriveno" podznacenje.

ali znam da jako veliki broj ljudi (mozda cak 90%) "vidi", osjeca, zivi ..... tu "zensku, odnosno musku perspektivu.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

ali znam da jako veliki broj ljudi (mozda cak 90%) "vidi", osjeca, zivi ..... tu "zensku, odnosno musku perspektivu.

---

Mislim da je bas u tome fora - razumjeti nacin na koji drugi ljudi percipiraju stvari kako bi ih time bolje razumjeli, izbjegli nesporazume i sukobe, lakse postigli dogovore.

Ja se isto u razmisljanjima cesto nalazim negdje na terenu "izmedju", no ima trenutaka kad doista moram ukljuciti "prevodioca" sa zenskog (a bogami ponekad i muskog) "jezika" kako bih shvatio sto se desilo, sto je receno, kako je netko nesto dozivio itd jer mi je to mojim "prirodnim" poimanjem neshvatljivo.

Najbanalniji primjer je kad vidimo nekoga (partnera, dijete, roditelja, prijatelja, kolegu s posla ...) u nekom cudnom raspolozenju, a na pitanje "Sto je?" odgovara sa "nista" pa si ti misli ...

Mislim da u muškoj i ženskoj percepciji postoji povelika razlika, iako sam dugo nekako željela vjerovati da smo svi mi jedno, isti.... No, jesmo jedno, ali nismo isti, kao što kaže pjesma.

Ja sam gotovo cijeli život provela u muškom društvu i to me uvijek jačalo iako je ponekad bilo nemilosrdno. Muškarci su mi se uvijek otvarali više nego jedan drugome i naučila sam od njih neizmjerno puno i na tome sam im strašno zahvalna. Mislim da ona bitna razlika između m i ž postoji radi hormona, kada su žene emotivnije i teže se kontroliraju (a kad postanu majke previše su zabrinute i sve manje opuštene), a isto tako radi samog odgoja gdje su muškarci dobijali puno više prihvaćanja (kakvi jesu) dok su djevojčice morale biti ovakve i onakve, kao da nikad nisu dovoljne dobre upravo kakve jesu. To sigurno stvara rane i komplexe koje kasnije nekako liječimo, posebice ako im se nismo jednostavno priklonili, nego se sa njima još uvijek borimo. Ustvari, ne znam što je gore... ta vječna ubijena samosvjest kod žena ili vječne ratnice koje se bore za te ostatke neizgubljenih djelića samih sebe koje su skupljale i slagale mozaik u vlastitom obliku umjesto u već ukalupljen okvir kakav su roditelji odabrali.

Ja znam da su me moje vlastite (unutarnje) borbe činile složenijom i težom za podnijeti svih ovih godina. No, s druge strane to je i privlačno jer radi tih borbi rastem, mijenjam se i MM uvijek ima nešto novo u što se može zaljubiti. Slično je i kod njega. Ustvari, možda je tako sa svima, samo nije osviješteno, ne znam.

Uh... ljubav me preplavljuje. :heart: Ja ga naprosto obožavam (sutra kasno se vraaćaaa!). Uz takvu ljubav lako je preći preko previše toga, no bit ćemo pametni i na vrijeme iscijeliti rane. Hvala vam na razgovoru ovdje, moram priznati da grupu zrelih, inteligentnih i dobrih ljudi na jednom mjestu nije tako lako naći. A upravo to imam(o) ovdje. :love:

Ja sam poslednjih nekoliko godina potpuno osetila sta je to zenska priroda. Nije bitan uzrok koji zene navodi da se tako osecaju, bitno je razumeti da zene stvarno nose tu neku zajednicku energiju, i da je to prirodno.
MM i ja smo imali teskih perioda (neko bi rekao da nam i sad jako tesko u zivotu), ali tako nekako osecam zajednistvo kao da je nastalo jedno veliko novo bice.
Neki paramecium :mrgreen: , ili kako se vec zove....

Ranije uopste nisam verovala u razlike izmedju muskaraca i zena, mislila sam da smo svi ipak ljudi a da zbog biologije postoje 2 pola, ali mislim da sam odbijala razmisljati o sebi kao zeni koja je ipak drugacija od muskaraca jer sam se grozila stereotipnih misljenja o zenskoj prirodi i fizickom postojanju.
I sad ih se grozim, ali sad znam da to nije sve, znam da zene ipak postoje.

sad sam ja u neku ruku off, ali ...

kli, i ja tako osjećam. :love:

Citiraj:

---

Naravno da nije nužno da su vjerski intonirani, ali kad trenutno ne postoji druga opcija...

---

postoji:
posebna metoda rada s parovima zove se Imago, organizira ga povremeno Centar Sirion (www.sirion.hr) pod vodstvom dr. Jasne Burnać Štefok, kao i samostalno dr. Ljiljana Bastaić (vikend-seminari, a i individualna terapija po dogovoru)

Citiraj:

---

kli_kli prvotno napisa

mislim da sam odbijala razmisljati o sebi kao zeni koja je ipak drugacija od muskaraca jer sam se grozila stereotipnih misljenja o zenskoj prirodi i fizickom postojanju.

---

upravo postojanje stereotipa ukazuje na našu različitost:
patrijarhat je taj koji je proizveo stereotipe i taj zbog kojeg žene i muškarci imaju bitno različita životna iskustva
odbijam vjerovati u stereotipe o "ženskoj prirodi", ali itekako vjerujem da nas odrastanje i život u patrijarhalnoj kulturi (a svaka je više ili manje) čini na neki način drugačijom osobom - u smislu poimanja sebe i vlastite vrijednosti, prihvatljivih ponašanja i emocionalnih reakcija za jedan ili drugi spol, tuđih ili vlastitih očekivanja od sebe, poimanja uspjeha i stjecanja ugleda u društvu i sl., a pogotovo roditeljskih i partnerskih uloga

ako nemam na umu to da smo odrastali i još uvijek živimo u dijelom različitim svjetovima, tada sam manje tolerantna prema nekim razlikama
kad sam to spoznala, vidim puno više razlika među spolovima (naravno, u mjeri u kojoj je uopće moguće generalizirati), no više se nego prije trudim približiti naše svjetove pričajući o našim različitim iskustvima
to mi izuzetno pomaže u građenju razumijevanja u odnosu - kad npr. kažem "gledaj, kad si nezadovoljan jer je stan neuredan, ja to čujem kao kritiku meni, iako ti možda ne misliš tako, jer unatoč obostranom nastojanju u ravnopravnom sudjelovanju u kućanskim poslovima, dio mene (onaj podsvjesni, uvjetovan godinama upijanja kulture patrijarhata) osjeća se kao da je to moja pogreška i moja odgovornost, pa se osjećam krivom i ujedno ljutom zbog toga i imam se potrebu svađati"
ili kad slušam o njegovim konfliktima na poslu (među muškarcima), počinjem shvaćati da su moje ideje o rješavanju problema potpuno neprimjenjive i kontraproduktivne, pa više razumijem neka druga ponašanja koja proizlaze iz potrebe za osvajanjem "alpha-male" pozicije, moći i pobjedom (što je meni potpuno stran pojam u odnosima)

Toplo preporučujem KAUFMANN, Jean-Claude: Život u dvoje - analiza uspostavljanja para kroz odnos prema rublju ;) (stručna ali vrlo zanimljiiva) i Deborah Tannen: Ti to baš ne razumiješ: muškarci i žene u razgovoru (skroz pitka i životna, no nefeministička, tj. prihvaća ali ne i objašnjava uzroke)
Za moj ukus Mars i Venera imaju nešto vulgarnog pojednostavljivanja (da ne kažem "američka knjiga" :P ) i doprinosa održavanju patrijarhata

Jedno je sigurno: brak nije lagan, ali treba se uvijek iznova truditi, jer uvijek možeš otići...svi dođemo u krizu prije ili kasnije(upravo svoju prošla), valjda je to život! Sve mi je dosadilo, ne da mi se ni sexati, ni ništa, ali imamo malog :saint: i obožavamo ga i moramo se skrpati radi njega...nije on loš, nisam ni ja ali nekad jednostavno upadnemo u kolo svađi i netrpeljivosti koja traje i traje dok nekom ne pukne film(prošli put je puko meni pa sam par dana bila u uvjerenju da je jedino rješenje razvod).Ali što onda kad se razvedem??? Ništa, idemo dalje...

Citiraj:

---

ali imamo malog i obožavamo ga i moramo se skrpati radi njega...

---

noa, bez uvrede, jer tvoja situacija ne mora biti takva kakva je bila kod mojih roditelja i cini se da vi jos imate puno prostora za 'manevriranje' i razvoj ali:
ja zahvaljujem otkad znam za sebe da moja mama nije tako razmisljala, jer bi odrasla u opcem kaosu a ne u miru i masi pozitivne energije... ogromnom osjecaju zajednistva izmedju nas troje... cvrstoj i mirnoj bazi...
dapace, jedan od razlog rastave je bio - da djeca odrastaju u miru kad vec oni nikako nisu mogli svoje probleme rijesiti tim putem...
cak mislim da su se trebali i prije razvesti - :/

tak da se i sad oca sjecam u principu u najboljem izdanju... a i mame...
al ono malo sto se sjecam dok su bili zajedno je uzas...

no - mislim da u danasnje vrijeme kad razvod nije tako sokantna pojava (u drustvenom smislu) - ZNAS kad je vrijeme za razvod, jer te manje brine 'sto ce selo reci'... i mislim da svako ko ima zelje, volje, snage i ljubavi - treba pokusati, ne spasiti brak - nego popraviti brak...

jer ce te rijetko ko osuditi i kamenovati zbog te odluke (osim mozda u malim sredinama)...
prije zbog ostanka u losem braku...

MEtvice, jako si lijepo ovo napisala.
Ti si psiholog?
Mozes li nesto vise reci o imago metodi?

Ja vam samo moram reći da je umor zaista opasna stvar, od muhe radi slona, od tolerantnih ljudi nervozne, od zaljubljenih frustrirane... jer naš problem je doista bio samo u umoru.

MM je na godišnjem i divno nam je. Nije ni sad puno lakše, jer su tu još uvijek neprospavane noći i zahtjevna djeca, no u skladu smo i uživamo. Problemi sa nezadovoljstvom s moje i njegove strane su bili osobni i na tome radimo. Ja na jesen (ipak) nastavljam s radom, kupila sam nešto nove opreme radi koje ću raditi brže i efikasnije 8) , a on mjenja posao na jesen za malo manje love, ali puno više poštovanja, mira i zadovoljstva na poslu! :D To su promjene na materijalnom planu, a o ostalima ću nešto kasnije, no baš smo aktivni, zadovoljni, puni ideja i energije za realizaciju! :D

Hvala vam svima na podršci i korisnim savjetima i pogledima na stvar! :love: Mislim da je gotovo svaki vaš post na ovom topicu bio poučan.

:heart:

Nakon rođenja Nile počeo je jedan intenzivan osjećaj čežnje.....čežnje za slobodom koju sam konzumirala u pretjeranim količinama....počele su se pojavljivati slike prošlosti gdje na samotnoj pješčanoj plažici vrtim poe gledajući u moćan suton, gdje ležim ispod borova u hladu na lopudu i udišem miris smole, gdje plešem 48 sati, gdje provodim noći gdje i s kom god hoću, gdje sjedam u auto i odlazim u Mađarsku na koncert svog najdražeg benda....milijun slika me opsjedaju danima i noćim i gledam NJU (Nilicu) prekrasnu, nježnu i dobru i mislim si koja je to ogromna količina ljubavi utrošena, pružena samo njoj...s druge strane dečko više nema svojih ego-tripičnih faza u kojima je danima sjedio u svojem ateljeu crno-crvene boje i čitao Castanedu, Slavinskog....filozofirao o magiji družeći se s najvećim frikovima, konzumirajući žene na predivan način, vrijeme u kojem se bavio streljaštvom....MI (prije Nile)...predivni i slobodni, zaljubljeni do besvjesti planinarimo danima u potrazi za mandragorom.....sada je Nila preuzela vodstvo i izgubila se (ma koliko god se trudili vratiti je) ona pastozna instrumentacija i želja za gaženjem (kakvo god da ono je).....i zaista izbora se nema ako želimo da nam djeca budu zadovoljna i spokojna, sretna u svakom trenutku...više nema prostora za nas, sada je taj prostor zauzelo neko novo biće i mislim da je stvar samo ljudske sebičnosti koliko se usuđuje mijenjati taj poredak stvari...... :*

Citiraj:

---

abonjeko prvotno napisa

Nakon rođenja Nile počeo je jedan intenzivan osjećaj čežnje.....čežnje za slobodom koju sam konzumirala u pretjeranim količinama....počele su se pojavljivati slike prošlosti gdje na samotnoj pješčanoj plažici vrtim poe gledajući u moćan suton, gdje ležim ispod borova u hladu na lopudu i udišem miris smole, gdje plešem 48 sati, gdje provodim noći gdje i s kom god hoću, gdje sjedam u auto i odlazim u Mađarsku na koncert svog najdražeg benda....milijun slika me opsjedaju danima i noćim i gledam NJU (Nilicu) prekrasnu, nježnu i dobru i mislim si koja je to ogromna količina ljubavi utrošena, pružena samo njoj...s druge strane dečko više nema svojih ego-tripičnih faza u kojima je danima sjedio u svojem ateljeu crno-crvene boje i čitao Castanedu, Slavinskog....filozofirao o magiji družeći se s najvećim frikovima, konzumirajući žene na predivan način, vrijeme u kojem se bavio streljaštvom....MI (prije Nile)...predivni i slobodni, zaljubljeni do besvjesti planinarimo danima u potrazi za mandragorom.....sada je Nila preuzela vodstvo i izgubila se (ma koliko god se trudili vratiti je) ona pastozna instrumentacija i želja za gaženjem (kakvo god da ono je).....i zaista izbora se nema ako želimo da nam djeca budu zadovoljna i spokojna, sretna u svakom trenutku...više nema prostora za nas, sada je taj prostor zauzelo neko novo biće i mislim da je stvar samo ljudske sebičnosti koliko se usuđuje mijenjati taj poredak stvari...... :*

---

abonjeko, tekst ti je istovremeno i prekrasan, ali i pomalo zastrasujuc, da sam ga citao u doba kad nisam imao djece uplasio bi me ...
ne bih mogao zivjeti bez kutka samo za sebe i kutka samo za MZ i duboko vjerujem da postoji negdje neko teziste, tocka u kojoj se sve sile i zelje izjednacuju i omogucuju normalan zivot sa svim potrebama ispunjenim na makar djelomican nacin. Sigurno ne mozemo stalno biti u toj tocci, ali vjerujem da mozemo oscilirati oko nje i tako voditi ispunjen zivot i kao jedinke, partneri, ali i roditelji.
)i, jasno, za to se treba dobro pomuciti ... :mrgreen: )

sve ovisi kako gledaš na slobodu...

meni je dan ispunjen kad na miru popijem kavu i pročitam par odlomaka iz knjige

i onda napunim baterije.....tako da uvijek znam da mi je ta kava dostižna u svakom trenutku tj kad mm dođe s posla


no ja sam ipak plavušica u duši ;) :mrgreen:

nikad nisam htjela skakati s padobranom ili kao borna bebek lutati azijom i tražiti stakleni grad....

no tu knjigu sada s užitkom ponovo čitam na svojoj eskapističkoj kavici

;)

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

abonjeko, tekst ti je istovremeno i prekrasan, ali i pomalo zastrasujuc, da sam ga citao u doba kad nisam imao djece uplasio bi me ...
ne bih mogao zivjeti bez kutka samo za sebe i kutka samo za MZ i duboko vjerujem da postoji negdje neko teziste, tocka u kojoj se sve sile i zelje izjednacuju i omogucuju normalan zivot sa svim potrebama ispunjenim na makar djelomican nacin. Sigurno ne mozemo stalno biti u toj tocci, ali vjerujem da mozemo oscilirati oko nje i tako voditi ispunjen zivot i kao jedinke, partneri, ali i roditelji.
)i, jasno, za to se treba dobro pomuciti ... :mrgreen: )

---

ja se potpuno slažem s tobom tatek ali mislim da to nekako dođe s vremenom i s iskustvom....kada se nekako pomiriš s činjenicom da si u situaciji u kojoj jesi i da moraš dati sve od sebe da cijela obitelj bude sretna...svjesna sam da sada moram proizvoditi sreću za troje...kada sam bila sama bilo mi je dozvoljeno biti u bedu i slušati psihodeliju ako želim i mjesec dana naprestano....biti kreativna kada god to poželim....ja sam veeeliki avanturist i aktivac...dečko je pasivan avanturist i to me koči do besvjeti.........čeznem za danima kada sam putovala gdje god sam htjela...i moj pojam slobode nije samo ispijanje kave 5 minuta (mene to, nažalost, ne može zadovoljiti, uostalom za mene je to uvijek i redovito pasivan gubitak vremena).....kako sam rekla - konzumirala sam slobodu u pretjeranim količinama i sad sam u debelim okovima koji stvaraju frustracije za mene i dečka i zato se stvari mijenjaju na gore kada znaš da si ušao u toliko izbjegavanu kolotečinu s kojom se još, da stvar bude gora, moraš sprijateljiti.....

abonjeko, ja bih tako rado iskreno iskomentirala tvoj post... ali ostat cu pristojna i pridrzavat se svoje pravila foruma iz svoje neuzburkane zabokrecine i napraviti samo ovako:

:roll:

abonjeko, ja ti čestitam na tolikoj necenzuriranosti! Bravo! Osim toga, ne shvaćam ono što si rekla preozbiljno. To je jedan djelić tvog srca poetski dočarao vrijeme prije Nile i stegnutost koju povremeno (u trenu pisanja) znaš osjećati.

No, ja ću te utješiti i reći ti da će ponovno doći vrijeme nešto veće slobode čim beba bude malo veća! Naravno, nikad više nećeš biti samo svoja, ali bit će daleko više vremena da dalje istražuješ unutarnji i vanjski svijet na svoj način. A do tada, to možeš raditi na novi način.

Razumijem te jer i meni za psihičko punjenje treba puno više nego većini žena. Za mene je stvaralaštvo jedino što me hrani.... nema tih kava, frendica, frizera, pedikera, shopinga, pa ni masažera.... koji me resetiraju i napune da od sutra mogu opet biti nova i davati puno više. To nas stavlja u nepovoljan polozaj, no vjerujem da shvacamo da je to sve s razlogom i da moramo pronaći način da sve to uskladimo. Ja još uvijek učim o tom usklađenju. Učim o snažnom usmjerenju uma na rad, dok me istovremeno svatko u svakom trenutku može prekinuti, a meni je to zaista frustrirajuće vrlo često. No, ipak sam odabrala napraviti studio doma (iako smo kolega i ja razgovarali da se zamjenimo i ja radim kod njega, on kod mene....), jer znam da je majčinstvo najveće stvaralaštvo u kojem se mogu ostvariti i da su osmijesi moje djece daleko važniji od osmijeha drugih ljudi koji slušaju moja djela. Želim biti tu za njih i želim da znaju da sam tu za njih ako me zatrebaju i ako sam radi toga, u trenutnom periodu života, učinila manje u karijeri i ostvarila manji djelić svojih snova na osobnom planu, to ne znači da to sve neću učiniti kasnije. Osim toga, kad moja djeca odrastu, ja ću imati i dalje svoja usmjerenja, umjesto da se nađem izgubljena, ne više toliko potrebna i sa velikim pitanjem "što ću sad sa svojom životom?" kao što se mnogim mamama dogodi. A do tada ću stremiti da u svakom trenu učinim najviše što se realno može i na obiteljskom i na osobnom planu i bit će sve ok i jest sve ok!

Mame s malim bebama otkrivaju planine strpljivosti. Nije ni to putovanje tako loše, zar ne? :) :love:

Marta, ja razumijem Abonjeko, mislim da taj smajlić nije potreban ;) , ženi je to prvo dijete i na neki način normalno je da se tako osjeća, treba proći vremena da se čovijek snađe...
Ja sam se isto tako osjećala kad sam rodila prvo dijete, imala sam 22 god i to mi je bio veliki šok, to oduzimanje slobode, bila sam veliki avanturist.... isto me nije ništa moglo zadovoljiti... ali Abonjeko, ne brini, proći će s vremenom... sad kad imam troje djece i trideset godina, drugačije razmišljam... sad slavim kad mogu u miru popiti kavu... i kako ti dijete bude raslo, naći ćeš sve više vremena za sebe ;)

Ni ja ne razumijem čemu takvi smajlići
Pa bila sam uvjerena da nema roditelja koji se bar na trenutak nije tako osjećao.
MM i ja - često, iako smo se nauživali zajedno u 7 godina veze prije braka i patrika, ali ne shvaćamo to tragično, smatramo to samo napretkom u našem odnosu i odrastanjem u vezi. Nekekvim normalnim putem kojim je dvoje odraslih ljudi odlučilo poći.
Fantastično je to koliko smo više povezani i smireniniji kad smo sami i "slobodni", nego kad smo u "okovima" svakidašnjih obveza - ne nužno poveznih s patrikom. To je tajna naše veze - pod stresom jednostavno ne funkcioniramo, ali velika je stvar da smo to shvatili i prihvatili i taj dio života još uvijek držimo pod kontrolom.
Ali, kad malo odmoriš od svakodnevice i uvidiš koliko ti ta tvoja mala "svakodnevica" fali - nikada se više ne bismo vraćali na staro...
NIKADA

a ja bih martinom smajlicu uputila jednog ovakvog :love: smajlica.

anita, ja se slažem s tobom kao i sa svima ostalima, jedino martu ne kužim na koji dio joj je skočio živac i zašto :? :? :? - marta :*


valjda su me neki krivo shvatili...nisam mislila na debele i teške okove koji su povezani s Nilom (pa nju volim najviše u cijelom univerzumu) :heart: , mislila sam na situacije s kojima se moramo sprijateljiti kada imamo obvezu spram djeteta, tu sam ponajprije mislila na stalne, užurbane poslove i dress code-ove koji se tamo postavljaju, pa debele kredite za sređivanje životnog prostora, podložnost sistemu u svakom pogledu.....i mislim da nisam direktno nikog uvrijedila....gledala sam situaciji sa svoje točke.....

mislim, čemu cenzura??!!! Pa cijeli život sam okružena cenzuriranim umovima, taktizerima, kontrolerima riječi i djela....ja sam srčana i strastvena osoba i ja uvijek govorim direktno i iz srca....čemu skrivanja, čemu maske???!!!! Čemu glumatanja i odstupanja od samog sebe...ja sam ta koja jesam i uvijek je bilo ljudi koji su me zbog toga osuđivali.....

abonjeko :love:
ja bi tako da si mi ti ovdje negdje u blizini, imamo skroz slicne filmove i super bi nam se uskladili i novi filmovi sa djecom... :heart:
ti si prva od svojih prijeteljica koja je rodila, ne?

mogu ti samo reci da je istina sto kazu, da je sa svakim danom sve lakse...

no jedno je sigurno - dok ti je misao o slobodi frustrirajuca - bit ce ti teze...
kad ti sloboda postane inspiracija - naci ces nacin(e) da ju ponovno osjetis... makar i kratko (vrijeme i sloboda nisu, suprotno onome sto se na prvi pogled cini, snazno niti proporcionalno vezani) - ali imat ce vecu vrijednost od prijasnjih dugih cascenja istom... koji, sigurna sam da se sjecas, vode u dekadenciju i dosadu... sada su ti sjecanja na te dana samo lijepa - i dobro je dok je tako ako ti je to izvor inspiracije... kad te ta lijepa sjecanja pocnu boljeti - vrijeme je za kreativni odmak, potragu za novim 'vratima percepcije'... sasvim vjerojatno onima kroz koja jos nikad nisi prosla, niti se usudila proci, kojima mozda jos niko nije prosao...
a kljucevi za njih su upravo u tvojoj stvarnosti... zato ju trebas prihvatiti svim srcem, ili pomiriti se s njom, kako tatek kaze... (ja ne volim tu rijec ali do mnogih dopire sa cisto pozitivnim konotacijama)
u njoj je tvoj izlaz a ne tvoj kavez... opet, stvar percepcije...

tek kad sam istinski postala slobodna od slobode same - postadoh slobodna... :mrgreen:
tocnije - sve manje vjerujem u koncept aposlutne slobode ali sve vise osjecam moc oslobodenja kao procesa... zato kavica nekima moze biti veliki izvor energije - znaju ju cijeniti... pitanje je koja bi tebi aktivnost svakodnevice bila jednake vrijednosti kao nekima kavica? pola sata hoopanja, poi-a, zapisivanja mastarija i ideja, lezanje izvaljena na plazi, caganje? - kroz tu malu aktivnost nece ti se samo napuniti (ili isprazniti, ako osjecas da si puna nakupljene frustrirajuce energije) baterije - nego ces mozda dobiti i nagovjestaj gdje je kljuc za ona vrata koja stoje izmedju tebe i tvojih snova...

no, na zalost, nekad nam mora postati pre tesko da to skuzimo...
tj. da odlucimo skuziti...
al onda FAKAT skuzimo... :heart:

pa se pojavi novi izazov...

Citiraj:

---

abonjeko prvotno napisa

mislila sam na situacije s kojima se moramo sprijateljiti kada imamo obvezu spram djeteta, tu sam ponajprije mislila na stalne, užurbane poslove i dress code-ove koji se tamo postavljaju, pa debele kredite za sređivanje životnog prostora, podložnost sistemu u svakom pogledu.....

---

a kako je sve ovo sto si napisala povezano s imanjem djetete/djece?

Citiraj:

---

lucky day prvotno napisa

abonjeko :love:
ja bi tako da si mi ti ovdje negdje u blizini, imamo skroz slicne filmove i super bi nam se uskladili i novi filmovi sa djecom... :heart:
ti si prva od svojih prijeteljica koja je rodila, ne?

mogu ti samo reci da je istina sto kazu, da je sa svakim danom sve lakse...

no jedno je sigurno - dok ti je misao o slobodi frustrirajuca - bit ce ti teze...
kad ti sloboda postane inspiracija - naci ces nacin(e) da ju ponovno osjetis... makar i kratko (vrijeme i sloboda nisu, suprotno onome sto se na prvi pogled cini, snazno niti proporcionalno vezani) - ali imat ce vecu vrijednost od prijasnjih dugih cascenja istom... koji, sigurna sam da se sjecas, vode u dekadenciju i dosadu... sada su ti sjecanja na te dana samo lijepa - i dobro je dok je tako ako ti je to izvor inspiracije... kad te ta lijepa sjecanja pocnu boljeti - vrijeme je za kreativni odmak, potragu za novim 'vratima percepcije'... sasvim vjerojatno onima kroz koja jos nikad nisi prosla, niti se usudila proci, kojima mozda jos niko nije prosao...
a kljucevi za njih su upravo u tvojoj stvarnosti... zato ju trebas prihvatiti svim srcem, ili pomiriti se s njom, kako tatek kaze... (ja ne volim tu rijec ali do mnogih dopire sa cisto pozitivnim konotacijama)
u njoj je tvoj izlaz a ne tvoj kavez... opet, stvar percepcije...

tek kad sam istinski postala slobodna od slobode same - postadoh slobodna... :mrgreen:
tocnije - sve manje vjerujem u koncept aposlutne slobode ali sve vise osjecam moc oslobodenja kao procesa... zato kavica nekima moze biti veliki izvor energije - znaju ju cijeniti... pitanje je koja bi tebi aktivnost svakodnevice bila jednake vrijednosti kao nekima kavica? pola sata hoopanja, poi-a, zapisivanja mastarija i ideja, lezanje izvaljena na plazi, caganje? - kroz tu malu aktivnost nece ti se samo napuniti (ili isprazniti, ako osjecas da si puna nakupljene frustrirajuce energije) baterije - nego ces mozda dobiti i nagovjestaj gdje je kljuc za ona vrata koja stoje izmedju tebe i tvojih snova...

no, na zalost, nekad nam mora postati pre tesko da to skuzimo...
tj. da odlucimo skuziti...
al onda FAKAT skuzimo... :heart:

pa se pojavi novi izazov...

---

TO.......yes, yes, yes...baš to!!!!! Super si ovo izanalizirala.....i baš je nekako tako.....i super je što razmišljaš o ključu, o preprekama...o nastavku.....o svemu što te može odvesti do novih doživljaja "meskalita"......u nekim potpuno drugačijim svjetlima i nekim skroz drugim putevima.....

a zakaj, kako nema veze...pa prije Nile sam si mogla dozvoliti da se bavim suvremenim plesom i zarađujem minimalno (baveći se time jer to volim a ne zbog zarade)....mogla sam poći negdje s minimalno novca, mogla sam biti podstanar, mogla sam preskočiti obrok i danima biti u brdima.....sada, s djetetom se javljaju i stvaraju svjetovi od koji smo prije bježali...i to su upravo ti poslovi kojih se groziš ali je zarada super itd., itd., itd.....................to beskonačnosti.................... :*

pa neke stvari sigurno vise ne mozes kao prije, i mene isto ponekad muci gubitak slobode.
ali ne moras se promijeniti u potpunosti.
zasto bi bas morala zaradjivati super i raditi poslove kojih se grozis? Zasto ne bi bila podstanar i preskocila koji obrok?
Ne mozes mi reci da svatko tko ima dijete nuzno postaje malogradjanin.

ajde zakaj odi s menom na :coffee:

e da, ima frendicu koja se i s djetetom bavi suvremenim plesom i uziva u tome. Samo sto uz to radi jos jedan posao.
Imamo i jednu forumasicu koja se bavi suvremenim plesom.
Ali nekad moras raditi preko svojih mogucnosti i jako se iscrpiti ako zelis zivjeti u skladu sa svojim snovima. To ne moze biti lagodno.