Zašto je dijete takvo? (očajna sam i ne mogu više...)

bluesky, ne zvuči okrutno ovo o čem si pisala. nažalost, vrlo mi je poznato :( .i vrapče i ostavi da plače (inače bi ga valjda zadavila), čak sam razmišljala kak bi bilo dobro da me nema. evo tek godinu nakon svega mogu otvoreno o tom pričati...draga moja to ti je postporođajna depresija i još k tome težak porod.... :cry:
ali, ja si nikad ne bi oprostila da sam mu umisto sise dala dudu, da sam ga ostavila pola dana s nekim drugim znajuć da će tit jest svako sat vrimena...
danas sam ponosa zbog toga...što smo izdurali jedno gadno razdoblje koje je ostavilo traga i na mojoj psihi i na tijelu (pluća...mastitisi..)
i opet bi platila cijenu, ako ne i veću, samo da mu omogućim ono najbolje: sisu koja je bebama sve bar prvih 6mj
dojimo i dalje :D
ovo što sam napisala nije osuda onih cura koje nisu izdržale
samo govorim da sam mnogo sretnija s ishodom dojenja neg bez 8)

mi od početka imamo problema sa uspavljivanjem i njenom nervozom. Da nekažem na koje sve načine je nisam uspavljivala. Onda mi uspije par dana uspavati ju na isti način, pa poslije smišljaj nešto drugo. Sama nije htjela biti ni minutu do prije nekih mjesec dana. Uz sve njeno nosanje, buđenje po noći svakih sat da bi ona osjetila sisu i da sam ja tu ja sam se još izdajala do kraja da navlačim mlijeko.
Bila sam luda. Međutim prije nekih 3 tjedna joj je dijagnosticirana hipotonija i onda sam shvatila zašto nemože sama zaspati i zašto je nekada jako nervozna.
Sve u svemu išli smo čak i u Udrugu Osmijeh, divni su, psihologica mi je dala korisne savjete koji su upalili. Sad Lorena zaspe bez puno cendranja na siki. Jeste da se budi svaka 2 sata da poliže siku, ali bar neplače.

Sve u svemu prihvatiti svoje dijete, i situaciju jer ti onda ništa nije teško za dijete a i ti si smirenija jer nemaš sto pitanja u glavi a zašto je sad tako. Ne znam kad sam spavala duže od 2 sata. Ali sam se navikla. Kad spava preko dana spavam i ja s njom, jer inače nemogu izdržati do noći. Do kad će se ovako buditi, ne znam. Ali više mi ni nesmeta toliko.

Citiraj:

---

Švedica prvotno napisa

Evo kako izgleda naš prosječan dan:

- buđenje oko 7 uz plakanje, pokušaji smirivanja dojenjem ili nošenjem, ovisno o tome što bolje prihvaća, trenutno je smirena
- prematanje pelena uz histeričan plač
- smirivanje dojenjem ili nošenjem slijedećih sat-2 do slijedećeg podoja, ako je bolje volje prihvaća igru al za 10 min opet cendranje i smirivanje
- zaspi na dojci, probudi se nakon 20-tak min u plaču bez obzira dal mi spava na rukama ili ju spustim sa strane i ležim uz nju
- ak ne pada kiša idemo u šetnju kolicima i marami, najčešće se dreči dok ne zaspi
- do kraja dana se izmjenjuje plač sa dojenjem i nošenjem
- od 0 do 24 je samnom, ne podnaša odvajanje ni 3 minute, drugi mi kuhaju, jedem dok dojim, drugo ništa ne radim po kući jer plače kad ju ostavim
- navečer kupanje, njega, smirivanje, stišavanje vanjskih podražaja, pokušavam je uspavati dojenjem, ponekad to traje do ponoći
- spavamo skupa, budi se jednom il dvaput u sat vremena do jutra i prištekava se na sisu, dugo siše
- prosječno potrošim oko sat vremena jednom do 3 puta tijekom noći na ponovno uspavljivanje jer plače

i tako od kad se rodila (sad ima 4 mj.)

ne mogu više, pružam joj svu moguću ljubav, pažnju, ali ništa ne pomaže da toliko ne plače, počinjem pucati po šavovima i bojim se za svoje mentalno zdravlje za ozbiljno

par noći sam iskušala cry-out metodu što si neću oprostiti dok sam živa i želim si da gorim u paklu zbog toga iako je pokazalo rezultate jer je počela više i bolje spavati

pedijatrica sliježe ramenima, obavili pretrage krvi, urina, uha, isprepipali je, sve 5, beba dobro napreduje....

što i kako dalje?

---

Evo kako je sad:

- buđenje između 7-8h sa smješkom na licu
- dojenje, presvlačenje, higijena
- samostalno igranje na baby gim-u , ja doručkujem i gledam tv pored nje, pričamo, pjevamo igramo se do sljedećeg podoja
- oko 11 ju ulovi pospanost i najčešće ne želi spavati nikako drukčije osim u kolicima, marami, AS ali ga odere i od sat do 3 sata!
- onda je uglavnom kao na početku dana, minimalno cendra
- ak imam snage onda idemo u još jednu popodnevnu šetnju da još odspava sat-dva
- spavanje oko 20.30, 3 podoja do jutra, najčešće se probudi još koji put između podoja, kaže par puta nje nje njeee i natrag zaspi

Eto...a kak sam to postigla, to vam je SF...mogli bi mi platiti za znanstveno istraživanje ovi koji se bave problematikom spavanja... :mrgreen: ...uglavnom forsala sam na redu i dnevnoj rutini i bila dosljedna, naučila sam je da su papanje i spavanje dvije različite stvari, bilo je suza i mojih i njenih, ali isplatilo se jer je ona sad drugo dijete
Još je uvijek dosta zahtjevna i u sekundi se jako rasplače ali se to sad dešava milijun puta manje a i smijeha je puno više, a da ne pričam kako ju sad nosakam svega sat vremena dnevno ...

Hvala svima na postovima i podršci :heart:

Ja sam sretna majka :)

Citiraj:

---

Švedica prvotno napisa

Ja sam sretna majka :)

---

Ovo je super :D
Švedica-baš mi je drago da ide na bolje!
Bit će još uspona i padova,ali bitno da je s malenom sve ok!
Pusa i uživajte :love:

Svaka čast! Super! :D :D :D

Super! :D

bravo švedica

Draga švedica, baš mi je drago zbog vas!

baš sam došla da vidim ima li kakve promjene kod vas...drago mi je da je sad bolja situacija... :D :D :heart:

Ja sam samo htjela reći da evo imam dvije curice, rođene na jednak način, carskim rezom, drugi put smo prošli i "rooming in" na Svetom Duhu, oporavci podjednako teški, odnosno laki, a djeca skroz različita.
Lucija, od trenutka kada se rodila, pa valjda do prvog cijepljenja, nije zaplakala na duže od pola minute, ili koliko je meni trebalo da dođem. Nismo je puno nosili, nismo je morali ljuljati, pjevati, svaki put kad bi joj prišli bi se nasmijala, u međuvremenu bi promatrala ručice, stvari oko sebe. Kad je imala 3 mjeseca bili smo s njom i prijateljima na moru, danas kažu da su se brinuli je li s njom sve u redu, jer nikada ne plače. Jedino što smo jače osjećali su bili skokovi u razvoju i cicanja, nekad i svakih 15 minuta, pola sata. Ali, dijete napravi kme, daš cicu i ono zadovoljno.
I ja sam stvarno bila uvjerena da je ona takva jer dobiva puno pažnje, ljubavi, jer reagiramo odmah na svaku njezinu potrebu. I takva je i danas, vedra, vesela, pametna, malo mušićava, i još uvijek zahtjevna po noći (zaboravila sam reći da je bilo razdoblja kada se budila po noći i 10, 15 puta, svakih pola sata, ali je po danu bila dobra ko' kruh i vesela).
E sad, Petra od kada se rodila odmah je imala lijepi ritam cicanja, svaka 2-3 sata, i ja rekoh, super, bit će još bolja nego Lucija. Što je, naravno, bilo nemoguće. Prvo su počele večernje nervoze i vrištanja, pa se to proširilo i na dan, pa neće zaspati do 3 ujutro (a budna od 6 popodne). Uglavnom, nikako mi nije bilo jasno što joj je, nosim ju, ljuljam, pjevam, dajem cicu, neće, i dalje vrišti. A radim sve isto kao i s Lucijom, odmah skačem, pokušavam joj udovoljiti na sve moguće načine, a ona vrišti još jače.
I zaključih, stvarno nisu sva djeca ista, i nekad, koliko god se trudio, ne postižeš željene rezultate. Ali trudiš se i dalje, jer ako odustaneš, nećeš si moći oprostiti.
I vjerujte, puno je lakše dizati se po noći i 15 puta ako treba, a imati miran dan, nego spavati, a po danu slušati plač i vrištanje bebe s kojom pokušavate sve, ali ne pomaže.