Dodirko, i ja razmišljam kao ti.
Ne mogu živjeti samo od postupka do postupka, potrebno mi je malo odmaka od svega i bavljenja sobom i mužem.
Ne želim zanemariti naš normalni život, mala veselja, sitne radosti, sjaj u očima - sve mi je to jako važno. Ako to ne napravim, osjećam se prazno i kao da gubim svoj život.
Ionako nam je teško, ako si još ne priuštimo male radosti, kuda nas to vodi?
Jer, ja želim svim srcem da dobijemo još nešto što nemamo i toliko želimo , ali pritom ne želim izgubiti ono što imamo - nas i naše trenutke sreće.
Kao i tebi meni je ventil skijanje :D i uspjela sam ugurati između postupaka.
Držim ti fige da odeš na skijanje/planinarenje, da uživate, i onda puni energije i radosti u novi postupak.
Sve će tada biti lakše.
:*