I bilo što da radi s djetetom, makar i buljenje kroz prozor je bolje nego ništa....
Printable View
I bilo što da radi s djetetom, makar i buljenje kroz prozor je bolje nego ništa....
Draga čokolada a kao da si ti imala iskustva sa svim tim? Sigurno bi knjigu mogla napisati o svim metodama koje si upotrijebila za svaku takvu situaciju.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Mislim da je to linija manjeg otpora. Tate su odrasli ljudi i ne vidim razloga da dijete ne vole jednako i da sve situacije ne mogu riješiti.
Lijepo je AdioMare napisala da ne zna što bi sa sobom a ne sa njim. Treba tatama dati prostora da ostvare svoj odnos sa djetetom a ne da budu produžetak majčinog odnosa sa djetetom.
Biti tata je jednako teško i nepoznato kao i biti mama...
Čokolada, mislim da je i kod nas sličan korijen problema: tatina točno određena očekivanja od djeteta i situacije, i kada je drugačije, on gubi volju.
Kako je inače kontrol frik, on izgubi volju za ponoviti to ikada više!
Tvrdi da bi se njih dvoje družili više i češće (vani, bez mene) kada bi ona njega PAZI!!! - slušala. I on to najozbiljnije misli.
Meni je to isto kao da netko veli ja bih tako rado šetao šumom, samo da ne moram hodat. K vragu, pa moraš dati određeni trud od sebe, pa tko je i kada rekao da je odgajati dijete pis of kejk?
I tako dolazimo do začaranog kruga: njemu se ne da voditi je igdje jer on može (za razliku od tvog muža) očekivati koješta od svoje kćeri, i da ga neće poslušati i da će se inatiti itd, a ja mu uporno tupim da se klin klinom izbija i da bi se navikli jedno na drugo oni moraju provoditi više vremena zajedno i on je mora naučiti hendlati, tako sam je i ja, i ne smatram sebe ništa sposobnijom nego njega, dapače.
Nekada to bude zbilja mučno i tada ja dignem ruke. Ali onda dođe dan kada ja zaista, zaista, zaista nisam počašćena kao i uvijek brisanjm guzice i čitanjem slikovnice, njoj ne padne na pamet zvati tatu, niti tati padne na pamet zamijeniti mene. "Problem" se rješava tako da on kaže da može jednu večer ići spavati i bez slikovnice, ne mora joj se uvijek čitati :lol:
No, vidim sada, kako više vremena provode skupa, mala ga utjeruje u red: sinoć je čitao neprestano bar jedan sat. I već par večeri se po njemu vješa dok sjedimo, a ne po meni :mrgreen:
Kuiš, dobri su si i to je divno, ali nisam potpuno sretna jer je to sve produkt mog napora.
Ja sam takva da bih uvijek sve i to odmah, pa se moram kontrolirati i ne ujedati kad vidim male pozitivne pomake (ja bih da su koraci divovski)... i podsjetiti se da ih pohvalim "kako im dobro ide!" :mrgreen:
A čitanje smo istrenirali (pomoću slikovnica čiji se rasplet ne nazire lako, pa i čitač grize nokte kako će to svršit :lol: ).
Sad radimo na odlascima van... ;) .
U svom sam se roditeljskom stažu već ispraksirala pa znam, da za svaki pozitivni pomak treba pohvaliti kako dijete, tako i oca :mrgreen: , i to ne propuštam.
Po meni, nevolja nastane kada MM (od silnog ushićenja zbog mog priznanja da je na dobrom putu) slavodobitno odluči uzet si predah od bavljenja s djecom jer je to, netom, svojim angažmanom - zaslužio! :lol:
Eto što me smeta, mogućnost (zanemarimo potrebu, svi znamo da s djecom zna biti naporno i da je predah zaslužen) da si on uzme povremeni GO od djece, a koji si ja nikada ne priuštim.
E, sad, je li razlog mog vječnog stend baja što bi, da se isključujemo jer osjećamo potrebu, a ne jel si to možemo priuštiti, dovelo do raspašoja ili ja (još uvijek) ne odvajam odmor/život od djece, pa tko mi je kriv?
Možda je ipak razlika u muško - ženskom mozgu, a ne muško - ženskom shvaćanju?
Sad sam se sjetila nečega...
Meni upravo bude smiješno kad navečer idemo leći, ja odem još na WC, on pravac u krevet u sobi, a mala ostane spavati u dnevnoj.
Naravno, neće ona ostati spavati u dnevnoj sobi dok je mame njene :mrgreen: , ali meni je naprosto smiješno što će on sto puta provjeriti jesu li ugašena svijetla, pritvoreni radijatori, zaključana kuća, samo mu neće pasti na pamet prenijeti dijete u sobu. Ah, ne znam jel bi se :lol: ili :roll: .
Moj muž i ja dijelimo ravnopravno kućanske poslove, no ja sam ta koja vodi brigu o kuhanju, ja pišem popise za dućan, ja znam koliko smo taj mjesec potrošili novaca a koliko imamo - dakle ja u potpunosti preuzimam tu vrstu odgovornosti. Pričali smo već o tome na forumu, i ta se odgovornost nekako i zove :mrgreen: samo sam ja to nažalost zaboravila :oops: I tada su mi rekli da je to zato što želim i volim kontrolirati.
Sa djetetom je situacija kod nas slična: MM se o Lei brine od prvog dana jednako kao ja, hranio ju je, kupao, prematao, oblačio, vježbao s njom (i više od mene), držao ju na pregledima koje ja nisam mogla podnijeti.
Bio joj je veći oslonac od mene, jer je stabilniji od mene, manje se boji, to je sigurno.
Ali SVEJEDNO, ja mu vječito želim određivati što da radi sa Leom, govorim mu kamo da je vodi i što da rade kad me nema, što da joj da jesti, sa čim da se igraju. To je loše i ja sam toga svjesna. JEste li sigurne da toga nema i kod vas, barem malo? Jer, MM se neće sjetiti odvesti Leu u kazalište ili na Boćarski, to je sigurno. Ali će je odvesti u naš stari nenamješteni stan i tamo će igrati nogomet. Ili će se deset puta penjati i spuštati po stepenicama jer ona tako želi. Neće joj doma dati da bojaju bojanke niti će ju učiti slova (što bih ja smatrala pametno provedenim vremenom), ali će naviti 30 godina staru ploču Human League-a i sat vremena plesati sa njom.
Ja sam kontrolfrikuša i vrlo sam svijesna toga :oops: .
Ja se ne petljam u to kako i sto moj muz radi s djecom. Eventualno nekad dobacim da ce ga posao cekati i docekati, a djeca nece, a to hoce li zajedno citati novine, uciti kvantnu fiziku, kopat nos ili ici na utakmicu ne mogu niti zelim odredjivati.
AM, ja ne vidim apsolutno nista lose u tome sto tvoj muz s kceri igra memori i sedmice. Meni su neka do najdrazih sjecanja iz djetinjstva kartanje s tatom i memori s mamom. Cini mi se da si nekako previse uvjerena da ti znas bolje, pa su otud potekli i drugi problemi. Ne mislim da filozofiras ili cjepidlacis, nego da hitno i ti trebas promijeniti pristup.
:heart:Citiraj:
marta prvotno napisa
Moguće. Razmislit ću što se po tom pitanju da napraviti.Citiraj:
marta prvotno napisa
Nemam ja ništa protiv njihovog memorija niti sedmice, dapače, kada to ne bi bilo tako malo, rijetko i isforsirano da možeš zanemariti.
Vjeruj mi na riječ da se on neće sjetiti uključiti je u svoje svakodnevne obaveze dok su sada zajedno doma (ne mora to biti cjelodnevni izlet na Sljeme, može i grabljanje trave kod nas u dvorištu iza kuće) i da ona većinu dana provodi u donjem stanu kod njegove mame. Njegov pristup se potpuno kosi s mojim i to bi bilo u redu da on ne misli kako djeci ništa ne fali kada se igraju sama ili gledaju crtiće cijeli dan. Ne zato što je to samo po sebi u redu, već roditelji imaju važnog (da ne kažem važnijeg) posla koji bi bio šeprtljav kada bi uključio dijete.
Ako misliš da je u redu da roditelj i dijete provedu dan zajedno i pri tome svaki od njih radi svoj posao bez dodirnih točaka, OK - nikada nisam razmišljala o tome kao o potpuno normalnoj stvari.
Kada bolje razmislim da, i ovo je njihovo vrijeme, samo što bi bilo propušteno da se nisam upetljala, jer bi mala normalno išla u vrtić.
Ne da ne mogu niti bih željela, već ne bih niti htjela određivati. Htjela bih samo da žele biti zajedno i oni s njim i on s njima.Citiraj:
marta prvotno napisa
Važno je da s djetetom provodiš vrijeme, razgovaraš i upućuješ ga u ono što znaš i što možeš. Hoće li to biti utakmica, košnja ili jednostavno šetnja - nije važno.
Kako dalje pišem ispada da, htjela - ne htjela, moram iznositi detalje koje prvotno nisam imala namjeru, pa ipak neću.
Ah, već sam nahvalila svog muža, samo ću reći da ima i obrnutih situacija.
Moj muž definitivno više zvoca od mene. I podrazumijeva da ja moram brinuti o nekim stvarima po kući (iako on sve bez beda napravi). On se u stanju prepirati oko takvih sitnica po kući (kamo idu plitki a kamo duboki tanjuri) da se ja mogu samo smijati. I ljuti se što u svakom trenutku ne znam čega u kući fali, ako se on zatekne u King Crossu. I zašto ne brinem još više o zdravlju, kazalištima, sportu...I kako mogu biti cijelo jutro s malim doma i čitati, crtati bla bla, a ne ići van?
On voli aktivnije provoditi vrijeme, ići okolo, voditi dijete posvuda, ja sam manje mobilna i mogu puno biti doma.
A dijete jako dobro zna što može od koga očekivati, po meni to uopće nije loše. Isto tako, deda je za divljanje, baka je za čitanje priča... Mislim da dijete samo dobiva kroz te različite pristupe.
Eto, samo da znate da to nije strogo muško -žensko. Nismo svi isti. Ali moram dodati i da meni nije ugodno slušati njegovo zvocanje. Jer uopće ne mislim da sam loša, ni nesposobna, niti da ne brinem dovoljno...
Uspjela sam prihvatiti (uz pomoć jedne knjige, ako se ne varam 5 jezika ljubavi) da je njemu briga o kući i djeci jako bitna, kao i međusobna konkretna pomoć (npr. nepotrebno mi uzima vrećice iz ruke iako nisu teške). Na taj način iskazuje svoju ljubav pa i očekuje to od mene. Meni očito to nije primarni način iskazivanja ljubavi :) al bitno je da znam da njemu jest.
AdioMare, skroz te razumijem. Imali smo zacetke takve situacije, mislim da se MM nije jednostavno bio snasao s malisom potpuno, pa iako su sve stvari (hrana, prematanje i slicno) bile zadovoljene, nije s njegove strane dolazila inicijativa za igrom, da ga on okupa, uspava, proseta ili slicno, mnogo puta su bili zajedno, ali opet svatko o svom poslu. Onda sam mu rekla da me zalosti sto on nema potrebu da vrijeme bas aktivno provede s njim, naglasila koliko tu gube obojica, MM se 'vadio' na to da ce on biti aktivniji otac kad malisa bude malo veci (tipa nogomet i slicno), ali shvatio je i sam i sad je situacija super.
Moj suprug je obrtnik i jako puno radi, uglavnom neznamo kad ima slobodan dan. Ja sam isto zaposlena u obrtu ali nikad neradim, samo mi teče staž :) , uglavnom se brinem za sve i nekad mi krivo da on malo više ne pokaže želju da mi pomogne.(kad čitam vaše postove)
Mada kad on počne nešto raditi ja ga prekinem i krivo mi zašto bi on čistio wc kad već radi vani.
Smeta kad ostavi mrvice na stolu. Dok je bio samac sve je to radio, ali ja sebe krivim jer sam ga ja razmazila i sad je to teško ispraviti. Imam dvoje male djece i njega kao treće.
Ali definitivno je najgore kad je bolestan. Sad je pokupio upalu grla od sina i 5 dana dana mjeri temp, potrošio je baterije na toplomjeru :lol: . Svako pola sata čujem zvuk toplomjera, a temp. je jednom bila 37.5 sve ostalo ispod 37. I pita: a šta ću ja piti? Ja pođem spavati, a on kaže: zvaću te ako mi bude loše! A samo ga grlo boli.
Djecu presvuče jedino ako mene nema a to je zaista rijetko. Kupaju se samo kao igra u punoj kadi, ali ja moram sve pripremiti i poslije počistiti.Dok su manji često ih uspava tj. zaspe s njima.
Rijetko čita slikovnice, ali puno pjevaju.
Meni jedino smeta što mu moram sve pripremiti za njihove zajedničke aktivnosti i što nevoli šetati. Stariji klinac je fakat nemiran i onda ovom to izgovor da ne ide. A s druge strane znam da je umoran i cijeli dan se naradi ili na terenu ili za compom i još da ide šetati ili trčati s njim.
Sve u svemu ja sebe krivim samo što sam ga razmazila i sad se ljutim na sebe.
monax, i MM je obrtnik, i isto tako nikad ne znamo kakvo mu je radno vrijeme na određeni dan i kad će biti vikendom slobodan, ali to za odraslog muškarca (koji je svjesno stvorio obitelj koja računa na njega) posao+piće sa kolegama+obilazak grada sa kolegama+gablec sa kolegama+vožnja do doma zaista nije izgovor da se ne može uzeti djecu u naručje i popričati s njima dok mama pripremi večeru/kadicu/odjeću za presvlačenje/krevete/veš u mašinu/suđe...................
Hvala Bogu, MM napokon u 75,6% slučajeva primijeti kad je potrebno da uskoči bez obzira na umor i glad kad dođe s posla, a sve zato što je preko zime imao manje posla i bio je više doma pa je na svoje oči vidio što znači opsluživati trogodišnje blizance :mrgreen:
Ja sam doma 24/7 sa dvoje trogodišnjaka, od njihovog rođenja pa evo već skoro 3 godine, i nervozna sam i premorena i po cijele dane mamaču i odgovorna sam za njihovu redovitu prehranu/san/igru/učenje, i mene se proziva zašto su još u pelenama/zašto se potuku/zašto baš sad viču i žele crtić kad je tata došao s posla i želi gledati TV.......
Moj je izbor imati djecu i sretna sam što nismo gladni jer živimo od 1 plaće, ali isto tako podivljam kad se muškarac postavi kao žrtva koja je preumorna kad dođe doma da bi na pola sata, sat preuzeo djecu i onda je slobodan ostatak večeri. A pogotovo poludim kad nakon posla obiđe još 3 kafića i dođe doma u 20.00, svali se na kauč, sav jadan umoran, i još ima muda tražit večeru/čiste čarape/sex, a da nije ni sekund pomogao da su djeca što prije u krevetu kako bi sa ženom mogao provesti večer.
Malo sam :evil: , dala sam si oduška :oops:
Mislim da otac koji puno učestvuje u odgoju djece obično učestvuje i u kućanskim poslovima. Nekako mi te dvije razine svijesti idu zajedno. Žene koje su nezadovoljne koliko se muž bavi djecom, obično su nezadovoljne i koliko im pomaže u kući.
Mislim da je sve to povezano, koliko imaš posla po kući, toliko se manje možeš posvetiti djetetu. A onda tko ne može trpiti prljavštinu i nered, vječito je razapet između želje za redom i želje da aktivno bude s djetetom. A kad se dužnosti podijele na dvoje, eto odmah više vremena da se bude s djetetom.
Jest da suvremeni aparati puno pomažu u kućanstvu, ali ipak još nisu naučili kako svaki dan skuhati topli ručak, kako posložiti veš, pa ni ne peglaju sami, niti brišu prašinu, niti peru kupatila ni wc-e.
Posla po kući UVIJEK ima, i to ne da je sve cakum-pakum već da je relativno čisto i uredno.
Mislim da žene u većini više smeta nered i zato se više i trude oko reda. Sad je li u redu tjerati muškarce da spremaju ono što njima ne smeta, ne znam.
I isto mislim da je u prosječnoj hrv. obitelji ženama teže nego muškarcima.
mamasch znas sta me jedino tješi u odnosu na mojeg MM koji nikad ne izlezi bez mene. Mislim da je svega 3-4 puta otišao na pivu i to da nekog počasti npr. kad smo kupili auto, dobio sina..ali ne zato da neće ići bez mene nego on voli izlaziti :) :( a nekad bih voljela da malo ode.
I da malo prizna da sam stalno u kući s djecom i kućanskim poslovima.
Ja ću i dalje nastaviti kako sam i do sad ali mi treba ponekad samo da se ponudi, da me pohvali. I ja ću dalje imati više volje.
Evo ću vam ja reći jednu stvar.
MM nikad nije izveo mlađeg sina vani u šetnju. Ide mu na živce i viče kad ga stariji hoće nešto pitati, a on gleda utakmicu. Ne igra mu se s njima kad ja trebam nešto obaviti. Odveo je Duju tri puta na utakmicu, uspavao ga nije nikad, presvukao ga jednom (dok je nosio pelene) okupao ga nije nikad, s njim ne priča i ne čita mu slikovnice, u doktora ga nije vodio nikad, nabijao je loptu s njim svega nekoliko puta...da ne nabrajam dalje.
Jučer se MM i ja nešto razgovaramo i u šali ja povisim ton na MM. Odjednom Duje izlazi iz sobe, ljut kao pas. Dolazim za njim u sobu, on plače. Pitam ga šta mu je, a on meni kaže da mu je žao tate jer je napravio zbunjenu facu kad sam vikala na njega. A onda sam ga upitala šta kad je mama tužna zbog tate, onda on kaže da me tata rastužio jer sam i ja njega. A ovo nije bio prvi put. Dakle tata nikad nije kriv.
A ono šta sam s ovim tila reći jest da bez obzira šta bi ja tila da oni više vremena provode skupa i da se igraju (uvik sam zamišljala MM kao odraslog Petra Pana, al eto...) Duji toooliko znače te tri utakmice na koje ih je TATA vodio, nekoliko nabijanja lopte i nježnost jednom misećno, da više ne prigovaram, već puštam da sve ide svojim tokom. Ipak se oni kuže na nekom "muškom" levelu...
Skužila sam da se ovdje govori i o kućanskim poslovima, a ne samo o odnosu otac-dijete... MD je prilično ležeran prema kućanskim poslovima, ali ja sam bogme još ležernija, tako da se mi, all in all, aktivno bavimo djetetom u svinjcu. :mrgreen:
Znam da nije cool ni za hvaliti se, ali ne mogu se natjerati da me bude briga za kućanske poslove... Previše trauma zbog majke koja je brijala na apotekarsku čistoću.
Što se tiče teme kako tata i sin provode vrijeme... Iskreno, često kvalitetnije nego mali i ja. :oops: Stvarno nemam pritužaba.
(Osim što mu je u zadnje vrijeme u glavu došla neka fiks ideja da dvogodišnje dijete mora "normalno" spavati pod svaku cijenu, ali to je već za neki drugi topic...)
Cure, kako vam muzevi reagiraju kad im uputite direktnu molbu da naprave nesto, tipa "molim te ispricaj djeci pricu za laku noc"?
Na prvu ruku, posebno ako radi nesto drugo ili je nesto planirao, je ponekad 'ajme, zasto ja' :) Ali cesto odmah prihvati, ili jos bolje, sam se sjeti.
Priznajem da ponekad i pregovaramo, tipa, ajde ti sad ovo pa cu ja kasnije ono.
Uh ja to izbjegavam govoriti jer me razočara, ali samoncijativno ispriča nekad. Onako neobavezno ispriča često ali za laku noć ne baš. A i mali je filozof smulja ga i MM zaspe, pa je to valjda razlog da ne priča. A ja moram,..Citiraj:
marta prvotno napisa
Jeste, skuham ja samo sa sebe i bebu, on spremi sebi neke sendvice ili nesto iz konzerve i pritom ostavi kuhinju svu ulepljenu, s brdom tanjira, nozeva i otpadaka, a omiljeno mu je da maslac, kruh i druge koristene namirnice ostavi preko noci onako raspakovane. On moze tako, ja ne mogu.Citiraj:
TATA MATA prvotno napisa
Jeste, operem ja samo za sebe i bebu, a njegove stvari se mnoze, mnoze i mnoze sve dok ne preplave kupatilo. Onda ih operem, pa tako stoje, stoje, stoje sve dok se ne ubudjaju i moraju ponovo na pranje. Onda ih okacim i tako vise, vise, vise sve dok ih ne pokupim da bih okacila oprane stvari za sebe i bebu.
Ne ide to tako... ne moze se zaobici.
Koliko je MM gotovo neupotrebljiv kada je u pitanju podela posla u domacinstvu, toliko ne mogu da se pozalim na njega u vezi brige oko bebe. Ponekad me iznenadi i uskoci sam, a na direktnu molbu cesto odreaguje odmah, retko se desi da je trebam ponoviti.Citiraj:
marta prvotno napisa
ja sam danas naredila da ode po recept i sam je podigao lijek
prije toga sam nazvala doktoricu i sve ga je čekalo
Nisam mu uputila takvu molbu, nego sam ga zamolila da se sa lavićem igra tim i tim igračkama, i uvrijedio se.Citiraj:
marta prvotno napisa
S punim pravom.
Od tada se više ne miješam u njegovo bavljenje djetetom.
MM ima dvije (starije) sestre. Razlika među njima je godinu-dvije. Svi vi koji imate više djece znate koliko je naporno (fizički) sve to izdržati. Sveki mi je pričala kako je fizički dio posla (čitaj: kućanski poslovi i mijenjanje pelena, kupanje...) bio uglavnom na njoj, a da su djeca uglavnom s tatom (svekrom) išla u šetnje, on bi dolazio po njih u vrtić,...ukratko, s njim su radili (to nije malo, da me ne biste krivo shvatili) sve ono u čemu ja osobno najviše uživam sa svojim Ivanom. Čemu ovaj komentar? Danas MM-ove sestre kažu kako se uopće ne sjećaju da se mama ikada igrala s njima, sjećaju se kako im je tata čitao priče, kako su išli na Sljeme... Naravno da je i mama u tome sudjelovala, ali treba najprije odraditi onaj fizički dio. Jako sam skratila njihovu priču, ali samo sam htjela staviti naglasak na ono bitno. Takvi se trenuci pamte (pričanje priča, zajednička igra...), a sve ovo drugo nekako izblijedi. Zato je dijeljenje bitno. A ne zato što žena voli biti čangrizava, zato što voli prigovarati, kritizirati...
A MM-ova i moja priča je specifična. Mi smo zajedno "protiv svih" :mrgreen: . Oko Ivana nikada nismo imali pomoć (a ponekad nam je stvarno trebala), MM-ovi roditelji su ga do sada (za tri mjeseca će napuniti 3 godine) čuvali 2X-doslovno (stvarno mi se ne da objašnjavati razloge; btw. moja je mama umrla kada sam imala 21., a do tada smo i sestra i ja brinule o njoj jer je bila teški invalid - koliko sam puta - već i u OŠ - došla doma iz škole, a ručak me ne bi dočekao, nego sam ga ja morala kuhati ili sestra, i sve ostalo... Mi smo mamu kupale, prale, vozili u bolnicu... Znate već. Priznajem, život me naučio, nisam baš presretna na koji način, ali mi to danas daje snagu da iz druge perspektive gledam na svoj život. Nisam jadna, frustrirana. Dapače, sretna sam i zadovoljna svojim životom. MM i ja smo zajedno od naše 16-te. Dugo. A super nam je. Kad god smo zbog nečega ne/zadovoljni, odmah si to kažemo. Nikada (čitaj: rijetko) si nismo dopustili da se nečega nakupi. Možda je i u tome tajna. Ne dopustiti da se gomila nezadovoljstvo. Iako nas, kao što sam pročitala, ima svakakvih. Ponekad ni ja ne znam što bih u određenoj situaciji napravila. A roditeljstvo i sve što ono nosi te stvarno može iznenaditi. Tema me baš zato zaintrigirala). Zatvorila sam zagradu. To je trebao biti mali komentar :mrgreen: . Čini mi se da sam malo pobjegla od teme.
ispada da smo stalno nezadovoljne.Citiraj:
Freyja prvotno napisa
ne valja ako su očevi uključeni - onda nas djeca pamte samo kao kućne pomoćnice, ne valja kada nisu uključeni jer je tada sve na nama! :/
Ja sam razmisljala u skroz drugom pravcu ali nisam to stigla jucer obrazloziti. Naime ljudi (manje-vise svi) vrlo cesto zapocinju molbe i pitanja rijecima: mozes li, hoces li, rjedje upute direkt molbu... Na mozes li i hoces li jednakovrijedan odgovor potvrdnom je i onaj necu, ne mogu, ne da mi se i sl. Nekako brijem da je uz direktnu molbu puno veca sansa da se s partnerom lakse i brze dogovoris i izbjegnes svadju.Citiraj:
lara01 prvotno napisa
Ciara, ja se muzu ne petljam u odnose s djecom. To sam vec prije i napisala. Jedino se petljam u njegov odnos s poslom jer taj odnos povremeno treba prekinuti... Ali mi uopce nije strano zamoliti ga da napravi ovo ili ono jer on jos uvijek NE cita moje misli.
Pa normalno, poanta je u ravnopravnosti. Obrazac 'tata se igra sa djetetom u parku dok mama kuha ručak' za mene je katastrofa.
Kad nedjeljom MM i ja idemo šetati po kvartu sa Leom, srećemo same očeve sa djecom, a mame su očito u kuhinji.
Joj, greska, mislila sam Lara a pisala Ciara. Ah, valjda je bar nekome jasno sta sam htjela reci.
aha! daj ovo elaboriraj ako stignes.Citiraj:
marta prvotno napisa
to je nesto sto i mene muci, a reflektira se i na odnos s djecom i naravno, na udio u obavljanju kucnih poslova.
na kraju cesto dodjem do one tocke gdje se i adiomare nalazi, da se pitam koliko ja smijem mijenjati nekog, ljutiti se kad nije po mom i postavljati uvjete. i sto uopce mogu (i trebam) napraviti da njegov nacin zivota (koji je njegov izbor) ne bi u prevelikoj mjeri uvjetovao moj nacin zivota (sto onda nije u potpunosti moj voljni izbor).
ajme, i ja pretjerano spekuliram.
ja ko da zivim u balonu :/
uopce ne kuzim te sintagme "njegov nacin zivota" "moj nacin zivota"...
i ne kuzim te vase ocjenjivacke (sp)osobnosti. sto to znaci: ok, bavi se djetetom, ali ne dovoljno kvalitetno? nije dobro ako se upoce ne "bavi", nije dobro ako igra karte s djetetom, nije dobro ako samo hodaju vani...
imam nekih problema s razumijevanjem :/
Marta, kužim ja ;)
Znam (pročitala sam) da se ne petljaš mužu u odnose sa djecom, ja sam malo fulala :roll:
Istina je ovo sa upućivanjem direktne molbe/zahtjeva, to uvijek pali (bez obzira kakav odgovor bio) i to sam naučila još prije nego je lavić došao.
Ono što ja stvarno više ne radim, je dirigiranje njihovim vremenom.
Kada MM dođe doma onda mu natuknem kako se danas npr. nismo igrali kockicama, ali u konačnici je on taj koji odlučuje hoće li se njih dvojica popodne igrati kockicama ili se gađati jastucima.
Ja sam se morala malo skulirati, naučiti prihvatiti njegovo mišljenje i poštovati ga. I od onda nam je super.
Pa, ja kužim i nema loše u tome da ima onih koji to mogu razumjeti.Citiraj:
litala prvotno napisa
A što se tiče ocjenjivačkih sposobnosti... upravo različiti pristupi jednoj te istoj stvari omogućuju usporedbe, što ne znači da netko misli da je njegov pristup mjerilo za ispravno.
Stvari stoje tako kako stoje, a (konkretno ja) se trudim pronaći najbolji odgovor ne samo za cijelu svoju obitelj, već i za sebe.
Citiraj:
lara01 prvotno napisa
kako se ono kaze: svasta se na forumu da naucit ;)
meni, naprimjer, ovo nikad, da sto godina zivim, i da jos koje dijete imam, ne bi palo na pamet :/
pa, kod mene konkretno, to znaci da ako on radi u zivotu dva posla, i cesto radi citave dane, a cesto i vikende, onda se ja moram vise baviti djecom, i preuzeti puno veci udio kucnih poslova, nego sto bih to trebala inace. I onda neke moje ambicije ostaju neostvarene (npr. moj postdiplomski je nesto o cem ne volim ni razmisljati, jer me zaboli zeludac od osjecaja promasenosti).Citiraj:
litala prvotno napisa
A ne radi se ni samo o meni. 'Moj' izbor bi bio puno vise vremena provedenog u obiteljskom druzenju (izleti, rostilji, bazeni, druzenje s prijateljima...). A mislim da bi i djeca glasala za to. Ma i on bi sigurno, samo sad jos nije pravo vrijeme za to :)
ovako je i kod nas... s tim da je MM djevica pa češće njemu smeta nego meni :oops:Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
nemamo pravila tko što i kada radi i na koji način, nekako se nadopunjujemo... npr. danas ide malo kasnije na posao i dok sam ja odvela laru u vrtić on je usisao stan... nisam mu morala reći ali i da jesam vrlo važno bitno da napravi :mrgreen:
vikende obavezno provodimo zajedno i ako je vani lijepo vrijeme ne bi me ni toljagom netko natjerao da kuham... ili smo na ručku kod mojih ili kod njegovih ili negdje vani... nije važno što jedemo ili jesmo li speglani bitno da smo skupa...
i imamo samo "naš način života" koji smo skupa stvorili i koji je u ovom trenutku najbolje rješenje za nas kao obitelj i ne bi se dobro osjećala da bilo koje od nas ima osjećaj promašenosti - a odustali smo od nekih snova i on i ja... mislim da time nismo ništa previše izgubili a dobili smo stabilnu i sretnu obitelj....
Litala, vjerujem da tvoj suprug provodi sa vašom djecom toliko vremena koliko to odgovara i tebi i njemu, inače se ti ne bi svemu ovome čudila.
Ja ne da ne mislim da kod nas nije tako - to nije ni važno, možda je važnije da ja želim da je drugačije jer smatram da su naša djeca zakinuta za taj jedan dio koji kod vas dobro funkcionira, a samim tim na meni je veći pritisak (koji sam si sama nametnula jer tako shvaćam stvari) preuzimanja dvostruke uloge jer svoja shvaćanja ne mogu navrat-nanos promijeniti, moram biti sigurna u ispravnost tog što me muči.
Priznajem da sam razmišljala o martinim riječima i odvele su me korak dalje. Teško je biti realan i vjerovati da si u pravu.
Zaista, koliko je ispravno očekivati od nekoga da se mijenja, a sam ne vidi da treba, taman i kad je dobrobit djeteta u pitanju?
I, što je kriterij za dobrobit? Tko ga postavlja? Ispada da opet moraš krenuti od sebe i prilagođavati sebe? Ili?
Mislim da je ključni sastojak svakog dobrog odnosa egoizam. Tek ako je suma svih prisutnih egoizama zadovoljna - svi su zadovoljni.
Treba se prijateljski odnositi sa svojim egoizmom, tepati mu i ugađati, oblikovati odnose tako da i tuđi egoizmi lijepo predu u krilu. To se može.
Sve ostalo je trijaža.