:oops:
Iako se ne smatram formalnim pripadnikom niti...Citiraj:
Kanga prvotno napisa
Printable View
:oops:
Iako se ne smatram formalnim pripadnikom niti...Citiraj:
Kanga prvotno napisa
Kanga :love:
lijepo rečeno
[quote="Kanga Moji mjeseci i mjeseci u komadu neprospavanih noći (kao ni skoro sedam godina kontinuiranog dojenja..) NISU žrtva. Oni su moja odluka temeljena na znanju da mogu izabrati.[/quote]
Potpisujem kangu u svemu, ali ovo isticem kao sustinu. Kad sve to ne shvatis kao mucenje, gnjavazu ili kradju sopstvenog vremena, vec kao dobrovoljan izbor utemeljen na ljubavi, roditeljstvo dobija pravu dimenziju za razvoj i napredovanje kako dece, tako i roditelja.
:heart:
:heart:
Kanga :klap:
Kako djeca u svom razvoju imaju faze, tako mi mame imamo krize.
Mene, moram priznati, često uhvati neka kriza, tada obično nastrada MM, ovisnik o kompjuteru, no to je za drugu temu.
Mislim da koliko god se pripremaš za majčinstvo dok si trudna, ipak ne znaš što te očekuje i kako se postavi u određenoj situaciji (nespavanje, dojenje, dohrana, granice ....). Tvrdim da se "boljom" majkom, nikako ne savršenom, to ne postoji, postaje u onom trenu dok sama u sebu shvatiš da ako se igraš s djetetom suđe neće biti oprano, veš speglan i sl. i naravno ako nešto radiš, tada se nećeš moći posvetiti djetetu 100%. Ja sam sada u ovoj fazi, laganim korakom napredujem, iako još relativno često poludim kolko posla imam, a ona mi se eto baš sad ne da obući/premotati. Dok prestanem tako reagirati bit ću bolja majka i cool reagirati i sve ću napraviti kad-tad.
Potpisujem chris blue na 2. stranici i Anitu na 3. stranici.
Anita napisala:Citiraj:
Da. Imati dijete znači prvih godina misliti vrlo malo na sebe! Ali ako ne misliš o tome kako ne misliš na sebe, već samo daješ, zapravo dobijaš nevjerojatno puno! Učiš sebe i svoju okolinu o nesebičnosti. Putem pobjeđivanja otpora davanju, rasteš kao osoba. To je ponekad teško, posebno ako sam nisi imao u okolini primjer nesebičnosti. Ali zato mi imamo čast staviti stvari na svoje mjesto i započeti kako treba u svojoj vlastitoj obitelji.
Kako dijete raste, tako mu se realno možemo sve manje (vremenski) posvećivati i sve više vremena podariti sebi. Sve dok ne dođe vrijeme kad ćemo žaliti za malim nogicama što sa tisuću koračića prelete stanom, jer ćemo tad imati mudro, samostalno dijete koje će nas trebati povremeno i na njihov način. Dijete koje će samostalno spavati po noći, puno vremena provoditi samo i imat ćemo priliku raditi sve bitne i nebitne stvari koje nismo mogle koju godinu ranije. Ali, kao što rekoh, neće biti ni slatkih nogica....
Zato... sada uživati u nogicama, kasnije u mudrosti, uzimati od života sve što nam daje. Kad pucamo, izbjegavati donošenje radikalnih odluka/promjena, već tražiti podršku od drugih i nahraniti se i uvijek ostati svjesne da nam život daje dvije strane medalje i da samo mijenja kategoriju i vrstu teškoća/slatkoća.... a to je taj naš ultra težak/sladak put zvan roditeljstvo.
Baš ste me nasmijale sa svojim komentarina, naročito Maria71 :lol:
Baš me veseli što su se neki posložili s mojim blebetanjima :) :heart:
Vishnja, hvala na komentaru! Razlika u onome što osjećam kad postupam na određeni način zato jer mislim da "trebam" ili "moram" i onoga što osjećam kad znam da je moja odluka utemeljena na znanju da mogu izabrati je suptilna, ali ponekad presudna. Evo kako to funkcionira na jednom pojednostavljenom primjeru. Dakle, prvo shvatim da se ostavljanje djeteta da plače u svom krevetiću protivi mom instinktu kao i mojoj dobokoj potrebi da odgovaram na djetetove potrebe. Sve ok. Problem nastaje kad upadnem u zamku razmišljanja da se sve pojave nužno mogu (ili štoviše moraju) klasificirati kao ili pogrešne ili ispravne (i to je ono što mislim da nije bilo konstruktivno u odgovorima na emanuela100-in post). To me logično dovodi do zaključka da je ostavljanje djeteta da plače "pogrešno" i time moja mogućnost izbora pada u vodu. To nije nikakav problem tako dugo dok se nošenje djeteta noćima ne počne sukobljavati sa zadovoljavanjem mojih drugih potreba. E, tu nastaje krah. Shvatila sam da je ono što me najviše muči zapravo taj lažni osjećaj da su mi ruke vezane, da nemam izbora i da sam ostavljena da radim ono što "moram". Što je još gore, taj osjećaj blokira u meni kreativnost i ljubav koji bi me prije ili kasnije doveli do salomonskog rješenja (npr. uživanje u tihim i neponovljivim noćnim trenucima sa svojim djetetom). Osjećaj da sam slobodna izabrati čak i ono što smatram "pogrešnim" omogućava mi da jasnije vidim kontrast između raznih opcija i pomaže da lakše fokusiram energiju na onu koja zadovoljava moje najdublje potrebe.
Možeš li pojasniti zašto smatraš da ćeš postati "boljom" majkom kad shvatiš da je nespojivo to što si napisala? Ne čini li ti se da bi bila bliža tom pojmu kad bi ste npr. ti i dijete pronašli način da zajedničkim snagama operete suđe?Citiraj:
stephanie prvotno napisa
Ja sam cijeli prošli tjedan dovodila svog skoro-sedmogodišnjeg sina na posao (9 sati dnevno). Istina - radila sam sa 70-80% efikasnosti,
ali bilo je ludo zabavno i njemu i meni. Kod kuće je lakše - sam si svoj poslodavaca i koga briga za efikasnost dok je svima zabavno ;)
Ja ne osjećam otpor davanju, dapače u davanju pronalazim najveće zadovoljstvo!Citiraj:
stephanie prvotno napisa
Problem koji mi se ponekad javlja je sukob potreba.
I njega često uspješno rješavam na način koji sam gore pokušala primjerom ilustrirati.
Da, i zato želim svom djetetu primjerom modelirati da je davanje veselje, a ne žrtva i odricanje! Isto kao i nesebičnost. :)Citiraj:
stephanie prvotno napisa
Ovo potpisujem tri puta.Citiraj:
stephanie prvotno napisa
Ej, na kraju ću zaključiti da je Zorana ipak imala pravo i da se svi slažemo, samo što ponekad pričamo o različitim stvarima i različitim jezicima :lol:
papa curke i uživajte - La Vita e Bella! :love:
--
Jerko 2001, Tonka 2003, Relja 2005
ko kaze da se uz dijete ne moze cistiti :mrgreen:
moj sin obozava usisavanje i pranje poda...sam navaljuje u spajzu da izvadimo usisavac i onda me tjera da ga upalim (gori je od svoga tate, on me bar ne tjera da usisavam :mrgreen: ), a on ide za mnom sa svojim malim usisavacem s takvom ozbiljnom facom :lol:
a kad perem pod on ima svoj mop i ide isto za mnom, pa ga ja svako malo preusmjeravam gdje mora cistiti (tj. tamo gdje ja jos nisam i gdje nije mokro)
u svakom slucaju usisavam vise nego bi zeljela. al ak je njemu zanimljivo, barem znam da imam pola sata sigurne aktivnosti koja ce mu biti zanimljiva.
stavljanje vesa u masinu, vadenje van i vjesanje na strik mi je trik s kojim ga mogu odvratiti i od najuzbudljivije (njemu), a neprihvatljive (meni) aktivnosti...vadi ves iz lavora, stresa ga i daje meni...
kuhanje...otvorim mu frizder i on premjesta povrce i voce po polici...kuham brza i nezahtjevna jela, pa ne mora dugo bit frizider otvoren, cisto da narezem malo povrca i stavim kuhat, a onda ostalo dodajem po potrebi. tolko moze izdrzat. jedino ne voli akd perem sude, pa perem tanjur, dva na rate. al kad se preselimo obavezno nabavljam masinu za sude prati. ipak nisam savrsena :(
Citiraj:
meda prvotno napisa
isto kao i moje dijete :love:
:D :heart:Citiraj:
Kanga prvotno napisa
Neću sada citirati nikoga ali ovo je postavljeno u afektu.
Ja želim reč da su na ovom forumu svi govore kao da su robovi djece.
Nemijte mi reć mali su, potrebni smo im, sve to što mislite vi za svoje djete sve majke misle za svoje, ajde mi nemojte govoriti o vašoj ljubavi prema djeci
Mene na ovom forumu ljuti što što žene ne govore o sebi. Gdje ste tu vi?
Ja imam djete koje obožavam život mi je na zamisliv bez njega ali i ja postoji, šta je s našim potrebama.
Ako govorimo o svojim problemima nikoga nema da odgovori.
Kada je djete boleno svi se raspituju o djetetu niko nepita majku kako je ona.
U svakom slučaju ja vas ljepo pozdravljam,
moja Ema ima majku koja brine za nju na svoj način kao i vi za svoju djecu ali i ja imam problema i mislila sam da je ovaj forum i za to.
Ali izgleda da si SAVRŠENA MAMA ako sebe zapostaviš i misliš samo na djete.
emanuela, ama sve sto si napisala u gornjem postu je ocito iskljucivo gledanje na ovaj forum i diskusije koje se vode na njemu kroz neke tvoje naocale koje se ne poklapaju s realnoscu, ili barem realnoscu ostalih, ili mnogih ostalih korisnika.
Otkud si ti izvukla takvu sliku samo ti mozes sebi objasniti jer je mi drugi vidimo skroz drugacije. A isto tako i povezanost poante tvog originalnog pitanja s potrebom koju navodis da imas.
Ako ti treba pomoc, savjet, trazi ga i vjerojatno ces ga dobiti. Al to sto si izrekla do sad nema nikakve veze s tom tvojom potrebom vec je iskljucivo napad na druge, na sto ne mozes drugo ocekivati doli protunapad. Bilo bi naivno i nerealno ocekivati ista drugacije.
Stani, udahni, i otvori topik s pitanjem o tome sto tebe osobno o tebi samoj muci, kakvih problema imas ti, a ne tvoje percepcije o toboznjim problemima koje imaju drugi, i vidjet ces da ce se naci ljudi koji ce ti htjeti od srca pomoci.
:heart:
Ja sam savršena majka :mrgreen: iako mi stan počesto izgleda kao da je kroz njega projahala hunska konjica, iako često jedemo vani ili naručujemo hranu, iako imam ženu koja mi dolazi peglati i pospremiti bijednih 55 kvadrata...
Sve je to zanemarivo i nevažno, važno je da ja sa svojom Lolom sjedim satima i valjam plastelin, da po xy put gledamo Male Leteće Medvjediće čiju naslovnu pjesmu sanjam jer ona tako želi, da s njom šetam, naganjam golubove i mačke po kvartu...
Važno je da ona sretna, pa makar, dok se naganjamo preskakivale igračke po stanu.
Mene TO ispunjava i čini sretnom.
U njenih prvih godinu dana nije ni minute bila na čuvanju kod nikoga osim mene i oca si, gdje sam ja išla išla je i ona, dojila je na zahtjev, nošena u marami, slingu, spavala s nama, uspavljivali je...
Imam svoje hobije kojima se bavim kada je ona u jaslicama ili kada spava (sada kada je veća uključujem ju u neke od njih), čitam, spavam, idem frizeru, kozmetičaru, povremeno na masaže, kave... Tata je maksimalno uključen u njen odgoj, sve faze prolazimo zajedno.
Istina, u njenoj prvoj godini nisam išla frizeru svaki mjesec, nisam pila beskonačno duge kave s frendicama, nisam se kulturno uzdizala ako ona nije mogla samnom ali mi to uopće ne fali, a vjerujem da bi mi falila svaka minuta koju nisam provela s njom.
Danas su joj dvije godine i tri mjeseca: pred dva tjedna se samovoljno, bez ikakvog poticaja, iselila iz našeg kreveta, uspavljuje se sama, bez da smo primjenjivali cry out metodu, a ako ponekad poželi da joj pričamo priče ili da ležimo s njom dok ne zaspi ne vidimo u tome problem, zaigrana je, otvorena, vesela, obožava društvo, pjevanje, plesanje, stalo je nasmijana.
Nemoj misliti da nismo postavili granice i da ih se međusobno uvažavamo, razlika je u načinu na koji smo to napravili, vjerujem da nismo pogriješili u odabiru metode, da će vrijeme pokazati da smo u pravu, u stvari već sada, kada god ju pogledamo, vidimo da smo dobro odabrali.
Što želim reći: ja svoje dijete nikad nisam poimala kao gnjavažu, niti mi je išta što za nju radim žrtvovanje (u negativnom smislu), dok nisam bila spremna na 100%tni angažman i "žrtvovanje" imali smo mačke koje nisu tražile toliko angažmana (sad kada me napadnu ljubiteljice životinja ;)).
Emanuela, tvoja metoda je možda sada upalila ali što će ti donijeti dugoročno?
Potpisujem
Potpisujem Fridu u potpunosti :* , i dodajem da imam doma takvu situaciju x2 (i uvijek velim pitajte duplu duplicu kako rješava stvari i kako uspavljuje i kako odgaja i koliko su joj djecanasmijana i sretna :heart: ).
emanuela, poslušaj ovaj savjetCitiraj:
Meni se čini da je emanuela otvorila topic u afektu, u trenutku ljutnje, zbunjenosti ili frustracije nekim događajem, što se jako često događa na Forumu, a i većina nas je barem jednom to učinila
Dam glavu da će ti u pomoć priskočiti upravo ekipa sa ovog konfliktnog topica :yes:Citiraj:
Ako ti treba pomoc, savjet, trazi ga i vjerojatno ces ga dobiti. Al to sto si izrekla do sad nema nikakve veze s tom tvojom potrebom vec je iskljucivo napad na druge, na sto ne mozes drugo ocekivati doli protunapad. Bilo bi naivno i nerealno ocekivati ista drugacije.
Stani, udahni, i otvori topik s pitanjem o tome sto tebe osobno o tebi samoj muci, kakvih problema imas ti, a ne tvoje percepcije o toboznjim problemima koje imaju drugi, i vidjet ces da ce se naci ljudi koji ce ti htjeti od srca pomoci.
emanuela100, baš mi je drago da si se ponovo javila i nadam se da ćeš ostati s nama još malo...
Imam osjećaj da do tebe nije doprla ideja koju sam pokušala opisati u prethodnim postovima. Ja smatram da se potrebe svake osobe, pa tako i mene, moraju uvažavati. I to ne samo kad djeca narastu, nego i sad. Stara mudrost kaže - ono što djeca nauče i vide u obitelji, sutra će sa sobom ponijeti u život. I zato nastojim primjerom pokazivati kako se udovoljavaju vlastitite potrebe, a da se pri tome respektiraju i potrebe drugih. Ako ti se čini da ja svojim potrebama ne dajem jednaki prioritet kao i potrebama djeteta, to je samo zato jer ponekad, kad se iscrpe sve druge mogućnosti, dolazim do zaključka da mi je trenutno najdublja potreba udovoljavati potrebama djeteta.
Postupak koji si opisala u svom prvom mailu (od kojeg je sve i krenulo) ne prosuđujem niti kao "pogrešan" niti kao "ispravan". Ono što jasno vidim kao pozitivno je da si poduzela akciju da promijeniš stanje koje ti je postalo nepodnošljivo. Da li si pri tome našla ili ne optimalno rješenje (pod tim smatram rješenje koje na najbolji mogući način ispunjava najdublje potrebe svih uključenih) ostaje otvoreno. I to je ljepota razmišljanja "izvan kutija" - promjene su uvijek moguće. Ja se ne smatram AP (ili bilo kakvim drugim) roditeljem, jer AP je isto jedna "kutija". Puno veća i sa daleko širim mogućnostima od mnogih drugih, ali ipak kutija. Na kraju krajeva, i "savršenstvo" je kutija, napravljena po mjerilima onoga tko o njemu priča. Ono što pronalazimo u svojoj duši i svome srcu (i ako se još potpomognemo stručnim informacijama) nema granica... I zato je to ono što volim.
:) Bit ću sretna ako nađeš išta korisno u ovome što sam ti rekla, a u svakom slučaju želim ti sve najbolje na tvom putovanju...
meda, sve isto i kod nas :lol:
--
Jerko 2001, Tonka 2003, Relja 2005
Ima stvarno puno tema po forumu koje su otvorene o roditeljima i radi roditelja. Eno, tema orgazma se proteze vec na petnaestoj strani.... :mrgreen:
Ajme Ancice, znam da imaš dobre namjere, ali nemoj ženi vadit mast, pa toliko je i sama do sad skužila...Citiraj:
Ancica prvotno napisa
I svi znamo da nije nimalo ugodan osjećaj biti usamljen u svojim razmišljanjima, nemoj dodavati sol :no:
Zorana, 15 stranica ?? :shock:
:sing:
Idi vidi na Zdravlju odraslih.
Inace, meni je ovaj forum posebno prirastao srcu bas zato sto se tu okuplja drustvo s kojim mogu na jedan poseban nacin diskutirati upravo o stvarima koje muce mene kao zenu.
Znaci, teme roditeljstva, povrsne teme, dubokoumne teme, teme vezane za brak ili partnerstvo...sve ujedinjeno u jednu cjelinu. Bas kako i treba biti. :love:
Inace, ja bi pozvala Emanuelu da predje preko cinjenice da je otvorila ovakvu temu u afektu i da se nastavi s nama druziti na forumu.
A jos nesto mi je palo napamet. Nemam pojma kako se Emanuela ili bilo tko stvarno osjeca kad je roditeljstvo u pitanju. Ali, ja se sjecam svoje totalne nesigurnosti u ono sto radim. Sjecam se da sam kupovala svakakve knjige, stalno se pozivala na misljenja lijecnika itd. i to sve u nastojanju da dobijem odobravanje okoline za svoje postupke. I to nije bilo nimalo lako prozivjeti. (znat ce svatko tko se ikad nasao u pozicji da se opravdava i brani pred vojskom susjeda i rodbine) Tek s rodjenjem drugog djeteta sam stekla sigurnost i samopouzdanje pa stvarno razumijem svakog roditelja koji osjeca potrebu da bude prihvacen i shvacen i da drugima polaze racun.
Bila sam na godišnjem. Bilo mi je krivo što je Nina baš sad morala biti bolesna i nije mogla ići u vrtić. A ja sam toliko toga trebala i htjela napraviti. Uz nju ne mogu ništa osim baviti se njom ili nju uključiti u svoje obveze. Nema šanse da me pusti na miru ni 5 minuta. Užasno mi je to postalo naporno. To je za mene novi osjećaj. Osjećam se grozno kriva i peče me savjest zbog toga. Mada neopisivo uživam kad smo zajedno. I mislim da sam divna mama, ali to što mi postaje previše me grize... Ovaj topic mi je baš trebao, mada, nije me baš utješio :( Možda je samo loš period, ne znam.
Da je pitat moju mamu, ja sam s ovim stavovima (ne po guzi, dojenje, zajedničko spavanje, ...) daleko od savršene mame :lol:
:heart:Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Pridružujem se pozivima Emanueli!
Ja sam isto sa svojim prvijencem prošla kroz paljbu kritika i opravdavnja svojih odluka knjigama, lječnicima, razumom i osjećajima... I zato stvarno suosjećam sa svakim roditeljem koji se nađe na udaru kritika. Roditeljstvo je jedna tako osjetljiva tema za svakoga, i svi mi radimo ono što u danom trenutku smatramo najboljim, pa bilo to co-sleeping ili crying-out...
Ej, a danas... danas više uopće ne opravdavam. Ne objašnjavam. Samo se tiho podsjetim da je moj izbor pravi izbor za mene. Dođe s vremenom... ;)
Inače, Zorana, stvarno, dala si mi materijala za čitanje! 8)
I zamisli ovo - 15 stranica o orgazmu, a niti jedna bijedna o sigurnosti djece :shock: :lol:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...light=#1422241
Pa kuda ovaj forum i ovaj svijet idu, što ćemo sad samo praviti djecu - a tko će to čuvati ???
:lol:
--
Jerko 2001, Tonka 2003, Relja 2005
nisi jedinaCitiraj:
anima prvotno napisa
svi prođemo kroz to
ima dana kad želim sve napraviti brzo i onda Nera hoće pomoći..
a nema mi smisla sad je odbijati da sudjeluje u obiteljskim poslovima , smatram da je to jako bitno
jer ne želim da, kasnije kad bude dovoljno velika da napravi to ,samostalno, misli da ona meni nešto poklanja s tim što je prebrisala prašinu i sl.
jednostavno sam se pomirila da je ona moj mali kompanjon i sad uvijek računam vrijeme potrebno da napravim+Nera faktor :mrgreen:
e da, trebaš je vidjeti kako full ozbiljne face pere plastične posude :lol:
skroz pedatno, imitira me do sitnih detalja
A meni je drago što me je netko zbog svih tih svakodnevnih briga o svom djetetu prozvao SAVRŠENOM!Dugo mi to nitko nije rekao! :)
Šaljem pozdrav emanueli!
Nema savršenog načina u odgoju djece. Svatko od nas postupa po vlastitim uvjerenjima da radi najbolje što zna za svoju djecu. Netko od nas pri tome uspije više, a netko manje odvojiti vremena za sebe i svoje želje, potrebe isl. Ja sam mama koja radi u smjenama, dođe doma pa još mora i skuhati. Stan čistim u naletima i vikendima (i to ne svaki :mrgreen: ). Radije pustim malo prašine i packi na pipama i ogledalu pa odem van s klincem i MM. Ne sjećam se kad sam zadnji put slušala omiljenu glazbu onako sama na miru. Prije nisam znala što bih bez toga, to mi je bila hrana za dušu, kao nekom ispijanje kave...
Ali, sad imam neke druge prioritete i to je moj izbor. I nisam frustrirana što je tako. Dapače....
I to će proći. Kad miš-maš naraste za koju godinu, ići će van sa svojim društvom, a ja ću i previše imati vremena za sebe. I tad ću se sa čežnjom sjećati svih ovih trenutaka koje provodimo zajedno.
A emanueli šaljem pozdrav zato što poštujem njeno mišljenje i pozdravljam njen odgoj. Jer znam da i ona želi svojem djetetu najbolje. I to čini na način koji smatra da je najbolji.
Uvijek postoje krajnosti. Istina je da na jednoj strani krajnosti neki od nas malo previše brinu o svojoj djeci. Ali to je njihov izbor....
Ovo što je rekla Kanga jako mi se svidjelo...
Predlažem da se prebacimo na temu http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=57053, koja je, po mom mišljenju, povezana s ovom, a uključuje veći broj forumaša.
potpisujem....ja mog maloga uspavljujem, poslije spava cijelu noc u svom kreveticu, ali zaspi lijepo smireno uz svoju mamicu, sa osmjehom na licu.....ponekad se sam igra, no kad se zazeli drustva zna da mu je mama blizu....ako sta iskombinira sam uvidi da to nije bas ok i komotno i vise ne napravi....uci na svojim iskustvima...ako mu se na vecer ne jede skuta ili marmelada dobiti ce nutellu ili sta zeli jer ni meni se ne jede na vecer sta mi drugi odreduju...naravno rucaj je jedan i to i on zna i pojede ga ....a na vecer i u jutro zna da si moze otvoriti frizider i sam izabrati sta zeli pojesti...i oped jede sve ranoliko ali bez strogog rasporedaCitiraj:
MGrubi prvotno napisa
Citiraj:
MGrubi prvotno napisa