ja bih prvo odvalila od smjehaCitiraj:
mama courage prvotno napisa
a onda bih joj rekla da ću joj ja pomoći
Printable View
ja bih prvo odvalila od smjehaCitiraj:
mama courage prvotno napisa
a onda bih joj rekla da ću joj ja pomoći
Prvi put kad sam ovo napravila imalo je nekakvog rezultata. Slijedeći put kada sam ga upozorila da ako baca igračke da to znači da mu ne trebaju i da ću ih onda baciti u smeće/spremiti na ormar, sam je uzeo igračku i donio mi s riječima: Mama, baci u smeće! :?Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
I što sad?
Mislim, i dalje ovo koristimo ali nisam sasvim sigurna u uspješnost: 'surađuje' li on to ili ga jednostavno nije briga za igračke ili što već?
Ne znam, ja to ne koristim. Ne mislim bacati igračke u smeće pa to ni ne govorim.
Ako kažem da ću ju baciti - stvarno ju bacim. Nema povratka.Citiraj:
Anci prvotno napisa
Češće koristim opciju 'spremiti na ormar'.
MGrubi, ovo što si gore Stijeni odgovorila je Juulova škola :mrgreen:
Ali nekako kod N. jednostavno ne vidim da funkcionira ... vjerojatno je premalen da skuži onu poruku "ja to ne želim da radiš". Evo jednog primjera - ponavljam mu već 100 puta da se ne pentra na stol, ali nema šanse da se i nakon toga on opet ne popenje gore s pobjedničkim izrazom lica.
Ma ne sekira me to nešto posebno, mogu sve to ponavljat do besvijesti, ali samo kažem, ne vidim na njemu učinkovitost te metode :/ Pa sam si to objasnila da vjerojatno funkcionira kod starije djece (3-4 godine).
Tako je jednom moj muz Jaseni rekao da nam pomogne pokupiti igracke ili ce ici u sobu, a ona totalno kul odgovorila: ok, idem ja u sobu. :mrgreen:
ja kad krenem bacat igračke u smeće (ono odlučila čvrsto jer vidim da ništa drugo ne pali, iako bih ih radije darovala djeci koja ih nemaju), moje me dijete vrišteći slijedi do kante i onda prekapa po smeću tražeći i vadeći ih. :roll: :P
Ne moram ni reći da sam ubrzo odustala osjećajući se ovako :tele: !
Mislim da smo svi suglasni da za svu djecu ne postoje univerzalna rješenja (na žalost), kod jednog "pali" jedno, kod jednog drugo, kod mojeg pak ovisno o danu, satu, raspoloženju, položaju zvijezda, pali svaki put drugačije.
Najveći mi je problem, zapravo, u datom trenutku iz rukava izvući pravo rješenje. To me iscrpljuje do nebesa.
A opet - sve više shvaćam da možda to što radim nije krivo, samo je dugotrajnije, a samim time, nadam se i dugoročnije!
Pa jako je bitno KAKO to kazes.Citiraj:
la_mama prvotno napisa
Ako nesto radis i onak samo usput ispucas "ja-ne-zelim-da-to-radis.-prestani".
Ili dodjes do njega, cucnes, pogledas ga u OCI i kazes smrtno ozbiljnim glasnom.
D-O-S-T-A. Ja ne D-O-Z-V-O-LJ-A-V-A-M da to vise radis. Penjanje na stol/lupanje/stagod nije dozvoljeno u nasoj obitelji. Mozes se penjati na drvo kad smo vani, ili mozes raditi cucnjeve/sklekove/stagod ako imas viska energije, ali penanje na stol NE DOZVOLJAVAM!
ja N ne dam da se penje na stakleni stol, ovaj naš drveni možeCitiraj:
la_mama prvotno napisa
pa vidiš kako je dijete ponosno na svoju vještinu pentranja :mrgreen:
iša se dokazati da on to može, iako ti u njega ne vjeruješ .. karikiram
nisu djeca kriva što više nemaju stabala za penjanje, valjda im je to pentranje usađeno u nagonu za preživljavanje
, eto ja i brat smo svako-malo bili na stablu u obliku neke igre
kako je taj zahtijev da poštiva moju želju (za granice nema oću-neću), dakle želju, ipak traži određeni nivo sazrijevanja, tako ti ja to u biti rijetko koristim, i uglavnom bude samo uvod u daljne sučeljavanje ili sukob
npr. Nera je premala da joj kažem: odi ti leći u sobu doći ću kad pogledam ovu seriju
taj vremenski slijed joj je van njene sposobnosti shvaćanja
ali joj mogu reči nešto tipa: ajde ti stavi jastuk na krevet, ja idem zaključati vrata pa ću doći .. to ide bez problema: jednostvne radnje koje poznaje
u početku sam nastojala riješiti te sukobe, no s vremenom ssam skužila da radim na posljedici a ne na uzroku
sad se fokusiram na uzrok, i puno bolje funkcioniramo
npr . zna biti glasna, ono iritatno grintava kad traži nešto, kad je skužim, onda ju prvo pogledam onak, zblesirano, zbunjeno : " nera hoće bojicu.." nakon potvrdnog znaka (pogled, klimanje glavom) joj kažem: " a brate mili, pa ne kaže se (imitiram njeno ponašanje) nego -mama daj mi molim te tu bojicu" i onda joj kažem: evo izvoli
nakon jedno 50x će me pitati sa "molim te..." :mrgreen:
ja vjerujem u ponavljanje
ili kad počne bacati stvari sa stola, prvo vidim da li je to iz dosade (onda stvari idu u "smeće", za sad, kad bude veća i pamtila šta je išlo u smeće a šta ne, onda će i zapravo letjeti)
ako joj bacanje prati frustracija (osjetim) onda ima ispred sebe posljedicu i potražim uzrok, na principu "čorave kokoši", probam, probam dok ne pogodim
ne pitam je šta joj je, nego tražim sama
možda samo traži moju pažnju? - ako prihvati poziv na igru isti tren, to je to
dalje toga nisam stigla jer upali svaki put, pa mi daljna potraga još ne treba
nakon naše 10-30 min igre, ona je napunila svoje emoc. baterije i zaigra se sama
roditeljstvo je ko roller coaster, taman kad pomisliš :evo ok je, on te okrene naglavačke
nitko od nas ti ne može dati 100% riješenje, jer nitko od nas ne poznaje njega kao tiCitiraj:
Stijena prvotno napisa
kad nemam ideju šta i kako, onda se navodim samo jednim zahvatom: neću prelaziti njene granici, neželim narušavati njen osobni integritet
(niti ću dopustiti da ona meni to čini)
nakon svađe je bitno mirenje, onda kad su obje strane spremne
svađa je dio života, triba se i to naučiti
možda on osjeća promjenu u tebi, možda ga ta promjena plaši, on je dijete, za njega postoji samo JA-pozicija (van tog konteksta je nerazumnjivo) , ako si ti tužna, frustrirana od hormona, zabrinuta .. ali to nije u uskoj vezi sa nečim šta je on taj tren napravio, nego ti je takav dan, on ne može shvatiti da je uzrok vanjski, da nije on kriv, on se jednostvano osječa krivim, lošim.. pa te izaziva na sukob da mu se "otkriješ", zašto , kako ...
pokušaj mu objasnitii onda da nije on kriv, objasniti zašto si tako loše volje, i da nije on kriv (onda kad niste u sukobu, niti kad sukob počima)
jednom sam imala gadan i naporan da, sve šta sam htjela je na miru pogledati tv, malo samoće da se odmorim
no Nera se zapela kupati, ko šlag na kraju dana još da se s njom igram pogađanj koji šampon je za što pa ukrug tako jedno 10x, + nabrajanje djelova tijela ... brate dosadno
i iznervirala sam se., bila sam u raspoloženju šta-je-meni-ovo-trebalo (dakako da sam pokušala je odgovoriti ali se onda nisam sjetila "hladne vode")
Nera me pogleda , kad sam je stavila u kadicu, tako jednim tužno-krivm pogledom (mama je tužna/ljuta i ja sam kriva, a samo sam htjela malo se okupati), da me stresnula, pa sam joj rekla" mama je ljuta jer mi je bilo teško na poslu, neki ljudi su me naljutili itd.., samo se ti kupaj, je li topla voda?
tužan pogled je postao vesel, kao da sam joj skinula nešto sa leđa, nije me tražila ništa, ja sam sjela u istom tom lošem raspoloženju na wc , i nakon minutu je ona počela izvoditi gluposti da me nasmije , i kad me nasmijala (prolila se po glavi a to inače ne voli) bila je sva happy, pa je to ponovila joša par puta
i meni je poslije bilo bolje
to i kod nas funkcionira, tj. kad joj dam drugu opcijuCitiraj:
anchie76 prvotno napisa
apsolutna opća zabrana u njoj samo izaziva da me zatraži dobar razlog tj. radi po svom dok ne vidi zašto
ali mogućnost: tu da, tu ne, izgleda da joj je prihvatljivo
možda misli u stilu: zašto ne, pa ja to mogu napraviti,
(a pri tome ne napadam drugu osobu - ne baš tako, ali razlikuje osobe od stvari)
ili ne kaže se aaaaaaaaaaaaa nego :molim te daj
i sl.
kadkad njen sukob je posljedica nepoznavanja dovoljno oblika komunikacija, i još ne zna pravilno izgovarati riječi
evo kako to radi super nanny :mrgreen:
http://www.youtube.com/watch?v=3S4Zo...eature=related
a bome evo i taj famozni time out, u istoj epizodi:
http://www.youtube.com/watch?v=4XN88...eature=related
Hm ... pa trudim se da ta poruka "ja ne želim da ..., ja neću da ..." bude izrečena u njegovoj ravnini, ozbiljnim glasom, sve kako ste rekle (MGrubi, anchie). Ali mislim da on tim upornim ponavljanjem ide u testiranje naših granica. Jer nakon što se popne, ili učini neku drugu stvar koju mu branimo (prčkanje po elektronici), baci taj pobjednički pogled i zasmijulji se prema nama u smislu "evo me, tu sam, a šta ćete sad !".
U njegovoj dobi uglavnom pali skretanje pažnje ne nešto drugo, zaigravanje, slikovnice i sl, tako da uz ovo "neću da, ... ja ne želim da ..." na taj način rješavamo problematične situacije.
Frustraciju (plakanje) jer štajaznam, ne može baš do u beskonačno držati frižider otvoren da bi otvarao/zatvarao kutiju s jajima rješavamo također objašnjenjem, uz diverziju na nešto drugo.
Sama objašnjenja, uz najbolju volju i trud, ne rješavaju situacije gdje je mali isfrustriran i ljut. Dobro je što u tim situacijama ni MM ni ja ne gubimo živce, pa se i mali brzo smiri, i zaokupi nečim drugim.
djeci je sve igra :)Citiraj:
la_mama prvotno napisa
možda pokušava naći zajedničku igru sa vama? ako nećete dječje, možda pokušava naći nešto što pali, nešto gdje dobiva vaš aganžman?
nema smisla objašnjavati dok se ne smiriCitiraj:
la_mama prvotno napisa
kad nastupi ljutnja i frustracija, prvo mora priječi preko toga, tj. morate doći do faze mirenja i tek onda pale objašnjenja
MM ima zanimljiv pozitivan pristup
kad nešto radi on joj objašnjava: e vidiš kako ću sad to.. i onda je to tako fino i lijepo, i sve tako naglašava dobre stvari neke radnje , uz male napomene kako je bolje ovako nešto napraviti, a ovako nije baš i zašto ..
i onda nju zna uhvatiti pa ide pobrisati prašinu i govori sebi: le-po, ne-ja, le-po
Pa može biti i igra, zašto ne :) Iako mi je čudno da to radi baš i samo za one stvari za koje dobije jasnu zabranu. Eto, meni bar liči na to testiranje granica dokle može ići.Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
Naš angažman dobija stvarno 150% u onom vremenu koje provodimo s njim. Nema nas dobar dio dana jer smo na poslu, i sve dok ne ode na spavanje, maksimalno mu se posvetimo.