Printable View
I ja sam imala carski - od samog carskog (rezanja, šava itd.) sam se dobro oporavila, ništa me ne boli, stala već u stare jeans hlače, za šav me komplimentavalo da je super i s njim nikakvih problema, jedva ga i osjetim, ali moja je trudnoća bila opterećena uro i ginoinfektima i onda je kateter odigrao ključnu ulogu u guranju ešerihije na više, do bubrega - i s tim se još mučim.
ešerihija je gadna stvar :( ...
kikica ju je vukla godinama (imala je malo udubljenje u bubregu), ali otkad je doktorica rekla da to treba "ispirati" i neka pije puno vode - stvar se smirila....
vodu kupujem u bocama... ova iz pipe nas je napuhavala ko žabe :? ...
voda naravno nije lijek za EC, ali veće količine definitivno pomažu.
s ovim cu se sloziti.Citiraj:
sorciere prvotno napisa
od uvijek sam imala fobiju od katetera i prvi put sam ga iskusila na ginekoloskom stolu kad sam zbog povracanja i dehidracije zavrsila na hitnoj. kako sam rekla da ne mogu dati sad uzorak urina, povracam bez prestanka skoro 12h, doktor je rekao ddobro, i bez upozorenja mi stavio kateter i stisnuo mjehur.
proklonjala sam sve zive i nezive, psovala i klela.....
sljedeci put je bilo netom prije zahvata i vise sam se strasila katetera kojeg cu dobit u sobi u kojoj lezi 6 cura i jos ih 4 sjedi za stolom i ceka da ih se rasporedi i kako cu sa njime u ruci prosetati pola bolnice i popet se do sale.
no taj put je stvarno bilo bezbolno. taj put mi je stavljala babica a ne doktor. ne da me nije bolilo vec mi nije bilo ni nelagodno. vise me smetalo to ponizavanje pred publikom.
ali ajde, barem su imali nestasicu zelenih papirnatih kuta pa sam, koliko sam mogla, dostojanstveno u svojoj spavacici prosla krcatu cekaonicu, pola bolnice i lift, za razliku od planirang- u prozirnoj zelenoj kuti koja je svima na trbuhu premala pa zapravo hodas bolnicom gola drzeci svoj kateter i infuziju u rukama..... :(
:shock: pa kaj te nisu odvezli? mene jesu. iskrcali su me ispred sale.
ma kaki.
nisu me vozali na UZV kad sam bila prikopcana na pumpu prepara, pa su se doktori ljutili, sta ce tada. (ok, nakon ljutnje su me odgurali cak 2 puta na uzv, od toga jednom u krevetu i jednom u kolicima)
nikog nisu vozili. mislim da su jednu jer joj je skocio tlak pa su ju par dana prije odfurali "gore".
uf, eto još jedne stvari na koju treba obratiti pažnju ;) .
ne dozvoliti da vas "šetaju" na porod.
Ja sam sada 33+5 i nosim blizance. S obzirom da su oboje na zadak doc mi je najavio mogućnost carskog. Ima li ko friška iskustva sa carskim u splitskom rodilištu? Moj mi je doc rekao da će me od 35-36 tj. poslat na ležanje u bolnicu pa do carskog. Nije mi jasno kad se oni odluči da naprave taj carski ako nemam trudove i ne pukne mi plodna voda.
da, slažem se da je to vrlo važno, kao i za mnoge druge stvari.Citiraj:
sorciere prvotno napisa
i, stvarno se ne mogu sjetiti da li je umočila vrh katetera u parafinsko ulje (to je ta gusta tekućina u koju se obaveno uroni vrh k. prije nego se aplicira da lakše klizi kroz mokraćnu cijev) ili nije :? . možda je u tome bila stvar.
možda sam i ja bila prenapeta, stisnuta, a ne opuštena, a nisu mi dali vremena ni pola minute za to, a bilo ga je.
"sad ću vam staviti kateter" i to je bilo sve.
kao da sam to već sto puta probala.
mama courage
da, i ja preporučam pitati.Citiraj:
ja bih u svakom slučaju pitala jel moguće (a mislim da je) staviti kateter nakon što se primi anestezija.
meni su ga stavili tik pred operaciju, kad je spinalna već debelo djelovalaCitiraj:
aurora8 prvotno napisa
Meni su kateter stavili nakon što su mi dali anesteziju (spinalni blok). Ležala sam u bolnici 11 dana i dobivala sam preventivno antibiotik Ketocef. Dva dana nakon što su me skinuli s antibiotika dobila sam temperaturu - u urinu je izolirana E.coli 50 000 životinjica. Ja sam imala sreće pa mi je ešerihija prošla nakon jedne ture Ceporexa.
Koliko dugo se nakon carskog treba čuvati težih poslova (ne mislim na kopanje nego na podizanje starijeg djeteta, nošenje mokrog veša i sl.)? Da li je netko dobio upute o oporavku. Ja sam uz carski imala i histerektomiju, ne znam da li to produljuje oporavak ili je ista stvar.
histerektomiju? ajme, zasto?
nadalina - u bolnici prate stanje bebica, i na temelju toga odlučuju. u slučaju da beba dobiva manje kisika, ili uoče nešto drugo što bi moglo naštetiti - dobivaš termin. ne bubaju ga napamet, bar ne u slučajevima koje ja znam.
goge - sve je individualno. na odlasku te obično upozore na period u kojem moraš biti posebno pažljiva.
Placenta previja totalna + accreta tj. urasla u stijenku maternice. Jako jako rijetko i zato je bolje ne razmišljati o tome.Citiraj:
ivana7997 prvotno napisa
I meni su napravili histerektomiju, jer mi je maternica rupturirala.
Upute o oporavku - khm - pa, nisam nikakve dobila. Ali što ja znam, nisam niti dizala neke teže terete, samo Leu koja je imala dve i pol kile :mrgreen: i to tek nakon pet tjedana, kad je došla doma. Do tada ništa nisam radila, osim što sam se išla izdajati u bolnicu.
mima - kak ti nisu rekli? :?
meni su rekli da ne smijem ništa dizati, naprezati se, vježbati, itd.. kroz neko vrijeme (ne sjećam se više koliko dugo).
dobila sam i upute kako previjati ranu, paziti da se nešto ne inficira (i kako izgleda ako nije u redu)...
ne smije se pola godine teško dizati... ono smiješ možda kilu, al stvarno ništa više! i to bi bilo to. nisam nosila svoje dijete. ma već pola litre.... (coca cole), jogurt i nekoliko toast-a mi je bilo teško za nositi. užasno sam se brzo umarala. čak i kod pričanja, ostajala bez daha. (recimo baš prvih-dva dana kad bih s nekim razgovarala na telefon).
A možda su i rekli, tko bi se toga sjećao, nisu mi baš misli bile usmjerene u tom smjeru kad sam išla iz bolnice. Osim toga, imala sam ja i prije ginekološku operaciju pa sam generalno znala kako se treba ponašati.
Ni meni nisu ništa rekli, zato i pitam.
I moj Franko je imao 2,5 kg i čim su me prebacili sa intezivne u rodilište bio je sa mnom cijelo vrijeme. To znači da mi nitko nije pomagao, nego sam ga sama nosila. A nitko nije niti spominjao da ga ne bih smjela dizati.
Sada se osjećam dovoljno jakom, ali sam oprezna - ne želim se zeznuti nekim krivim potezom. Ležala sam dva mjeseca u bolnici, sa dvoje male dječice doma ne želim riskirati još jedan odlazak u bolnicu.
ja sam došla doma 7 dana nakon poroda, i odmah sam se dizala previjati bebu.
mjesec dana je bila stara kod mene - a onda zbrisala. nakon toga sam sve radila sama.
Pa čuj, normalno da ćeš dizati bebu, nego što ćeš s njom.
MM je izuzetno dugo bio doma kad je Lea došla iz bolnice jer mu je doktor dao bolovanja za njegu člana obitelji, a onda još i direktor tjedan ili dva slobodno, ali nakon tog perioda je naravno morao ići raditi i onda sam ja bila sama sa Leom. Ne da sam ju dizala nego smo išli na vježbe pa sam ju i vrtila i vježbala i bejbi hendlala na sve načine :mrgreen:
Bake nam se baš nisu iskazale u pravilnom rukovanju sa bebom.
ma ja mislim da smijes dizati bebicu i tako..ne da ces je nositi po cijele dane ali malo je mozes drzati, ja sam imala strucu od 4 kg i bez problema ga dizala i sve oko njega obavljala....samo ne razumijem kod sorci kakvo to previjanje rane?..meni su za 5 dana skinuli savove i to je to, ostavili mi odozgora gazu da mi roba ne nadrazuje , a nakon mjesec dana mazes sa gelom da oziljak postane manje vidljiv
dali su mi samo upute za njegu pupka kod malog, no cim smo dosli doma mu je pao, pa sam se spasila toga jer nije bilo bas lijepo za vidjeti, meni se4 cinilo kao da boli...
ja sam nakon 48h prebacena u iz intenzivne u sobu i odmah sam hopsala sa L. u narucju.
da su mi je dali, hopsala bi iste minute.
Ja sam pitala za dizanje starijeg djeteta (11 kg), i dobila odgovor da bar 4 tjedna ju ne dizati, ali da cu vidjeti i sama kad budem spremna jer je individualno.
Inace, bebu (3.5kg, 8 dana stara danas) ne samo da nosim, nego i nanasam po noci da MM bude odmoran bavit se sa starijom po danu. Nije mi ju tesko nositi/dizati, nego mi je teze setat se s njom po pola sata i vise (pogotovo kad mi se spava :) ), jer me od previse setnje pocne bolit rez. Imala sam ju u sobi u bolnici od prvog trenutka; prve dvije noci mi ju je dodavao MM na dojenje (bio je sa mnom u sobi), trecu noc je bio kuci sa starijom pa sam se dizala i dojila ju sama bez icije pomoci.
Trenutno mi je najgore i najvise me smeta smijanje - onda osjecam svaki sav, a ne mogu se zaustaviti...
Meni je najgore bilo kašljanje, užas jedan! Tek sam se nedavno usudila nakašljati ko čovjek.
Nego, primijetila sam po sebi i curama u sobi da nas je svih nekako manje boljelo kada smo došle bebama. Ljubav radi čuda! :zaljubljen:
i meni, a tek kihanje! ali to je sve normalno.Citiraj:
Goge prvotno napisa
nisam dobila nikakve upute kod otpusta, a ja se nisam sjetila pitat (bila sam u niskom startu za kući). ali kako bi to lijepo bilo kad bi upute imali otisnute na komadu papira i to ti dali na izlasku, gdje bi sve pisalo... a za to treba papir, malo dobre volje i mrvica vremena. bilo bi lakše i njima i nama...
nadalina3x- često se kod blizanačke trudnoće odlučuje za tzv. elektivni (planirani) carski rez. dakle, ne čeka se početak poroda (trudovi, istjecanje plodne vode) nego po liječnikovoj procjeni porod se obavi carskim rezom neko vrijeme prije termina. ako sam dobro shvatila tvoje pitanje.
+ kako ti je sorciere rekla.
meni je u otpusnom pismu pisalo:
zabranjeno usisavanje sest tjedana!
Slažem se s tvrdnjom da je za kateter bitno tko ga stavlja, meni nije bilo ni najmanje bezbolno, srećom za vrijeme carskog su ga izvadili (jedino što sam nakon poroda stalno morala gnjaviti sestre za piškenje od tih silnih infuzija). Imala sam spinalnu, rez je minimalan, znalo me zaboliti prvih par dana prilikom ustajanja, ali uglavnom sve 5. Poslije toga sam imala VBAC. Oba poroda su mi prošla dobro i uvijek bi se odlučila za prirodni porod.
:lol: a ja usisavala 2 dana nakon carskog, svaki danCitiraj:
Ancica prvotno napisa
Nikad nisam ni sanjala da ću ja na carski ali sve upućuje na to da hoću. Velika beba (u 33. tjednu 3100 g) i još na zadak, i nakon nekoliko mišljenja- carski mi ne gine.
Ono što mene zanima je:
1.Koliko ranije me smještaju u bolnicu i koliko dugo ležim do poroda?
2.Treba mi nekoliko praktičnih savjeta- treba li mi nešto u torbi što ne treba za vaginalni porod, i koje stvari mi ne trebaju od onih standardnih za vaginalni.
3.Kada muž može vidjeti bebu? Odmah ili ne?
4. Tko određuje vrstu anetezije? Spinalna ili opća? (SD)
5. Jako mi je važno dojenje pa me zanima što da im kažem da naprave sve kako bi mi pomogli da mi beba doji od početka?
Inače sam više pasivni promatrač foruma i samo upijam, ali sad sam u 34-om tjednu a moj dečkić sjedi i ne čini mi se da planira okret pa ja moram planirat carski pa istražujem. :/
za posjete i dojenje ce ti najbolje pomoci one koje imaju iskustva iz te bolnice jer to ovisi od bolnice do bolnice, kad se moj mali rodio prvo su ga neko vrijeme drzali na mene, u meduvremenu su pozvali moje roditelje u susjednu prostoriju(njih jer sam samohrana majka), da gledaju bebino prvo kupanje, i tamo su ih pustili da provedu pola sata sa svojim unucicem dok su mene sivali, poslije su me odveli u sobu za odmor gdje sam bila nekih 3 sata i tamo su odmah doveli i moje roditelje koji su bili sa mnom cijelo vrijeme, kad su me odveli u sobu(normalnu, ne na intezivnu) su mi odmah doveli bebu na podoj koja je stalno bila sa mnomCitiraj:
lun@ prvotno napisa
ako se slucajno mozes dogovoriti za anesteziju, ako mozes dati svoje misljenje, ja ti preporucam spinalnu(mene je bilo strah same pomisli na iglu u leda, no anesteziolog mi je lijepo sve objasnio i pricao sat vremena sa mnom o svemu tome i neka se ne brinem da on ce biti tamo pokraj mene, i da ti kazem istinu manje me bolilo u leda nego igla od infuzije u ruku, a ima jedna ogromna prednost jer odmah vidis svoju bebicu
a drugo moras sve uzeti kao i rodilje koje su rodile vaginalno, ja sam bila uvjerena da kod carskog ti ne trebaju oni veliki ulosci (ili se kazu pelene kod nas?), ali i nakon carskog krvaris isto dosta i obicni ulosci ti sigurno ne bi sve zadrzali
a koliko ce te ranije smjestiti, to isto ne znam kako ide kod nas, mene su narucili 15 dana prije termina i sljedeci dan mi napravili carski, mali se rodio sa 4 kg
za dojenje bih ti preporucila ako ti bude tesko drzat bebu i namjestiti se da ih zamolis da ti pod bok sa jedne strane stave jastuk tako da lezis na boku sa osloncem i bebu pokraj tebe, a dok sjedis meni je puno pomoglo staviti jastuk na trbuh
sretno
ja bih to sve na 6 mjeseci povećala. što je sigurno - sigurno je! :mrgreen:Citiraj:
iridana2666 prvotno napisa
ni ja nisam previjala ranu. al sam i bila dovoljno dugo u bolnici. imala sam gumb za poziv i samo ga stiskala. mm me htio prebit kad je vidio koliko se time koristim. :mrgreen:
Ja se još uvijek pridržavam ove zabrane :mrgreen:Citiraj:
Ancica prvotno napisa
čemu rizik, jel da? :mrgreen:Citiraj:
Mima prvotno napisa
Samo se vi cure čuvajte, ne forsirajte i ništa ne radite što ne treba. Bit će vremena da se napravi što se mora.
:lol: :lol: :lol: :lol:Citiraj:
Mima prvotno napisa
Meni nisu ništa napisali, ali ja sam nekako podsvjesno znala da tako treba, pa nisam usisavala ihaj-haj (imamo ženu koja dolazi jednom sedmično da pomogne oko čišćenja :) )Citiraj:
single prvotno napisa
Glede dizanja, meni su sutradan donijeli moje 4100g teško zlato u 24h rooming-in, i od tad sam je dizala (samo nju). Najsmješnije mi je bilo kad mi je mama treći dan donijela supu, i kad sam krenula da uzmem E, kaže mama "nemoj je ti dizati!". A ko li će, draga mama :roll: Nisam imala problema sa ranom, ali su me mišići na rukama strašno bolili.
Ovaj put bih zaista voljela VBAC, ali ako bi došlo do komplikacija, jedina druga alternativa mi je carski.
meni nije nista pisalo u otpusnom pismu, ali su mi sve rekli sami.....
no, ja se ipak nisam bas pridrzavala, usisavala nisam, ali sam mnoge druge stvari radila jer ja jednostavno ne znam mirovati
I ja sam "sretnica" koja je imala priliku iskusiti SC.
Najveći paradoks u svemu je što sam otvorena 9 cm, sa potpuno nestalim cerviksom, vodenjak otišao spontano - završila na carskom. Zbog stava nožicama i poroda u 34 tj.
Bilo je to prije 2 godine na Sv. Duhu. Hitan carski, kako oni to vole nazvati!
1. u salu su me ODVEZLI doktor i glavna medicinska sestra :P
2. Pred salom me čekalo desetak ljudi, jedni su me skidali, jedni brijali (klistir sam izbjegla, nije bilo vremena), uvođenje katetera mi je bilo koma, bolilo je i tom prilikom su mi i probili vodenjak do kraja (do tada je bilo visoko prenuće), jedni su mi stavljali braunilu, anesteziolog dao neku injekciju jer mi je puls od straha bio 170
3. prebacili su me na stol, onako golu, a stol metalni hladan kao led
4. stavili su mi masku, 3x sam pokušala otvorit oči
5. sljedeće čega se sjećam jest kako mi "snagator" koji me vozio iz sale govori bebine mjere i da je curica... šta sam ga pitala, ne sjećam se
6. odmah sam išla u normalnu sobu ( valjda na intenzivnoj nije bilo mjesta), prikopčali su me na pokretni EKG i anestezilog, divni zelenooki dr Ž. me slijedećih 12 h obilazio svakih pola h
7. u 9.20 molim sestru da mi pronađe mobitel da nazovem MM-a, ona kopa po vrećicama ( kako sam ležala 5 tj. na patologiji sestre su mi same spakirale stvari, odnosmo pobacale u vrećice, jer torbu nisu dopuštali držati ispod kreveta :x ).
8. da se osvrnem na vrijeme, u 7.55 sam bila na pregledu, u 8.23 rodila se N., U 9 sam bila u sobi
9. cijeli taj dan provela sam kao u nekom bunilu, polusnu
10. istu večer tražim da mi ukinu sredstvo protiv bolova jer kad ga pojačaju ja imam osjećaj da mi se tijelo izvija i trza prema van :?
11. U 14 h idući dan, dolazi sestra i diže frku zašto me nisu digli iz kreveta, vadi mi kateter
12. U 15 h ( 31 h nakon SC) me dižu (na krevet, u sjedeći stav), ja molim Boga i njih da me što prije vrate u krevet. Vrti mi se, kao da sam u nekom bezvremenskom i bezdimenzionalnom stanju, kao da sam u tuđem tijelu. To mi je jedno od najgorih iskustava nakon carskog!
13. Oko 21 h me sestra vodi na WC. Imam osjećaj da će mi utroba ispasti! Sjedim na školjci, plačem i molim Boga da umrem! (sada mi je smješno, ali tada mi nije bilo)
Cijelo to vrijeme ja još nisam vidjela svoju bebicu. Ona je na neonatologiji, ima ispod 2500 g i ne donose je na odjel. Cijelu tu noć sam provela plačući. Sutradan ujutro ustajem i sa odjela babinjača do odjela s bebama odlazim sama, držeći se za trbuh i pogrbljena kao baba. Tada je prvi put vidim (48 h nakon poroda) i sve mi je ravno... lagana sam kao ptica. Mislim da sam do sobe nazad otrčala.
E sada što se tiče rada... nisam radila ništa osim brige oko bebe kad smo došli doma. Ali sam 10 dana, svaka 3 h išla dojiti malenu na neonatologiju, sjedila skvrčena na drvenom stolcu kakve su imali u školama 60ih i 70 a fizijatrica je naglasila, isključivo dojenje u ležećem položaju!
Uglavnom meni je SC bio užasan u svakom pogledu osim u onom (najvažnijem) da je bio indiciran i da je spasio mene i moju N.
( Koliko sam napisala, može ići i u priču s poroda :oops: )
Wow kako se samo svega toga sjećaš :shock:
Baš si razmišljam kako ja nikad nisam napisala priču sa poroda (a i neću), a baš je bilo zabavnih detalja, npr. to što sam strgnula masku za anesteziju sa lica i rekla da ne želim anesteziju, a netko je dobacio 'pa, možemo i na živo' :lol: