Printable View
Meni je stvarno drago kad čujem za moje suborke da su trudne, ali mi je žao što skoro sve moje prijateljice koje imaju djecu ili još ne planiraju ne kuže naš problem i oko čega se živciram, neki dan ja pričam ovoj jednoj što mi je rekao dr poslije pregleda a ona meni o svom autu.:roll:, ko da je uopće ne zanima ili ne zna što bi rekla pa melje gluposti, i tako nažalost gubim prijateljice al s druge strane stječem nove s istim problemom
Zanimljiva mi je tema pa se moram prikrpati..
Ja se borim već 3 god. sa koječime,da bih tekove god, krenula u bolnicu,pa da vidimo imaju li oni kojeg asa u rukavu!?NO;što je pjesnik htio reći?
U početku sam imala osjećaj da si svako daje za pravo da me pita što čekamo,kad će bebica i kojekakve ...Kad već nisam znala kako da im začepim usta,smislila sam odgovor da mi djecu neželimo, i da ih nećemo imati..ČUDOM,otada su rijetki pitali(mislim da su komentari bili ludi :lol: ),ali barem imam mira..Ne znaju ljudi kako zna pogoditi neki bezazleni komentar..
Tako i sa trudnicama,kako mi dođe..Nekad mi je iskreno drago zbog njih,a nekada plačem od tuge i jada.. Imala sam vrlo nedavno situaciju na poslu:draga cura s kojom radim već 5 god..ostala je trudna..prvo je rekla meni..možete samo zamisliti kako sam bila sretna što sam bila privilegirana da 1.saznam nešto tako lijepo!I kada na takav način netko pokaže da mu je stalo do tebe,ne mora trošiti nikakve tisuće riječi..A ZA ONE DRUGE KOJI NAS NE KUŽE IŽELE NAM STAVITI SOL NA RANU :P JER DOĆI ĆEMO I MI NA RED!!!!
Moram se nadovezati na ovu temu.
Ja otkad znam za sebe uvijek čuvam i mazim tuđu djecu. Uvijek sam bila najstarija unuka, najstarija rodica, a usto i jedinica, pa mi je bilo predivno čuvati drugu djecu i igratti se s njima. Uvijek su me smatrali dovoljno ozbiljnom i odgovornom za takvo nešto.
Kada se to nastavilo i u srednjoij školi i kasnije, shvatila sam da su djeca moja ljubav, upisala sam pedagogiju, postala odgajateljica u vrtiću i jedva čekala da i kući napravim svoj mali vrtić...
A onda sam shvatila da to baš neće ići tako lako...
Mene jako veseli svaka nova trudnoća, jer je dijete za mene nešto sveto i jedinstveno. Znam da to malo biće nije krivo za moj problem i zaista uživam posjećivati svakog novog člana obitelji i kupovati im robicu i igračkice.
Ali ipak, kad ostanem sama sa svojim osjećajima, jako mi je teško, posebno kad čujem: "Joj, nismo željeli bebu, zalomilo nam se..." ili "Ajme opet curica, a tako smo htjeli sina!". Takve trudnoće i izjave me slome. Teško mi je i kad vidim kolike majke napuštaju svoju djecu, a meni, koja sam cijeli svoj život posvetila djeci, i dragim curama sa ovog podforuma koje žarko žele svoje bebice, Bog je namijenio tako težak put do majčinstva. ZAŠTO NAMA? :? :? :?
U petak na poslu razgovaram s nekim kolegicama o nekim obteljima gdje što od učinili nije dobro, sve su to obitelji s 5 -8 djece.
U žaru diskusije jedna kaže:"Šteta da je tako jednostavno napraviti dijete, trebalo bi to biti malo kompliciranije!"
Meni je bilo jako smješno :lol: :lol: :lol: , a šta mislite zašto, 11 godina braka, i 11 transfera mi nisu bili dovoljni da složim bebicu. Sigurno bih se odgovorno brinula o djetetu.
Nisam nikad ni u snu mislila da cu imat problema s zacecem,al eto to je tu prisutno. oko mene sve same trudnice kao da je ova zima znak neke plodnosti i onda se pitam zasto i meni nije bila. Bas mi je sad kuma isto trudna ono malte ne od jednog sexa nisu se bas previse trudili,i uopce mi ne odogovara da mi dolazi jer njene su teme sad o mucnini,jelu sta voli sta nevoli,a meni upravo to ide na zivce i uopce ne volim da mi dolazi,vjerujem da je primjetila jer sam prosli put bila malo bez voljna,al ne znam sta da radim to je jace od mene.
Osjecam neodoljivu zelju da ovdje s vama podijelim osjecaje... Sve moje prijateljice su se u posljednjih nekoliko godina udale, pola njih je vec rodilo ili ce uskoro (o sirem krugu poznanica da ne govorim)... Jedino ja, koja od srednje skole mastam o porodici jos nisam to ostvarila... sve se redovno druzimo (nas desetak - ja crna ovca) i vec godinama se razgovara samo o trudnoci, porodima, pelenama, zubicima, tutama, odvikavanju od dojenja... Ne osjecam ljubomoru, presretna sam zbog njih, tu nasu malu novu generaciju volim beskrajno i uzivam u svakom trenutku s njima... Ali... svaki put sam sve tuznija sto ja to nemam... :( Iskreno se nadam da ce i meni uskoro Bog poslati dar, uslisiti moje molbe... Ja jos nisam ni dosla u situaciju da pokusam, ali se panicno bojim neuspjeha kad do tog pokusaja dodje... (vec 12 g imam samo jedan jajnik) Znam da je Bog Milostiv i da nije nepravedan i da ljudima daje samo ono sto je za njih najbolje u datom trenutku... Ne mogu lagati kad kazem d aznam kako je ne moci ostati u drugom stanju, ali znam osjecaj... kad to zelis, a nemas... oko tebe oni koji bas i ne zele zarko, a imaju to...
mene samo može razveseliti...a kada nisam bila trudna i kada sma izgubila bebu...uvjek sam samoj sebi govorila... i ti ćeš..pa nisi ti Boga kamenjem gađala....
i nisam , odista... i zatrudnila sam....a sad punim jedrima sa vjetrom u krmi idemo iz tjedna u tjedan od UZV do UZV...pa do termina.
Stoga, cure drage i vi ćete, niste ni vi Boga kamenjem gađale da vam tako okrutno vraća...
samo svatko ima svoje vrijeme za sve.. netko ga dobije sad a anetko malo kasnije....
:heart: vas
draga alef
ne znam tvoju situaciju u potpunosti ali iz vlastitog iskustva
i iz položaja 40godišnjakinje bez djece mogu ti reći da vjeru u Božju Molost treba kombinirati sa svim onim postupcima i pokušajima koji su u našoj moći, često je i Stvoritelj nemoćan ako mi ništa ne poduzimamo!
...kao iz onog vica kad Mujo moli za dobitak na lutriji a Bog mu šapće: Muju kupi looooz!
Želim ti puno sreće i zdravlja!
alef, :love:
ja npr otkad sam bila na aih prije 13 dana stalno imam osjećaj da je sve u znaku trudnoće. te su mi u tih 13 dana 2 frendice objavile trudnoću (prva reakcija je bila sreća, ali i tuga zbog nas, a druga " a u pm zar i ti"), jedna je čak rodila (ne od ove dvije :lol: )
sve je oko mene, barem mi se tako čini, u znaku trudnoće. čak u subotu gledam neki dokumentarac o krokodilima, a tema kakvi su oni u trudnoći i kakve su majke i mislim si :shock:
Na početku sam bila ljubomorna,ljuta i sl. ali vjerujte mi više zaista ne, jer mi je drago što netko ne mora prolaziti ono što sam ja.Zašto se ne radovati tuđoj sreći?Moramo se i s tim naučiti nositi pa će nam biti lakše
MM i ja smo uvjek nekak jadni kad cujemo da nas je opet neko preduhitrio...sve izgleda kao da sve ostanu trudne kad god pozele a samo ja nikako, samo se mi borimo za dijete....nije lako, mi bi se trebali veseliti tudjoj sreci a najteze nam je kad vidimo da to shvacaju olako, kao da se neki drugi parovi kao sto smo mi ne moramo borit za svoje dijete...i uz nas ama bas nitko nije.
I ja bih se prikljucila sa svojim tugama...
Mi smo u svemu novi. Saznali smo da muz ima oligoasteno prije 8 mjeseci nakon 3 folikulometrije. Muz je pao u komu i trebalo je proc 6 mjeseci da ga sredim i da pristane da odaberemo kliniku za potpomognutu. Sad skupljamo analize za prvi pokusaj.
Od nas 25 zaposlenih imam 4 trudnice, 2 u kancelariji do moje. Sve sam ih otplakala. Kuma je imala spontani prije 4 mjeseca. Otplakala sam i saznanje da je trudna i njen spontani. Ja se uvijek njihovim trudnocama iskreno obradujem, cestitam, dodje mi da skacem od srece kad saznam da su trudne. A onda odem u wc i placem. dodjem kuci otplacem. Iskreno receno, odvratna sam sama sebi, jer im uzasno zavidim. Jer ja nisam trudna, a ne zato sto one jesu trudne. Zbog njih sam sretna, a zbog sebe nisam. A onda odem na 300 ovakvih foruma i za svaku pozitivnu betu ja zaplacem od srece, jer ima nade! Ima rjesenja!
Skoro sam bila na babinama. I drzala bebca. Uopce nisam bila tuzna, bila sam presrecna drzeci to malo bice od 30 dana... U biti puno placem, ali znam da ce i moja trudnoca doci, i nasa beba ce doci...
Na pitanja onih koji ne znaju za nas problem, odgovaram sa: pa bicemo i mi jednom trudni... ako i nikad ne budem, svog sam muza izabrala za zvotnog saputnika, a ostalo ako bude... mi cemo bit uvijek skupa!
ja sam presretna ako i kad čujem da je netko trudan, bilo da je s našeg foruma ili iz bliske okoline. obožavam djecu svojih prijateljica i uživam u njima kao da su moja. sretna sam jer znam da svatko mora biti sretan u nečemu i svatko ima svoj trenutak sreće. i moram nadodat, radim s trudnicama i rodiljama i uopće mi teško ne pada. najsretnija budem kad se rodi beba nastala našim putem! odma sve ispitam. bude mi žao samo kad vidim da poneke žene odbace djecu, a neki prevrnu svijet da dođu do njih. eto samo to me zaboli
mi ćemo za koji mjesec postati i teta/tetak i strina/striko jednoj maloj curi :heart: i jednom malom dječaku :heart:
neizmjerno se radujemo bebicama u obitelji, one će nam dati snagu da ne sustanemo na putu do naše bebice :love:
također smo ponosni na sebe što se unatoč našem problemu, iskreno možemo veseliti tuđoj sreći :*
Ah, ja sam danas saznala za jednu curku na poslu da je trudna. Ima samo 19 godina. I ne mogu reći da sam baš presretna :roll:
Dok nisam dobila svoje zlato nakon 5 g borbe s neplodnosti sve parove koji su ostali trudni gledala sam sa tugom i ljubomorom-ono zašto oni mogu, a ja ne,osim MPO trudnoća kojima sam se svima veselila kao da sam ja trudna jer sam znala kroz šta sve je potrebno proći dok dođeš do cilja. Sada kad imam svoju srećicu drago mi je kad čujem da je netko ostao trudan, nema više ljubomore jer sad i ja imam bebu, a mojoj sreći nema kraja kad čujem da je to netko uspio uz pomoć MPO, pogotovo ako je sa VV i kod dr. L. Možda malo sebično, ali je tako.
Jako se obradujem za svakog,jer i sama sam mama i znam kakav je divan osjecaj trudnoca i porodjaj ,ali me ponekad -kao ovih dana- baca u depru jer godinama ne uspijevamo drugo ,i cak krenu i suze ponekad,kad cujem...a sta da vam kazem, cak je i moja dr.gin. trudnica (i to 4. :klap: ),i to sam saznala juce,kad sam satima cekala da dodjem na red,na jos jednu turu nalaza, svega i svacega...
Ja sam trenutno u depri kaj se toga tice. Trudna mi je kuma, frendica, cura cijoj cemo bebi biti krsni kumovi i sestricna i fakat me sad vec malo lupio bed bez obzira sto nisam ni jalna ni zlobna....samo sam laganini zbedirana :(
Kod mene na poslu su dvije curke bile trudne a obe imaju samo 19 godina. I nisaam baš bila presretna zbog toga. Neki dan kad sam došla raditi čula sam da su obje imale spontani pobačaj. I iskreno mi je bilo žao. Tako da sad više ni sama ne znam kaj mi je. Tužna sam kad saznam da je netko trudan a tužna sam bila i zbog njihovog gubitka. S jednom od njih sam čak i plakala. Ona zbog gubitka bebice, a ja naravno zato što nikako do bebice. Za sad, ali bit će ;)
meni je drago zbog svih trudnica, ali muči me uvijek isto pitanje kao i sve vas: kada ću ja to dočekati?
neki dan ja i MM bili u šetnji, i sa nekom tugom u srcu razgovarali o postupku koji je tek pred nama (donacija sperme u Pragu) i ispred nas hoda mama i viče na svog sina iz petnih žila na sred ceste da se požuri, bla bla, a malac pognuo glavu dolje i ide za njom teških koraka........
došlo mi je da joj kosu iščupam, ali nismo ništa rekli, a osjećaj je bio :cry: :cry: :cry:
Ja da budem iskrena, da nemam rodice i ovog foruma bila bi grozno. Ovaj mi forum stvarno daje nade i zato se radujem svakoj trudnoći na rodama ali kada ćujem da mi je neka frendica trudna upadnem u bed. Imam i tu sreću ili nesreću da nam nitko od prijatelja svih mogučih nije nikad išao na IVF i nitko ni nezna kako je prolaziti kroz to, tako da smo ja i MM u tome apsolutno sami...
Nitko me više ništa ni ne pita, ja ne govorim o tome i tako prolaze godine.
Jedino me živcira svekrva koja svakih par mjeseci ide kod "babe vračare" i onda mi govori što joj je ona rekla :(
kate neka samo svekrva štrika... :lol:
ljudski je osjećati se pomalo bad na vijesti drugih a koje sami još nismo ostvarili...ali ja držim fige kate da skoro i ti odštrikaš svekrvu lijepim vijestima!!!
:D
kate, pusti ti svekrvu, nek se ona bavi svojim ludostima, nek ti na jedno uhu ude a na drugo izade.
:)
a ja sam sada trenutno u fazi kada sam ljuta, tužna i cila jadna sama od sebe. a u ovom mom jadnom razdoblju svi trudni oko mene. i oni koji su to željeli i oni kojima se kao "zaletilo". i meni to strašno teško pada. prije i nije toliko mi smetalo dapače bilo bi mi i drago.,ali iza nas su 3 spontana pa jedna neuspjela inseminacija,( i sve to u 3 godine) i stvarno se ne mogu radovati. mada znam da meni nitko nije kriv, ali teško mi je to slušati sa svih strana. trudna ova trudna ona. ja nabacim kiseli osmjeh i mjenjam temu.jer jednostavno me stisne u prsima, pa se kuci isplačem kao da me je neko dobro natuka!!!!!!
u 6 godina iščekivanja trudoće prošla sam sve faze veselja,ljubomore i plača(nisam mislila da ću biti takva) vezano za vijesti o tuđoj trudnoći ,tako da vas razumijem ali svaki postupak za mene je bila nova nada , velika šansa i to me držalo,nemoj te odustajati budite hrabre , vjerujte u sebe jer nema ljepšeg događaja od trudnoće i malog bića kojeg se nosi ispod srca a to čeka sve vas :love: :heart:
ja nikada nisam mislila da ce mi zasmetati vjest o tudoj trudnoci. nikada nisam mislila da ce mi srce tako zalupati kada to cujem, ali je. i neznam,nebi htjela da to bude tako, ali nekako je to jace od mene same,i stvarno se trudim da to ne bude tako,ali.........
i znam i cvrsto vjerujem da cu i ja jednog dana drzati svoju bebicu u rukama, ali trenutno mi se to cini nekako daleko. upravno se spremamo pomalo na jos jednu inseminaciju, i cvrsto vjerujem da ce ovj put bit sve ok......... :)
bambus99, potpuno te kužim, nevjerovatno je kakva je razlika u realnom gledanju na stvar ( da?, super, drago mi je, čestitam) i onom dubljem, emocionalnom, kad bi čovjek želio da te riječi dolaze iz srca ali moraš se natjerati da ih izgovoriš i namještene su, jer ne možeš se oteti dojmu da je to nepravda. :cry:
I grozno mi je kada mi frendica dođe sa svojom prekrasnom curicom i onda kako je zločesta, kako im neda spavati itd a ja si mislim "ma, o čemu ti pričaš" :shock:
kako ljudi uzimaju stvari zdravo za gotovo, to je nevjerovatno
ima ljudi koji uporno pricaju o svojoj djeci, sve to stoji, ali zašto s menom koja ih nema pa ja neznam kako je to ne spavati noći, neznam kako je to kad ga boli.............
Svi se mi radujemo tuđoj trudnći, drago ti je čut...ali šta s onim vječnim pitanjem zašto mi ne možemo....vjerujem u Boga...ali u određenim trenucima sam se pitala gdje si???A iskreno niti jednu od vas osobno ne poznam ali ovo ovdje je odmor, kava, savjeti, sve ponekad bolje i ugodnije nego s nekim prijateljima...jer vec sam jednom tamo napisala da mi je dosta raznih travara, ideja, medova, čarobnih gradova i sl.
Ovo ljeto je moja kuma rodila.Rodila je oko pola jedan u noći i već prije pola dva me je zvala da sa mnom podijeli svoju radost."Prošla " sam s njom cijelu trudnoću od samog početka do kraja,normalno telefonski jer smo dosta udaljene. I onda nakon njenog poziva da se rodilo njeno malo zlato ja sam skoro do ujutro plakala,miješale su se radost i tuga,ali zavisti nije bilo.Nakon dva mijeseca smo išli na krštenje,osijećala sam deset dana prije puta grč . A kad smo došli tamo ,kuća puna ljudi ali najviše male djece,bebača i trudnica.Na momente sam osijećala i ja i MM da ćemo iskočiti iz kože... :cry: . Bila sam strahovito tužna i stalno sam se pitala što smo mi zgriješili da nam se to ovako vraća.Jedna cura ovdje reče :pa nisam se na Boga kamenjem bacala,nisam niti ja ali eto :( ...
Ma cure, sve je to za ljude i mislim da je sve to normalno. Ja sam radila u vrtiću i isto mi je bilo teško kad sam čula da je netko trudan i gledati sve te krasne bebice, tuđe trbuhe i tuđu sreću, ali sada sam i ja trudna i vjerujte, kad budete (a bit ćete), ispunit će vas neizmjerna sreća svaki puta kad vidite trudnicu, jer ćete znati da ispod vašeg srca kuca još koje srčeko kao i u ženi koju gledate. Bit ćete sretne 9 mjeseci, a tek onda...! I sve će to jednom biti iza vas i gledat ćete u svoj trbuh i pitati se je li moguće i jednog ćete dana gledati svoje dijete, a sva ova muka bit će samo stari ožiljak koji će vas podsjećati koliko ste bile hrabre i koliko ste jake, koliko vam znači vaše dijete. Kad već izgubiš nadu, kad misliš da više ne možeš dalje i da nitko ne zna kako ti je, onda ti dođe anđeo s neba - kad se najmanje nadaš. :saint:
potpisujem po 100 X i dodajem kad ostariš i osjediš i kad se udebljašCitiraj:
darcy prvotno napisa
curke koje još nemate djecu, nemojte se loše osjećati ako kad čujete za neku trudnoću osjetite nešto poput ljubomore, izdje, nepravde i sl. tj. ne možete se veseliti čista srca sa osobom koja će postati mama.
Ja imam dvoje djece, htjela bih ih imati još i nebi vjerovale često imam isti takav osjećaj, jednostavno me uhvati nostalgija za onim prekranim prvim trenucima i onda se hoću pojesti kakva sam to: imam svoju djecu a pomalo zavidim svakoj trudnici. Ipak se nekako tješim da je vjerojatno tako sa većinom žena jer nebi inače sve naše bake i mame toliko voljele pričati o trudnoćama, porodima.
zato glavu gore, i bez dodatne grižnje savjesti, sve je to ok.
molim se da i vi uskoro osjetite nostalgiju
Ja pogledam svako dijete i trudnicu na ulici s osmjehom, svakom plusiću, beti, trudnici i bebi na rodi se iskreno veselim, ko da su moje, a zapravo su naše :) , ali bez neke zavisti ili ljubomore svoje frendice s malom djecom i jednu trudnicu stavljam malo "na stranu", u kontaktu smo i sve je super, prijateljstvo štima, al sad nemam snage gladiti trbuh i igarti se s njihovom dječicom (za razliku od rodica, valjda to nije čudno), znam da će ta faza proći.
Naša borba traje od 2003, pa smo 2004/05 bili u postupku, ali nije urodilo plodom. Trebali smo krenut dalje na IVF ali pošto sam ja već bila sva na rubu živaca i sve mi je to teško padalo odlučili smo se na pauzu. Evo pauzirali samo sa postupcima do ove godine i baš danas sam se prijavila u bolnicu za daljnje borbe. Tako da sad čekam termin da idem na razgovor pa dalje.
A kako sam se osjećala prije kada sam čula za nečiju trudnoću, uvijek ljubomorno, tužno ljuto i sl. Nije me sram reći, na kraju to su ipak ljudski osjećaji. S vremenom je ta ljubomora nestala, ali tuga i preispitivanje su još tu, i danas kada gledam trudnice i mame koje guraju kolica samo se zapitam hoću li i ja ikada tako, vidjeti taj famozni plusić i maziti trbuh i previjati svoju bebicu.
Vjerujem da se sve događa sa razlogom, pa i ova borba koju vodimo za našu bebicu. E sad da li mi to plaćamo svoje grijehe ili grijehe naših očeva ili djedova to je pitanje.Jer lijepo piše živi svoj život maldiću, na kraju ćeš Bogu sve platiti (samo nigdje ne piše gdje je kraju, da li se to odnosi na jedan dio životnog vijeka, na jednu prekretnicu u životu ili na samu smrt). Ali kažu i da ti Bog da točno onoliko muka koliko ih možeš podnijeti. Na kraju Sarah je Abrahamu rodila svoje prvo dijete sa nekih 50 godina. I danas je MPO tehnologija napredovala jako tako da smo sve više svejdoci kako žene mogu rađati i u 60-tima.
Pa mi sve to na kraju ulijeva nadu i vjeru da ćemo jednoga dana MM i ja vidjeti taj famozni plusić, maziti trbuh i prematati našu bebicu.
Svim MPO suborkama želim da što prije dođemo do velikog trbuha :heart: .
Nemoj misliti da ti je to ikakva kazna, jer ćeš kroz ovu nevolju postati puno drugačija i bolja osoba. Kad sam ja bila u fazi nikako pa nikako sve mi se je vrtilo na ljubomoru i zavist i bolila me je svaka priča o tuđem djetetu, ali sad sam kao kaktus koji je procvao. Kao da ne postoji osoba kojoj ne bi mogla oprostiti, kao da nema problema koji se ne može riješiti, kao da sam u raju. Da sam zatrudnila prije, bez problema, ne znam da li bi to ikad znala toliko cijeniti. Vidjet ćeš, bit će i tebi tako. Hvala Bogu, medicina svakodnevno napreduje i nemoj nikad izgubiti nadu. Plači kad ti je teško, ali imaj na umu da će sve to jednom biti iza tebe. :heart:
meni je ovo pitanje dizalo tako tlak kad nisam mogla ostati trudna sa svojim F da vam ne mogu opisati :evil:Citiraj:
Kikica1 prvotno napisa
a onda smo se dosjetili i počeli govoriti, ha treba te sve rupice za kosu izbušit :P !
A ima i ono 2. famozno pitanje: "Jel ima šta novoga?" (da se izrigaš) :x
Citiraj:
darcy prvotno napisa
e na ovo pitanje sam ja počela odgovarat tipa :"A evo ,sve je po starom.meni je istekao ugovor,više ne radim.Doma sam i bavim se kućanskim poslovima. D . još radi,ima posla preko glave.
Da im samo vidite zbunjene face ,ali doslovce zbunjene :lol: