skrb o našim starima

Postovane clanice foruma

Nova sam na forumu, i nasla sa ovu temu surfajuci. Moja mama vec godinama boluje od Alzheimera, i stanje se, na zalost, toliko pogorsalo da treba njegu i nadzor 24/7.

Ja zivim na Novom Zelandu, tata i mama su u Zagrebu. Tata je dugo odbijao razgovor o domu, pa sam organizirala pomoc u kuci 3-5 puta tjedno. Do sada je to islo, ali stanje se (ocekivano) pogorsalo, nastupile su halucinacije i agresivnost. Tata ne moze vise, i prihvatio je ideju o domu.

Vidim na ovoj temi da su i neke druge mame/unuke bile u slicnoj situaciji, pa se nadam da bi mi neko mogao preporuciti “dobar” dom u Zagrebu ili okolici, koji prihvaca osobe oboljele od Alzheimerove demencije.

Vec smo na listi cekanja u Domu Medvescak na Iblerovom Trgu, ali bih voljela jos neke opcije. Puno hvala unaprijed.

Meni je ujak umro prije mjesec dana, u kratkoj bolesti.

Majka, koja je živjela s njim dobar dio života, a poslije u svojoj kući malo dalje, je sada u domu za starije. Paprena cijena, tako da se skida i dio sa štednje paralelno s mirovinom. To sam jedva uspjela ispregovarati s njenom doktoricom i socijalnom radnicom jer je trebalo vremena da je se nagovori, a sama nije sposobna za život jer mora uzimati redovne terapije.

Imanje je veće i dvije kuće zjape prazne sada. Ona iz doma zivka sve i svakoga. Dala je ključ susjedu, on je dao meni, a ona me traži da pošaljem opet njoj. Uposlila je nekog čovjeka, kojeg ne poznajem, da joj odrađuje sitnice, na njegovu dobru volju. Te da joj pošalje punjač za telefon, te da zapali svijeću na grobu njenog muža, mog oca, te da joj pošalje naočale, te da ode u matični ured i uzme smrtni list i s tim u gruntovnicu.

To bih joj sve i ja napravila, osim što se mora strpiti, jer živim u drugom gradu. U redu, ne sve jer ona dolazi s novim zahtjevima jer je takva, uvijek nešto traži i podiže ljestvicu više, i očekuje da joj drugi uskaču, bez obzira mogu li ili ne.

I tako, zove ona njega, on zove mene. Neki dan je htio doći po ključ, pa da on uzme njene naočale i pošalje. Odbila sam.

Pokušala sam mu objasniti da ignorira njene pozive, ne samo zbog toga što nije u redu da bude njen potrčko, već i zbog toga što se ne osjećam nimalo ugodno da netko obilazi taj posjed, otvara kuću, u kojoj ima mojih stvari, poput fotografija mene s mojom djecom, koje sam joj slala ponekad. To je za mene i moja privatnost jer sam tu proživjela djetinjstvo. Ja tog čovjeka ne poznajem, a on sluša kaj mu ona kaže.

S njom ne mogu, objasnila sam joj da sam sve papire riješila, nekoliko puta, i danas mi je došlo kao šamar kad mi ona javlja, a poslije i on, da je bio u matičnom uredu. Prvo, ne može bilo tko tražiti papire za mog ujaka, drugo to sam se namučila jurcajući s djecom po kiši da odradim papire.

Dakle, ona je starija, mentalno bolesna osoba, a ovaj čovjek nikako ne uvažava moje molbe da je prestane slušati i skakati na sve što ona traži. Kad nju uhvati bolest u stanju je dat ključ kuće Peri Periću. Meni to ne treba u životu.

Imam li ja tu uopće kakvo pravo glasa osim da jednostavno odem tamo, pokupim stvari koje su moje i pustim da tamo šalabajza tko hoće od susjeda i inih?

Ako želiš dići ruke od nje (i od imanja), onda možeš pokupiti stvari.
Ali ja ne bih to učinila.
Promijeni bravu, nema tko ulaziti u vaš dom bez tvog dopuštenja.
Jesi li joj ti skrbnica? Imaš li braće ili sestara koji bi podijelili obveze s tobom?

Ako majka zove tu osobu, i ta osoba ispunjava želje (za sada), može biti da je majka spremna i potpisati da se odriče imanja u zamjenu za skrb. To zasigurno ne želiš.
Može netko pomoći, zato jer ti živiš daleko i imaš malu djecu, ali to je isključivo dobra volja ili pak dogovorite da ćete platiti da uskoči.

Nema majka što tražiti da joj se donosi i ulazi u kuću dok je u domu. Vjerujem da je nerazumna (svi ćemo jednom biti takvi), ali riješi sve moguće papire dok još donekle može rasuđivati (razne punomoći - banke, liječnici i sl.; ne znam može li se napraviti neki zapis kod javnog bilježnika da majka nema prava samostalnog potpisa i ugovaranja doživotnih/dosmrtnih ugovora i sl.)

Ja šušem i na hladno i nemam povjerenja u nikoga u takvim situacijama.
Nedavno sam slučajno vidjela da se staroj susjedi upisala na adresu neka udruga za pripomoć starijim osobama...

I također bih nazvala matični ured, napisala mail šefu/šefici i pitala na koju osnovu i s čijom punomoći su predali papire nepoznatoj osobi.

Nisu mu u matičnom predali papire, već se raspitao i dobio informaciju da je papir već tu i da s tim treba otić pokrenut ostavinu.

Nisam joj skrbnica, još ima svoju poslovnu sposobnost, pa se udomiteljica brine za nju.

Nemam nikog, sama sam.
Susjed joj je javio da bi je uzeo na brigu. Ne mislim da bude išta potpisala ikome, ali opet, ne sviđa mi se da ljudi tamo dolaze. Nemrem je tražiti nikakve punomoći, svaki put se uspaniči i počne plakati i raditi drame. Ispadam kao kriminalac. Tako je bilo i s udomiteljicom kad je trebalo u banku da se plati smještaj. Plač. Drama. Ništa ne govori da je opet vozi u banku pa pretpostavljam da je potpisala trajni nalog.

Stali su se javljati rođaci iz sela s kojima nikad nisam imala razgovora, ali okej, oni su pomogli sahraniti ujaka i ovi jedni su rasvijetlili stvari oko dugovanja prema državi.

Najviše me udara taj sentimentalni dio gdje je ujak ostavio puno nereda, skupa s dosta privatnih stvari, u jednoj sobi imam kutiju s glazbenim cd-ima koje sam skupljala kao dijete i puno takvih nekih sentimentalnih stvari ima okolo, i nisam pravo prožvakala činjenicu da njega tamo nema i da ne bude izašao na dvorište kada dođem, tako da mi je ovo davanje ključa lijevima i desnima strano i apstraktno.

Lako je ako daje kljuc. Tko zna sto je jos dala i potpisala tko zna kome. Ona je na skrbi kod udomiteljice preko centra za socijalnu skrb? Ili je u domu?

Čija je kuća?
Ima li ujak ženu i djecu?
Jeste li pokrenuli ostavinsku iza pok. ujaka?

Kod udomiteljice preko czss.
Sva imovina u katastru je pola ujak, pola ona. Ujak nema nikoga, a ostavina nije pokretana. Navodno sudovi to sad pokreću sami, a ako nasljednik ne dođe na raspravu sve nasljeđuje. U tom slučaju ona.
Sumnjam da je išta potpisala nekome jer je i ovaj smještaj u domu teško prihvatila. Ono kaj me muči je da očekuje da neko bude trčao za nju iz dobre volje.

Ostavinu sami pokrećete. Nikakvi sudovi. Možda i ti imaš pravo na nasljedstvo.
Ako je majka psihički bolesna i nerazumna možeš pokrenuti postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti.
Trčat oko nikoga ne moraš.
Poslala sam ti u inboks kontakt od odvjetnika prije nekoliko dana. Nazovi ga i pitaj sve što te muči pa da imaš provjerene informacije bez ako, ali ili navodno.

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Čija je kuća?
Ima li ujak ženu i djecu?
Jeste li pokrenuli ostavinsku iza pok. ujaka?

---

Ovo su prava pitanja.

Žuta, morat ćeš se ozbiljnije pozabavit ovime.

Ranije sam se raspitala s njenom doktoricom i soc. radnicom, postupak oduzimanja poslovne sposobnosti bi bio dug, morali su je smjestiti negdje prije toga. Trebala bi godina najmanje.

Fizički mi je neizvedivo pokretati ostavinu jer ne mogu ići u drugi grad u uredovno vrijeme tih službi. Ona isto ne može nigdje putovati jer bi to iziskivalo da je netko vodi na sva ta mjesta, a to je teško očekivati od njene udomiteljice.

Što se tiče samog nasljedstva, ujak je ostavio hrpu duga iza sebe. Sad, većina toga su navodno prekršaji u prometu, što mi je odvjetnik mojih rođaka objasnio da je kategorija poput kazne zatvora i da se poništava smrću počinitelja. Čak i tada ostaje bar neki dug prema telekomu i tko zna kome, što mojoj mami kad izbiju od štednje, umanjuje novce kojima će moći pokrivati smještaj u domu.

Tako da, u mom interesu uopće nije da se ostavina ikako uskoro pokreće. Jer ne mogu voditi brigu o njoj ako izađe iz doma. S druge strane ima ljudi u selu koji mi pokušavaju objasniti da se to mora čim prije, iako ne shvaćam kako je to njihova briga. Neće sud nikoga penalizirati zbog toga što se ostavina odmah nije pokrenula.

Izulo me iz cipela neki dan kad me njen potrčko nazvao, tražio ključ i rekla sam da ne dam, da bi me nakon par minuta opet nazvao i rekao da je u gradu opet za par dana i da će ići sa susjedom jer treba zatvoriti pipu od vode i on bi uzeo naočale. Mislim, shvaćam da ona zivka njega na telefon i to uporno traži, ali te stvari nisu nikakva žurba da bih sada išla okolo i davala ključ nekom kog ne znam, posebno dok su mi doma bolesna djeca i ruke su mi svezane da sama izvidim što i kako.

Poslušaj sve ove savete na temi. Svi su dobronamerni i korisni.
Ti si mlada i imaš troje dece. To je i njihovo nasleđe i nemoj ga ispustiti iz ruku.

Sve ovo navedeno je jako važno da se uradi : promeni brava na imanju, od.hebe taj "dobronamerni" sused- ako treba uz pretnju nekom fiktivnom tužbom za pokušaj prevare ili neovlašćenog ulaska u kuću; pokrene što ranije postupak oduzimanja poslovne sposobnosti tvojoj majci, a pre svega- savetovanje sa dobrim advokatom.
Samo savetovanje obično nije preterano skupo, a ponekad i advokati ne naplate svoje vreme ako smatraju da je stvar jasna i problem mali.
Kako god da je taj sused možda bio dobar i uslužan sigurna sam da nema moralno više prava na imanje tvoje mame nego ti.

Sve što sada radiš i pokrećeš shvati kao životnu investiciju koju si kao roditelj dužna da obezbediš svojoj deci.
Tvoja majka je bolesna i nema nikakvog razloga da se neko sa strane time okoristi.
Taj sused uopšte nije potrčko, nego ono što Englezi opisuju kao chancer, da ne kažem predator- on vidi odličnu poslovnu priliku i koristi je svom silom. To je vrlo unosno tržište i konkurenata je mnogo. Sama činjenica da se već rekao da bi je uzeo na brigu treba da ti bude alarm. Ako može da tvojoj majci donosi naočare, može joj dati i bilo kakve papire da potpiše. I udomiteljica može da zažmuri na to za određenu nagradu, ako je dovoljno sklona korupciji.
Pokreni postupak da budeš staratelj majci i takvih dobronamernih ćeš se rešiti čim bude gotov.
U međuvremenu, ja bih se naoružala svim advokatskim savetima do kojih mogu da dođem. I susedu izmislila priču o tome kako si očajna jer si našla ne znam kakav ujakov dug koji se ne može odvojiti od imanja i učiniće ga skoro bezvrednim...
Sve ovo treba da uradiš što hitnije, nađi nekoga da pričuva decu, isplaniraj put i pobrini se za svoje imanje.
Čak i ako nisi zainteresovana za njega, ne želiš ga ili ne smatraš da ga zaslužuješ, to je imetak koji tvojoj deci treba, zaslužuju ga i možda će prema njemu imati daleko drugačija osećanja nego ti.

Raspitaj se, može li tvoja majka dati punomoć tebi za ostavinsku (dok je nije dala susedu!), može li nekako neki beležnik doći do nje ako je već ona nepokretna. Ja sad lupam jer ne znam vaše zakone, ali zato je advokat ključan- da ti ukaže na rešenja koja možda ne vidiš.
Što se tiče ujakovog duga, ja sam sigurna da postoji nešto što bi mogla da dogovoriš sa kompanijama, rebalans duga, plaćanje na rate, bilo šta, na kraju krajeva, prodaju nekog dela nameštaja, nekih pokretnih vrednosti, bilo šta što bi pokrilo dugove a da nije štednja. Ako je majka u domu, zašto ne bi iznajmila kuću i plaćala majci dom od najma? Ima stvarno mnogo rešenja za tvoju situaciju, ali moraš se pokrenuti.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Kod udomiteljice preko czss.
Sva imovina u katastru je pola ujak, pola ona. Ujak nema nikoga, a ostavina nije pokretana. Navodno sudovi to sad pokreću sami, a ako nasljednik ne dođe na raspravu sve nasljeđuje. U tom slučaju ona.
Sumnjam da je išta potpisala nekome jer je i ovaj smještaj u domu teško prihvatila. Ono kaj me muči je da očekuje da neko bude trčao za nju iz dobre volje.

---

Žuta, samo da se nadovežem na ovo s katastrom. Potpuno je nebitno tko je upisan u katastru, važno je tko je u gruntovnici.
Rješenje o nasljeđivanju doneseno temeljem katastarskih podataka (posjewdovnog lista) ne znači ti ništa jer ga ne možeš nigdje provesti.
Ok, ti sad nećeš pokretati ostavinuu (iako bi se trebala pokretati po službenoj dužnosti, nakon smrti ostavitelja spis se dodijeljuje javnom bilježniku/općinskom sudu), ali da znaš za kasnije.

Oni nemaju ključ, zato ga uporno išču. To sve ona njih uporno zivka i traži, koja je zapravo vlasnik, tako da nemam ni osnove da tužim, pa ni prijetim. Bespotrebno i nerazumno zahtijeva da se na staroj kući, koja je oštećena u potresu, stavi prozor, zatvori pipa, a ta kuća je za rušati, realno. Ali je ona vezana emocionalno.

Taj prvi susjed, ajmo reć da se zove Darko, je pomogao do sada, ali mi nikako ne odgovara što mi govori što sve sada trebam. Imam svojih obaveza, znam što trebam, kada i kako to mogu odraditi. On je manje bitan, na stranu što je predložio da majka ide na brigu njemu, za što mislim da oni nisu nikako adekvatni jer je ona teški psihički bolesnik, naporna do bola, i najvažnije ona sama ne želi nikako k njima.

Taj tzv potrčko, ajmo ga nazvati Ranko, nervira me svojom upornošću da obavlja zadatke za nju, iako mu crtam da ne treba. Naporan je bio i s pozivima kada je ujaka odvezao u bolnicu, iako mi prvi susjed Darko tvrdi da se on brinuo cijelo vrijeme za ujaka posljednjih dana.

Poslala sam njenoj socijalnoj radnici da probaju s mojom mamom srediti da potpiše punomoć, kada sam bila zabrinuta oko duga i da će izgubiti štednju koja joj osigurava smještaj kod udomiteljice. Međutim tu nije bilo sluha. Moja mama drami, one su skeptične, a osjetim da nema sluha za bilo kakav dogovor, a nisam u mogućnosti da putujem tamo amo i sređujem bilježnike i ostalo.

To je mjesto iz kojeg svi odlaze, kuću ne mogu iznajmiti ako nisam prisutna ponekad tamo, a to i nije nešto što bi netko htio unajmiti, s tim da nije legalizirana, nema sproveden vodovod već neki jadni bunar iz kojeg ide mutna voda. U nedođiji je, nema trgovina, javnog prometa niti trgovine. Pao mi je na pamet airbnb kao način da se dođe do koje kune više, ali neizvedivo.

Nemaju oni nikakvog namještaja ni vrijednosti koje bi se dale prodati. Tu je jedan stari traktor, neregistriran bez vlasničkog lista, koji se jedino može dati u bescijenje.

Svakako stoji da bi bilo lijepo da djeca imaju zemlju, bar da zasade vrt, i negdje odu vikendom, ali kada bih se ja trgala sada za to pregorila bih, a mislim da je djeci bitnija zdrava mater, nego možda nekad negdje zemlja.

Najviše kaj me ovdje smeta je taj potrčko "Ranko", koji meni nakon svega kaj nacrtam veli da on bude došao odraditi bilo kaj kaj mater naredi jer on ne zna reć ne. Naježila sam se. Prijateljica mi je rekla da postavim kamere.

Sve kaj želim tamo kad dođem je malo pospremiti, sortirati stvari, komunalcem odvesti hrpetine smeća, prožvakati situaciju sama sa sobom, a ne da mi intruzivno uskaču ljudi i dijele savjete, jer realno ništa od toga svega neće pobjeći nikuda, bila ostavina danas ili za pola godine. Osim ako ujak pijan nije potpisivao nekakve oporuke. A i tu se onda ništa ne može.

Te ja njoj nikako ne želim biti skrbnik, jer me onda još jače zakonski obvezuje da brinem o njoj, što nisam ni fizički, novčano ni mentalno u mogućnosti. Ona meni visi kao uteg na vratu čitav život, i više sam bila roditelj njoj nego ona meni otkad znam za sebe. Kad bih se zakonski obvezala svisnula bih od muke i prošvikala.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Izulo me iz cipela neki dan kad me njen potrčko nazvao, tražio ključ i rekla sam da ne dam, da bi me nakon par minuta opet nazvao i rekao da je u gradu opet za par dana i da će ići sa susjedom jer treba zatvoriti pipu od vode i on bi uzeo naočale. Mislim, shvaćam da ona zivka njega na telefon i to uporno traži, ali te stvari nisu nikakva žurba da bih sada išla okolo i davala ključ nekom kog ne znam, posebno dok su mi doma bolesna djeca i ruke su mi svezane da sama izvidim što i kako.

---

Što se ovog tiče, jasno ti je da je tvoj sused odrasla osoba, i da sigurno zna da se reši neželjenih poziva kad bi hteo?

Neka tvoja mama sastavi spisak stvari koje joj zaista trebaju (naočare, lekovi, odeća, obuća, važne uspomene, itd.), i ti joj donesi sve to iz kuće čim budeš mogla.
Za ostale sitne zahteve i donošenja ovog ili onog, ako želi neka uposli koga hoće, ali i tu bi trebalo raščistiti plaćanje usluga- iz čega se te usluge finansiraju i može li ona da ih priušti? Ako može, neka bira koga joj drago, i to ne treba da te dira.

Ali ako jedva pokrivate dom, kako kažeš, trebaće stalno balansirati njenu potrebu da delegira maštovite zadatke drugima i vaše realne finansijske mogućnosti. Htela ili ne, moraćeš upravljati makar onim delom njenih finansija koji će joj obezbediti siguran smeštaj u domu.

Ipak, činjenica je da kuća zahteva održavanje, naročito tokom zime, i da vodu treba zavrnuti, proveriti sve instalacije, frižidere, zamrzivač, i ko zna šta još. Zato sam i predložila da razmisliš o najmu bar jedne zgrade nekoj pouzdanoj osobi, jer prazna negrejana kuća zaista jako brzo propada i nažalost može biti laka meta za obijanje, makar i da nema nikakve posebne vrednosti u njoj.
Jasno mi je da ti situacija nije laka, i da se ne može sve rešiti u deset dana, ali tako je kako je, sadašnje ulaganje vremena ti se može stostruko isplatiti kasnije i obrnuto, sadašnja inertnost te može (pre)skupo koštati jednom.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Te ja njoj nikako ne želim biti skrbnik, jer me onda još jače zakonski obvezuje da brinem o njoj, što nisam ni fizički, novčano ni mentalno u mogućnosti. Ona meni visi kao uteg na vratu čitav život, i više sam bila roditelj njoj nego ona meni otkad znam za sebe. Kad bih se zakonski obvezala svisnula bih od muke i prošvikala.

---

Eh, sad vidim ove druge tvoje postove. U tom slučaju, jasna mi je tvoja situacija i više nego što misliš, moj svekar je kuću ostavio u daleko gorem stanju. (iI on sam je bio u stanju u kom i kuća, ali dok smo u koroni sređivali doktore, preglede i dom, čovek je umro...)
I da ti kažem, prodali smo je takvu, neverovatno ali istinito :lol:

Ipak, taj vaš "Darko" očigledno vidi i neku vrednost u kući, možda jednostavno jer bi bilo lepo proširiti svoje imanje (a možda zaista jeste dobar čovek, ali brinuti o mentalno oboleloj osobi, ne, ne bih se na to usudila ni kao prva komšinica jer je to zaista iscrpljujuće do krajnjih granica, i velika odgovornost).

A taj drugi, "Ranko", sad... On nema i sam neku dijagnozu? Jer ni njegovo ponašanje nije baš... Onako, razumno i pristojno. Kakve su to gluposti, ne može ništa da odbije tvojoj majci?
Da ja uradim sve što me moja mentalno obolela komšinica pita, bila bi to zbirka prilično bizarnih sitnica (što ne znači da joj ne ispunim sitnice, koje procenim da treba i mogu). Srećom ona sama dosta brzo opet sklizne u prihvatljivo stanje svesti i ne pominje to posle, poslednjih godina joj je terapija izgleda dobro pogođena.

Ako taj gospodin R. nema tvoju adresu i neće je saznati, onda jednostavno ignoriši njegove pozive. Da mi se pojavi na vratima ja bih ga obavestila da ću ga prijaviti za uznemiravanje.
Za sve ostale koji ti govore šta i kako- pa to je selo, tu su svi najpametniji, i svako obavezno MORA da ti kaže svoje bezvredno mišljenje jer si mlada, a oni dokoni. Na to ćeš morati da slegneš ramenima, otklimaš glavom i radiš po svome. Odgovori svima sa: da da, to je dobar savet, moram dobro razmisliti...

Traktor svakako prodaj što pre prvome ko ti da iole razumnu cenu, dok ga nisu razvukli u delove. Isto važi i za ostale sitnije mašine ako ih ima: ne vredi da ih čuvaš jer će se svakako razvući, a mogla bi nakupiti finu sumicu od prodaje. Lako posle kupiš savremenije ako se ikad vratiš tamo. (realno mama ih neće više koristiti, a sav zarađen novac možeš uplatiti na njen račun- možeš čak za svaku prodaju tražiti priznanice od kupca, da dokažeš gde je novac otišao). Sigurna sam da majka misli da ništa od toga ne treba da se proda, ali ako ne možeš imanje da zaštitiš od prolaznika, nažalost, ogromna je verovatnoća krađe.

Probaj, ako možeš, da razmišljaš o imanju kao da nije tvoje. Da je sve ovo drugaricino, šta bi joj savetovala?

*Verujem da da mnogima moji saveti deluju jako preterano. Pre nekoliko godina i ja sam mislila tako. Međutim, moje selo se isto prazni, ljudi idu u inostranstvo da rade, stari ljudi umiru još više otkako je korone, kuće stoje prazne godinama.

Neverovatno je kakvom brzinom, upornošću i revnošću se iz kuća krade i u čemu sve ljudi vide vrednost koju treba odneti. Od pokućstva, preko svih mogućih aparata, tepiha, bojlera, merdevina (lestvi, jel), bilo kog komadića bilo kog metala ili drveta makar za ogrev. I neverovatno je koliko toga prve komšije žele iz nečije kuće. Kada je svekar umro, komšije su uzele, između ostalog ponuđenog, i kantu za smeće i kožne papuče pokojnika, nošene... :-o A verovatno su se i sami poslužili još ko zna čim, jer nekim stvarima nikad nismo ušli posle u trag. Ali to je još i dobro, jer neke kuće po selu imaju još samo zidove, sve ostalo je postepeno razvučeno mesecima i godinama.

Daj bože da je kod vas puno drugačije, ali to silno insistiranje da se gazduje po tuđoj kući meni ne zvuči ohrabrujuće.

Ma, ona ne misli nikome išta plaćati od tih usluga, jer je vrlo škrta i na sve uzdiše. Posvadi se u trgovini za 20 lipa. Jedino kaj ljudi dobiju je njene hvale, koje brzo pređu u pokude čim joj odbiju jednu uslugu. Zna nekad platiti, ali sitno. To manje bitno. Odjeću svu ima, lijekove isto, jedino te naočale. Osim kaj nakon naočala bude nešto treće, jer traži pažnju. Uspjela sam dogovoriti da mi prijateljica sutra pričuva djecu pa ću joj skočiti po sve kaj je tražila i to poslati.

Ovom potrčku Ranku sam rekla već deset puta da je zblokira na fonu i ignorira. Ne želi.
To imanje je veliko. Nemam nikakvu volju zapošljavati nekoga da ga održava, a ona mi ni za sprovod ujaka nije dala kune. Da nije bila sreća u nesreći što je susjed Darko podigao zadnju mirovinu, što mi je i sada enigma kako je uspio, jer pin kartice ujakove koji je dao ne vrijedi, ne bih imala kako pokriti troškove.

Ne mogu s ničim njenim upravljati, makar ni za dom, jer ona neće ništa potpisati, niti socijalna radnica surađuje sa mnom otkad se riješila brige oko moje stare. Otkad me bivši oklevetao nepovjerljiva je još i više nego je bila. Đeparac za djecu mi je davala s upitom je li tako da nije istina da se drogiram.

Odahnula sam kad je konačno otišla na smještaj jer više nije mogla biti u bolnici i njena socijalna radnica me sva iscrpljena i bez ideja što dalje nazvala da se požali da ne mogu s njom ništa. Tad sam joj zaprijetila da me neće više čuti ako ne bude s njima surađivala, jedva jedvice su je stavili tamo.

Nisam inertna, nemam mogućnosti nikuda ići osim na kratko, jer su mi s druge strane djeca sa mnom cijelo vrijeme, nesuradljivi bivši kojeg nemrem zamoliti ni za kada je nešto hitno, kao taj dan kada je trebalo srediti papire za sprovod.

Darko je dugi niz godina pokušavao kupiti zemlju od ujaka, sada radi na toj zemlji jer se dogovorio s ujakom za najam zemlje. Naravno, najma nema nego je ujak dozvolio eto tako.

Ranko je, koliko sam prokopala, šljaker, sam otac troje djece, i vrlo aktivan u lokalnoj vjerskoj zajednici. Samo to što ne razumije kada kažem nemoj se baviti time što moja mama traži je dovoljno da mi se koža naježi. Tu su moje stvari i razni dokumenti po stolu u kuhinji koje je ostavila, da bi našao naočale koje ni ja ne znam gdje su.

Nema problema doć do moje adrese samo ako pita moju mamu, od čega mi se isto koža ježi. Naravno da mi se tu nacrta nepozvan zvala bih policiju jer mi je već prekipjelo. A ovo za seljane, od kojih je pol rodbina, se slažem. To mi je sve više manje na jedno uho unutra, ...

To mi je bio cilj, prodati kaj se može, ali ljudi postavljaju tonu tehničkih pitanja za koje sam dibidus. Niti mogu biti tamo kad hoću, samo svaki drugi vikend.

Eh...
Nisi inertna, nisam se dobro izrazila, mislila sam da se ne smeš prepustiti (mada znam da u toj situaciji najlakše dođe sve pustiti nek ide bilo kuda...)
Ovako: ako zemlje ima toliko da donese prihod, onda nasledstvo treba rešiti što pre, šta je čije.

Najam zemlje je prihod, kod nas nije ni zanemarljiv (od 200 pa naviše eura po jutru zemlje), ne znam kako idu cene kod vas, ali probaj da se raspitaš kod nekog pouzdanog, rodbine, prijatelja, starije poštene osobe...
Taj prihod može ići mami ili tebi, u zavisnosti od zakona i od toga kako se vas dve dogovorite- u svakom slučaju taj prihod vam treba da platite poreze i režije za tu kuću.
Postoje zakoni kojima se reguliše najam zemlje, i ugovori koji se potpisuju obično pred iduću poljoprivrednu sezonu, znači od sad pa negde do proleća.
Ako tvoj ujak nije sklopio ugovor sa komšijom, onda ti zemlju možeš izdati bilo kome ko će potpisati ugovor i dati dobru cenu. Osim ako zakon ne kaže drugačije. Zato, skupi sve važne papire koje nađeš u kući, skloni ih na sigurno (ponesi u grad možda?), odnesi ih advokatu na uvid.

Za tehnička pitanja- Nađi na netu model traktora (kao što bi za auto, piše na njemu negde i marka, i verovatno još ponešto), pročitaj specifikacije. Nađi pouzdanu treću osobu koja je potkovana u tome, da pogleda šta traktor ima ili nema, šta je ispravno, a šta ne, i koju bi on cenu tražio za njega u tom stanju. I obavezno sklopi nekakav pismeni ugovor sa kupcem, da ostane trag trgovine. Opet- savet advokata.
Sve isto važi i za sitnije mašine- nađi broj modela, pročitaj na netu, pogledaj okvirne cene polovnih takvih po vašim sajtovima, sklopi neki pisani ugovor ili bar priznanicu.
I iz mog iskustva o selu- nemoj trgovati sama. Povedi pouzdanu mušku osobu ako je imaš, ili pouzdanu drugaricu/rođaku. Cena se menja na povoljniju za tebe ako je i muška osoba tu. Tužno, ali istinito...

Kao alternativu, možeš ponuditi sve to prvo komšiji, tj. da nastavi da obrađuje zemlju kao i do sada, i da koristi vaše mašine za to ako mu trebaju, ali naravno , sa ugovorom i po fer ceni.
Nažalost, postoji mogućnost da i tu isplivaju neki ujakovi dugovi ka tom komšiji, ali opet, ako nema pismenog traga, ti nisi tvoj ujak i nisi odgovorna za njegove dugove, sa tvoje tačke gledišta takvih dugova nije nikad ni bilo...
Verujem da je stresno sve to rasplitati, ali ne treba da odbaciš svoja prava. Ako je imanje veliko, onda ne treba ti nikoga da unajmiš da ga obrađuje tebi, daleko je profitabilnije da ga celog iznajmiš, a ti samo kupiš najamninu (kod nas se zove arenda, ne znam za vaše krajeve).
Naravno, ja pišem sa mojim iskustvom kraja gde se zemlja prilično isplati, ne znam za tvoju situaciju, ali opet ne verujem da bi tvoj sused iz čiste dobre volje obrađivao nešto neisplativo...

Ne mogu ništa iznajmiti jer nisam vlasnik, a mater ne mislim čupati iz doma i vođati okolo.
Ima ugovor samo s jednim drugim seljanom za najam, na pet godina, koji je sad nevažeć nakon smrti.
Svi alati su stari i beskorisni, a traktor će u bescijenje, i ne mogu, opet, ništa potpisati, jer nisam vlasnik.

Pa dobro, ti znaš najbolje svoju situaciju, a i zakone svoje države. U tom slučaju, eto, ništa, loša sreća :neznam:

Pulinka, shvaćam kaj mi govoriš, i hvala, i voljela bih sve to, ali ja ću odlijepiti ako budem vodila brigu o njoj, s tim da je ona iznimno manipulativna. Nisam to ni razumjela do pred neko vrijeme.

Mislim da ti još nisi raščistila sa sobom ni sadašnju situaciju ni svoje želje ni budućnost. Što uopšte nije čudno jer je situacija teška i iznenadna.
Sa druge strane, možda sam te ja pogrešno shvatila pa zato dajem nemoguće savete.
Ja sam razumela da je dom za tvoju majku trajno rešenje, ako sve bude moglo da se plati, a ne privremeno.
Zato sam te savetovala tako kako jesam.
Jer ako će majka ostati u domu, onda ona zaista nema koristi niti od traktora niti od starih alata.
A čak i ako će se vratiti, ne znam može li ikako iskoristiti te mašine ako ih ti ne prodaš i niko ne pokrade?
Ako je traktor neregistrovan i nema podataka nigde o njegovoj kupoprodaji (kao što je moj svekar isto uradio kad je kupio svoj traktor), onda traktor sa gledišta pravnog sistema nikad nije ni postojao, ili bar nikad nije ni bio vaše vlasništvo, nego je još vlasništvo onog od koga ga je ujak nabavio. Ako je taj mrtav i niko ne potražuje traktor nazad, onda šta ima mati da ti zameri za prodaju nepostojećeg traktora koga neće nikad voziti, a pravno mu nije ni vlasnik?
Zato govorim stalno da tebi treba neizostavno dobar pravnik. I uvid nekoga sa strane.
I zašto bi morala svuda fizički voditi baš majku? Zašto ne bi dovela advokata/beležnika i tog nekog zakupca do nje, umesto obrnuto? Možda zakupac može dati punomoć advokatu, pa ne mora dolaziti. Postoji tako mnogo različitih pravnih rešenja, pa svugde ima bolesnih i teško pokretnih ljudi, ili onih kojima je daleko da putuju.
Ovo su samo predlozi, i razumem ja da je tebi teško raditi bilo šta protiv majčinih želja, ali u ovom slučaju neizdavanje zemlje u zakup ide baš majci u štetu. Izdavanje bi joj išlo u korist.
A najbolji savet o tvojim zakonskim pravima- i obavezama- će ti dati samo i jedino advokat.

Nemam novca za odvjetnike i bilježnike jer sam trenutno švorc, odnosno samo da pokrijem sve bitno, i dalje od toga ne. Niti mogu ići u uredovno vrijeme bilo kojeg odvjetnika ili bilježnika jer sam vezana za djecu i nemam nikog ko bi ih čuvao, osim za novce, koje opet kažem za takvo što nemam.

Traktor je manje bitna stavka. Upravo sam ga tako mislila prodati nekome bez pitanja, ionako je ona rekla da smijem. Njoj ni meni neće trebati, a nije od koristi ni ikojem susedu. Ujak ga je koristio umjesto auta da ide po gradu, pa je dobivao prekršajne kazne, jednu za drugom.

Dom je trajan koliko su trajni novci koji stižu na račun udomiteljice.

Ona nikakve punomoći nigdje ne želi dati. Odmah krene paničariti i na sam spomen. Evo i večeras ju je okrenulo pa mi piše neke bezobrazne poruke, samo zato jer joj ne odgovaram i ne tipkam s njom, jer ona ima 500 min i 1000 besplatnih poruka.

Ona trenutno zemlju nigdje nemre ni davati jer nije ni ostavina provedena. Susjed je već zasijao za sljedeću godinu, ili što već, pa sam mu rekla neka tako bude. Da se razumijemo, i meni su novci dragi, ali kaj mogu kad je s njom nemoguće bilo što, jer što bih se ja više nekaj gurala i trsila to bi njoj više bilo dokaz moje lakomosti i materijalizma. Ovako ona meni šalje poruke da mi pošalje novce, da mi da punomoć, koje ne želi ni jedno, na prvo moje može, s njene strane kreće kukanje i drama. Nemam ja živaca za to. Iovako noću sanjam to tamo mjesto ko noćnu moru. Što dalje od mene s tim.

A stvarno imas, u principu, samo dvije opcije.

Jedna je ovo sto prica pulinka, u kojoj god mjeri mozes/zelis (odvjetnik i rjesavanje situacije, korak po korak). Drugo je da prestanes odgovarati na mamine pozive i zelje i da te ni za sto nije briga.

Moja mama je odabrala ovo drugo, istina nakon smrti roditelja, plus se odrekla kompletnog nasljedstva (100%) u korist brata. Nije imala zivaca i vremena u tom trenutku baviti se kaosom. Sad joj je zao, manje zbog sebe, a vise zbog nas troje. Mi smo dobili nista (onako skupno), a druga pizdinska strana koja je sve zakuhala se zapravo super okoristila situacijom i nasljedstvom.


Ako ti nista ne treba i sigurna si da ti kasnije nece biti zao, digni ruke i pusti neka se sve ili raspetlja ili zakomplicira. Jednog dana isto tako mozes odbiti i nasljedstvo od mame.

Cure su već sve rekle, a ja ću dodati da ako ste dizali novce sa računa preminule osobe, to bi mogao biti problem.
Kužim da si se došla ispuhati i zapravo ne želiš ništa poduzimati, ali morat ćeš.
Tko çe plaćati majci dom kad se ušteđevina potroši?
Po zakonu su djeca dužna brinuti o onemoćalim roditeljima.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Nisam ja podigla te novce, niti sam imala karticu kod sebe. Ne znam ni na koji način je susjed uspio podići novce. Rekao je s pinom kartice, ali taj pin što je dao ne vrijedi.

Poduzela sam što sam mogla. Dostavila papire u matični, uzela smrtni list, pokopala ujaka, a sada će ići sve svojim tokom. Ujak nije imao djece, vrlo malo vjerojatno je da je pisao oporuku. Mama će naslijediti zemlju i dug.

Ona po mojoj procjeni ima dovoljno štednje da pokrije dvije godine smještaja, ako ne bi bilo puno duga. Do tada bih ja trebala naći posao, pa ću biti valjda u stanju keširati razliku cijene njenog smještaja i mirovine, što je 1100 kn, trenutno.

Došla sam čuti drugo mišljenje, ali i vidjeti što mogu da skinem s vrata čovjeka koji se zalijepio za moju mater, odnosno ona za njega, a nije nam ništa. Susjeda razumijem, on je bio blizak prijatelj s mojim ujakom. Rasplakao se kao malo dijete kada sam zadnji put bila tamo.

Upravo to žuta, možda je susjed tad mogo doći lovu, ali sad kad je prošlo vremena od smrti blokirane su kartice:ghug:

Žuta, poziv za ostavinsku ide automatizmom, cca 1 do 3 mjeseca nakon smrti. Mozda da vidis na koju adresu ce tvoja mama dobiti poziv i koji biljeznik ce to uopce odraditi. Nama su zbrljali kad je tata umro. Srecom da smo u dobrim odnosima, ni ja ni mama nismo dobile poziv. Mami je biljeznica fulala, meni hrvatska pošta. Slicno je bilo kad je baka umrla, jedno od troje djece je dobilo poziv.

Onog trena kad se kod matičara prijavi činjenica smrti, blokira se oib umrle osobe, njegovi računi u bankama, e-građani profil...
Sve ide automatski jer su povezani.
Činjenica smrti se mora prijaviti u roku od 30 dana, no svi to rade odmah jer bez smrtnog lista ne možeš ništa.
Prilikom prijave činjenice smrti, kod matičara se ispunjava zahtjev za ostavinskim postupkom.
Ništa ne ide automatski.
Ostavinska bude zakazana najkasnije za 5-6 tjedana kod bilježnika u susjedstvu.
Ukoliko se ne preda zahtjev za ostavinskom, a to obično rade nasljednici koji se boje dugova pokojnika, onda vjerovnici to pokrenu. Banke i drugi kojima pokojnik duguje pokrenu ostavinski postupak i mora se sprovesti.
Nasljednici odgovaraju za dugove u visini naslijeđenog dijela, a mogu se i odreći nasljedstva pa onda ne odgovaraju za ništa. U tom slučaju imovinu pokojnog preuzima banka, država, ili netko drugi tko je vjerovnik.
Bankomati imaju kamere i bilježe snimkom tko je dignuo novce i kada. To spada pod kaznenu odgovornost i ponavljam, moglo bi biti nezgodno za onoga tko je dizao novac sa računa od umrle osobe pa čak i ako je imao punomoć jer s trenutkom smrti punomoć više ne vrijedi.

i još nešto: kamate na dug rastu bez obzira što je dužnik preminuo i što se duže odgađa ostavinska i rješavanje duga, to će dug još više narasti.

Hvala Tanči, tvoje info zlata vrijede.
U dva matična mi nitko nije ponudio papir za ostavinskom niti sam u tom trenutku znala da se to uopće tamo traži.
Javila sam dvojici bilježnika u mjestu prebivanja mog ujaka da pozive proslijede meni na adresu. Nitko od njih mi nije odgovorio.
Za novce koje je susjed podigao s bankomata stvarno ne znam kaj bih rekla, ostala sam paf kad mi ih je predao. Moguće da ih je uzeo dok je ujak bio u bolnici, mada nisam ni u to sigurna.
Moja majka bi mogla pokriti dio duga ako je točno kako odvjetnik rođakinje tvrdi da se svi oni nastali po prekršajima poništavaju, ali stvar je što zapravo nemam ideju koji je točno ujakov dug. Brine me da će letjeti iz smještaja.

Pa pošalji mail u matični ured gdje si prijavila smrt. Ne moraš ići tamo. Vrlo su ažurni u odgovaranju.
Malo mi je čudno da ti nisu rekli za pokretanje ostavinske kad si prijavila smrt.
Tko je uopće prijavio smrt na matičnom uredu?
Imaš li ujakov smrtni list? Oni ga pošalju na mail koji si prijavila, nakon što uplatiš naknadu, a original stize preporučenom poštom.
Mailom sam i ostavinsku pokrenula.
Sad ću naći link.

Sve mi je u mailovima. Trebala sam dostaviti i popis imovine, presliku pokojnikove osobne, rodni ni vjencani list nisu trebali jer je rođen u mjestu smrti, kao i vjencan, inače treba. Jednostavnije je kad umre u bolnici, jer onda oni odmah prijave matičnom.
Uglavnom, maticni je ured mjesto gdje ćeš dobiti sve podatke.

Imam smrtni, fizički sam odnela papire u matični isti dan po preuzimanju otpusnog iz bolnice. Pomešala sam lonce pa sam mislila da ga ne budu sahranili bez smrtnog lista. Tak da je to bilo obavljeno ekspresno. Vjrv sam djelovala histerično pa se nisu sjetili da spomenu ostavinsku.

Ponavljam, ostavinsku pokrećeš kod matičara.
Ne plaća se nigdje ništa.
Matičar to šalje da sud i sud određuje kojem to bilježniku ide i tek tada će bilkežnik odrediti datum ostavinske i pozvati nasljednike.
Ako su dugovi za neplaćene kazne za prometne prekršaje, moguće je da to ulazi u zastaru.
Ne znam ništa o tome, ali bilježnik sigurno zna.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala!