Printable View
Postala mama sa punih 33 godine.
Tada smo odlučili i bili spremni.
Uspjelo nam je praktički od prve čak bez prebrojavanja dana.
u to vrijeme ciklus mi je bio redovan.
Imala sam inplatacijsko krvarenje i čuvala trudnoću do kraja ali sa 37+3 rodilo se moje čudo koje nadam se uskoro dobit će bracu ili seku.
Sad smo opet krenuli pa što bude.
Moram napomenuti da sad računam kad bi mi bila ovulavija a koristila sam i lh trakice za potvrdu.
Tako da sad spadam u čekalice 17 dc.
L. sam rodila sa 33 i pol a F. sa 35 i pol, danas mi je roćkas imam 36 god i baš sam ponosna na svoju dječicu kao nešto najvrijednije što imam u životu, ja bi i ranije rodila al smo imali poteškoća a onda zaredalo ha,ha,..
Lili, sretan ti rođendan!!
Prekrasni su ti oboje !
Imam 35 god. moj MM 37.
Vrijeme je proletilo, život se tako posložio, sada ne mogu promjeniti ništa, trudimo se godinu dana..još uvijek ništa :(((
Shania ne biti tužna.
Pridruži nam se na odbrojavanju pa ćemo se družiti.:-)
33.mi je.I upravo na tome radim-moram priznati da nije lako,bilo bi lakše kopat.
Da kopat! Jesi me nasmijala. Ima čari i dok se radi:mrgreen:. Želim ti jako uskoro uspjeh!Quote:
Originally Posted by T&G
djeca su me počela zanimati tek kad sam prešla tridesetu. rodila sam filipa sa skoro 32 godine i jedno dijete mi je bilo dovoljno.
mislila sam da sam stara, imam i problema s PCOS-om tako da nisam baš bila uzorita što se tiče kontracepcije i slučajno sam zatrudnila s 36 godina i rodila elu s 37.
imam osjećaj da su mi obadvoje došli malo prerano, nekako su me pojeli i više ne postojim.
Dobra vijest je da ovaj osjećaj nije trajno stanje. Poznat mi je dobro, ali nekako je to prošlo kad je mlađi krenuo u školu...iako jako polako i postupno to ide.Quote:
Originally Posted by mamitzi
Nemaš vremena za puno toga što bi čovjek inače radio jer prioriteti su drugačiji. Evo tek ove zime ponovno sam se za ozbiljno primila pletenja i napravila djeci lajbeke. Dečki su rekli "mi smo mislili da samo baka zna štrikati"... Isto, polako tu i tamo mm i ja odemo nekamo sami, ne vučemo klince stalno za sobom i malo pomalo moj život ponovno postaje moj. Prva stvar koju sam napravila da vratim dio života sebi bio je upis na jogu na koju idem već sedam godina, a ima takvih sitnica još. S vremenom se taj prostor proširi, a i u glavi sam posložila stvari tako da se ne grizem kad zdimim sama na pol dana k mami + k prijateljici u rodnom gradu.
Kako nas klinci budu manje trebali, vjerujem da će toga biti i sve više. Sva sreća, jer baš osjetim da mi treba to povremeno udaljavanje od djece. Kako si nalaze svoje društvo i interese, dobijem ja tu i tamo popodne za sebe itd. Puno je bolje nego u vrijeme kad su imali 2 i 3 godine, a na vidiku je poboljšanje. I vrijeme je bilo, jer ja ću uskoro 50 (smajlić: klimakterična) pa mi dobro dođe malo mira i predaha.
ajde ajde to je samo faza ;)Quote:
Originally Posted by mamitzi
ovo tjesim i tebe i sebe, kao sto sam te tjesila na jednu novogodisnju noc :love2:
edit: iako ona smatra da nije najnaj majka, ljudi ona je fakat tako njezna da je ja cesto gledam s divljenjem odakle joj strpljenje i volja
i ja sam rodlia oboje kasnije i mislim da bi mi bilo lakse da sam bila mladja, no nikad necu sazanti, mozda bi tad zalila za svim putovanjima koje sam tad napravila, a das se osjecam kao i mamitzi. ali bit ce lakse kad E. bude malo veca, kad prodje ova zima i bolesti, kad dodjete na selo na igranje ili pak jos bolje kad TM dodje na selo na igranje, a ti uzivas u svom vrtu bez rovokopaca i u tisini :yes:
Ja isto ne postojim, onakva kakva sam bila,
ali sad postojim drugačija i puno sam si draža
Prvo dijete sam rodila sa 31 a drugo sa 33. I ne mislim da sam prekasno jer prije tridesete uopće nisam bila spremna na dijete. Sve se posložilo u sad uživam sa svojim djevojčicama. :)