Printable View
Osobno ne znam nikoga tko je odustao zbog novca. Uvijek je postojao neki drugi razlog - od nedostatka vremena, ciste dosade i zasicenosti faksom, posla koji se pojavio i bio je/izgledao vazniji, itd.Citiraj:
babyboys prvotno napisa
Skolarina za nebolonjce (osobne potrebe i studij uz rad, po starom programu) na mojem fakultetu relativno je niska. (Misljenje je, jelte, moje, a osobno nisam nesto pretjerano bogata - radim za relativno prosjecnu placu.)
ispričavam se zbog pogrešaka, u poslu sam :oops:
XCitiraj:
icyoh prvotno napisa
Iskreno, to mi je pitanje nepristojno, što me briga koliko netko ima novaca, to mi je u rangu pitanja npr.koliko imaš kila... :mrgreen:
Meni to nisu tabu pitanja iako ne pitam takve stvari jer sam u manjini. Vecina voli takve stvari zadrzati za sebe, posebno oni koji i jednog i drugog imaju viska. :mrgreen:
Ako ništa drugo, takva pitanja su besmislena. Zašto želimo znati koliko drugi zaradi/potroši? Da možemo izbečiti oči i kukati nad svojom tužnom sudbinom jer zaradi više od nas? Ili da možemo uzdahnuti i suosjećati jer zaradi manje?
Mene eventualno zanima koliko zarade moje kolege iz struke - no to ne komentiramo nikad jer je naša grana premala i sve se odmah sazna.
Meni se čini da i oni s manjkom (love, a ne kila :mrgreen: ) jednako tako ne vole govoriti o tome, dapače, mnogi se nude ostaviti dojam da imaju mnogo više nego što zaista imaju: kupuju skupe aute i odjeću, razbacuju se novcem, žive na kredit, posuđuju, snalaze se, a sve kako bi drugi mislili da su bogatiji nego što jesu.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Slažem se s ovim:
Najčešće je riječ o najobičnijoj, neproduktivnoj znatiželji.Citiraj:
icyoh prvotno napisa
´82.Citiraj:
linolina prvotno napisa
studirala sam po starom. i svi moji frendovi isto tako, a onih nekoliko koji su odustali , bilo je zbog para jer su studirali na fakultetu na kojem ne postoji vanredni studij da bi mogli raditi, zbog opsega programa (obavezne vježbe i seminari, da ne spoinjem predavanja).
samo u spomenuti dvoje - kolegicu koja je odustala kad joj je, naalost, umro otac i kolegu koji je odustao kad mu je mama stala bez posla.više si nisu mogli priuštiti plaćanje školarine koja je i prije 7 godina bila bezobrazno visoka
prebacujem na filozofski :)
Citiraj:
Zorana prvotno napisa
:P
Citiraj:
Sanja prvotno napisa
Zapravo, sjećam se da smo svojevremeno na poslu u sklopu interviewa sa strankom između ostalog pitali okvirna primanja, radi utvrđivanja socio-ekonomskog statusa, ali smo prestali jer je ispalo da skoro nitko nije govorio istinite podatke, oni koji malo zarađuju bi uredno "podebljali" svoja primanja, a oni koji puno zarađuju su prikazivali manje... ;)
Sto se tice diplome i njene vrijednosti nakon zavrsenog jednog i uskoro drugog fakulteta, stvarno sam dosla do zakljucka da ona ne predstavlja u vecini slucajeva nikakvu posebnu vrijednost. Kad se samo sjetim koju sam gomilu nepotrebnih informacija morala kroz skolovanje pamtiti, a koje vazne i korisne sam propustila i sad nadoknadujem :roll: .
Srecom me put odveo dalje te sam se u toku faksa dodadno educirala za nesto trece u cemu beskrajno uzivam i mogu pristojno zaraditi, pa ne zalim, a imam i siroku mogucnost izbora u zivotu.
Svoju djecu cu, kad ih bude imala, uciti da slijede svoje snove, razvijaju svoje talente, ako zele na fakultet ok, ako ne zele isto ok, bitno je da se pronadu u onome sto rade, jer provesti gotovo trecinu zivota radeci samo da prezivimo je meni nocna mora i ubijanje kreativnosti i radosti u zivotu. A kad radis ono sto uistinu zelis i za sto si nadaren to ce biti prepoznato i nagradeno iako se vjerojatno neces obogatiti, za to ipak moras u politiku :lol:
Sto se tice place, smatram da su neka zanimanja stvarno potplacena, pogotovo odgovorna i opasna, kao sto su lijecnici, vatrogasci i sl.
Ali kakve školarine? :? Pa samo su oni s lošijim prosjekom plaćali školarine....a i ako su pali na plaćanje, nakon prve godine su se opet mogli osloboditi školarine s malo većim prosjekom. :?Citiraj:
babyboys prvotno napisa
pretpostavljam da su se stvari promijenile, no kad sam ja studirala nije bilo školarina za one koji su bili među top xx (ne sjećam se) na prijemnom. A također se moglo tražiti oslobođenje plaćanja ako ste prvu godinu završili s xy prosjekom. Osim toga, top 10 ili 15 je dobilo besplatne knjige za prvu godinu (iako sam dobila i dobar dio knjiga za drugu godinu).
Također se nije moralo ići na sva predavanja - ja sam od prve godine radila, a bila sam redovni student i nisam nikad imala problema (iako ističem da se radi o ekonomiji na kojoj, budimo realni, nećete umrijeti ako propustite vježbe iz makroekonomije)
Pretpostavljam da je moguće odustati od studiranja jer je preskupo, no slažem se s nekim tko je napisao to isto - osobno ne poznajem niti jednu takvu osobu. Mnogi su odustali, no ne iz tog razloga.
Ni ja više ne pitam. Meni je to interesantno, jer me zanima kako oni koji imaju manje spajaju kraj s krajem, a koje su zanimljive stvari koje su skupe i kupuju ih oni s većim primanjima i za koje bi ja procijenila da se isplati štedjeti. Ili koje ću kupiti kad/ako budem imala uskoro više.Citiraj:
piplica prvotno napisa
Meni nije do toga da plazim do poda jezik od čuđenja koliko neko ima cipela il koliko štedi...meni je do toga da naučim da novac danas vrijedi, a sutra vrijedi više il manje-to mi je umijeće, od jedne te iste cifre dobit što je više moguće!
Bila sam mala kad mi je otac savjetova otvorit štednu. SVE što sam imala pojela je inflacija. Otac mi i nije neki financijski uzor :( :/
Što se same teme tiče, ja si mislim, ako su nekog učili da papir, dobra plaća i cipele nose sreću, taj se s punim pravom može osjećati izigranim.
Godina izvanrednog studija na mom fakultetu trenutno kosta 3100 kuna (mislim da se cijena bas i nije nesto mijenjala u zadnjih 13 godina) i, moram priznati, stvarno smatram da to nije previse.
Usporedi li se ta skolarina s, recimo, prosjecnom mjesecnom clanarinom u nekom fitness klubu... ispada smijesno, zar ne?
Moram priznati da ne znam tocne cijene skolarina za bolonjce, a, makar riskirala drvlje i kamenje, nisam od onih sto misle da bi fakultet trebao biti besplatan za sve. Dobrim studentima, moze. Ostali.. a jeb'ga.
XCitiraj:
Kaae prvotno napisa
To bi trebala biti motivacija.
Koji je kriterij za selekciju "dobrih studenata"?Citiraj:
...Dobrim studentima, moze. ...
Ocjene?Citiraj:
NetkoMiOteoNick prvotno napisa
Samo nagađam :mrgreen:
i redovitost polaganja ispita
rekla bih da je ovo bitnije.Citiraj:
koryanshea prvotno napisa
Džabe petica iz predmeta ako si svaki spremao i polagao po dvije godine.
Besplatno školovanje naprosto ne postoji. Netko ga mora platiti - bilo student bilo porezni obveznici. A ako ćemo realno - da li je pošteno da svaki građanin sponzorira studenta koji je možda upisao fakultet radi krivih razloga (ja mogu nabrojati ljude na prste koji su upisali faks samo radi iksice, studentskih prava i sl...). Ne kažem da je takvih većina, no postoje.
Vidiš, zanimljivo. Svi koje ja poznam bili su redovni studenti (dakle, nisu plaćali školarinu), razvačili su i produživali svoja pravo na studij kako god su znali, a na kraju ipak odustali, jer nisu bili za studij, a ne iz financijskih razloga.Citiraj:
babyboys prvotno napisa
Stvar je u tome da "zaslužuješ" veću plaču za 8h rada. I ovaj sa diplomom može u slobodno vrijeme radi što želi i ekstra zaraditi, ali nije stvar u tome da radiš 15h dnevno, nego koliko možeš zaraditi u 8h radnog vremena dnevno. To je ono što se uspoređuje.Citiraj:
mrč prvotno napisa
Mene toliko ne brine razlika u plaći nego staž. Bilo bi fer ljudima koji su završili studij všs ili vss priznati u staž MINIMALNO trajanje studija.
Plaća pak ovisi od struke do struke, o tome da li si u državnoj službi ili negdje drugdje...i o još gomili stvari; ima tu apsurda itd, ali to je široka tema. Ovo sa stažem pak bi se dalo riješiti jednostavnom zakonskom odredbom, ali budući da bi to državu previše koštalo, nema ba teorije.... :/
Nema šanse da priznaju staž za studiranje...
Srećom da sam uvijek ljeti radila preko radne knjižice, pa sam do kraja studija sakupila skoro dvije godine staža.
Kako je krenulo sa mirovinskim reformama, mi ćemo u mirovinu sa osamdeset godina života i pedeset staža! :mrgreen:
dosta sam razmišljala zašto sam uopće postavila ovu temu, a s obziorm da je premješteno na filozofski , sad se mogu analizirat i do besvjesti :D
naime, dosta ljudi je našlo zlobu i zavist kao podlogu -svjesno mi to nije bila namjera
također , iako sam naglasila da govorim isključivo o novcu dosta je postova povezivalo količinu novca sa srećom, implicirajući da sam u stvari nesretna ?
naravno da se sreća ne može kupiti novcem ,ali se s više novaca može kupiti vikend na moru u dobrom hotelu, rata za krediti za neku viksu, stan, više knjiga, bolji komp, putovanje
u stvari, morala sam si priznati da se u stvari bojim da li sam ispala na kraju priče gluplja od onih koji nisu išli na faks -sjediš doma, vrtiš tu i tamo koju lovu, nekom napraviš uslugu i to je to
i ja sam išla na faks koji sam htjela,koji sam voljela, ali sad sam u dobi kad se okrećem nazad i pitam se da li sam dobro napravila, gledam što drugi rade da bih iz toga nešto naučila
sigurna sam da si dosta ljudi s vss o tome razmišlja, možda ih nema na ovom forumu
npr.sigurna sam da jedan dr speciljalist zaslužuje netto plaću od 30.000 kn koliko i spomenutu brand manager, ali tu su sad već priče državno -privatno itd
ovo s odustajanjem od faksa zbog školarine- ma dajte, gluposti
Ma kad zbrojiš i oduzmeš, sve je relativno moj Alberte...
Nemamo svi jednaku mogućnost izbora. Nemamo svi iste uvjete. Nemamo svi iste sposobnosti. Najbitnije je da uspijemo naći zadovoljstvo u zadanom okviru i širiti ga u željenom smjeru... Za nekoga će to biti više para, a za nekoga "čvarak" (diploma ova ili ona...)
Ja sam čak svojevremeno upisala drugi studij (i nisam završila :oops: jer sam se našla u svom prvom zanimanju, iako sam mislila da nikad neću... pa sam zato i upisala još jedan faks).
Nema druge, uzdat se u se i svoje kljuse, ali razumijem i sve one koji se osjećaju :x pa čak i :evil: kad vide neke stvari oko sebe. Mene, recimo, najviše razbjesne ne odveć pametni i obrazovani ljudi u politici, koji donose odluke koje se slamaju na našim leđima, ali to je već druga tema...
Citiraj:
Koji je kriterij za selekciju "dobrih studenata"?
Citiraj:
Ocjene?
Samo nagađam
Da, nekome je dobar student koji redovno daje godinu za godinom. Po Bolonji, čini mi se, i ne može drugačije.Citiraj:
i redovitost polaganja ispita
Nekome su dobri studenti oni sa prosjekom iznad 3,5. Nekome iznad 4,5.
Hoću reći "dobar student" je jako nedefiniran pojam i kada bi ga išli točno odrediti, ne bi se mogli usuglasiti.
Pa ne može se baš reći da je "jako nedefiniran" ako je definiran upravo i jedino sa te dvije činjenice - prosjek ocijena i redovitost polaganja.Citiraj:
NetkoMiOteoNick prvotno napisa
Po meni vrlo jednostavno, ako na besplatno školovanje ima npr. dvadeset najboljih studenata na godini, krajem akademske godine se od onih koji su dali sve ispite odabere dvadeset sa najboljim prosjekom i riješen problem.
Radim na sveučilištu, sa studentima i mogu ti reći da mi nije ni najmanji problem definirati tko je dobar student, a tko nije. Ni meni ni mojim kolegama i uglavnom smo usuglašeni oko tog pitanja.Citiraj:
NetkoMiOteoNick prvotno napisa
Da, kriterij su ocjene, redovitost polaganja ispita, redovitost pohađanja nastave (pogotovo obaveznog dijela, npr. laboratorijskih vježbi) i na kraju opća kultura. Uvijek se pokaže da se neki studenti vrlo brzo istaknu između ostalih, i to najčešće prema svim kriterijima.
Ogroman broj studenata studira bez plaćanja školarine. Na mom faksu je to 66% studenata. Ovi koji plaćaju imaju šansu osloboditi se plaćanja, ukoliko zadovoljavaju neke kriterije redovotosti i ocjena. Isto tako, jednom kad se oslobode školarine, više ne mogu izgubiti tu privilegiju, makar padali, rastezali ne dolazili i ne znam što sve ne (a to smo im, nažalost, dozvolili i pod bolonjom).
E da, i to. Na faksu gdje sam studirala, u vrijeme kad sam studirala (davno :) ) uopće nije postojala ta kvota za plaćanje. Upisivalo se 35 studenata godišnje i svi smo bili redovni. Mislim da je prva generacija, kada je upisano još 5 (tkđ. redovnih) studenata uz plaćanje bila baš moja generacija, tj. upisani 1995 godine. Kako je sad ne znam, ali pretpostavljam da većina i dalje studira uz potporu Ministarstva.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Na faksu gdje radim upisujemo dio uz plaćanje dio uz potporu Ministarstva, a kriterij su, naravno, ocjene iz srednje škole.
Dakle, još uvijek se može besplatno studirati - treba samo malo ugrijati stolicu ;) Po meni je veći problem smještaj, hrana itd., posebno u manjim gradovima, u Zg je i to dosta dobro riješeno, ima domova, menza, za svačiji džep.
A što se plaća tiče - naše su javne, na ponos državi znanja :mrgreen:
A dobro, znači problema nema.Citiraj:
Radim na sveučilištu, sa studentima i mogu ti reći da mi nije ni najmanji problem definirati tko je dobar student, a tko nije. Ni meni ni mojim kolegama i uglavnom smo usuglašeni oko tog pitanja.
Da, kriterij su ocjene, redovitost polaganja ispita, redovitost pohađanja nastave (pogotovo obaveznog dijela, npr. laboratorijskih vježbi) i na kraju opća kultura. Uvijek se pokaže da se neki studenti vrlo brzo istaknu između ostalih, i to najčešće prema svim kriterijima.
Ako se dobro sjećam, kod nas je prvih 300 na prijemnom besplatno studiralo, drugih 500 redovno uz plaćanje.
Lista za izvanredno studiranje je bila posebno.
(brojevi su cca, tek da vidite red veličina)
Ali me jako zanima statistika tko je prije završio faks u % - redovni s plaćanjem ili redovni bez plaćanja.
Ja bih po iskustvima iz svoje okoline rekla da ranije završavaju oni koji sami plaćaju faks (posebno ako im roditelji nisu Rockfellerovi).
ne želim te napadati i cijelo vrijeme te pokušavam shvatiti, ali neke tvoje rečenice nikako ne razumijem. recimo ovu citiranu.Citiraj:
sunnyapril1 prvotno napisa
što je netko ko ne ide na faks glup?
što znači -sjediš doma, vrtiš lovu, napraviš uslugu? to se tiče onih koji nisu završili faks ili?
istina...ja sam odstudirala djabe. Plus dom do trudnoće. I stipendija.Citiraj:
linolina prvotno napisa
Bez išta kuna.eto.
Prvu godinu sam upala na osobne potrebe, školarina je bila mislim oko 1000 DEM-a. Itekako sam se trudila da imam visoki prosjek da mogu prijeći na redovni studij. Ostale 3 godine sam studirala "besplatno".Citiraj:
icyoh prvotno napisa
Inače, nisam ni 1 dan bila apsolvent, zadnji ispit sam dala u 6mj 4.godine, a radnju branila početkom rujna (iako sam je predala još u 6mj, ali profesor nije stigao organizirati obranu). I odmah sam se u 9 mj zaposlila.
Gle, neki od nas su studirali uz 20 % učenja i 80% zahebancije. Jesmo bili djetinjasti, nepametni, zločesti..nazovi to kako hoćeš ali kad napišeš ovako.."učila sam i zarađivala stipendiju"..ma klanjam se do poda, svaka čast. Najiskrenije.Citiraj:
linolina prvotno napisa
Ali mi neke budale nismo bile tako savjesni i pametni. Ja sam studirala uz plaćanje. I nisam završila zbog te svoje zahebancije. Sramota! Treba nas svih kazniti i dati nam da živimo sa 2000 kn mjesečno. I nek nas svi koji su umjesto cjelonoćnih pijanki i pušanki učili, dobro našibaju i nabiju svoje diplome pred nos. Eto nam sad na
ja samo mogu reći da vam se, tako pametnima i sposobnima klanjam do poda.
naprosto se fantastične, sve po redu. nadžene, reklo bi se. jer eto, vi ste mogle. i kako onda netko drugi nije mogao?!
sram ga i stid bilo.
da razjasnim. moj nezavršeni faks je PBF. 2001 je upisivao 360 stdenata, od toga 280 uz potporu ministarstva i 80 na redovan studiju uz plaćanje, na četiri smjera, od čega najviše, 180 na prehrambeno inžinjerstvo. na prvoj godini 4 kemije, sve popraćene laboratorijskim vježbama a svaki praktikum traje barem tri sata, svake vježbe se kolokviraju i ti kolokviji ne donose nikakve benefite kod polaganja ispita.
tako je na velikoj većini tehničkih fakulteta.
i velika većina studenata tih fakulteta nema niti malo prostora za nekakav rad, pogotovo ako želi čim bolji prosjek da se riješi plaćanja školarine od skoro soma €.
i sve je super dok starci to mogu financirati i dok je studentu jedina briga učenje. ali nekad se stvari promjene. na gore. i nekad nemaš izbora.
neki se snađu, pa recimo , daju instrukcije kolegama jer, eto, imaju iza sebe 4 godine drvljenja po toj istoj kemiji iz srednje škole. pa guraju dok ide. a ni to ne ide vječno.
nemojte suditi dok ne probate. jer nije ni tima koji su odustali, lako svaki dan živjeti s tim i uvjeravati se svako toliko da su donijeli pravu odluku.
ali to ne znači da nemaju pravo iz svog života izvući najbolje i raditi ono što vole , u čem su dobri, pa makar tako zarađivali više od vas što ste bile sposobne tri, pet ili deset godina grijati stolicu.
nije vam bilo lako, ali otkud vam pravo tvrditi da je svima ostalima bilo?
uglavnom, ja sam odustala nakon odslušane druge godine,. položenih 11 od odslušanih 12 predmeta i sa tada prossjekom 3,9.
odustala sam jer sam imala nekog zbog koga je to bio najbolji izbor. jer sam dobila posao koji bi mom djetetu omogućio bolji život, jer sam bila sama i sva je odgovornost bila na meni, isto mojim izborom.
i nekad se pitam jesam li pametno napravila. i sigurna sam da jesam.
ja sam bila redovan student bez plaćanja uz potporu ministarstva (sve besplatno, od knjiga, školarine, do refundiranja troškova za svaku kupljenu bilježnicu ili olovku). sve sam ispite davala u roku, slušanje svih predmeta mi je bilo pod obavezno.Citiraj:
icyoh prvotno napisa
a što me najviše tjeralo na to - duboko u meni je bio neki sram da mi ministarstvo sve plaća a da ja npr. ne "vratim uslugu" redovnim pohađanjem nastave i redovnim polaganjem ispita. ne mogu to niti objasnit, ali me bilo sram da slučajno ne padnem koji ispit. :?
i onda me jedan prof. namjerno baci na ispitu i naruči za tjedan dana, a obrazloženje mu je bilo: "kolegice, ne bacam vas jer ne znate nego da osjetite što znači biti student" :evil:
a meni sve lađe potonile, izašla plačući iz kabineta.
naravno, za tjedan dana sam položila.
meni je kod studiranja pomoglo i to što studij nisam upisala odmah nakon srednje škole već punih 8 godina kasnije kad sam se dobro iživila i kad mi je grijanje stolice i učenje bilo stvarno gušt i zadovoljstvo.