Od srca vam zelim svako dobro!
Printable View
Od srca vam zelim svako dobro!
prekrasna prića, prekrasna obitelj :heart:
Ivanas čestitam od srca draga moja i uživajte svi skupa. Tvoja priča je prekrasna
Evo još koji dan pa će biti puna dva mjeseca da je naše treće dijete s nama. Napokon je onaj mir u duši da smo svi na broju, život ide, tj. leti s troje male djece, pitaju me prijatelji i poznanici kako uspjevamo, kako se snalazimo, jel teško. Što da odgovorim, kako objasniti našu sreću, kako mi može biti teško živjeti svoj/naš san? Budem umorna ponekad al nije teško, prekrasno je.
Većina ljudi planira i kalkulira, često djeca stignu neplanirano al mislim da mi kojima nisu dosli lako, koji smo strepili da li ćemo uopće dobiti priliku biti roditelji imamo skroz drukčiji doživljaj roditeljstva.
Kad me netko pita da mi je teško s njih troje to bi bilo otprilike kao da pitaš dobitnika na lotu ( i to tri puta zaredom, jer posvojiti kod nas je ravno zgoditku na lotu) da li mu je teško brinuti i razmišljati kud će i kako potrošiti sve te novce:mrgreen:
Ponekad se još uvijek bojim da sanjam, kad razmislim o svemu ne mogu vjerovati da su moja djeca tu, sve tri duše, srećom nemam uz njih puno vremena za razmišljanje;-)
ivanas,
tek sam sada pročitala da ste dobili i treće dijete
pobjegla mi prethodna poruka :)
željela sam ti samo reći da ste i vi blagoslovljeni s djecom, i djeca s vama, jer stvarno moraš imati veliko srce i ogromnu želju i energiju do neba, da kroz birokratske zamke i šumu ludih pravila dođeš do troje djece!
Prekrasna priča, želim vam svu sreću svijeta!
Jako lijepo od tebe da si nam se javila i podijelila snama tvoje misli! Drago mi je da uživate................:-)
ivanas, prekrasno! neznam da li sam ti čestitala ranije, ali ako nisam, sad ti čestitam! sad stvarno više nemaš puno vremena za razmišljanje, ali potpuno nevažno, u moru dječjeg osmijeha i rukica! skoro pa da ti zavidim :oops:, ali i znaš na koji način! :*
A toliko željeni dječačić je konačno sa svojim roditeljima, uz bracu i seku! :zaljubljen: Piši nam novosti!!!
ivana dugo nisam bila na ovom forumu i danas isla pogledati i bome imala sam sto i viditi...odsevljena sam tim vjestima kod tebe,.drago mi je da si napokon potpuna i sretna...nadam se da uzivas barem upola koliko mi sa nasim M....on mi je srce koje kuca u meni,i mislim da bi umrla bez njega,a vjerujem da tako se i ti osicas!!!preodusevljena sam ....svaka ti cast i skidam kapu...puno put dok secemo zadrom nadam se da cu te prepoznati,da cu viditi aaa to su oni....hahahahah.pusa velika
Baš danas razmišljam kako smo brzo stekli neki svoj ritam, moj najstariji sin se toliko brzo i lako prilagodio na zjednički život da mi je to nevjerojatno, znanstvena fantastika. Puno sam čitala o posvojenju, pratila iskustva drugih obitelji, neke i upoznala, svi su imali različita iskustva u prilagodbi, a mi ništa specijalno. Volimo se, mazimo, tu i tamo svađamo, on i brat se igraju uglavnom lijepo, nekad malo poguraju, počupaju, pa kako stariji kaže idu malo "na kauč u kaznu da se ohlade".
Najsmješnije mi je što MM i ja nismo baš neki čistunci a dobijemo dijete koje uživa pospremati i čistiti. Mislila sam da je to uglavnom zbog domskog treninga gdje su uvijek morali sve pospremati, al izgleda da je to njemu i prirodno, spremi sve igračke za tren oka, divi se kako nam je lijepa kuća kad usisamo i pospremimo, uživa kad mu dam krpice i sprej pa briše po kući, pa vidi brat od njega, pa bi i seka, pa se posvađaju oni i brat tko će špricati vodu.
I što mi je još čudnije i zabavnije, obožava često pravila pa onda glumi policajca mlađem bratu i tužika ga. Mi smo prvih dana neka naša kućna pravila kao naglašeno ponavljali mlađem sinu da on to ne doživi skroz osobno, on slušao i upijao kao spužvica i nismo imali nikakvih posebnih problema, tu i tamo ispipavanja granica što je normalno.
Nismo neki strogi roditelji i nisam za krutost i previše pravila, i mislim da bi mlađeg sina ugušila na taj način, dok starijem očito pašu čvrste granice i red, to mu stvara osjećaj sigurnosti i lakše kontrolira neke svoje žute minute.
O tome kako smo postali obitelj, o biološkim roditeljima, posvojenju smo malo pričali kroz slikovnice, nekad on nešto sam pita, uglavnom jedna rečenica i gotov razgovor, pa bi ja probal prširiti malo priču, al očito on prima informacije svojim tempom. Nikad dosad ni u ljutnji nije doveo u pitanje tko smo mu mi.
U njegovoj glavici uglavnom priča ide ovako, mene je rodila mama x(zna ime biološke mame i izgleda da je se i sjeća, po nekom detalju iz opisa mi se čini), sad si ti moja mama i tata je moj tata i vi ste moja obitelj. Probala sam proširiti priču i dodati neke detalje, njemu još to nije nešto previše zanimljivo, pa jednostavno pratimo njegov interes.
:heart:Citiraj:
sad si ti moja mama i tata je moj tata i vi ste moja obitelj.
Prekrasno, čestitam :)!!!!
I ja se pridružujem čestitkama :heart:
Divno je čitati ovakve priče... nadam se da ću i ja u skorije vrijeme moći napisati jednu...
:zaljubljen:
stvarno predivna priča i predivan život! :heart:
ivanas, pa ovo je čudesno! čestitam i ja! bravo za vas!!! i ja se bacam na zvanje centara. opet!
sandrak nema druge nego zvati, ja sam punih 14 mjeseci zvala za svoje treće dijete, zadnjih mjesec dva sam znala brojeve od centra, centrala, pa kontakt osoba iz tima, pa ravnateljica, tajnica, okrenuti i 20-30 puta dok ne bi uspjela nekoga dobiti.
Znam koliko je drukčije zvati za drugo dijete, bude uvijek "pa vi već imate dijete, pa znate koliko parova bez djece čeka, pa njima dajemo prednost." Znam ja to gospođe moje i svim dobrima i upornima menju njima želim i da ga dočekaju, ali ja isto čekam SVOJU djecu i moram vas zvati i gnjaviti.
Hvala Bogu, i to je prošlo.
Priča od Shanti i njena divna novost me podsjetila kako život može biti lijep, kako sve ima svoj razlog. Baš sam rekla sinu kako će jedna teta koju mama pozna dobiti bebu i kako joj raste u trbuhu, a on pita da li i meni raste beba u trbuhu. Kažem mu da ne,da su moje bebe već rođene i sa mnom, a on kaže "pa da, ne moramo mi natrag u trbuh."
bas te volim citati!!neki dan sam te se sjetila!!I znam da je to prica o tebi i nikome drugome!Mi ti idemo na vjezbice u zadru,i kod tete Branke smo!!!I prica ona meni kako ima pre ali predivnu curicu koja je isto posvojena,slicne dijagnoze ko moj M.i prica kako je ta superzena posvojila jos jednog djecaka,i odma mi je sinilo ,to ne moze biti niko osim tebe!!!Samo sam se nasmijala!!!Lip pozdrav i uzivaj u svojoj djecici!!!
Da, i meni je spomenula jednu mamu, izgleda da si to ti.
amarie 23 aj ako ti nije problem na PP napisi kako vježbate i napredujete i kakva vam je dijagnoza, baš me zanima da usporedimo iskustva. Moja curka još nije prohodala i jako je još snižen tonus mišića pa se malo već brinem
jesam
Evo dragi moji da podijelim s vama jedan prekrasnu večer u našem životu, moje najmlađe mladunče napokon hoda onako za prave. Prohodala je prvi put u Zg prije deset dana kod fiziterapeutice u Zg ali nije htjela doma samo sa mnom, jučer se tata vratio s posla(nije ga bilo dva tjedna) i mrva od sreće zaboravila da se boji hodati i krenula prema njemu pa onda par puta između nas.
Danas opet bas neće, gleda, krene jedan korak pa se vrati nazad i onda se pustila i idućih pola sata hodala preko cijelog boravka od mame do tate i nazad. S tetrapakom pediasure mlijeka u zubima, što god joj to značilo.
Imala sam sreću vidjeti i prve korake od srednjeg sina, bas pred nama dok smo ga posjećivali, i veselili se al kad smo nju vidjeli da hoda oboma su nam suze i nevjerica bile u očima, ona naša klimava beba koja s 12 mjeseci nije ni sjedila ni puzala kako treba sad 10 mjeseci poslije sa slavodobitnim smješkom grabi na tim malim hrabrim nožicama. Imamo prve prave riječi, svaki dan stiže neka nova, famozni NE je u upotrebi već mjesec dana intenzivno:roll:, napokon listamo slikovnice i gledamo slike onako za pravo. Braća se međusobno i grle i tuku i svađaju ali ona je gospođica princeza nju samo braća cmoknu i podragaju, večeras su obojica pljeskala i vikali bravo kad je hodala, i njima je bilo čudno vidjeti ju.
Jedino me ponekad strecne oko srca kad se sjetim koliko ovakvih prekrasnih dušica čami negdje u nekom hladnom domu gdje je i ona provela prvu godinu života i gotovo odustala od njega.Još uvijek me boli onaj izgubljeni pogled kad je tek dosla i gledam ovo predivno veselo dijete puno života i veselja koje razveseljava sve oko sebe. I moje drugo dvoje djece je došlo iz doma, ali hvala Bogu drugačijeg gdje je tetama bilo stalo do njih. Žao mi je što u nekim domovima rade hladne osobe kojima nije stalo do djece već to obavljaju rutinski a postoji toliko dragih ljudi koji bi taj posao obavljali sa srcem. Znam iz iskustva da samo jedna topla teta kojoj je dijete posebno privrženo može napraviti čudo.
Ponekad pomislim kad malo ojača da odem tamo i pokažem im to dijete koje su svojevoljno bez dijagnoze liječnika htjele progasiti zaostalim i strpati u posebnu ustanovu za mentalno zaostalu djecu (da, da to je istina nažalost, doznali smo to slučajno nakon posvojenja, zato su mi bili poslije jasni oni začuđeni pogledi kad smo ju posjećiali, "jeste vi sigurni da ju želite"?) ali znam da nema smisla jer takvi ljudi imaju debelu kožu, oni ne bi promjenili svoje stavove i ponašanje.
Nisam dosad ovakve stvari pisala jer je ovo jako javan forum, al neka, mozda netko koga se to tiče pročita.
I ne dajte ako se nadete u situaciji da posvajate dijete da vas zaplase, ni sa anamnezama, ni sa prognozama, ljubav u kombinaciji sa edukacijom i stručnim tretmanom može učiniti čuda.
:-D bravo curice naša draga :klap::heart: i bravo braceki, oni joj daju još posebnu snagu :zaljubljen:
u potpunosti znam o čemu pišeš jer evo i mi smo imali bliski susret sa tim domom.. i da totalno žalosno ... ne za nas, ne za njih, nego za te male živote, te male dušice koje uz takve ljude nemaju priliku živjeti... tko zna koliko je otpisanih a da se ni ne zna :-(.. svaka ta mala ručica, nogica, guza, ličeko, trbuščić je zaslužilo da ga se ljubi i voli više od života...
Bravo malena, nisam ni sumnjala da ćeš uspjeti!!!
Ljubav ne smije biti podcjenjena, grliti, ljubiti, plakati i msijati se sa njima je potrebno i važno. Pamtim svog strogog oca kojeg sam naprosto obožavala po tome, što god se loše desiloo, što god ja skrivila, mogla sam njemu prvom reći, bez ijedne riječi pridike u tom trenutku, već samo ono kratko: "Hajde sad malo lezi, vidjet ćemo kasnije da to riješimo što bolje"
I tada dijete osjeća sigurnost, kada zna da ima nekog ko na njega pazi i ko ga voli.
Bravo principessa!!! prekrasan doživljaj, vjerujem! U mislima sam s cijelom tvojom obitelji!
Ne troši energiju na "one iz Doma", trebat će ti sad kad ti principessa počne bježati! :kiss:
Bravo za malenu !!!!!!!! Prekrasni ste!:zaljubljen:
Bravo princeza! Veliki pozdravi i jedva čekamo da upoznamo i velikog bracu :-D
Lijepo je čitati o vašoj toploj obitelji punoj ljubavi.....vi ste dokaz da ljubav čini čuda!:-)
neznam te,ali toliko ti se divim,teta B. kod koje idemo na vjezbe,s tolikim odusevljenjem prica o tebi,i tvojoj curici,da jednostavno ti se moram diviti...drago mi je za tvoju curicu...mi imamo jos jedanput poci na vjezbe i za ovu godinu je gotovo,rekli su nam da ne trebamo vise...hodamo za rukice,ali nikako da se pusti sam...samo se spusti na guzu ,jos nije siguran a ne zelim ga forsirati...jedva cekam da prohoda...zelim vam svu srecu svijeta...pusa djecici
Puno pusa za posebnu curicu i puno pusa za dobru braću!
Sjećam se današnjeg dana prije točno godinu dana, bila je subota, naša do tada mala obitelj , muz, ja i sinčić od nepune dvije godine u nepoznatom gradu posjećujemo svoju buduću kćer i seku i u pauzama dok nismo s njom hodamo okolo po tom gradu, navečer jedemo u restoranu, svira neki romski bend, sinčić pleše s njima, poslije nam prilazi jedan od njih i priča o svom unuku i djeci, i kako ne smijemo imati samo jedno dijete, jer su djeca najveća sreća u životu, a ja si mislim u sebi kako mi o tome ne odlučujemo, kako smo bili prisiljeni prepustiti se sudbini i Božjoj milosti, i kad smo joj se potpuno prepustili ona nas je već drugi put u kratko vremena dovela do još jednog anđela.
I sjećam se kako nas je taj čovjek svojim riječima kad nam je poželio sreću blagoslovio. Tada sam bila osjetila u sebi neki mir i još veće povjerenje u nešto veće od sebe, od nas.
Pusa svima!
:heart:
nekad su iskrenije želje od nekog neznanca, nego od nekog koga poznajemo cijeli život! Njegov blagoslov vam je napunio kuću smjehom i radošću, i da vam tako bude zauvijek, od sveg vam srca želim!!!
:zaljubljen:
I nama je godina dana!
Kcer je nacrtala (i napisala) sebe, brata, mamu i tatu pored kuce, a onda je okrenula stranicu i pitala "kako se pise rijec obitelj?".
Bas su neke godišnjice, nama je sutra godina dana da je kćer s nama, uzeli smo je iz doma dva dana prije prvog rođendana, bas sam sva u tim trenucima ovih dana, čini se tako blizu a opet tako daleko, kao da je prošlo puno više vremena nego samo godina. I koliko mi je nekako danas lakse sve iako ih je troje, ti prvi dani s njom su nam bili teški, ona mala, sitna, preplašena, svaki drugi obrok povrati, a sad juri po kući s braćom.
od srca sve naj naj želimo :heart::heart::heart:
Srecna godisnjica :-D:-D:-D
Sretna godišnjica!:-D