A joj, znam da je to jako teško.Citiraj:
sunašce prvotno napisa
kako je bilo onda kad si došla po nju, što su rekle tete?
Printable View
A joj, znam da je to jako teško.Citiraj:
sunašce prvotno napisa
kako je bilo onda kad si došla po nju, što su rekle tete?
Pa spavala je od 12.30-14.30,ja sam čekala od pola 2 pred vratima jer sam htjela biti tu kada se probudi.Kaže teta da je ujutro čak i povratila malo,ali da se poslije smirila,zaspala normalno i vrlo malo plakala prije spavanja kad je vidjela da tete spremačice donose krevete i da će morati spavati.Inače se lijepo igra,pleše,priča,ide na wc,kaže kad je žedna...Pitala sam tetu šta i kako dalje a ona kaže da sad kad smo krenuli sa spavanjem da ne prekidamo ritam,da bi to trebalo trajati još neko vrijeme i da će se stvari posložiti same od sebe.Ne znam,vjerojatno je žena u pravu,ali to je tako teško a ispočetka je bilo super(prvi tjedan).Inače su tete super i zadovoljna sam sa obadvije,imaju puno strpljenja,odišu mirnoćom,djeluju mi zbilja ok,samo kaj je u meni neki nemir,tuga,strah da je sve to za nju uznemirujuće...
Mi smo već i zaboravili kako je to ići u vrtić :cry: Četvrti dan smo doma i bit ćemo do kraja tjedna... Sreli smo jednu mamu i ona kaže da ih je jučer bilo samo 5 od 20 djece :(
Ja sam svog ispisala ipak. Čitava priča je otišla toliko daleko da više nije htio ni blizu meni ni kući da ga nebi odvela u vrtić. Pun nepovjerenja, imala sam osjećaj kao da je razočaran u svih nas. Svaku večer plačući zaspe zbog straha, izgubio apetit, od veselog i nasmiješenog dječaka pretvorio se u dijete koje se u čitavom danu ne nasmije nijednom..ma strašno nešto kako je vrtić djelovao na njega. Istina, nije išao dugo, samo tjedan i pol ali nisam mogla, srce mi se kidalo.
Trina, :heart: !
Ja prijavljujem drugi dan samostalni ulazak u prostoriju s tetama, uz osmijeh, uz minimalno protestiranje prije samog ulaza u zgradu vrtića. Teče treći tjedan, osobno sam prezadovoljna da smo došli do te točke.
adaptacija traje minimalno 2 tjedna.., pogotovo kada je u "tezem" obliku, moze trajati i do 3 tjedna., ali na kraju prođe.Citiraj:
Trina prvotno napisa
Mozda si malo prenaglila?
osim toga, tko kaze da i druge godine nece biti isto? sto je sigurno da ce biti, jer svi to moraju preboliti i preplakati., neki sa godinu dana, a neki sa 5 godina. Proces je isti.
zao mi je da nista izdrzali...
naša teta je rekla da adaptacija kod neke djece može trajati jaaako dugo. jučer je rekla da ništa ne brinemo, da će se do proljeća svi adaptirati :shock:Citiraj:
samamama prvotno napisa
ina33, super :D
ja čekam kako će proči danas spavanje. rekla sam tetama da se malo više potrude, jer ako shvati da ne mora spavati, da se može izvući...neće zaspati nikad. takva je, tvrdoglava ko mazga :roll:
Nama su na sastanku za male jasličarce rekli da će najvjerojatnije svi biti adaptirani do Božića, tako sam se ja nekako pripremila da će to toliko trajati...Citiraj:
puntica prvotno napisa
nije to nikakva adaptacija nego privikavanje na neumitno..klincima je to pretpostavljam strašan stres
mislim, da me se krivo ne shvati, moje dijete ide u vrtić, i sad joj je ok, prihvatila je, šta da radi kad mora
ali mi je prije neki dan pričala mama od curice iz grupe - baš smo ih onako gledale, komentirale kako su narasli, a onda mi je ona rekla da se sjeća sofi kako je bila mala, kako je sjedila na stolici, plakala i gnječila ručicama onu svoju micu (još je uvijek nosi svugdje sa sobom)...nije mi baš to trebala reći, još mi je uvijek slika u glavi mog malog nejačeta kako misli i osjeća da je napušteno
uglavnom, da više ne furam crne scenarije, navići će se oni, bit će im i lijepo kasnije...ali ako je neko dijete previše osjetljivo, a postoji druga mogućnost, treba je iskoristiti bez grižnje savjesti
i ja tako mislimCitiraj:
sofke prvotno napisa
I ja!Citiraj:
puntica prvotno napisa
Znam. Osim što bi mi to trebala jednog dana akobogda :mrgreen: biti struka, ovo mi je treća adaptacija po redu. Možda i jesam prenaglila i svjesna sam da bi se on kad tad uklopio i prestao plakati ali nisam se mogla oteti dojmu da mu ubijam duh i rušim samopouzdanje, karakter.. ne znam. Bilo je prestaršno i otkad smo izbrisali vrtić meni je srce na mjestu. A on opet mali radosni dječak.Citiraj:
samamama prvotno napisa
Evo sredina trećeg tjedna, danas je prvi put veselo ušla i sama mahnula tati pa-pa :)! Doduše, teta je bila sama, malo djece dolazi, do nekih 5-6, to su mali jasličari.
Mi smo prekjucer imali razgovor na temu da je sasvim u redu biti tuzan zbog vrtica, da i mama nekad ne voli ici na posao, da se i tata nekad ljuti sto mora ici raditi i tako ... mislim da smo je pricama kako je u vrticu lijepo i divno ustvari zbunili jer njoj je bilo lijepo i divno prvih dva tjedna ali sad nije i totalno se zbunila. Na kraju moje price je rekla 'Leila tuzna.' i naslonila se na mene uz duboki uzdah :( i sad mi se cini da joj je nekako lakse sto se 'ne mora veseliti vrticu'.
Jutros je rekla da ne zeli ici u vrtic, ja sam rekla 'znam' i krenule smo ... danas je ona umjesto mene govorila 'Mama ide posao. Tata doci poslije spavanja.' Malo je oklijevala oko ulaska u sobu, ali tete su zaista brizne i uvijek nadu nesto s cime ce je privuci, tako da je proslo bez suza.
Primjetila sam da joj jako jako fali fizicki kontakt, trazi da je puno nosimo, nocu spava skroz slijepljena uz mene ili omotana oko moje ruke ili noge, preko dana ili je na rukama ili negdje pod rukama ... MM je vec poceo komentirati da je to ono sto ljudi nazivaju 'navikla se na ruke', ali ja mislim da sam u pravu kad kazem da nadoknaduje zagrljaje koje ne dobiva u vrticu.
boji se, pile malo, dok ne stekne sigurnost da će mama ipak svaki dan doći po nju u vrtić
Prvo bih htjela izraziti žaljenje ukidanjem teme Prilagodba s 1.om godinom, jer iz postova vidim da djeca s 2 ili 3 godine ipak mogu na drugi način pokazati svoje reakcije nego oni s 1 godinom (npr. reći nešto) - no, dobro.
Prije nego što išta napišem - kucnut ću u drvo, jer je naš prvi dan prošao OK, ali čitajući postove vidim da se tijekom razdoblja prilagodbe (u 2-3 tjedna) to može mijenjati - kako ste napisale - zbog zasićenja igračkama ili zato što shvaćaju da ih ostavljamo, pa sam oprezna i idem korak po korak.
Mojoj ribici je s nepunih 14 mjeseci danas bio prvi dan. U vrtić smo ušli svi troje MM, 'ljubav najveća' i ja. U sobi je bilo još dvoje djece. Presvukli smo se. Dječaci su počeli plakati kada smo ušli. Teta je rekla da je to normalno, da tako uvijek reagiraju kada vide da su druga djeca s roditeljima. Naš sin nije plakao, držeći se za moju ručicu prošli smo 2-3 igračke, ja sam ostala kratko, 10tak minuta, jer će MM ići s njim na prilagodbu (a ja ću vjerojatno biti samo zadnja 2 dana, ako još bude bilo potrebno). Mahnula sam mu i rekla pa-pa, ali nije posebno reagirao (Naime, to s mahanjem i odlascima radim već cca 2 mjeseca, tj. od kada sam počela raditi, a on je ostajao doma s tetkom, bakom ili MM, pa mu taj dio vjerojatno nije nov.)
MM mi je rekao da je prema savjetu tete ostavio sina 15 minuta samoga, a kada se vratio on se igrao igračkama i s nekom djevojčicom (dobro zvuči - samo da potraje), a ukupno je ostao cca 1 sat.
Tetu sam upoznala već na prvom - uvodnom sastanku i čini mi se OK, nasmijana je i opuštena i čini se da voli djecu. A drugu (stariju) tetu još nisam vidjela.
Inače, na brzinu sam vidjela prostor - i prvo što mi je upalo u oči je prevelik broj igračaka (kao da sam ušla u trgovinu igračkama), ali iskreno trenutno mi je taj dio manje važan - važno mi je da on bude zadovoljan i sretan. I samo razmišljam - ide tamo da se igra s igračkama i drugom djecom (iako sam čula da je za ovo drugo još rano za dob od 1 godine).
Nadam se najboljem i nastojim razmišljati pozitivno ...
Da ne bude skroz idila, danas sam ja morala ići po nju i rasplakala se kad me ugledala, ali to je vjerojatno zato jer je naučila da ju kupi baka plus onaj moment ja iza vrata, vrata nas dijele. Vrlo brzo se smirila, mahila tetama pa-pa i još se u pretprostoru htjela igrati s malim umivaonicima i veselo je kroz hodnike komentirala slike na zidu. Kad sam došla po nju oko 11.30 ostala dječica su nanala, a vidim da je i ona bila blizu, ležala je na jednom malom kauču. Vidim da je taj prostor sve više "njen" i da je u njemu sve sigurnija.
Kod nas je prva tri dana bilo super, otišla je sama u sobu, nije se ni okrenula za mnom. Četvrti dan je plakala kad sam je ostavila, ali kaže teta da ju je malo nosala i da se jako brzo umirila. Onda je dva dana bila doma zbog viroze. Uglavnom, svako jutro malo plače kod odvajanja, ali je teta vrlo brzo umiri i onda je sve super. Dok ne dođe ručak. Neće jesti i plače kad je teta nagovara da nešto pojede. (Inače općenito ne voli jesti i to sam teti rekla još prvi dan.) Teta je sad od toga napravila problem jer ako ne jede ručak, ne mogu je ostavljati na spavanju. S jedne strane kužim tetu jer, ako ne jede, probudit će se vrlo brzo i plakati pa će razbuditi ostalu djecu. Međutim, što da ja radim? Moram se vratiti na posao i ne mogu dolaziti po nju već u 11 i 15, kad je gotov ručak u jaslicama.
Joj, laumi, nemam savjeta... Vidim da i naši idu spavati u 11.30 i da ih mi remetimo ako ne dođemo po curicu oko 11.15. (mi smo na pola vremena). Je li curica ne pojede baš ništa ili je tetina procjena da je pojela malo? Kako ti misliš da će to ići - je li stvar u tome da se teta treba prilagoditi njenim količinama, je li misliš da će curica prihvatiti to da je teta hrani. Mislim da je mojoj trebalo neka 2-3 dana da prihvati papanje, ali nema s tim problema...
ina33, curica ne pojede baš ništa. Ali to se i doma zna dešavati, ima faze kad po tjedan dana ne jede gotovo ništa osim cice. Pa onda neko vrijeme lijepo jede - malo, ali ipak jede pa onda opet nekoliko dana ne i tako. Pedijatar kaže da je to ok, ona dobiva na težini, ali vrlo malo. Ima dvije godine i 11 700 g. Inače, jede potpuno samostalno već godinu dana, čak i juhe, bez prolijevanja. Ne voli da je drugi hrane, voli jesti sama, ali kad neće, neće i mogu se slikati. Ne znam kako će to ići, možda je i odbijanje ručka njezin način protesta. Uglavnom, danas mi je rekla da će sutra ići u "vutić" i da će papati "jucak". Budemo vidjeli...
Sretno :heart:! nemam iskustva sa cicanjem i može li biti dovoljno cika prije vrtića i nakon, a da ne pojede baš ništa u vrtiću, ali vjerojatno će propapati za dan-dva, makar nešto malo, a ti teti naglasi da i doma ne papa puno i da OK funkcionira...
Naglašavam to teti svaki dan, ali ona mi govori da to po njezinom mišljenju nije normalno ni prihvatljivo. I što sad - dijete koje nema posebnih problema s adaptacijom ne može ostati dulje od 11 i 15 jer ne jede?! Teta je ne želi čak ni probati ostaviti na spavanju. Kako će onda malena shvatiti da mora jesti ručak jer će inače gladna ići na spavanje, a nema cice u blizini? Ništa, u ponedjeljak ću zamoliti tetu da je ostavimo na spavanju, a ja ću se motati u blizini vrtića pa ako ne bude mogla zaspati, uzet ću je doma.
teta se nema pravo tako ponašati i vi se trebate malo oštrije postaviti prema njoj...
To sam i ja mislila. Hvala Bogu pa na poslu imaju razumijevanja, ali ja više stvarno ne mogu raditi doma (što radim već godinu i pol) - nemam mira ni koncentracije, a rokove treba stizati.
tako sam i ja napravila prvi put kad je ostala spavati. teta me nazvala nakon 15 minuta da M. ne žali spavati i da ometa drugu djecu i nek dođem po nju.Citiraj:
laumi prvotno napisa
idući dan rekla sam teti da mi je žao ali moram na posao i da ne mogu dežurati oko vrtića svaki dan. teta je rekla da je M. super, jako poslušna, dobra, ne plače, ne radi probleme ali ne želi spavati. oči joj se sklapaju a ona se ne da. i da ona ne zna kako da je uspava. rekla sam joj da znam da mi je dijete tvrdoglavo ko mazga ali da joj mora pokazati da je tvrdoglavija od nje jer inače neće nikad zaspati (iako ima samo 19 mjeseci, ona može bez problema cijeli dan biti budna :roll: ). idući dan je prespavala. vrištala je, ali su je tete na kraju uspjele uvjeriti a treba spavati. to je bilo jučer
danas: :(
Sve je bilo super dok nije došao ručak. valjda je shvatila da nakon ručka dolazi spavanje pa nije htjela jesti (valjda je mislila da neće morati ni spavati :roll: ). nije pojela NIŠTA. tete su je pokušale uspavati ali se ona derala ko luda, i tako 40 minuta. bacala se izvodila bijesne gliste, dvaput je udarila nosom u krevet (ima 2 modrice na nosu) i na kraju zaspala...
čekamo kako će proći sutrašnji dan
Cure, ima li tko približno ovakav slučaj? Dakle, Goran ima 3 god. i 10 mj. i krenuo je ove godine u vrtić a do sada ga je čuvala teta u svom domu zajedno sa još sedmero djece.. Prva četiri dana je bilo ok, nije bilo suza ni problema...Problemi su se javili tek kada je trebalo krenuti sa spavanjem..On u vrtiću zaspi ali čim dođemo doma kreće tortura u stilu: "ja ne bih spavao, ni odmarao, ni ležao" ili "tata, reci teti da ja neću spavati, ni odmarati, ni ležati" ili "tata, ali ona me ipak stavlja spavati" i onda suze, molbe, nagovaranja i tako sve do večeri i onda nastavak odmah ujutro prije vrtića...Toliko je opterećen tim spavanjem da je to grozno...Mi smo pred slomom živaca...Izgubio je uobičajenu živost, razdražljiv je i stalno misli o tome, ali sve dok je s nama... Čim ga povremeno popodne odvedemo kod bake sve je super...Tete kažu da je to normalno, da on pokušava na sve moguće načine postići ono što želi i da budemo strpljivi...Inače, u vrtiću je super, jede i spava iako joj u par navrata naglasi da on neće odmarati...Rekle su da se držimo stava da u vrtiću sve dogovara s tetama a doma s nama...Pretpostavljam i nadam se da će to sve brzo proći jer su nam zajednička popodneva koma ali bilo bi mi lakše kad bih znala da je još netko o takvoj situaciji...I još da kažem, ni sama nisam znala da mi je dijete toliko uporno i ustrajno...
laumi stav tete da ne zeli djete staviti na spavanje ako nije rucao/la je od obje tete ili samo jedne?
iskreno malo mi je cudna ta prica ne zelimo je staviti spavati jer nije jela. po meni plavooka ljepotica nije glupa i vrlo brzo ce skuziti, nisam jela mama ce doci po mene. pa ne bi ni ja jela da znam da mogu ici s posla u 11.15 ako sam gladna ;) .
osim toga rekla si teti kako je teska s jelom. i ne kuzim zasto ona ima takav stav. mozda da se pozoves na ovo gore sto sam rekla i da joj objasnis da moras ici raditi.
i jos jedno pitanjce ona je u isto vrticu kao i M. i L. (znam da ona nije vise tamo). mozda da pitas i M. tetu sta misl sta bi bilo najbolje napraviti.
meni su BCove tete jako puno pomogle u adaptaciji. BC i jos jedna curica iz grupe imaju sestr/brata u istoj grupi. oni kad idu van obavezno dodju se javiti setrama/braci zajedno s svojim tetama. problem je sad kod nas da male jos ne puste van zbog adaptacije, pa ova poludi kad vidi BC-a da je u pjescaniku ispred njenog nosa. to ju najvise smeta, ali kad ih puste van BC se s njom igra, cak ju je i vozio jedan dan na biciklu :zaljubljen: pravi je stariji brat.
inace citam temu ali se nisam javljala. kod nas adaptacije ide rekla bi po knjizi. prvi dan koma, drugi dan bolje. treci dan shvatila je da je to nesto sto se mora. i sad ide bez frke. spava. ali ima svoje proteste. ovaj tjedan je havata tuga i onda se rastuzi. zna reci danas sam ti plakala, da znas. i onda je zagrilim i uvijek kazem ali mama ce uvijek po tebe doci. da li sam ikad BC-a ostavila u vrticu da ga nisam doma dovela poslije posla. neeeeeeeeeee, pa zasto bi tebe ostavila tamo kad mi je puno draze da me ti mazis doma. i mazi me non stop :saint: .
s njom mi se adaptacija cini laganom, jer BC se jako tesko adaptirao. danas ima prijatelje u vrticu i to je ono sto ga drzi da zeli otici tamo.
UF KOD NAS PREOKRET
nakon odlicnog prihvacanja tete i vrtica, odprilike u ovo doba pocinje sve vise djece ostajati cijeli dan i to po prvi puta ( znaci, za njih adaptacija tek pocinje u pravom smislu te rijeci ).. e sad, teta vise nema vremena za njega jer smiruje ostalu djecu, nema vremena odgovoriti niti pomaziti kao prije.. a moje emotivno dijete to prilicno osobno shvaca., pa im se tako jucer u 2 navrata popiskio u gace, a i doma je po noci poceo piskiti u krevet..
sigurno se malo i prehladio pa je potaknuto i sa time, međutim, u zadnjih 5 noci, samo se jednu noc NIJE popiskio.. Malo sam zabrinuta sada. One inace kazu da je on stvarno dobar, ali da se na njemu vidi da je strasno emotivan..
Nisam pametna sto da radim.. nadam se da ce ovaj mjese prici sto prije, da ce se druga djeca sto prije adaptirati i da ce vrtic napokon poceti funkcionirati u prvom odgojno-obrazovnom smislu, jer se za sada jos sve svodi na "izdrzavanje" dana.
bas me to rastuzilo :(
Danas je jela, šta jela - pojela cijeli ručak. Teta super zadovoljna, kaže da će u utorak ostati na spavanju.
spajka, sve što kažeš stoji, i meni je bed da mala ne skuži da ni ne mora jesti jer ću je ja nakon ručka pokupiti.
Ne znam koji je stav druge tete (osim da je puno smirenija od ove prve), pričat ćemo u utorak, kad prvi put ostane na spavanju.
Prvo ćemo pokušati na lijep način objasniti da ja stvarno moram ići raditi i da ona mora barem pokušati spavati, bez obzira na to je li jela ili nije. Nakon toga ću se malo oštrije postaviti.
Pričala sam danas i s nekim drugim jasličkim tetama, kažu da svaka teta ima svoj način rada, ali su se složile da nije pametno dijete ne ostavljati na spavanju samo zato što ne pojede ručak jer će se tako naviknuti.
Ma, ja mislim da će ipak biti sve ok, ovo danas što je jela me ispunilo optimizmom. Jučer navečer mi je rekla da će ići u vrtić i da će papati. I danas je teta rekla da je jednom dečkiću kraj sebe dok su jeli govorila: "Vidis, ja papam i ne placem!" Izgleda da je pametna glavica skužila. A inače je sve ok, ujutro malo zaplače pa se brzo smiri i lijepo se igra i druži s djecom.
samamama, vjerujem da ti je teško, ali isto tako vjerujem da će se tvoj dečkić naviknuti na situaciju. I ja sam se pripremila na to da se mala vrati u pelene u najgorem slučaju (ipak nije). To su sve načini njihova iskazivanja tuge i protesta. Vjerujem da će sve biti bolje za mjesec-dva, toliko im otprilike većini treba pa da grupa normalno profunkcionira.
neee.. o vracanju u pelene ne zelim ni misliti., skinuli smo ih prije pola godine :/ , i po danu i po noci
2. dan (svi ostali ste vjerojatno već puno ispred nas)
Naš sin je ostao u vrtiću sam (bez nas roditelja) oko 1.5 sat. Kaže MM da ga je teta potjerala kada ga je doveo; ovo 'potjerala' mi se ne sviđa, ali nadam se da je to bilo u pozitivnom smislu - pitat ću detaljnije kad dođem doma. Teško mi je 'osjetiti' cijelu atmosferu, kada nisam tamo, a od muških se baš ne može puno 'izvući'. Osim toga, ni meni ništa ne bi značilo da ga samo odvedem i dovedem, ako ne vidim što se događa unutra, a nitko mi puno ne govori.
Uglavnom, kada je MM došao po njega, oko 10.30h, sin je spavao na jednoj teti, nije jeo (doručkovao je doma), kažu da se igrao.
Čudno mi je da je tako rano zaspao (uglavnom je budan od 7.30-12, nekad više, nekad manje), ali s obzirom na nove okolnosti sve je moguće.
Unatoč tome što je spavao dali su ga MM da ga nosi doma uz objašnjenje da se u vrtiću ide na spavanje kasnije. On ih je pitao da li može ostati duže, tj. dok se ne probudi, ali nisu dali. I naravno, kada ga je MM uzeo - probudio se i bio je nervozan sve dok nije ponovo zaspao, oko 13 sati. Pokušavam razumjeti njihovu potrebu da se drže ritma i forme, ali mi zbilja nije jasno da uspavano dijete nisu mogli ostaviti još 1/2 sata ili 1 sat dok se ne probudi. MM je rekao da će ih u ponedjeljak pitati da li sin može kod njih ostati dok se ne probudi. Dodatno, danas je u grupi bilo ukupno 4-5 djece, znači ne puno. No dobro. Njegovu nervozu zbog nespavanja mogu prihvatiti, ali teško da ću prihvatiti ako se bude postupalo tako da se doprinese njegovoj eventualnoj tuzi.
Nastavljamo u ponedjeljak, dan po dan ...
Ne kažem da je to kod vas slučaj, ali kod nas je bio sličan problem sa spavanjem prošle godine kad je tek krenuo u jaslice i kasnije se ispostavilo da ga je teta držala na silu na ležaljci, da se ne bi ustajao. To je bilo kratko, možda dva dana, a onda smo promijenili vrtić (tad još i nismo znali što je bilo, T. je to rekao dva mjeseca kasnije). U novom vrtiću je sa spavanjem bila drama, ali ogromna, tete su mi tvrdile da on neće moći uopće ići u vrti. Onda smo pregovarali i uspjeli se dogovoriti da mu uopće ne spominju spavanje. Bez oblačenja piđamice, bez nagovaranja da legne, jednostavno mu dati do znanja da ne mora spavati. Prvi tjedan je bio budan i kasnije se sve unormalilo. On i danas često spominje da neće spavati, to je njegova obrana, jednako kao što je nekoj djeci jelo, ali teta kaže da zaspi uglavnom prije nego krene priča :)Citiraj:
Goranova Ma prvotno napisa
Dakle, sugerirala bih da se pokuša dogovoriti s tetama da se spavanje ne forsira. Taj tjedan kad on nije spavao kući smo ga stavljali u krevet u 6 popodne jer je bio histeričan tako da se definitivno nije radilo o tome da njemu spavanje ne treba ili da je to navika koja bi se mogla zadržati. Nama je išlo na ruku što je krenuo malo kasnije pa su se tete mogle posebno njime baviti.
Balarosa, hvala ti na odgovoru...Tek sad reagiram jer ovih dana nikako nisam stigla...Evo, kod nas se stanje malo sredilo...još tu i tamo pita zašto ga tete stave spavati ako smo se dogovorili da ne... Kod nas u vrtiću je takav sistem da djeca koja ne spavaju moraju barem ležati jer imaju premalo prostora...No njega ni to nije zadovoljavalo jer je on jednostavno odbijao sve što ima veze s krevetom... Sad je izgleda počeo shvaćati da ukoliko spava u vrtiću ima cijelo popodne za igru i razne aktivnosti umjesto da mora doma spavati...
Goranova Ma, pametne su oni glavice!
Ja moram priznati da je ovo naše navikavanje prošlo puno bolje od mojih očekivanja. A i puno bolje od tetinih očekivanja - kad sam im rekla da E. još sisa, pomislile su da će biti velikih problema s prilagodbom, naročito sa spavanjem.
Danas je prvi put spavala u vrtiću. Zaspala bez problema (a doma ne može bez cice :/ ) i spavala nekih dva sata. I jede, krasno jede, puno bolje nego doma.
A kad smo doma, stalno bi cicala, ne da se u svoj krevetić, nego spava s nama i više brlja nego što jede.
Izgleda da je bila totalno spremna za promjenu.
3. i 4. dan
Naša mrvica je ostala cca 2 sata u vrtiću.
Prilikom ostavljanja je kratko plakao, a zatim se zaigrao, a i kada je vidio MM malo je plakao. Važno je da je poslije, tijekom dana, OK, jer strepim da ne bi bio loše raspoložen zbog toga što ga ostavljamo u vrtiću.
Kažu tete da se igra s nekim medvjedićem; danas je jeo neko varivo (cca 5 žlica, dok MM nije došao).
Puna sam optimizma i racionalno znam da će s njim biti sve OK, ali kako je već neko prije naveo - vjerojatno mi - roditelji teže prolazimo tu prilagodbu (pa tako i ja) nego oni.
Sretno svima,
Ja samo znam da mi je današnji dan bio tako dug bez nje... Nikad nismo bile odvojene dulje od par sati.
5. dan
Kažu tete da sada dolazi najteži dio (ako sam dobro shvatila - općenito, za svu djecu), te da naša mrvica traži da ga se nosi.
Inače, naša mrvica je poslije vrtića OK, a o tome što se događa u vrtiću ne govore puno, tj. nisam u direktnom kontaktu s tetom, a iz MM informacija ne uspijevam dobiti 'osjećaj' za događaje.
Interesira me
- da li ste i nakon koliko dana od polaska u vrtić bili pozvani na roditeljski sastanak i kako je to izgledalo (da li su roditelji međusobno razgovarali ili su vam samo iz vrtića dali informacije)
- na koji način, koliko i s kim komunicirate u vrtiću (npr. prilikom ostavljanja i uzimanja djeteta/telefonski/e-mailom, cca 5 min, s tetom/pedagogicom/psihologicom).
Ova pitanja možda nisu direktno povezana s prilagodbom, ali su njen sastavni dio, jer i o našoj komunikaciji s vrtićem ovisi kako ćemo mi (a indirektno preko nas i dijete) nositi s prilagodbom.
Pitam, jer MM vodi našu mrvicu u vrtić, pa sam uskraćena za osobno uvjeravanje u cijelu situaciju. Sljedeći tj. planiram otići razgovarati s tetom kada bude dežurna.
Imat ćemo sastanak u 10. mjesecu, imali smo i jedan roditeljski 2 dana nakon što smo krenuli, s tetama smo samo kratko komunicirali, dobili mobitele, ja čekam taj sastanak u 10. da pitam kako im se čini da prilagodba mojoj curi ide, bili su kratko rekli da je ona super i čvrsta, ali nisam ja to sto posto sigurna.
Ina, hvala. Ima li još netko iskustvo s komunikacijom s vrtićem u periodu prilagodbe.
6. dan
Kaže MM da mrvica malo plače prilikom ostavljanja, a nešto više kada se dođe po njega. Ja pokušavam 'izvući' iz njega kakvo je to plakanje; kaže MM više negodovanje (teško je 'osjetiti' na daljinu). Važnije mi je kako je dok nas nema (u tome prostoru), a tete kažu da se hoće nositi i da se neće sam igrati i da je to normalno. MM im je rekao da doma u pravilu ne traži da ga se nosi (možda samo na kratko i uglavnom zato što se voli penjati/biti na visini) i da se (ali zaista) sam (dugo) zna igrati, a oni su rekli da je u vrtiću to drugačije. Da li ste i vi imali takvu situaciju? Zaista ne očekujem čuda prve dane i kako mi je jedna kolegica rekla - bilo bi nenormalno da ne reagiraju, ali mi je opet neobično da ga tolika količina igračaka (za moj pojam prevelika) ne uspijeva zainteresirati (osim toga, ipak je tamo (još uvijek) relativno kratko - 2.5 sata, pa bi trebao 'iskoristiti' druge igračke). Inače, danas je pojeo sve varivo i kolač.
Nastavljamo dalje ...