Moji "recepti" su ovakvi:
Radim ga u staklenkama od zimnice, uvijek nastane gusti kefir, kao čvrsti jogurt i jede se žlicom.
Navečer u jednu staklenku stavim jednu gljivušu i poklopim.
Ako je domaće mlijeko, ili Veronika, već sutra popodne vidim da se kefir stvrdnuo, ne mućka se nimalo, vidi se i kroz staklenku sa strane da se počinju nazirati "mini mjehurići" u njemu.
Čim ih spazim, gotovo je, ide u hladnjak.
Ne dozvoljavam da se previše namnože ti "mjehurići" jer se kod previše kiseljenja kefir razvodni.
Odmah ga stavljam u fridž da se hladi jer mi topli nije ukusan.
Kad se ohladi, vadim gljivu (zrnca) plastičnom žlicom i prebacujem ih u drugu staklenku, u nju dolijevam novo mlijeko i ostavljam za idući dan.
Glijiva običo bude na vrhu, tek nekad padne na dno.
Uopće ju ne ispirem svaki put kroz cjedilo, tek jednm tjedno.
Kad je mlijeko nije domaće ili je s manje masti, duže mu treba da se ukiseli. S trajnim pak najduže, to je ionako bezveze, žali Bože, baš se kuži kako ga gljive ne vole.
Ako je na toplijem mjestu, kefir brže nastane, i obrnuto.
U prosjeku je to 24 sata.
Sa sirovim, domaćim mlijekom ide još i brže i u njemu se najbolje množe.