ma nije, dajCitiraj:
sirius prvotno napisa
roditelj ne mora spavati u bolnici, to stoji, ali mora dobiti papir od bolnice u kojemu piše da je u dnevnom smještaju s djetetom (ili kako to već napišu). Ako to nema, ne može otvoriti bolovanje
Printable View
ma nije, dajCitiraj:
sirius prvotno napisa
roditelj ne mora spavati u bolnici, to stoji, ali mora dobiti papir od bolnice u kojemu piše da je u dnevnom smještaju s djetetom (ili kako to već napišu). Ako to nema, ne može otvoriti bolovanje
Mislim da to nije točno. Barem nije točno po mom kadrovskom odjelu, mojoj liječnici opće prakse, iako se pedijatrica oduvijek iščuđavala i pisala bolovanje, a ja sam se iščuđavala pak njoj - kako to da liječnica opće prakse i pedijatrica imaju drugo mišljenje o istom problemu, u zdravstvenom sustavu ne jedne Amerike, nego jedne državice od 4 milijuna ljudi. Po iskustvima ljudi iz moje firme, nitko nije dobio bolovanje od svoje opće prakse dok je dijete na bolničkomk liječenju. Djeca su bila na Srebrenjaku, Klaićevoj, Rebru itd. Radilo se o djeci ispod 5 godina.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Moja je bila na Srebrenjaku, znači, imaju dnevnu, imala je ispod 5 godina, hospitalizirana 10 dana. Nisam to izvela preko bolovanja na dijete, nego preko trikova the Croatian way, malo odlazila na posao, malo smo se izmjenjivali itd.. Opća dr. mi je rekla - Vi znate, naravno, da za to ne možete dobiti bolovanje? Svaki put.
A bili smo: na Srebrenjaku 10 dana (opstrukcija, imaju dnevni boravak), u Vinogaradskoj u dva navrata po 3 dana (operacija mandula, komplikacija operacije mandula s krvarenjem, nemaju dnevni boravak, ali roditelji mogu i to se očekuje normalno boraviti svaki dan po par sati), na Rebru na obradi po pola dana, u dnevnoj bolnici na Rebru na obradi po raznim odjelima, Srebrenjak razni odjeli, Vinogradska dnevna za hemato obradu itd.
Uvijek su mi sestra i opća praksa govorile da ne mogu dobiti bolovanje za dijete za to, da je zakonodavstvo usklađeno. Isto su govorile i mojim kolegicama (druge doktorice opće prakse).
Da su mi rekle da mogu dobiti papir - pitala bih taj papir. Pretpostalvjam da bi mi na Srebrenjaku dali taj papir? Ili je to kvaka22 da nitko ne spominje taj papir, pa hush-hush. Isto tako i sve te moje kolegice čija su djeca operiravana po Klaićevoj itd.
Točno je 100%. Budem ti kopirala link.
pedijatar piše uputnicu za dnevni smještaj, odjeli liječnik daje potvrdu, tvoja opća praksa otvara bolovanje .
Ako vam opća praksa ne otvori bolovanje tražite da nazove HZZO , te da pita da li imate pravo na bolovanje .
http://www.hzzo-net.hr/03_01_13.php
citaj : dnevni smještaj uz dijete
uvijek ih mogu zavezati:mrgreen:Citiraj:
ina33 prvotno napisa
U tih godinu dana što smo mi bili u bolnici, troje djece je palo iz tih kreveta unatoč podignutim ručkama, (jedan je dečkić čak razbio glavu), skupa sa svim pumpama, braunilama i kateterima koji su bili na njima. Jednostavno djeci koja se osjećaju bolje dosadi ležanje i onda hodaju i skaču po krevetima, a kako smiriti malo dijete koje je stvoreno za igranje i skakanje po vanka, a osuđeno na ležanje u krevetu?Citiraj:
Tiziana prvotno napisa
Tako da nije baš sve crnobijelo.. I opet kažem, ne sviđa mi se vezanje, više mi se sviđaju te plastične spravice za mobiliziranje ruku.
E pa da Mamice, odgovor na taj problem je jedan roditelj uz hospitalizirano dijete. I to bas hosptalizirati i roditelja i zna se onda da je on odgovoran za njega. Uopce ne razumijem tko brine o toj djeci ako su sami? Jel onda bar po sestra u svakoj sobi?
Tiziana, u dva slučaja je roditelj bio uz njih. Po danu se može biti uz djecu, po jedan roditelj. Ja znam da sam ja svoje dijete nekada jedva smirivala i da me je bilo strah da će ispasti iz kreveta. To je trenutak - oni skaču ko zečevi, ti se okreneš pospremiti ormarić/uzeti pelenu/baciti nešto u smeće i hop, ode dijete.
I da, sestre su tu, ali one neprestano jure od posla, tako da roditelji zajednički s njima brinu o djeci.
U bolnici gdje smo mi bile, pravilo je bilo da stranica krevetica mora biti obavezno zatvorena ako roditelj ne sjedi uz njega. Obavezno. Nikad nisam vidjela da je netko pao. Isto tako djeca su mogla van iz krevetica čim su imala potrebu za tim. Ubacili bi bocu kisika, infuziju u kosaru od kolica , i roditelji su mogli voziti dijete izvan sobe po hodniku .Jedino u slučaju da je dijete trebalo izolaciju tada nisu smjeli .Citiraj:
*mamica* prvotno napisa
Sirius, u pravilu je i nama trebalo biti dopušteno da dijete može hodati zajedno sa kisikom, infuzijama i sl., odnosno to je i praksa u drugim bolnicama, čak i u BiH, Sloveniji.. ali kod nas nipošto. Ni u ludilu to nismo smjeli. Mojoj malenoj su dva puta mišići atrofirali od ležanja i morala je ponovo "učiti" hodati. Zato mi je bio i draži taj period skakanja do ludila, iako je bio fizički strašno zahtjevan (za mene) od straha da si ne pogazi cjevčice i da ne ispadne iz krevetića, unatoč podignutim stranicama. I sestre su čak tada ludile s njom, smijale su se kako svakodnevno prevali dooobru kilometražu po krevetu.
To je strašno. Psihički neizdrzivo i fizički loše. Tamo gdje smo mi bili djecu tjeraju da izradu iz kreveta i hodaju nakon operacije. Moja je još i na intenzivnoj mogla probati hodati kad je pokazala interes da stane na noge.Citiraj:
*mamica* prvotno napisa
Nepotrebna trauma, nepotrebna patnja je ono sto mene rastuzuje. Sa bolesti se mogu nositi, sa sistemom koji nema razumijevanja puno teze. :(
:-o:-o:-o
Pa i u zatvoru imaju pravo na setnju dva sata dnevno!
Ja ih s jedne strane pokušavam razumjeti jer uvjeti su grozni, hodnik se dijeli zajedno sa jedinicom intezivne njege tako da nikad ne znaš kada će projuriti hitno kola s nekim djetetom, a onda bi ta djeca smetala, sobe su premalene i za krevetiće i stolice, kamoli da se može hodati po njima, osoblja je premalo, premoreni su, a daju sve od sebe, i kao ljudi i kao zaposlenici.
Ali s druge strane, boli te patnja tvog djeteta, jer ono je malo, ne razumije, ne zna, ono stradava zbog takvih uvjeta. I nama roditeljima je bilo neizdrživo, a kamoli toj jadnoj dječici koja su najveći teret ponijela na svojim leđima.
E pa to je našoj djeci bio (i ostao) pusti sanak. I ministarstvo i pravobraniteljica i su upoznati s takvim stanjem i nitko ništa ne čini, već godinama.Citiraj:
Tiziana prvotno napisa
Evo, ja sam 7 dana uz starije dijete provela na drvenoj stolici, zahvalna do neba na istoj. Zadnjih dana spavala pd do, bez problema, na svasta se čovjek privikne. S malom sam bila u apartmanu, imala je infuziju, ali smo skupa spavale na kaucu, nisam mogla vjerovat da mi uopce nisu prigovarali. Na moje trazenje potvrde doktorica se jako zacudila, ja sam joj gotpvo izdiktirala sto treba napisati, bolovanje s dobila. To je bilo pred 3,5 god.
da, to je tragedija. Potpuno neadekvatni dječji odjeli. A sagrađeni nedavno, dok je na snazi već bio pravilnik koji obećava određena prava građani su odjeli koji ih niti djelomično ne mogu ispuniti. Strašno je to. Znam sve. I uopće nemam ideju kako da se stvari pomaknu na bolje.Citiraj:
*mamica* prvotno napisa
I znam da ministarstva razna , i pravobraniteljica znaju sve, ali i dalje ne shvaćaju ništa . I dalje se planiraju graditi neadekvatni odjeli i za sadašnji trenutak, a kamoli za deset godina.
Ajme meni, crni humor.Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Sirius, hvala, pretpostavljam da je od "mojih" bolnica Srebrenjak kvalificira za to, jer je on jedini predviđao boravak roditelja od 10-18 h, tj. imao taj dnevni, roditelji su tamo masovno boravili, imao je kauče i cijelu infrastrukturu. Nemam pojma zašto liječnici opće prakse tumače da "nemamo pravo". Mislim, nitko od nije srca kamena, barem kako sam pričala s ljudima, ali ne pada im na pamet ta priča, nego se ljudi drugačije snazale.
Kako bi taj hodogram onda trebao ići? Dijete je u bolnici, odjelni liječnik izda potvrdu o tome, nosim tu potvrdu svom dr. opće prakse i on otvara bolovanje za dijete, jesam to dobro skužila?
Doduše, još malo pa dijete preko 5 godina.
Pedijatar daje uputnicu, odjeli liječnik preporuku, opća praksa na otvara bolovanjem ( sa papirom od pedijatra kao za bolovanje kad je dijete doma). Srebrnjak mislim jedini u zg , daje i obrok u tom smještaju ( ako se dođe sa upitnicom, barem je tako bilo prije nekog vremena). Inače dnevni smještaj nije vremenski definiran, pa nitko ne provjerava da li odjel dozvoljava boravak 7 ili 12 sati, ali bez obzira na to ima se pravo na bolovanje u oba slučaja ( ako je dijete ispod 5 godina).
Hvala, za par tjedana mi se više neće pikat, ali da si rastumačim prošlost je korisno. Što je s ovima preko 5? Kako sustav kaže, odn. poziv na neka općenita prava i humanost, pa ako upali?Citiraj:
sirius prvotno napisa
Inače, kad smo to bili 10 dana na Srebrenjaku (pred skoro 3 godine), svi su roditelji boravili barem od 10-18, osim za neku djecu izvan ZG-a, ali mislim da sam samo jednom vidjela jednog da jede, jednu mamu, da je dobila obrok... znači, jedina je ta je išla po tom sustavu "papiri za dnevni" (ako mogu po tome zaključiti), ostali su bili, pretpostavljam snalaženje đir. Ne kužim kako to nitko ne zna.... nego izolirani "otoci".
I tako, naš slučaj prošao... Na kraju sretno, jer dijete nema nikakve traume, ni loša sjećanja. Ono što je nama roditeljima najbitnije. Nije izgubio povjerenje u nas, niti stvorio otpor prema bolnici i osoblju.
Dobro smo ga pripremili, opisali do u najsitnije detalje što će se sve događati i sve obrazložili. On je sa svojih pet godina sve i predobro razumio i prihvatio :-). Jedino mu nismo rekli da ga taj cijeli dan nećemo posjetiti jer za to stvarno nismo imali nikakvo logično objašnjenje. Ništa što bi bilo shvatljivo i prihvatljivo odraslom čovjeku, a kamoli djetetu. Pa smo eto, prošli glavom kroz zid. I opet bi!
Nismo imali podršku uže rodbine i roditelja, osim moje mame, koja je teta u vrtiću i moje sestre koja radi u toj bolnici. Šogorica mi je rekla da se ponašamo ko razmažena djeca, a svekrva je sve to doživjela kao veliku sramotu za nas. A eto, u maloj sredini poput naše nedopustivo je zamjeriti se doktoru ili svećeniku.
Sada ću pisati pisma na sve adrese. Znam da ja jedna vjerojatno neću nešto promijeniti, ali barem ću pokušati.
Vaši postovi mi jako dobro dođu kao inspiracija :-)
I kad vas čitam sa svim vašim iskustvima dobrim i lošim, osjećam da možda previše dramim za ovo svoje. Ali, slažemo se svi da je i jedan dan previše za dijete uplašeno i napušteno u bolovima!
Ja sam bez problema dobila dva dana bolovanja. Za dan operacije i sljedeći kad je išao doma. Sad mora biti tjedan dana doma na mirovanju, ali za to nisam uzimala. Baka i djed ga čuvaju.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Nisam znala da se to inače ne može. Očito ni naš pedijatar kad mi je bez problema napisao, a doktorica opće prakse me nije ni primila, već je sestra sama ispisala doznake.