Hvala nana74!:zaljubljen:
Printable View
Hvala nana74!:zaljubljen:
Citiraj:
nana74 prvotno napisa
:zaljubljen: Meni su priče o usvajanju tako divne, i vjerujem da ima problema (volontirala sam u domu za djecu bez odgovarajuće skrbi... ), ali ipak je cijela vaša priča, s toliko ljubavi i strpljenja predivna. Ma grlite te svoje macane, već će se oni prilagoditi i naviknuti, velika je to promjena, velika su to djeca, i sigurno da ih uhvati huja. Ali što je to naspram obitelji koju su dobila :zaljubljen:
Valjda zavisi o dobi, naravi, iskustvu, tvoji klinci su sigurno stariji nego moji, ali nama se nikad nije desilo, ili ja nisam primjetila vezu između njihovih ispada i pitanja i razmišljanja o biološkoj obitelj. Pišem za najstarijeg jer je drugih dvoje vjerojatno premali za tako nešto.Citiraj:
nana74 prvotno napisa
Kod nas isto ima puno straha, i nesigurnosti i nedostatka samopouzdanja, ali ne u odnosu na nas nego općenito kad se suočava s nekim izazovima, npr. učenje plivanja, bicikle, pisanja, crtanja. I ono najizraženija, nedostatak distance prema nepoznatima ili malo poznatim ljudima.
Moj sin je imao neka pitanja i glasna razmišljanja o prvoj obitelji kad je tek došao, s vremenom sve rijeđe i rijeđe, sad isključivo ja to ponekad spomenem kroz neku priču ili slikovnicu. Ipak, vidim da su on i mlađi brat nešto pričali o tome jer kad sam srednjeg sina pitala nešto o mami koja ga je rodila rekao je ime biološke mame od najstarijeg.
Čitam da vaši klinci se sjećaju svojih roditelja......................moja malecka je došla u dom s 2,5 godine i otada ke u domu. Nikad nije spomenula tetama o svojim roditeljima, a ni meni do sada. Sve čega se sjeća je život u domu i svojih teta i prijatelja. U početku ih je više spominjala, a sada se gotovo i ne mogu sjetiti kad ih je spomenula.
Ona samo kaže;
Sada sam u Istri kod mame i tate.............Još nismo razgovarali o biološkim roditeljima,,ali samo su 3 mjeseca kod nas pa mislim da ima vremena..................
Ne treba neka velika priča, ali je možda dobro početi s nečim, kao tko te rodio, pa gdje si bila kad si bila mala, pa nda o domu i prijateljima i njenim sjećanjima.
Nekako mislim da ne treba čekati da dijete samo pita, možda neće nikad niti pitati, ali oni sigurno razmišljaju o tome u svojim glavicama i stvaraju neku svoju verziju, pa si mislim da je nekako bolje da im ja pomognem da polako grade svoju priču i pomalo dodajemo detalje. Meni su albumi sa slikama najbolja pomoć, dijete se može prisjetiti nekih događaja i polako kroz priču slaže svoju prošlost.
Mi sad u obitelji imamo trudnicu, teta im je trudna, i očekivala sam neka pitanja od njih, ali zasad skoro ništa, osim pitanja da li su i oni bili tako mali kad su bili u trbuhu. Pa sam ja malo iskoristila prigodu i pričala s njima o bebama, i kako dolaze na svijet, i kako su oni stigli na svijet i tako.
Rima, mislim da je prekratko vrijeme da se svi skroz prilagodite jedni drugima. Sad treba samo strpljenja, djeca su s vama. I kod mame i tate su! Mislim da ti je to jedan predivan znak da ćete uskoro prebroditi sve ove teške prve trenutke.
Čekam vas da se skockate sami sa sobom, pa da vas vidim konačno na okupu! :*
Mi smo ovaj tjedan proslavili 4. rođendan. Prvo u krugu obitelji, pa prijateljice iz mjesta i na kraju rodbina................Tri torte (Dore i Helllo Kitty), svjećice, pjesme.......da te zaboli glava!
Moja D je napokon bila sretna, sva u oblacima. Ove dane smo joj sve pustili na volju jer su to bili njezini dani, a sada se polako vraćamo u kolotečinu! Potrebna joj je "ta kolotečina"- ove se dane s njom uopće ne može razgovarati jer si je ona sad jako važna i ponosna!
No, sad smo veliki, imamo 4 godine!:-)
Sretan rođendan "velikoj" curici ( moja nećakinja će 4 god. za mjesec dana pa otprilike znam kakva je to faza)!!!
Sretan ročkas!!! :klap:
Sretan rođenda velikoj curici i mi čekao jedan četvrti. Prekrasni su u toj dobi.
Sretan rođendan maloj ponosnoj princezici! :zaljubljen:
Sretan ročkas!
:joggler: