I MM i ja smo gledali.
Moj rezime je u jednom dijelu kao i tvoj, ali i to da je opraštanje stvar koja oslobađa najviše u životu. Ne onoga tko je pogriješio, on može biti i na Marsu i ne znati što ovaj povrijeđeni uopće proživljava,
a da taj ipak život vrti jedan te isti film i mučiti se unedogled.
Postoje četiri koraka opraštanja, ljudi to vježbaju, praktički kao jogu ili neku duhovnu tehniku, uporno i dosadno, sve dok napokon uspiju oprostiti, a tek onda skinu teret s vlastitih leđa.
Kako bi ovaj tip sinoć nastavio život da jednostavno nije uspio oprostiti njoj, njemu? Ovako, živi bez okova.
Nemam sad na umu neke ponavljače preljuba, to su već velike karakterne falše, samo me je bacilo u film kako je oprost pregenijalna stvar., da stvarno, kad netko zaboravi kupiti mlijeko, imaš na umu samo to mlijeko, a ne kipi iz tebe odmah ona prikupljena gorčina
Opraštanje nije guranje pod tepih. Loši postupak (bilo koji) nije odobren, doživio je kritiku, ali je povrijeđena osoba uspjela to iščistiti iz sebe, jednostavno ne dozvoljava da to u njoj trune jer kad ostane unutra, s vremenom je sve gore. Nisam imala priliku to isprobavati na ovako nečem kao što je preljub, ali baš mi se potrefilo da trenutno čitam neke tekstove o opraštanju općenito pa sam fascinirana koliko je to ljudima teško, preteško, a kad se uspije, kako je moćno.Citiraj:
cipelica:mene zanima to opraštanje.
ima li ljudi koji su stvarno sposobni oprostiti preljub?
pa kas slijedeći put pop..diš na nešto da ti ne frca i perljub iz ušiju nego da se držiš teme i sposoban si i dalje graditi ljubav i povjerenje
ili je to opraštanje sposobnost da probleme uguraš pod tepih, mrtav si u sebi ali eto guraš dalje ?

