Hvala blis na info. Ovo mi se čini baš super. Definitivno idemo.
Printable View
Hvala blis na info. Ovo mi se čini baš super. Definitivno idemo.
bit ce i kestenjada u Hrvatskoj Kostajnici sljedece subote:
http://www.bicikl.hr/
Mi bili od cetvrtka do nedjelje na nasem esperantsko-planinarskom susretu MKR (vidi http://www.keja.hr/mkr_hr.html ) u Belome na otoku Cresu. Na ovom 18. izdanju susreta doslo nam je 44 ljudi iz 10 zemalja i generalno je bilo sasvim OK. Pansion Tramontana vrlo ugodan, klopa odlicna, priroda vrlo zanimljiva, ugostili su nas i eko centar Caput Insulae iz Beloga i eko centar Pernat iz Lubenica ... na zalost, veci dio petka je padala kisa, no to nas nije smetalo da napravimo planirani izlet ...
Na samom susretu je bilo dosta zanimljivosti, o tome detaljnije kad uhvatim malo vise vremena. ;)
Prosli vikend proveli smo na esperantsko-planinarskom susretu MKR kojeg organiziramo mi u suradnji sa nasim prijateljima Meom i Milivojem. Ove godine, na 18. izdanje tog susreta, doslo je 44 ucesnika iz 10 zemalja (HR, SLO, I, B, NL, D, A, H, SK, S), a susret smo organizirali na otoku Cresu, u malome povijesnome gradicu Belome. Domacin susreta je bio pansion "Tramuntana" (http://www.diving-beli.com/) cijim vlasnicima, obitelji Malatestinic, se zahvaljujemo za ugodan smjestaj, vrlo dobru prehranu i svu ostalu pomoc, od savjeta kod pripremanja izleta do pranja popisane djecje odjece.
(inace, skoro cetvrtina od svih sudionika su bila djeca, njih 10)
Pocetak cetvrtka u Zagrebu nije obecavao neko vrijeme - kisilo je i bilo je hladno, no kad smo kretali, oko 14h, vec je prestala kisa i cak se nakratko pokazalo sunce. Na nase veselje, nebo je pokazivalo ljepsu stranu sve do trajekta za Cres, no sa dolaskom na otok pocela je i kisa, sve jaca i jaca, da bi se tokom noci smjenjivao pljusak za pljuskom.
U pansionu nas je vec docekao dio ekipe, raspakirali smo se, polako su stizali i ostali i malo-pomalo smo odvalili prvi dio posla. Na ovakvim "masovkama" uvijek bude i poneki prigovor i nesporazum, no ovaj puta smo imali cak i uvrijedjenog mahanja invalidskim knjizicama i prijetnjama odlaskom u Italiju i pismima novinama o losem tretmanu talijana u Hrvatskoj (a povod je bio to sto je izvjesna gospodja, iako se uopce nije unaprijed prijavila, zahtijevala pogodnosti naustrb obitelji s djecom koje su se prijavile mjesecima unaprijed). No, sve probleme smo rijesili na vise-manje obostrano zadovoljstvo i nakon vecere i caskanja sa drustvom mogli smo se povuci na zasluzeni odmor ...
Petak, 28.09.2007
...no, odmora bas nije bilo puno. Iz tko zna kojih razloga Zrinka se tu noc cak triput popiskila u krevet,a to je znacilo i da smo tokom te prve noci iskoristili vecinu raspolozivih pidzama za cijeli 4-dnevni susret. A nismo bas puno ni spavali ...
Jutro je ipak nekako stiglo i nebo je osvanulo u ne previse crnom izdanju. Nakon dorucka otpustili smo se u susjedni eko centar i pogledali nekoliko supova koji tamo silom prilika (nemogucnost samostalnog zivota u prirodi) provode svoje dane,a pogledali smo i zanimljivu izlozbu posvecenu tim neobicnim pticama te opcenito otoku Cresu i njegovoj prirodi, ali i kulturnoj bastini (ulaznica je 20 kn, za djecu besplatno).
I, stiglo je vrijeme za izlet. No, taman kad se trebalo krenuti spustio se pljusak. Pa malo zatim i drugi, no nakon njega se razvedrilo. Sto sad? Dio sudionika je bio dobro opremljen za hodanje i kisu i pljusak ili dva im nece stvarati velike neprilike, no cetvrtina ljudi su bila djeca uzrasta od 3 do 10 godina i nisam bas siguran da su 3-4 sata hodanja po kisi bas pravi izbor za njih. Nazvao sam dezurnog meteorologa, javio mi se nepoznat glas (ni Vakula ni Capka niti netko drugi od poznatih) i rekao da na radaru vidi da su svi oblaci otisli prema Sloveniji i da se do kraja dana ne ocekuje nikakva paznje vrijedna kisa, dapace, bit ce dosta sunca. Super, rekoh ja, ajmo!
I krenusmo mi u dvije grupe na staze Tramuntane. Grupu A (hodaci u dobroj kondiciji) je vodila Mea, a grupu B (djeca i ostali) ja i pod prvim zrakama sunca nakon kise izgledalo je da ce nas plan od ta 3-4 sata biti lako izvediv. Prvih sat vremena su se izmjenjivali sunce i oblaci, a mi smo hodali po ne previse zanimljivoj sumskoj cesti puni optimizma, a kad smo pred kraj prvog sata hoda stigli do ogromnog labirinta (Mea je poslije izracunala da je duzina svih prolaza cca 1,7 km) na velikoj livadi svi smo se odusevili prizorom.
Uskoro smo napustili i cestu i po ljepsem terenu stigli do napustenog zaseoka Zanjevici (vidi kartu na http://www.supovi.hr/karte/Tram%20karta%20.pdf , nasa staza je obiljezena ljubicasto i s brojem 11). Tu su nas docekale polurazrusene zgrade koje sad sluze kao torovi za ovce, ali osim ovcjih drekica sve je bilo puno i starog pribora iz nekih davnijih vremena: probuseni metalni loncici, stare kante, kuhinjski pribor ... zanimljivo je bilo vidjeti kako priroda ponovo osvaja selo koje je nekad sigurno bilo dom barem 20-30 ljudi, no bilo bi jos ljepse da nije bilo toliko tog izmeta ...
... no, bilo bi jos ljepse da se nebo opet nije smrknulo i pocele su prve kapi kise. A mi smo opet imali jos nekoliko zapisavanja i kakanja u gacice i na pocetku ogromna zaliha ciste Zrinkine robe se rapidno smanjivala. I sta sad? Meteorolog je rekao da se ne ocekuje nikakva jaca kisa pa smo onda odlucili ipak nastaviti dalje, svih nas 15-tak sa 8 djece. I nastavili smo, kolona se rastegla jer smo mi svako malo stajali radi presvlacenja, Vedran je bio tamo negdje na celu kolone, sigurno udaljen bar 10-tak minuta hoda od nas ...
... a onda je pocelo. Prvo slaba kisica, pa nakon 10 minuta nesto jaca, pa jos malo jaca. A onda je zapoceo potop. Usprkos prognozi smo ponijeli nase kabanice i smjesta ih obukli, no nismo znali sto je s Vedranom, da li se on sjetio da ima kabanicu u svom ruksaku (napomenuli smo mu da ju ima) i da li se mozda umjesto njega sjetio netko drugi da pogleda u njegov ruksak. Obukli smo nase kabanice, Zrinka je imala svoju i nastavili smo ... Do sada sam preskocio jos jedan vazan detalj: Zrinka nije zeljela hodati. Namjerno nismo ponijeli nosiljku/ruksak za nju kako bi ju potaknuli da malo vise hoda, no ovaj put nije htjela naciniti ni koraka. I sto onda nego ju uzeti na bok i nositi ju. Dok je bilo suho islo je jos nekako, no nakon sat i pol hoda pa jos uz pljusak, pod kabanicama, sad je vec to psotalo muka. A bili smo i nervozni - em mala nece hodati i zapisava se i kaka svakih pola sata u gacice, em ne znamo sto je s Vedranom, jel suh ili nije, em su nas meteorolozi zaj... Ukratko, vise nam uopce nije bilo zabavno, a jos sam morao brinuti i o ostatku grupe, imali smo tu i tatu i dvije kcerke iz Njemacke koji su isli dosta sporo (ali, na srecu, moral im je bio na visini i kisa ih nije puno ometala), imali smo tu i dvije mame sa troje djece iz Austrije koje nisu bas vicne samostalnom kretanju u prirodi,a krenule su na celu kolone.
Hodali smo i hodali i hodali, pljustalo je (u jeku pljuska smo jos imali i Zrinkina psikenja pod kabanicom), prolazili smo k'o roboti inace lijepom stazom, taman je dosao najljepsi dio, projurili smo i pored povece lokve Kosmacev (velicine 20x50 m) koja inace izgleda kao prenesena iz africke savane, prosli smo i uz jos tri manja labirinta i uz nekoliko uzbrdica i nizbrdica ... Dok je bilo suho, hodali smo po laganim stazama i sumskoj cesti, a sada, po kisi, staza je licila na tipicni krajolik Velebita sa cupkanjem po kamenju, provlacenjem izmedju grmlja, prebacivanjem preko suhozidova ... interesantno, ali i naporno po kisi i skliskom kamenju i stazama koje svako malo mijenjaju smjer. Na srecu, markacije su zaista dobro postavljene tako da je orijentacija uglavnom bila laka.
I, proslo je vec cak sat i pol hoda po kisi, moral nam je pao u podrum i svega nam je bilo dosta kad je kisa pocela slabiti, a napokon smo stigli i glavninu grupe. Vedran se naravno nije sjetio izvaditi kabanicu iz ruksaka, cak je uvjerio i jednog tatu koji je isao sa njime da on nema kabanicu u ruksaku, no na kraju je od tog tate dobio jedan rezervni kisobran koji je on ponio tako da je Vedran bio od nas 4 najsusi (iako i najblatniji). Po slaboj kisici smo stigli nazad u pansion nakon vise od 4 sata hoda (od toga vise od 2 po kisi), presvukli se iz mokre, znojem i kisom natopljene odjece i obuce i svijet je odjednom posato ljepsi, napori (4 sata nosenja Zrinke na ramenu i boku nije mala stvar) zaboravljeni ...
Poslije smo jos zabavljali se sa bogomoljkom koju smo nasli na kaktusu ispred kuce, za veceru smo se fino najeli liganja na zaru (njamiiii) i caskali u toplini pansiona. Kad je pao mrak Vedran i ja smo se prosetali do samog sela/gradica Beli (pansion se nalazi 5 minuta hoda izvan njega) i udahnuli atmosferu koja je licila na davni srednji vijek. U mozda 100-150 kuca u Belome zivi cijelu godinu tek 14 ljudi, a mi smo tokom vise nego polusatne setnje zapazili tek jedan osvijetljeni prozor. Sve je bilo potpuno mirno, cule su se samo sove i sismisi i zvuk vjetra u granama i daleki odjek valova sa plaze vise od stotinu metara ispod nas ... Zaista, cim zavrsi ljeto ovakva malena mjesta na Cresu potpuno zamru - preko dana jos naidje poneki znatizeljni turist zeljan samoce no nocu zaista nitko i nista ne remeti potpuni mir.
Subota, 29.09.2007
Ova noc je prosla bolje, svega jedna pidzamica je platila svoj danak, no zato je Zrinku uhvatio laringiticni kasalj. Promptno smo reagirali homeopatskim sredstvima i kasalje je vec tokom prijepodneva presao u normalan ... no, sad je trebalo u normalu dovesti i tok izleta cijele grupe. Plavo nebo i toplina izmamili su sve van, dorucak je brzo protekao, no zapinjalo je sa sendvicima, ali negdje oko 9 sati smo napokon svi krenuli poraspodijeljeni po 11 auta u pravcu Lubenica. No, odmah su krenuli problemi - jedan auto je zapeo na strmom zavoju i uz dosta muka se iskobeljao dalje, nakon 5 minuta voznje po uskoj cestici naletjesmo na veliki autobus koji je usprkos zabrani krenuo za Beli. Vozac bas nije pokazivao inicijativu za manevriranje tako da smo se provlacili izmedju njega i suhozida, mislim da je na najuzem mjestu bilo 5 cm izmedju nas i obje prepreke. Ali, i to prezivjesmo ...
U 10h smo napokon bili i kod Lubenica - docekalo nas je sunce i prelijepo pogled na more i pucinu te na lijepo selo koje svakoga zadivi vec na prvi pogled. A docekala nas je i novinarka Novog lista koju je pozvao voditelj udruge Eko centar Pernat s kojim smo dogovorili suradnju prilikom posjeta. Novinarka je bila zacudjena sarolikoscu grupe, em 10 zemalja, em uzrast od 3 do 75 godina ... malo nas je slikala pa malo razgovarala sa nama organizatorima, malo sa gostima, a mi smo nakon toga krenuli prema staroj skoli koja je sad pretvorena u kulturni centar sa malom zbirkom starina i umjetnina. A tamo su nas docekala i dva clana udruge (koja se inace bavi revitalizacijom poluotoka Pernat, kojem pripada i selo Lubenice, i ozivljavanjem starih tradicija u novom ruhu - ajmo to nazvati "odrzivim razvojem", tom sada tako popularnom rjecju) koju su nas pozdravili, a nakon njih je do rijeci dosao "meh", stari instrument slican gajdama kojeg je svirao jedan stariji gospodin.
Poslije muzike smo se opet podijelili u dvije grupe: Mea je otisla sa ambicioznijom grupom napraviti krug pastirskim stazama oko sela Pernat i Zbicina, a mi ostali smo otisli do vrha Helm (482 m), na sat hoda od Lubenica. Malo kroz kamenjar, pa pored lokve, kroz desetak drvenih vrata, "lesa", pa malo kroz mirisavu borovu sumu i stigli smo do vrha. Na vrhu je protupozarna osmatracnica s koje se pruza pogled po cijelom otoku i dalje, od Ucke i Gorskog Kotara, preko Velebita, do Raba, Losinja, Suska, Unija, Srakana, cijele istocne obale Istre ... Izvalili smo se na sunce i "gusterali", klinci su ludovali uokolo (Vedran je dobio na poklon ovecu kost koju je jedna cura pronasla,a ja sam uocio jednog palicnjaka s kojim smo se zabavljali skoro pola sata, prosetao se po rukama vecine od nas).
Doslo je vec i 14h i trebalo je krenuti nazad, gdje nam je ekipa iz eko centra priredila frisko peceni kruh s maslinama, tek ispecen u staroj krusnoj peci. Snitica kruha, malo maslinova ulja i mljac-mljac, bas je bilo fino. Brzinom svjetlosti je nestalo 5-6 kruhova koji su nam ispekli nasi domacini i doslo je vrijeme za novu podjelu:
- tko ce na strmim putem na plazu (do tamo je za spustiti se 380 nadmorskih metara visine, ali posliej kupanja i za popeti se nazad): pola grupe je odmah odjurilo tamo
- tko ce na kupanje, ali zeli doci do plaze autom i nije ga briga sto to nije romanticno: jedan auto se vratio do Valuna
- tko ce hodati da vidi ono sto jos nije vidio: Mea i Tina su svratili do Helma (sto smo mi vec vidjeli)
- tko ce hodati bilo kuda: dvoje madzara je samoinicijativno odsetalo do male spiljice ispod vrha Helma
- tko ce ostati u LUbenicama i cekati zalazak sunca: ostatak, i mi s njima. Vedran se zaigrao sa 8-godisnjim Denisom gradeci nekakvu kucicu od kamenja i starih dasaka, a mi ostali smo sjedili na terasi ispred sela i grickali kekse i uzivali. Na zalost, pravi zalazak sunca nismo docekali jer se niotkuda pojavio veci oblak ispred sunca, taman pred zalaz (no, uhvatio sam par dobrih fotki prije toga), a uskoro je oblak postajao sve veci i veci i jedva smo docekali povratak ekipe s plaze da se uputimo nazad u Beli (po putu nas je uhvatila i slaba kisa). Ostavismo tako usamljene Lubenice - u sezoni tamo bude desetine auta, a sad je osim nasih desetak bilo sve skupa mozda jos 20 tokom cijelog dana.
Navecer nas je docekala salata od hobotnica (njami) i rizoto s lignjama (njami njami), cavrljanje i sve drugo ...
Nedjelja, 30.09.2007
Lezerno budjenje, malo manje lezerno pakiranje, dorucak, sredjujemo racune sa gazdaricom (sve super, nije bilo problema) i dio ljudi ide odmah za grad Cres, dio nas na plazu kod Beloga, a dio mora na zalost direkt kuci ... ima jos dosta voznje do Austrije, Madzarske ...
Na plazi nitko osim nas. Sunce przi, sljunak je topao i blijesti,a more je svjeze, oko 20 stupnjeva. Taman da se namacu noge, za tabane je svjeze, za glavu vruce, dakle u prosjeku je taman. Neki su se ipak odlucili za kupanje, a nas cetvero za sjedenje na plazi, prebiranje kamencica i skupljanje stakalaca ... Brzo je proslo sat vremena i trebalo je krenuti na rucak u Cres. Prvi nam je bio zadatak kupiti novine da procitamo clanak o nama, no ponestalo je novina, ostatak ekipe je vec pokupovao sve primjerke (a mi smo nas kasnije na trajektnom pristanistu). Vrijeme je za rucak i pojavljujemo se u restoranu Caruso s 15 minuta kasnjenja (tako me je telefonom zamolio gazda, zivnuo je pred sami termin rucka, kaze "malo se napravila guzva, dodjite ako mozete malo kasnije"), no od nasih mjesta jos nista. Pregovaramo, pitamo, cekamo, no jos nista. Nakon dodatnih 15 minuta krecemo u napad - svi ulazimo u salu, 15 ljudi dobiva mjesta, no mi ostali i dalje stojimo, a neotesani konobar podgrijava atmosferu zajedljivim komentarom. Napokon se netko dosjetio pa vadi vrtne stolove na terasi i uz gundjanje i proteste sjedamo i mi preostali. Kaze jedan konobar "ma, nismo mi krivi, gledaj ove njemce (pokazuje na veliku grupu njemackih penzionera koji su oduljili s ruckom i nisu oslobodili mjesta namijenjena nama), zasjeli se tu k'o telci i ni da mrdnu" ... Ma da, kazem ja, vama je kao neugodno, ali i nama je neugodno jer smo se narucili mjesec dana ranije i sad nemamo stolove. A na kraju mi vama placamo za rucak, a ne vi nama." Ajd, gazda se iskupio isprikom i besplatnom kavom za sve, a rucak je bio OK, podnosljiv.
Poslije rucka jos malo setnjice gradom, i ovdje je sve polupusto, restorani koji ljeti u to doba pucaju po savovima sad imaju tek 1-2 stola zauzeta. Nevjerojatno, kao da je pocetak zime, a ne 30.09. i more jos dobro za kupanje, a vrijeme sad odlicno za sve aktivnosti.
Brzo smo na trajektu, tamo srecemo i trojac iz Njemacke (onaj tata s dvije curice, 7 i 10 godina) koji idu s biciklima preko Krka do Rijeke pa vlakom za Zagreb i dalje. Jos malo druzenja na esperantu, rastanak i krecemo uz zlacano sunce put Zagreba, klinci su zaspali vec na Krku i do Zagreba i sumraka Dasa i ja jos pomalo pricuckamo i uzivamo u pogledu na prve sarene boje jeseni ...
Naravno, doma je trebalo sve stvari jos i raspremiti, bunovne klince pripremiti za spavanje, na spavanje nam je dosao i jedan belgijanac sa susreta ... ali, u mislima smo jos bili na moru.
P.S.
Nadam se da ce u dogledno vrijeme biti i pokoja fotka na webu, jos uvijek nisam uspio naci zamjenu za fotki.com (imageshack se bas nije pokazao na visini zadatka).
Napokon, evo i fotki! :D
http://s229.photobucket.com/albums/e...KR%20-%20Cres/
(skrolajte dolje za pogledati fotke, ovaj site nije tako user friendly kao fotki)
Da li netko zna hoće li ove godine biti Dana otvorenih vrata vatrogasne postrojbe - u Savskoj?
Mi smo uživali prošle godina, ali mi je palo na pamet da ove možda neće biti ničega
Evo, ja pitam i odgovaram: ove godine neće biti otvorenih vrata - zvala sam vatrogasce i pitala
nanoibeba, hvala ti za informaciju! :love:
mi smo danas vidjeli da postavljaju šatore uz zapadni kolodvor.
Danas počinje KEGLIĆ FEST
Evo programa:
http://www.inzg.net/?event=16291
ovaj vikend je velika ponuda dogadjaja!
Osim Kestenijade u H. Kostajnici, Renesansa u rudniku Zrinski, i keglic fest, cujem da ce biti neka organizirana zabava na bundeka - neznam jeli to organizira veterinarski fax ili skola, no vezano je uz zivotinja
evo još iz HŽ-a
IZLETNIČKI VLAK Gljivarenje v Stubakima U SUBOTU 20. LISTOPADA
http://www.hznet.hr/iSite3/Default.aspx?art=286&sec=53
IZLETNIČKI VLAK Bučijada 2007. 20. i 21. LISTOPADA 2007
http://www.hznet.hr/iSite3/Default.aspx?art=292&sec=53
Kaj nema ništa ovaj vikend?
Ovaj vikend bjesmo u Julijskim Alpama, na Uskovnici pored Bohinja. Iz raznih razloga krenuli smo iz ZG tek u subotu poslije rucka tako da smo u subotu tek stigli autom do doma i onda se zabavljali u blagovaonici zajedno sa nasim prijateljima (bez djece) koji su stigli nesto prije nas.
U nedjelju smo se probudili usred magle, medjutim tokom prijepodneva se magla razisla i svanuo je prekrsan jesenji dan, stigla je jos jedna prijateljska nam obitelj sa klincima i onda smo krenuli na poduzu setnju (cca 4-5 sati) u smjeru Vodnikova doma i Triglava. Stigli smo do visine od cca 1500 m, uz prekrasne poglede na najvise vrhove i toplo i ugodno vrijeme, mnostvo gljiva, raznoliku floru i faunu i teska srca smo nesto prije 18h krenuli kucama jer smo se bas lijepo proveli.
Do Zagreba nam je trebalo nesto vise od 3 i pol sata, medjutim oko pola sata smo izgubili u guzvi izmedju Bleda i pocetka autoputa kod Begunja (ostatak puta je bio b.o.)
Ako nekoga zanimaju detalji oko alpskih izleta sa klincima, nek se javi s konkretnim pitanjima, i Vedran i Zrinka su uistinu uzivali.
(nocenje kosta cca 9 EUR, sobe OK, klopa odlicna, jeo sam nadaleko najbolji ricet posljednjih godina :slurp:)
Prirodoslovnom muzeju je opet izložba Morski psi, od utorka do petka 10-17, subotom i nedjeljom od 10 do 13 sati.
Profil Megastore od 19. - 27.10. - Dani strane knjige, u Bogovićevoj 7.
Cijene će biti niže od 20-25 %
Link na fotke sa naseg alspkog izleta ovaj vikend: http://s229.photobucket.com/albums/e...ja2/Uskovnica/ (skrolajte stranicu prema dolje, tamo su slike!)
U Muzeju grada Zagreba, Opatička 20
Izložba: „Izložbena atrakcija mjeseca“ zagrebački automati za slatkiše iz 1930-te
Ulaz besplatan.
Izložba je do 30.10. od utorka do petka 10-18, četvrtkom 10-22, subotom i nedjeljom 10-13 h
Ah Bohinj... zadnji put sam bila tamo dok još nije trebala putovnica :nostalgični smajlić:
nego vidjeh neki dan fotku Bledskog jezera a u pozadini dizalice ko da je naša podsljemenska zona :mrgreen: čini se da je i tamo počela apartmanizacija
Mi smo prosli pored jezera cijelom duzinom i vidio sam svega jednu dizalicu na potpuno nevaznom mjestu, sve ostalo je kao nekad.Citiraj:
Ailish prvotno napisa
(usput, dovrsava se gradnja autoputa na tom zadnjem nedovrsenom potezu izmedju Ljubljane i Jesenica, ne znam kog vraga su cekali s tom dionicom, zaista je sramota da se ljudi uz tako lijepo i mondeno odmaraliste guraju na prasnjavoj prastaroj cesti)
ajd fala Bogu... slika inače prikazuje otok pa nisu baš gledali šta će uć u pozadinu i upalo baš to jedno gradilište :)
Kladim se da je tu photoshop imao prste ... :PCitiraj:
Ailish prvotno napisa
gdje ste izletnici, potonuo nam topic :x
evo da malo podignem nekoliko slika sa šetnje do Susedgrada :D
link
Jes, malo nam je posustala tema ... prvo je bio izlet u LJubljanu koji je imao zaseban topik, ovaj vikend smo slavili Vedranov rodjendan bez izleta ...
... no, ja danas idem slagati "Urba ludo" za odjel na poslu (to je igra slicna onoj za Rode po Cvjetnom trgu) pa cu ih vodati po Tresnjevci, vjerojatno trasom napustene pruge Crnomerec-Precko i moram im sad smisliti pitanja. Bas se veselim setnji, pogotovo sto sam odabrao ovako lijep i suncan dan! :D
Vidim po fotkama da niste nastavljali do Meglenjaka ili Susedgradskih vinograda ... steta, sigurno je bio super vidik!Citiraj:
Ailish prvotno napisa
Evo podsjetnik na moj tekst o pruzi Crnomerec-Precko i fotkama!
http://public.fotki.com/vanja4/nepoz...-u-precko-nek/
to je bila samo šetnja, ne pravi izlet, drugi put ćemo se bolje pripremiti (sad sam skužila i gdje se može nešto popiti i pojesti - kod dvorane Sutinska vrela - kafići oko trga su katastrofa zadimljeni)
čini mi se zgodno i otići do ušća Krapine u Savu - bar po planu grada mislim da je dosta blizu
btw mislim da pothodnik ispod ex-Ljubljanske više ne izgleda kao na tvojoj slici, a i okolo su gradilišta pa se možda još štogod promijenilo
Mislis ispod Aleje Bologne?Citiraj:
Ailish prvotno napisa
Kod usca Krapine u Savu (tamo blizu onog auto otpada) je nekakav bunker koji se dobro vidi sa ceste, vjerojatni nema nista zanimljivoga unutra, no makar je fotogenican sa rijekom u pozadini i starim zelejznickim mostom.
ne, ispod Ljubljanske - tamo gdje se moglo proći uz potok, nedavno su to uređivali
Citiraj:
prolaska ispod Ljublajnske tik uz potok - uvjet je da niste klaustrofobicni, jer je na sredini most visok svega cca 1 metar od tla
Aaa, jest - sad ce to postati normalno prohodno za sve (nema vise pustolovnog elementa :( :mrgreen: ), vjerojatno cu bas danas proci tamo.Citiraj:
Ailish prvotno napisa
Nego, sto me sad zanima - oni koji zive u jugozapadnom dijelu grada ili se pak voze po obilaznici na dijelu kod motela PLitvice, su sigurno vidjeli ona ogromna brda navezenog sodera. Pitam se cemu sluze, a pitam se i moze li se popeti na njih (izvan radnog vremena bagera i kamiona, no cini mi se da vise ne navazaju sljunak), sigurno je super pogled na grad i Medvednicu obzirom da su hrpe visoke kao visekatnice od barem 5-6 katova.
Jel netko zna cemu to sluzi?
(vec sam mislio za izgradnju cesto spominjanih hidroelektrana na SAvi, no nitko niej nista najavljivao ni polagao kamen temeljac :mrgreen: pa vjerojatno nije to)
mislim da je to za budući most koji će prolaziti pored Jaruna
Vidis, vidis, na to nisam mislio - hvala ti!Citiraj:
Ailish prvotno napisa
Staza uz potok je sad super uredjena (Vodoprivreda zbilja lijepo uredjuje te setnice uz potoke!), a pothodnik je betoniran, ima nekoliko stepenica i opcenito nije vise onako scarry taman kao nekad,a nesto su ga i ukopali tako da se sad moze citavim putem uspravno hodati za razliku od prije. Sve u svemu, lijepa pjesacka veza izmedju Rudesa i Vrbana!Citiraj:
Ailish prvotno napisa
Dugo me nije bilo na ovoj temi ... raznorazni faktori su nas udaljili od izleta i zanimljivih setnji na nekoliko tjedana, no sad smo opet tu ... ;)
Jucer smo Vedran i ja napravili mini izlet u nepoznato, posjetili smo one ogromne hrpe sljunka koje leze izmedju juzne obale Save i zagrebacke obilaznice. Gledamo ih vec duuuugo sa naseg balkona i stalno smo se pitali cemu to sluzi i kako to izgleda izbliza ... i eto, jucer smo odlucili to vidjeti uzivo.
Odvezli smo se do Luckog, pored poste se na sjever odvaja UNcanska ulica, po njoj se vozi par stotina metara, poslije vas glavna ulica vodi lijevo, na nadvoznjak preko obilaznice i preko nasipa odteretnog kanala Sava-Odra-Sava. S tog mjesta se vec vidi u cemu je stvar - naime, iz korita odteretnog kanala (koji je inace suh, otvara se tek kad ZAgrebu prijete poplave, mozda jednom u 2-3 godine) se vade ogromne kolicine sljunka i stavljaju na te hrpe. Mi smo odvezli jos mozda nekoliko stotina metara do najblize dvije hrpe (cesta je dijelom asfaltirana, dijelom makadam, nije losa, ali je jucer bila podosta blatnjava ... no, nista strasno). Parkirali smo se i popeli prvo na jednu, desnu, po rampi koju su koristili kamioni za dovoz sljunka, a poslije na drugu, po nekakvoj stazici koja se naslucivala.
I, sto smo vidjeli? ;)
Prije svega, zgodan pogled na grad, Medvednicu i okolicu. Hrpe su visine od cca 20-tak metara tako da nude bolje osmatraliste nego kad smo dolje. Hrpe su sljuncane, tako da se nismo blatili, a usput smo gledali i zanimljive kamencice koje je naplavila Sava tokom stoljeca i tisucljeca.
No, najvece iznenadjenje je uslijedilo s pogledom na podrucje do Save, na kartama je tamo nacrtan rukavac Osredak i livade i suma. No, sad se tamo gradi neko elitno naselje sa nizom kucica 1-katnica smjestenih uokolo malih jezeraca uredjenih u obliku nekog velikog golf-igralista!!! Ne pratim bas dogadjanja na traistu nekretnina, no ovo ce sigurno ici pod ultraluksuzne lokacije, sa malim objektima, puuuuno zelenila (ako to nece biti golf igraliste, biti ce to lijepi park sa otocicima, mosticima, jezercima) i lokacijom koja je u stvari vrlo blizu grada, sa gradnjom novog mosta kod Jaruna bit ce jedva 5 minuta voznje dalje od recimo Jaruna, Vrbana ili Preckog.
Eto, ako netko ima pustolovnog duha nek sam pogleda ... pretpostavljam da je vikend najpogodniej vrijeme, jer radnim danom vjerojatno uokolo mile kamioni sa sljunkom i radnici gradilista. Jucer nije bilo nikoga osim jednog radnika koji je sisao travu oko tih jezeraca.
Evo i fotki sa prekjucerasnjeg "izleta" na hrpe sljunka: http://s229.photobucket.com/albums/e...anja2/sljunak/
tatek, zgodne fotke, iako malo podsjeća na Jakuševac :)
tamo je zbilja u planu golf igralište ako se dobro sjećam
Cool! Mi smo se uvijek pitali što je to, a evo sad znamo odgovor :)
Golf igralište već postoji. Baš na poslu radimo projekt uređenja interijera njihove Klupske kuće.Citiraj:
Ailish prvotno napisa
I mene! ;)Citiraj:
Ailish prvotno napisa
Budući sam u blizini Jakuševca, moram nadodati na vaše komentare... ovdje je ipak puno ljepše!!! 8)Citiraj:
tatek prvotno napisa
Jucer smo otvorili sezonu setnji po prirodi - napokon!
Zbog "last minute" dogovora, ogranicenog vremena i opce kaljuze nastale otapanjem snijega odabrali smo ziherasku varijantu - stazu (markiranu planinarskim markacijama kao dio pristupa Sestinama i Medvednici iz centra grada) od Ilice preko Dezmanova prilaza, Dubravkina puta, Cmroka i dalje stazom kroz sumu preko Tuskanca, Kraljevca i Donjeg Prekrizja gdje smo na raskrscu Pantovcaka i Prekrizja uhvatili bus za nazad. Za cijeli put nam je trebalo sat i pol umjerenog hoda, najblatniji dio je bio livada na Cmroku, dok je ostatak bio relativno OK (citaj povremeno blatan, ali ne previse). Bilo je bas super biti ponovo u prirodi, udisati svjezi zrak i vidjeti sunce!
(kao predigra izletu imali smo rucak u kineskom restoranu, klincima je bilo zabavno jesti stapicima i vrtiti onaj veliki kotac na stolu ... cak su dosta i pojeli ;) )
Mi smo jucer otvorili planinarsku sezonu izletom na Ostrc, fotke su na http://picasaweb.google.com/vanja1903/Ostrc02
Dakl, jucer je napokon osvanuo lijep dan, uglavnom suncan i sasvim topao ... ujutro je kod nas doma bilo svega 2 stupnja, no kad smo stigli na polaziste nedaleko V. Dola bilo je cak +8. A po tako lijepom vremenu nije ni cudo sto smo bez problema sakupili ovecu grupu, cak 7 obitelji, 13 odraslih i 10 djece ... a po putu smo sreli jos podosta ljudi i to isto dosta obitelji sa djecom - zaista lijep prizor!
A plan izleta je bio slijedeci - autom smo se dovezli iz Samobora preko Hamora do Gornjeg Grguric brega (krene se cestom za Palacnik pa skrene desno uzbrdo za putokazom prema GRguric Bregu). Cesta je asfaltirana, nema rupa, no djelomice je podosta strma i nekoliko ostrih zavoja u strmini nisu bas ugodni, pogotovo kad je cesta puna sipine kao sada ... no, svi smo prezivjeli. Slijedeci problem je pronalazak mjesta za parkiranje - cesta je uska i uglavnom okruzena vikendicama i vise-manje sva slobodna mjesta su uredjena kao parkiralista za vlasnike vikendica. No, cca 500 m prije Grguric brega se nalazi desno od ceste kontejner za smece, a preko puta nje zapustena livada ... i onda smo mi lijepo zatrpali to sa nasim autima i sve je bilo OK, bez opasnosti da nam koji bijesni vlasnik vikendice busi gume zbog zauzeca njegovog osobnog parkiralista.
Od Grguric Brega markacija vodi makadamskom cestom do V. Dola i za cca 30 min hoda smo bili do tamosnjeg pl. doma. Nama se Zrinka isprve bunila protiv hodanja, no ubrzo je i ona "prohodala", a i vecina drugih klinaca nije puno gnjavila ... vece smo, naravno, morali cak zaustavljati, jer su jurili uokolo, najvise se zabavljajuci odronjavanjem sipine na skarpi ceste. Kod doma smo malko zastali (dom je bio otvoren, poluprazan, jelovnik bogat), no glavni cilj nam je ipak bio Ostrc, neusporedivo atraktivniji od V. Dola. Od V. Dola krenuli smo Hofmanovim putem koji prijeci strme padine i za malo vise od pola sata smo stigli i do doma pod Ostrcom (uput su nas pozdravljali vidici na sve strane - vrijeme je bilo izuzetno bistro i kao na dlanu su se vidjele Kamniske Alpe, Pohorje, sve zagorske planine, Gorski Kotar ...). Kod doma je bila dosta velika guzva, no pronasli smo slobodne klupe vani za nasu ovecu grupu (unutrasnjost doma je i tako bila prevruca i zagusljiva), uzeli klopu i smazali sve sto nam je doslo na stol (klinci su ubrzo odjurili igrati se na obliznji brijeg),a bilo je vremena i za odmor i zabavu. Tamo negdje oko 14h je ipak vec postalo pomalo hladno, jer je zapuhao vjetar pa smo krenuli dalje - neki uobicajenim putem nazad, a drugi grebenskom stazom preko Pticjeg vrha, meni osobno najdrazom stazom Samoborskog gorja, a i sire. Na vrhu je bilo mirnije i zasjeli smo jos neko vrijeme, razmisljao sam kako bi bilo lijepo jednom docekati mrak tamo, gledajuci kako se pale svjetla u okolnim selima, Zapresicu, Sv. Nedelji, Zagrebu ...
Vratili smo se do V. Dola okolnim putem i zatim istim prema Grguric Bregu ... neki su odjurili kucama radi odlaska na koncert Taraf de Haiduks, a mi ostali smo se polako presvlacili, razmazivali ostatke pastete po kruhu, sredjivali stvari ... tocno u 16:00 smo krenuli odozgo, a u 16:30, as sumrakom, dosli pred kucna vrata - idealno, samo pola sata voznje od kucnog praga! Ostatak dana smo proveli u lijenom raspolozenju, osjecajuci toplinu na licu od sunca i vjetra i laganu bol u nogama ... bas volim ovakve zavrsetke vikenda i tu slatku omamljenost i osjecaj da su misici napokon radili nesto korisno! ;o)