Ovo o genima se ne slažem - vjerujem da postoji karakter, ali nisu karatkeri sve, a najmanje takvi da bi "odgoj" bio nerelevantan "modni dodatak".
Printable View
Ovo o genima se ne slažem - vjerujem da postoji karakter, ali nisu karatkeri sve, a najmanje takvi da bi "odgoj" bio nerelevantan "modni dodatak".
Još jedna niska - doslovno se slažem sa cvijetom oko primjera one mame s cry outom. To je do mame. Odnosno što bi nju umelo, a što bi neku drugu. U svemu tome treba poštovati i sebe kao osobu, to je maltene najvažnije, po meni.
da i gomila te zahtjevnije djece je dolazilo isto tako psiholozima i lječnicima ali u puno gorem stanju nakon što su bili tretirani kao "zločesti" i strogo kažnjavani, šikanirani pa su ih lječili od trauma umjesto što danas idu na radionice za add ili sl. Nisam sigurna da je prva opcija toliko bolja.
Ma ljudi danas ne odgajaju djecu jer ne moraju jer je odgovornost razdjeljena pa su i rezultati takvi. Kao za vrijeme juge- ne možeš me toliko malo platiti koliko ja malo mogu raditi odnosno ne mogu ja toliko loše odgojiti svoju djecu koliko mogu okriviti društvo/školu/crkvu/gene
U biti, taj moj autor, protivno tvrdnji attachment parentinga da će to stvorit empatičniju i sigurniju djecu (ako sam ugrubo shvatila), tvrdi da će to stvoriti egoističniju djecu, jer niti nemaju priliku shvatiti da drugi ljudi (počevši od majke pa nadalje, cijela ova niska koja se prilagođava "novorođenom kralju/kraljici"), nisu produžeci njih sami i da ih objektiviziraju i sve im je u funkciji njihove zabave ili čega već. I onda dođu u odraslu dob očekujući da se svijet prilagodi njima. On tvrdi da se klatno zanjihalo od onoga "djeca su sluge i imaš bit kuš - structure-order-discipline" do modernoga "djeca su kraljevi", i da djeci treba vodstvo - da je to u njihovoj prirodi, i da nikako ne mogu biti "al pari" - stila partneri, kompetentni (iako, što to znači "kompetentni") itd. Da im, stavljajući ih u ravnopravni kontekst (dijete je mala osoba ne znači dijete je mali odrasli), činimo veliku medvjeđu uslugu - ne njima, nego cijelom društvu - lišavamo ih djetinstva i biti "djeteta".
ina, ne znam o kojoj je knjizi riječ (malo sam u strci s vremenom, pa sam možda negdje previdjela), ali potpuno mi je jasno o čemu pričaš. mene u AP priči najviše smeta ta fokusiranost na majku kao roditelja. eh, sad, naravno da sve te knjige mogu biti rodnoneutralno napisane ("roditelji trebaju..." blablabla), ali ako se potencira dugodojenje/co-sleeping i prve tri su najbitnije... onda se može i bez puno promišljanja shvatiti, onako potpuno zdravoseljački, na koga će spasti sve te svete "obaveze". kad krenemo od prve premise danonoćnog dojenja, jasno je tko će ostati doma (a tko će ići raditi), tko će se buditi po noći (a tko će morati spavati da bude odmoran). sve je na leđima one koja sebe ionako već daje - ne samo tijelom, nego cijelim bićem i to točno na određen način (!) - na zahtjev! ta sintagma - na zahtjev je po meni ključna za razumijevanje cijele problematike.
ps. referirala sam se na post gdje me ina citirala.
i da, postoji odličan tekst... mali tirani buduću depresivci.
Ukratko, na tragu pikule, di je bojim se isto razmišljanje (barem zadnji post) stila 0-1 - ili ije strogo ili je "ovo drugo moderno humano", mislim da taj autor raskrinkava mehanizam - samo da ne budem "oldfashioned roditelj" i da ne kažnjavam itd. i onda će bit OK. On nije na "slamanju djeteta", ali to ne znači da se sve mora podredit djetetu i slomit sebe (iako se to često tumači i svi odmah "skaču" - a znači li to da moram tući/slamati/bit Željezna lady itd.). Naravno da ne znači. My guess is je da je u pozadini popularnosti ovoga Šaptača psima da si ljudi kompenziraju i ćire trikove za odgoj djece (ali niko se ne usudi priznat). Dobro, nemojte mi sad skočit na riječi doslovno - ali u pozadini njegovoga je isto - poštujte to da je pas pas, a ne čovjek, a ne vaš ljudski prijatelj. Tako i ovaj kaže - poštujte to da je dijete dijete, a, ne "mali odrasli", pun ne znam kakvih kompetencija. Opet, ovo sam malo Đavolji odvjetnik i nemojte shvatit doslovno.
dok nisam imala dijete sam mislila da su djeca "mali ljudi", kad sam postala roditeljica shvatila sam da je dijete dijete, a da je sva odgovornost na meni kao majke. to ne znači da hoću slamati dijete, nego da mu slobodu (a s time i odgovornost) dajem postepeno, zavisno od djetetovih godina. a najbitnije da ne mogu svoje roditeljske obaveze ni u jednom trenutku prevaliti na dijete, koliko god mi se ponekad to čini najlakšim putem (i da ne bude zabune, ne znači da mi se to ne može dogoditi, uslijed lijenosti i trenutka slabosti, ali to ne znači da je to hvalevrijedno ponašanje mene kao roditelja).Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Da, mislim da je u tome bit - postepeno davanje slobode. A što mislim da ovaj "moj" autor knjige "Zašto nam djeca postaju nasilnici" pokušava reći je to da će, jednako kao što će neko mlaćen i ugnjetavan ko ne zna drugačiji način odrast na način da mu je to normalno i tako će se ponašat, da će, na žalost, u sličan rezultat (ne nužno u mlaćenju, ali u jednoj disfunkcionalnosti) odrast i ovaj kojega prva referentna osoba (majka) nije naučila da ona nije jednako dijete. Odnosno, tu je propustila naučit ga upravo onome što takav odgoj stremi - empatiji, razumijevanju druge osobe (različite od mene). Koja se može naučit samo uz razumijevanje da mama nije jednako ja, i ne mora skočit na svaki zahtjev, odgoji i roditeljstvo nije nužno žrtva, muka, ono da ti se muti pred očima od umora, da zaspeš u autu dok se voziš jer si bio budan cijelu noć itd.
I, također mi je "štetna" posljedica ovog "novog odgoja", to što očekuje sljubljivanje za majku toliko dugo. Samo, ne znam što je tu bilo prvo - kokoš ili jaje. Tj., u korporativnom kapitalizmu, di su svi, pa i najbanalniji tajnički poslovi, postali 9-17 ili 9-18, logično je da netko od obitelji otpadne, pa je to logično majka koja je rodila, pa se išao naći novi smisao... ili vice versa. U mom idealnom svijetu, otac i majka rade i otac i majka dijele brigu u obitelji relativno podjednako. Mislim, kakvo je to partnerstvo... kad je žena svedena na "basteln i humanitarne aktivnosti i kolače", a muž ono... 9-19, putovanja svako malo itd. Mislim da je to smjer kamo idemo, na žalost. Unatoč tome što se to, baš od strane samih žena, pokušava prodati ženama kao "pravi smisao". Jok. Žena je i tijelo i emocija i intelekt, baš kao i muškarac. Po meni.
I ono di "moramo djelovat", nije eto... da žena prihvati novo-staru rolu... nego da se taj posao malo uljudi... za dobrobit svih rodova i djece svih rodova.
dijelimo mišljenje. roditeljstvo bi podjednako trebalo biti i radost i obaveza. ako žena treba poslagati prioritete, onda to treba i muškarac-otac. to znači, konkretno da ne može ostajati do 19h na poslu, jer ima obitelj doma (što donekle znači i da možda ne može više napredovati onako kao što je mogao dok je još bio nevezan obavezama roditeljstva). znači ne može nazvati doma i reći: draga, odoh sa šefom na večeru, evo sad me baš pozvao. nego mora reći šefu: sorry, moram doma. imam dijete.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
ali sve to zahtijeva prije svega rodnu ravnopravnost u samoj obitelji. to zahtijeva pravo roditeljstvo s očeve strane, ne samo šetnje parkom, nego konstantno razmišljanje o djetetu, je li je dijete jelo, što mu treba kupiti, oprati, opeglati (važi za nerodana :mrgreen:), usisati i sl.
ako se smijem pohvaliti, u potpisu ispod ima link na tu temu (mother on demand). :oops:
Meni se cini da ste vas dvije mašile ceo fudbal, nigdje AP ne postavlja mater na vodeću poziciju.
XCitiraj:
marta prvotno napisa
i ne samo to... čitam i pitam se jeste li krivo skrenule već na prvom križanju :mrgreen:, jer AP veze nema s nepostavljanjem granica ili razmišljanjem "dijete = mini odrasli", a pogotovo ne "dijete je kralj". sve ovo što MC priča o postupnom davanju odgovornosti je točno ono što razumni roditelji rade, bez obzira zvalo se to AP, Juul, continuum concept ili nekako drugačije.
a biološka je činjenica da tata ne može dojiti, sori, i uskraćivanjem dojenja da se mamu ne bi "vezalo" svi su na gubitku, uključujući i tu mamu. nošenje, zajedničko spavanje, odgovaranje na djetetove potrebe jednako su u domeni oba roditelja, a da ne govorim o usisavanju i peglanju.
osim toga, nije isto ima li dijete 3 mjeseca, 3 godine ili 6 godina. nećeš isto reagirati na novorođenče koje se probudilo i plače i na klipana koji hoće da mu promijeniš crtić jer mu se ne diže s kauča. u tom procesu se dijete neizbježno sreće s frustracijama i uči nositi s njima. i može ih podnijeti jer je dobilo temeljnu sigurnost onda kad je trebalo.
mislim da je tu problem s "anti-AP" pokretom; ispada da attachirani roditelj (majka!) bespogovorno robuje svojem zlatu dok ne odseli od kuće a to jednostavno nije točno.
a djeca se ionako ne odgajaju by the book, knjige/predavanja/radionice služe da konkretiziraju ono što je već u tebi. nebitno je kojem pravcu/autoru pripadaju i što je trenutno u modi, usvojit ćeš ono što ti odgovara i prilagoditi svojoj obitelji. ovako kako leonisa kaže.
i kad već trkeljam, iz onoga što sam dosad vidjela iste posljedice ima beskonačno ugađanje bez postavljanja granica i kruti odgoj koji ne vidi dijete. u oba slučaja dobiješ male nasilnike koji teroriziraju sve oko sebe.
Ja isto nisam shvaatila AP kao ina33 i mama courage, premda sam čitala neke sažetke i članke o AP-u.Citiraj:
marta prvotno napisa
Po mog nekom trenutnom mišljenju nije udvoljavanje zahtjevu tromjesečne bebe i trogodišnjeg djeteta isto.
Malena beba od par mjeseci nema još želje nego samo potrebe, gladna, je, žedna je, pokakana, nešto ju boli, želi dodir i maženje i to je odgovaranje na zahtje i gotovo svaki plač. Kad ta bebica propuza, postane pokretna samostalno na neki način tada nastaju želje, jer želi dirati svašta i tu počinje postavljanje granica i učenje. Mislim da je ključno razlikovati što su POTREBE a što želje djeteta. Na potrebe treba kod male djece odgovarati što je prije moguće, da ona steknu sigurnost i povjerenje u sebe i druge. a na želje se mora.
Npr. mama ili tata jede a trogodišnjaku se kaka i normalno je da će se mama/tata dignuti i pomoći mu to obaviti, ali primjerice ako ono želi da mu se dohvati neka igračka sa police, lijepo mama kaže hoću kad pojedem, ovaj pošii ali se s vremenom nauči strpljenju. Problem nastaje kad se skače na svaku djetetvu, kad odrasli ne mogu popričati da ih djete sto puta prekine, tako mislim nastaju egicentrične osobe.
Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
Pisale smo u isto vrijeme, potpis na ovaj post.
al ste se raspištoljile vas dvije :lool:
potpis na ms ivy i martu. ne samo da ste vas dviej mašile, nego je mašio i ovaj tvoj, ina. uzeo je za primjer jedan pogrešan koncept roditeljstva. kojega ne provode razumni ljudi.
a kad nisu razumni, onda ne možeš očekivati niti da razumno odgajaju djecu.
i, onda na njemu, gradi svoju teoriju o teškoj budućnosti koja nas čeka. :-/
xCitiraj:
ms. ivy prvotno napisa
Ne kužim kako je to sljubljivanje za majku, eto, ja mislim da je boravak doma uz aktivnosti koje neke žene valjda i zadovoljavaju (i koje ja ni najmanje ne kužim), stvar odabira nevezana za (meni tolko omraženu definiciju) stil roditeljstvaCitiraj:
ina33 prvotno napisa
da moj muž radi u prodaji, očekivala bi da je navečer na večeri, al on radi u R&D i u 16 ide doma, eventualno navečer sjeda za komp. Kad je mogao ostajati dulje, ostajao je i dovršavao na poslu. Ali sad ne može. Na sreću, njegovu, :lol:, on mora doma po djecu, jer mu žena ide na sl.putovanja i slično.
E, zašto ovo pričam? Jer su naša djeca dugodojena, spavala su s nama u tom periodu, a i sad dodju gotovo svakonoćno, nisu se vozala u kolicima nego su nošena, nisu nikad ni trena plakala-i sve te po meni (osim dojenja koje je naravno, meni izuzetno važno) nevažne i nepresudne stvari.
Divno napisano! Mislim da je meni to pomalo potrebno, malo vise osluskivat svoje potrebe, malo vise prepustati dijete ocu, malo manje bditi nad njim kao kobac... i pustit ga da se sam probudi u krevetu i dozove me, a ne nuzno biti tu cim otvori oci... pustit ga da se malo sam igra, i sl...Citiraj:
leonisa prvotno napisa
meni je teško razumijeti i reći da je leonisin post predivan, jer me nikad nije mučilo što odlazim i ostavljam dijete (od nasisanog novorođenčeta na dalje ) s ocem
ili da se idem oprati
nikad ni u ludilu nisam imala taj neki osjećaj da je djeci bolje ili da su sigurnija ili da su vezana ili bilo šta-sa mnom.
Ti si onda otpocetka mudrija ;) (od mene) Makar nemam neki problem da ga ostavim dok se tusiram... al npr. da ga ostavim da odem popit kavu... to me malo muci.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
čitajući svjedočanstva drugih forumašica mislim da ina i ja uopće nismo fulale u našim postovima. čak sam i dala do znanja, ako se pažljivije čita, da mi je jasno da jedno može biti zapisano u (svetim :mrgreen: ) knjigama, a da potpuno drugačije to može biti shvaćeno od čitatelj/ica. pa i originalni tekst uz onu sliku u time-u je išao u smjeru "motherhood", pa nabrajanje što točno podrazumijeva AP.
slika je ok, tekst ne, a "are you mother enough" zvuči ko neukusna provokacijaCitiraj:
mama courage prvotno napisa
slika mi je ok jer- prikazala je ženu koja doji i izgleda kao da joj to ne utječe na (po mojem viđenju normalan) život.
mada, mene iskreno muči da je to iskarikirana provokacija, sve skupa.
nisam se referirala na sliku, niti na naslov, nego na tekst ispod slike. spominje se motherhood (iako se na jednom mjestu spominje i riječ "parents"), pa se točno spominje breastfeeding, co-sleeping itd. možda se tebi i drugima (kao na kraju krajeva i meni) to čine "nebitne" stvari, ali su one uvijek te koje iskaču pri spomen AP. i onda nije ni čudo što neke majke malo previše doslovno shvate neke stvari.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Po meni je neophodno u ranim godinama, citaj- do otprilike druge godine dijete vezati uz majku i najblize. Vidim da su mnoge iz ove teme iscitale da je dobra majka ona koja se da zafrkavati djetetu, i da prepusta sve njemu ili njoj. Moja kci koja je sada cetiri godine od svojeg 22. mjeseca spava u svome krevetu u svojoj sobi! Dijete je koje vrlo dobro poznaje svoje i moje granice. Dijete je koje je odlicno socijalizirano i sigurno u mene, sebe i svoga oca. Koliko sa 4 godine moze biti. Do ta 22.mj. je iskljucivo spavala s nama u krevetu, dojila po cijelu noc. I odgovarali smo na prvi kme. Sada mi se cini da ide u dobrom smjeru. Bez problema se odvaja od mene, dapace, obozava se druziti. Niti jednom nije zaplakala kada je isla u vrtic. Ovo sve nije moja zasluga, nego njena narav. Na slicnom putu smo i sa sinom.
Vidim da su se neke osjetiile prozvanim. Ja se ne smatram superiornom naspram drugih. Mislim da se vidi iz mojih postova da se i ja preispitujem, kao i vjerojatno svi roditelji. I ne vjerujem da vas ne boli kada netko komentira vase odgojne metode, ili da komentare ne smatrate neprimjerenim. Supermajke ili supernemajke- osobna stvar. Sto je supermajka? Mene nema doma vise od 8 sati dnevno, radim posao koji je fizicki i psihicki jako naporan, radim i vikende. Kada dodjem doma, najradije bih otisla u krevet. Ali imam prekrasnu djecu koja ne trebaju osjetiti teret moga posla. Imam muza koji kuci dolazi najranije u 18 sati, svaki dan, cesto je i na putu. zahvalni smo mu jer nam donosi financijsku sigurnost. A kada je doma, posveti se djeci koliko moze. Imam dvije bake, jedna je nedavno imala infarkt, pa trenutno ne racunamo na nju. A druga je vec isto u godinama, ali daje puno od sebe za unuke. Tako da ne znam sto je tu super? Ali mi smo sretni, mi funkcioniramo. I koliko vidimo, djeca rastu sretna i zadovoljenih potreba i emocionalnih i fizickih. Sto se smokica i sl. gluposti tice- ma dajte je li to odgojna tehnika? Ma bas me briga. Ali komentari- koji se vrlo cesto vide i ovdje na forumu, bas su nepotrebni.
Svatko cini najbolje sto misli i zna. I dok god se trudim da cinim najbolje, i ucim iz iskustva i radim na sebi, smatram se kompetentnom majkom.
iskreno, boli me debelo meso sto ce neke majke malo previse doslovno shvatit neke stvari, zapravo, svi mi malo predoslovno shvacamo neke stvari, obicno one koje nas nekako zuljaju.
ja što sam starija i iskusnija vidim da sve manje znam
al stvarno
ponekad mi je dosta i preispitivanja i analiziranja
prvu sam malo dojila, spava i sad ponekad sa mnom (8 god.) :mrgreen:
što ću, neću je protjerivati kad voli, a bolje da ne kažem do koje godine sam ja materi dolazila u krevet
ta prva je divna, pametna, razumna, suosjećajna, suradljiva
al povremeno
taman kad pomislim kako sam sretna jer sam odgojila jedno divno biće ona okrene lice
pa postane svadljiva i sebična i nerazumna :roll:
pa pregovaram, razgovaram, učim, pokazujem...
bogami i viknem i pošizim i pokažem da sam opasno ljuta
uzmem odmak i odem na kavu od 2 sata
i ne mislim ni o djeci ni o mužu, a pogotovo ne što će i kako bez mene
mislim samo kako mi treba zraka i prostora i prijateljica da im se izjadam i one meni
i da je baš dobro što sam tu sama bez ikoga
nemam grižnje savjesti i ne vidim zašto bi?
tuđi komentari me diraju samo onda kad mi na agresivan način nameću i propagiraju nešto za što ja mislim da je vrhunska glupost
no više ne reagiram nego okrenem temu na drugi mlin
a vezano za odgoj po knjigama i slijepo držanje za ono što je netko napisao ne vjerujem da prakticira na takav način ijedan razuman roditelj
možeš imenovati nešto što i sam primjenjuješ, možeš povući paralele s određenim događajima i primjerima iz knjige
možeš prepoznati određene fragmente iz svog života i odgoja
ali živjeti stvarni život i roditeljstvo by the book je jednostavno nemoguće i nepotrebno
Mi M. odgajamo još mekše nego njih dvojicu, a s jasnijim "ne", jer smo iskusniji. Zapravo, muž s manje "ne" nego prije, ja s malo više. Očekujemo da će kad odraste, kako joj je jedan barba predvidio, biti "vladarica svijeta" :mrgreen:
Nemam ovakva žaljenja o kojima Trina piše. Djeca su mi baš face :mrgreen:. Ima tu svega, naravno, ali generalno je sve ok i to se vidi. Naravno, A. je tek 12 godina, vidjet ćemo što nas još čeka.
XCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Plus, ja mislim da njega, kao Nijemca, najviše brine što će mali Kinezi bit kompetitivniji i na tržištu uspješniji od malih Nijemaca :mrgreen:
ina, jesi li to to upala u zamku knjiga o odgoju? Pročitala si jednu i misliš da je u njoj sve? :mrgreen:
Ja mislim da je to vrlo česta greška. Koju roditelji tek osvijeste u školskoj dobi. Ne znam je li tad već kasno. Osim toga, ne možeš u glavi napravit sklopku - kreneš AP, pa prođe godina dana, pa onda promijeniš ploču. Da su svi tako "normalno resetirani i ne shvaćaju to tako ekstremno", zar bi bilo topica o komociji u tolikoj mjeri - stila kao i ovaj ovdje? Zar bi bilo tema ja se žrtvujem i dajem svom djetetu naj-najbolje...a onda bauljam noćima, ono, ne mogu više? Nemam pojma. Naravno da malo natežem da pokažem poantu, inače se ne bi imalo o čemu raspravljati - sve bi bila jedna harmonija i svi isto mislili.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Vjerujem da su to oni koji su smišljali AP dobro postavili. I vjerujem da je masa krivo tumači. Kad se snađe... možda je već i prošao voz? A možda sam i ja fulala - dozvoljavam, of kors.
Skroz se slažem s ovim "i kad već trkeljam, iz onoga što sam dosad vidjela iste posljedice ima beskonačno ugađanje bez postavljanja granica i kruti odgoj koji ne vidi dijete. u oba slučaja dobiješ male nasilnike koji teroriziraju sve oko sebe." To i jest poanta te "moje knjige".
A ovo o žuljanju... to mi je deplasiran argument. Onda bi se na svaki živi topic moglo reći - promisli ti, otvaračice, zašto baš to tebe žulja.
Bože sačuvaj! Ja samo pišem o ovoj knjizi koju sam ja čitala, za razliku od većinske ekipe, koja je čitala neke druge knjige. A "mali Kinezi" je apsolutno validan argument, sve da je i samo zato počeo knjigu pisat - odgoj se uvijek događa u konkretnim "povijesnim" okolnostima, nije stila "neće to doći do nas".Citiraj:
vertex prvotno napisa
Ja mislim da je u roditeljstvu nužno puno davati. Roditeljima se onda dogodi da pređu svoju granicu, da imaju teške periode...Bude ovdje takvih tema da i meni dođe da kažem (a i jesam više puta): daj smanji malo, nije potrebno to što radiš, ili slično. Ali načelno, biti dobar roditelj traži puno od čovjeka. To nije gubljenje sebe, to je življenje. Može prerasti u gubljenje sebe, ali ne ovako kako MC piše. Nije problem u roditeljskim reakcijama na zhtjev za djecu male dobi, i u nekim drugim zahtjevima kod veće djece. Uvijek ima zahtjeva, i s 12 godina mog sina postoje situacije koje su na zahtjev, prije ičega drugoga. Nego kako radimo na poslu, uostalom, nego na zahtjev?
Meni se cini da je glavni problem sto ljudi mijesaju ispunjavanje potreba s ispunjavanjem želja. Kod male djece je to gotovo isto, a kako rastu, to postaju dvije odvojene stvari, samo je pitanje kako/kad ce roditelji to prepoznati. A kad prepoznaju, onda je to novi roditeljski izazov koji opet zahtjeva vagu.
xCitiraj:
vertex prvotno napisa
dok mi imamo isto tako zahtjeve koji nam se na zahtjev ispunjavaju, sve je to ok :mrgreen:
ja stvarno mislim da su roditelji s malim bebama koji se naspavaju - rijetki. kako ćeš spavati kad ove bebe nemaju pojma šta je noć, a šta je dan? ono, preko dana stalno praktični kao nešto kunjaju, malo su baš budni budni, a onda tako i noću.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
ne znam niti jedno dijete koje s tri ne prespava noć u komadu.
do tri godine to je - rijetko. odnosno, vrlo je često da djeca tek s tri godine ustale ritam spavanja.
a kad nisi ispavan - nisi normalan.
Slažem se s gornja dva posta, pogotovo s ovim da je novi roditeljski izazov razlikovati kad želje postanu želje, a ne potrebe. Roditeljstvo je sigurno davanje, i tu se slažem, ali ne mora biti takvo da "umete", "ubija", ili da je "žrtva" (žrtva uvijek traži nešto - zahvalnost subjekta zbog kojeg ide žrtva ili društveni pljesak, ako ništa drugo, a to je sve... ma, jednostavno krivo). Ako postaje takvo, onda je potrebno to osvijestiti i izbalansirati.
i s ovime se isto slažem.Citiraj:
marta prvotno napisa
s vagom.
no, ne vidim ništa loše u ispunjavanju želja.
svih ukućana, naravno :mrgreen:
Vezano za spavanje i neispavanost, nešto je onda nahero s mojim krugom poznanika. Bilo dojeno, bilo nedojeno, nitko mi se nije žalio od roditelja na neku ekstremnu iscrpljenost i kroničnu neispavanost (možda mi to nisu htjeli pričati, jer ih ne bi shvatila, i to je moguće). Ako to postaje tako, onda za tu konkretnu situaciju treba izvagat cost-benefit (po meni).
mislim da svaka osoba koja voli sebe, koja cijeni sebe, neće dozvoliti gaženje po sebi. od nikoga, pa tako ni od djece.
a ako to nije slučaj, onda treba raditi na sebi.
i opet, i u tom slučaju, kad je riječ o djeci, manje će pogriješiti ako sebe daje previše, nego premalo :-/
vertex, veliki potpis.
ina, nije AP nešto što isključiš kad dijete navrši godinu dana, kao što nećeš zavrnuti pipu na sisi. postupci se nužno mijenjaju jer dijete raste. ne bih ja to nazivala AP-om pa čak ni odgojem, nego jednostavno prilagođavanjem djetetovom odrastanju.
i ja sam citala tu knjigu, i super mi je.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
kao i Juul :-)
i prakticirala sam AP
uopce ne vidim da se to kosi jedno s drugim ili trecim
najvise ljudi koji odgajaju djecu kako taj tip pise nisu citali nista od toga, e to je problem. ili su citali povrsno