Printable View
Evo mogu napsati da u nasoj jaslickoj grupi vise nema plakanja. Svi su se adaptirali. Nekoke je trebalo tjedan, nekome dva, nekome tri, ali sad kad dodjem vidim dobro raspolozenu djecu kako se igraju s tetama :)
Neki dan su kod nas bili rodjaci iz Austrije. Njima je godna dana koliko sam ja bila doka zvucala malo jer se kod njih dobiju dvije.
Klara, Austrija inače ima sretnije zakone od naših po pitanju roditeljstva.
Evo nam je došla baka na par dana. Svim silama ju nagovaramo da ju dođe čuvati.... iluzija, znam, ali bar da budemo sigurni da smo sve učinili.
Drage mame,
toliko vas je zaokupilo razglabanje o tome je li se i čije se dijete prilagodilo jaslicama,
da ste zaboravile bit - vaše bi dijete dalo sve da se ne mora odvojiti od vas.
Mame, vi ste sve što vašem djetetu treba. I to nije otkrivanje tople vode, sve to znamo.
Društvo je uređeno tako da nas prisiljava odvojiti se od svojeg potomka.
Pogledajte meritum, pogledajte prirodu. Nijedan se potomak ne odvaja od mame dok ne
stasa toliko da se sam može odvojiti, dok sam nije spreman. A onda to i sam da do znanja.
Mi ovdje ne govorimo je li pametno ili ne odvajati dijete. Nije pametno. Radi se samo i isključivo
o tome da neko dijete počne prije a neko kasnije surađivati, kako bi to rekao Jesper Juul.
Surađivati ne znači da mu se sviđa to što mu se događa, znači samo da je - popustilo, odustalo.
Tu ponajprije govorimo o jaslicama, o djetetu od godine, godine i pol, dvije dana.
Takvo dijete će na odvajanje od vas, kad se opet nađe u vašem zagrljaju tijekom vikenda
i osjeti sigurno, reagirati temperaturom, onime što mi nazivamo "razbolio se, zarazio se u vrtiću".
Curit će mu nos, je li tako? - jer mu je falio miris - njegov miris je miris mame.
jel ti stvarno, ali baš stvarno vjeruješ u te priče, to nos i miris? :mrgreen:
je rajt, osim ako ga u međuvremenu ne ubije mama. il tata. il brat. il sestra. il ako ih ne napusti mama, jer su bolesni. pa da prežive bar ovi zdravi. i tako. svašta ima. il je mama tolko lijena da podvali svoje jaje nekoj drugoj mami, nek se ova brine. pet put više trauma imam nakon NG nego kad gledam bilo koji CSI. i iz djetinjstva se sjećam da mi je opstanak bio, onako, malo traumatičan dokumentarac :mrgreen:Citiraj:
Suncokretica prvotno napisa
I meni ovih dana curi nos jer nisam vidjela mamu od travnja. :mrgreen: Ali samo desna nosnica jer sam malo starija od djece u jaslicama.
Zezam se malo. Naravno da su djeci bitni roditelji, ali sigurno im ne curi nos kad ih maknemo iz njihove blizine.
Suncokretica, razumijem o čemu pričaš.
:heart:
Lijepo si objasnila ono što sam ja nespretno sažela u "nije prirodno".
Hvala ti.
e da i meni curi pomalo jer mi je mama trenutno u Njemačkoj (seka rodila pa joj pomaže) :lol: ja mislim kao Kaae i cvijeta.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Naravno da ja tu ne mogu trabunjati o nečijem mišljenju :zbunj: ja trabunjam o svom mišljenju. A to je da za tako malo dijete je bolje (prirodnije) da je još uz majku. I da, onda to znači da su jaslice nužno zlo.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
U nekim situacijama ih ne možeš izbjeći, a kad bi mogla, ostavila bi bebača još malo doma.
Sorry, ali ja niti jedno tako malo dijete ne znam da je prošlo adaptaciju bez suze u oku i s osjećajem da mama neće doći po njega/nju.. a nije da ih znam samo 10ak. Možda ti živiš u nekom drugom okruženju.. :neznam:
Imam osjećaj kao da ne želiš priznati da svako dijete prolazi kroz fazu adaptacije odvajanja od roditelja (pogotovo tako maleni bebači), ili si jednostavno stvorila nekakvu super sliku o toj fazi odrastanja.. Ma nije ni bitno. Ugl, meni je tvoj stav nerealan.
:predaja:
Moj bottom line je da ako postoji ikakva šansa da malena ostane doma, bolje bi bilo i za nju i za mamu da se još ne uključuje u kolektiv i odvaja na taj način od mame.
No međutim, puno djece je odradilo tu adaptaciju tako rano pa će i ona.. Ne možemo svi birati. Na žalost. Vrijeme liječi rane..
Meni su najsimpatičniji kada se napokon adaptiraju (..i kad porastu) pa ne žele iz vrtića i plaču da zašto sam već došla po njih. :D
Polako.......
Bude došlo :idea:
;-)
Hvala tebi :-)Citiraj:
Mojca prvotno napisa
ožujak, ovo gore nije mišljenje nego TVRDNJA!Citiraj:
Ozujak prvotno napisa
i de ti oladi malo, i ostavi mene u mom svijetu ovakvom ili onakvom. nit poznaš mene nit moje dijete, pa mi nemoj TVRDIT da ti znaš bolje od mene (što je bolje za MOJE dijete ), kao što ni ja ne tvrdim za tvoje . OK? lijepo te molim da ne spominješ više moju djecu.
i slobodno nastavi živjet u svom svijetu, ja svoj ne bih mijenjala nizašto.
Sorry, ali ja niti jedno dijete ne znam da tako reagira .... a nije da ih znam samo 10ak. Možda ti živiš u nekom drugom okruženju.. :neznam:Citiraj:
Ozujak prvotno napisa
eto da odgovorim na tvoj način.:nope:
imati stav da su jaslice zlo, ili da nisu zlo, da roditelj mora /treba7zeli ostati dvije godine ili 5 ili 10 sve je to ok.
imati stav da to nije nuzno je takoder ok.
morati nesto bez ili sa stavom je isto tako razumljivo.
vjerovati da ce dijetre postai extra/super/ovo/ono ako ne ide u jaslice, ili ako ide u jaslice, svejedno je super, ako to roditelju pomaze da donese odluku.
medutim za to sve nije potrebna klimava i na prvu loptu argumentacija.
sto je prirodno, a sto nije je ipak malo kompleksnija stavka.
a suradivanje djece, onako kako ga juul tumaci je jedna od osnovnih nacina kako dijete odrasta i socijalizira se u zajednicu u kojoj zivi.
dijete sigurno surauje, kada pristaje na to da ne jede sladoled 7 puta dnevno. da popusta i odustaje.
odustaje i onda kada mu recimo ne dozvolim da me 25 puta prekine u jednoj recenici, itd.
dakle ukratko receno, super da ti dijete ne ide u jaslice ako to ne zelis.
ali za to ti nije potrebna nakrivljena interpretacija juula.
samo tvoja odluka je dovoljna.
nije mi bila namjera te povrijediti.. a nedajbože ni tvoje dijete. samo sam iznjela svoj stav. koji je drugačiji od tvoga.
sva djeca prolaze adaptaciju. neki reagiraju odmah, neki za par dana, a neki za tjedan, dva, čak mjesec. Neki reagiraju sa urlanjem, neki sa suzom u oku, neki se zatvore.. nekima adaptacija prođe brzo, nekima trajeeee..
Ovo smo mi čuli od naše psihologice na razgovoru.
Problem je to što su manja djeca puno osjetljivija, a niti im možeš objasniti baš da će se mama vratiti. pa je to intenzivnije, dublje.. a i maleni su individualci, oni se vežu samo za jednu osobu - tetu. a ne za društvo, kao veći. pa je i to problem jer je na 100 jasličara 2 (ako 3) tete.
eko. mislim da sam sada dosadna vise i bogu i vragu pa cu prestati vise obrazlagati zasto je moj stav takav kakav je. :bye:
seni, kao i uvijek pogođeno u bit. Jako si to lijepo napisala.
Ožujak, ma gle
xxCitiraj:
seni prvotno napisa
baš tako.
ako je to ikako moguće uvjek bih odabrala osatanak s djetetom što duže.
i nije ovo glas protiv jaslica, jer jaslice u pravilu imaju i dobre tete i prilagođene
prostore i opremu, ali sto puta sam čula/pročitala da pedijatri, psiholozi preporučaju
izbjegavanje ustanova što dulje, a i roditeljski instinkt mi govori uprilog tome.
osim toga, primjetila sam u okolini da su djeca koja su kasnije krenula u vrtić, bilo da ih je
čuvala baka, mama ili dobra dadilja nekako drukčija, mirnija, suosječajnija isl.
(moji nisu bili ti sretnici)
go for it!
Ožujak, ma gle, ovako tvoje napisano je izgledalo kao čisto generaliziranje i je, pogodilo me. Jer nitko ne poznaje bolje od mene moju djecu i njihove potrebe, to vrijedi za svaku od nas, šta ne?
kad sam pročitala tvoje postove na drugoj temi o hipersenzibilnom djetetu, sad mi je jasnije zašto si ti takvoga (isključivoga) stava,al probaj barem shvatit da nečija djeca nisu ni blizu tako osjetljiva, dapače da su jako prilagodljiva. Moja L. je ocjenjena kao izrazito emocionalno zrelo dijete za svoju dob i njene reakcije nikad nisu bile...ne znam kako to opisat...zna se dobro nosit s frustracijom, raznim emocijama ispolji ih al to nije neka drama..da ne kompliciram..
nismo isti, svatko ima svoje,ne slažem se uopće s tvojom interpretacijom juula, ni tvojom slikom jaslica (jer kod nas uopće niej tako), ti se ne slažeš sa mnom da su meni jaslice ok izbor, ne slažemo se i to je uredu ,al nije ok nekoga stalno nadmudrivati i govoriti: " ti sebi uljepšavaš i zavaravaš se to ti nije tako". to vrijeđa zdrav razum i nije baš retorika za ovaj forum.
al ajd da mi zakopamo ratnu sjekiru i nek Mojca odluči što joj je najbolje.
a by the way za izrazito osjetljivu djecu mislim da je najbitnije prihvatiti ih takvima kakvi jesu, njima će objektivno biti teže u životu,al isto tako se mogu naučit nosit s nekim situacijama kroz život uz pomoć nas starijih.
Iako mislim da nikad neće moći promijenitti tu svoju osobnost a ni ne trebaju, oni su takvi jesu i volimo ih upravo onakvima kakvi jesu.:heart:
meni nije jasno kako samo seni uspiješ tako lijepo i konkretno napisat svoje mišljenje, da nam daš neku poduku?
Evo ti ja umjesto seni: godine i godine formalnog i neformalnog obrazovanja, prirođena inteligencija, dar za pisanje i puno, puno čitanja; i dobra volja da to podijeliš s drugima :-)Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
wou....thx Jurana.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Suncokretica i ja razumijem o čemu pričaš. Ali život nije savršen, činimo najbolje što možemo.
Moja curica trenutno ima pelenski osip i znam da je to od jaslica, ne zato jer je tamo ne presvlače nego ju je stres učinio osjetljivijom.
Ne bi joj bilo lakše ni da je kod tete čuvalice, jer ja ne bih bila s njom.
Kad bih morala (odnosno mogla) birati između jaslica i premorene nervozne bake kojoj je 8 sati s bebom previše, izabrala bih jaslice.
klara, baš mi je žao zbog osipa,držim fige da brzo prođe!Citiraj:
klara prvotno napisa
ja sam imala upravo taj izbor iz tvoje zadnje rečenice i odlučila se kao što bi i ti.
Lijepo je vidjet da vam je Maribor donio 2 sreće:heart: .
To sam ja pisala kako zamišljam da je bilo kod seni.:-)Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Klara, hvala za tip o baki... :)
Da, nije ni moja mama rješenje, ma koliko nam se to isprve čini sjajno. Da sad ne ulazim u detalje. Sad ću lakše odustati od te ideje.
Seni, načelno slažem se s tobom... no jedno je sladoled drugo je odvajanje, osobno ne bi ih stavila u istu rečenicu. Dijete koje jede sladoled je već dovoljno odraslo (bar bi trebalo biti :)) da razumije zašto je jedan sladoled na dan dovoljan, dok dijete od godinu dana koje će biti ostavljeno u jaslicama još nema razvijeno mišljenje, nema pojma o konceptu vremena i što znači "mama će doći kasnije", "mama će doći za 8 sati".
Po meni adaptacija na jaslice bi trebala trajati još dulje, mama bi tu trebala boraviti dulje, dok dijete ne prihvati taj prostor kao sigurno mjesto a ne kao nužno mjesto, naravno s idejom "mama je tu negdje blizu" i "tete su dobra zamjena za mamu" jednako kao što je to trenutno baka koja dođe jednom mjesečno izdaleka, (ali ne i deda kojeg vidi svaki dan). Nakon što ju ostavim s dedom da se istuširam, ona je nazadvoljna... ostavim li ju s bakom i na nekoliko sati, nezadovoljstva nema.
Nažalost u našim jaslicama, koliko čujem to ide puno brže i kruće.
adaptacija je u principu tolko duga kolko ti imaš vremena da je dugo napraviš,
ja sam svog 1. klinca adaptirala kroz 2-3mjeseca, ali to je bilo dete koje je bilo samo s menom, eventualno kolko je skučio muž ( mada se nije baš ni trudio)mali je jedno vrijeme išo na 8.5 sati u vrtić, mali je imal skoro 3godine,
malu sam adaptirala u roku od 2-3 tjedna s time da sam si još neko vrijeme ostavila još cca mjesec dana lufta za nedaj Bože, mala je išla u vrtić do 6 sati, i klinac skupa s njom.
Malog sad imam posebnu adaptaciju kroz 3 mjeseca x3 sata, znači sad je samo igranje i klopa ( ručak ) , mali ne plače, ali zato jedan mali u grupi još uvijek plače po cijeli dan .
Ja razumijem i Mojcinu potrebu da se opravda (been there, done that...), jer je dominantna klima takva da je ostati s djetetom onako, malo čudno, i veći broj ljudi te gleda kao da si s uma sišao. Meni je svaka ženica koja bi mi šapnula (super, i ja sam tako to zgombala...) bila melem na ranu. Puno ljudi ima a priori negativan stav jer je objektivno pronaći posao teško, i jer će rijetko koji poslodavac uživati u tome da je zaposlenica tako odlučila (što znači da i u drugoj trudnoći može odlučiti isto... i faktički ne može računati na nju), i jer je objetkivno ta odluka kod nas društveno nepodržana na svim nivoima. I te negativne razumijem. I one koji kažu da se mama mora realizirati. Sve je istina, a žena jedna, pa nek mi vidimo što ćemo i kako ćemo.
Mojca, ja te podržavam štogod odlučila. Sve dok ste obitelj koja voli svoje dijete, i radite što treba, ma što trebalo u tom trenu, ona će biti dobro, u svakoj varijatni :)
meni je još 3 mjeseca do kraja porodiljnog, ali odlučila sam uzeti mirovanje.
jednostavno zato što mi se moj malac još čini kao bebica( a što i je:) ) i ne mogu zamisliti kako bi funkcionirao da mene nema 8 ili nedajbože 12 sati, pa ni s tatom babom ni dedom, hm možda i bi, ali jednostavno želim biti s njim što više mogu!
ja imam nešto ušteđeno pa ću mi to biti za troškove dok ne radim.. a i ciljam u međuvremenu uhvatiti bliže i lakše radno mjesto:)
kako nam se u životu proriteti nabrzak preokrenu!
svima koji mogu na želim što više vremena povedenog uz svoju dječicu, a onima koji ne mogu brzu i laganu prilagodbu!
a na kraju nije bitan broj sati koji smo zajedno već kako ih iskoristimo dok smo zajedno!:love:
Mojca, što ste odlučili na kraju?
Ja si mozgam da probam dati zahtjev za produženjem porodiljnog jer idemo na vježbice na Goljak, iako sumnjam da će proći, imamo hipotonus trbušnog dijela, drugo je sve OK.
Hm... sastavljam se s realnošću i polako se mirim s tim da će ipak u jaslice.
:(
I ja ću tvojim stopama izgleda Mojca, po drugi put...
probaj predati, možda te iznenade i ostave još malo doma, dobro si pročitaj na njezi kaj trebaš, predaj na vrijeme ( i 2 mjeseca ranije ak možeš). Svakak traži preporuku fizijatra i neuropedijatra i inih goreCitiraj:
andream prvotno napisa
Jelena, već imam preporuku fizijatra, na moje traženje. Iako čas mislim da ću ostati doma, već me lupa neka grižnja savjesti i mislim o poslu... Poput Mojce. Budem još razgovarala s neuropedijatrom pa ćemo donijeti odluku.
Mojca,,,sigurna sam da će biti sve puno bolje nego misliš...ja sam cijelo ljeto proplakala jer smo morali mlađeg bebača od godinu i pol staviti u jaslice...mislila sam da je to najgora stvar koju možeš napraviti djetetu a jednostavno s bakom više nije išlo.
uglavnomms ve je prošlo puno bolje nego sam mislila,,,sad sam im još više posvećena,,jer mi nedostaju,,,nije bio nikako bolestan u ova dva mjeseca,,lako se navikao,,tete obožava i vidim na njemu da je zadovoljno i sretno dijete...
stariji je krenuo s tri i pol u jaslice,,,(uspjeli smo kombinirati baku, komplikacije trudnoće, porodiljni) i puno mi je teža adaptacija bila nego s mlađim,ali i on je osjetljiviji.
Bez obzira na moje iskustvo, jaslice su nužno zlo, ali sigurna sam da će tebi biti kao i meni,,uvijek je tako kad se puno brineš.
Nisam pratila od pocetka ali uskoro i meni ovo aktualno pa se vec pripremam.
S prvom sam curicom bila 3 godine doma i da mogu s drugom ponoviti ostala bih ziher 2.5 a onda s 2.5 vrtic, ne jaslice - vrtic i to mjesovita grupa. Sad ce bit kombinacija baka i mi koji radimo u smjenama, mozda nadjem i neku cuvalicu ali jaslice - jok. Suze i psiholoski moment su jedno i vazno mi je to, ali najjaci argument protiv jaslica su mi bolestine. S prvom sam prosla dvije hospitalizacije (jedna je bila zbog kolektiva) tako da zelim smanjiti sanse da se to ponovi. To je moj feler i ptsp ali to sam ja.
Na stranu to: 3 godine doma s mojom kcerkicom su mi bile nevjerojatno lijepe ali kad sam se vratila na posao a ona krenula u vrtic - tek onda sam ja bila ja - potpunija nego ikad. Te tri godine bila sam produzetak nje, to je tada stimalo ali razdvajanje nam je nakon toliko spojenosti istinski godilo. Bila je s 3 samostalna i samosvjesna mlada dama. Nadam se da ce i moja druga kcerkica dobiti priblizno jednaku doze paznje, mada moze bit i da je manje - vise. :)
Ja kad pomislim o jaslicama... sjetim se doktora... i doktora.. i doktora... Moja mala spadala među ove jako osjetljiva, i ja nisam znala što to znači, tj. da to znači, u razdobljima - bolesna jedan tjedna, ostane još jedan to be on the safe side doma, ode 5 dana u jaslice, razboli se za vikend, hospitalizacije itd. Dakle - default je bio da ne ide, ne da ide. Takvih ima masu, po vrtićkoj grupi barem 1-2, a pola ih je tipa bolesna svaki mjesec itd.
Čisto da se novopečene mame ne iznenade i da smisle neki fallback scenarij dok su skoncentrirane (samo) na to hoće li dijete plakat ili ne - konkretnije, ako ne mogu svaki mjesec bit na bolovanju tipa 15 dana.
Doduše, vjerojatno je to tako uvijek na početku vrtića, nešto lakše kad je dijete veće jer ipak nije možda tolika panika, drugačije je kad je bolesno ovo od godinu i pol i ovo od tri i pol, ne znam.
Sretno svima!
Meni su "suze" i "institucija" fakat bile minor issue, a nisam tako rijetka. Ali, boleštine da - i tu bi trebalo, ako na poslu nije uzus da se uzimaju bolovanja više-manje stalno (ima nekih takvih kultura di je to problem, unatoč tome što u zakonu piše jedno itd.), smislit ipak neku alternativu jaslicama.
Ina, tako je!
Meni je totalno losa pomisao povratak na posao pa svako malo bolovanje - moji bi to tolerirali u uskakali u moje smjene, ali i to su ljudi sa zivotima pa bi se i razumijevanje ubrzo s pravom otopilo. Tu mi je onda jos jedan argument vise za cuvanje doma.