Moji su obadvoje krenuli sa godinu dana u vrtić i to zato jer su morali,i moram onda stvarno pohvaliti taj vrtić(GV)jer se uvijek našao kompromis za dobro dijeteta oko svega,o nekom tako zacrtanom i strogom držanju pravila nema niti govora,npr.moji imaju ipak privilegiju da nemoraju jako rano doći u vrtić , zna doći i oko 9,pa ga teta uvijek pita jel hoče doručak iako su rekle da nema poslije pola 9.On u principu neće jer pojede doma ali one pitaju.Podvlačim da se uvijek nađe kompromis ZA DOBRO DIJETETA.Oni,pogotovo tako mali,taj vrtić ipak doživljavaju kao neku traumu i treba im izlaziti u susret i na sve načine uljepšat boravak tamo a ne da se osječaju loše i nesretno,opet se vračamo na malenu iz prvog posta.A tete su išle u školu za to,bar ja tako mislim.Još jednom sve pohvale tetama u našem vrtiću.Koje stvarno već znaju za svako dijete ponaosob kako diše i u skladu s tim reagiraju...