Printable View
ajme sad ste me sjetile kad su nas prije par godina preselili u prostoriju koja je bila derutna i u katastrofalnom stanju, ne bi bilo loše da smo iskopirali diplome i poljepili ih po rupama na podu i obložili njima zidove, a i zatvorili otvore od klime da ne padaju crni komadići po nama :mrgreen:
Stoji ovo što pišeš. Možda se može povući i paralela s prostorima u kojima liječnici rade - možda je ne ulaganje u ordinacije, čekaonice i bolnice zapravo pokušaj da se smanji broj pacijenata i liste čekanja u njima.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Pa ne bih rekla, ti pacijenti će dolaziti bile ordinacije derutne ili ne - jer nemaju izbora, za razliku od kupaca u parfumerijama.
rekla bih, po njihovom broju i učestalosti dolazaka, pacijentima ni malo ne smetaju tvrde klupe u čekaonicama:mrgreen:
Da, zanimljivo je za vidjeti i u kakvim uvjetima sjede obični šljakeri u velebnim poslovnim zgradama.
Hm, oni koji imaju novaca ići će u spomenute privatne ordinacije/klinike, ukoliko tamo postoji takva medicinska usluga.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Mozda i hoce , za " sminkeraj".Citiraj:
no@ prvotno napisa
za ozbiljne i po zivot / zdravlje potrebne preglede i zahvate i dalje ce ici u derutne hrvatske bolnice.
osim ako nisu ( sad vec bivsi ) ministri pa se pocaste rutinskom operacijom u inozemnoj klinici jer imaju novaca.
Trenutno je tako. No mislim da stvari idu prema razvoju privatnih medicinskih ustanova.Citiraj:
sirius prvotno napisa
A to nije nesto sto je dobro ...Citiraj:
no@ prvotno napisa
Nije, ako će javne ustanove biti još derutnije, a stručnjaci koji sada rade u njima sretni da što prije odu u privatne klinike.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Zapravo , to bas i nije najveci problem.Citiraj:
no@ prvotno napisa
problem je sto ce cilj biti da svi idu u takve ustanove , ili cak da placaju u ovi derutnima. Pa ce moci platiti zdravlje onaj koji ima novaca. Ali odosmo daleko od teme..
ako vladate njemackim u novom " Die Zeit" imate dobro obradenu interesantnu temu "Wann Arbeit glücklich macht" - kada nas posao/rad cini sretnim. mislim da je i online.
kad stignem cu duze, ali zasada samo kratko:
nije mi vise dostatno (mada sam prije mislila tako): samo neka je dijete ispunjeno i zadovoljno.
sto sam se dublje udubljivala u tu tvrdnju, sve vise mi je postala manjkava.
naravno da je to jedan vazan aspekt zivota, ali i samoodgovornost ptrema sebi, prema okolini i prema drustvu je jedan meni isto tako vazan aspekt.
to naravno ne treba promatrati na nekom prizemnom nivou: ako ce biti sretan smetlar, neka bude smetlar. naravno. ne mislim da itko od nas ima namjeru dijete presati u neke nama drage kalupe.
mislim da je jedini ispravni put (pogotovo danas u vrijeme izuzetno brzih promjena svega i svacega) da dijete odlucuje samo cime ce se u zivotu baviti, sto ce studirati, ako ce studirati. i da izabere ono, cemu ga srce vuce.
medutim samozadovoljstvo (pogotovo ono tipa, izabirem put manjeg otpora, nista mi se neda, a zapravo tu ima puno prikrivrnih razlogs, od straha od neuspjeha pa na dalje) nije jedini fakor odlucivanja.
moras imati neki razvijeni vrijednosni sustav, neke zudnje i ceznje koje nadilaze profane i pragmaticne nivoe zivljenja. taj sustav ti zapravo sluzi kao orjentir.
sto se tice pitanja na pocetku topika, za mene je odgovor jasan: to je odluka djeteta, te je uz to jako individualna i ovisi o habitusu djeteta. cetvorka ja naravno jako dobra ocjena, ali koliko dobra ili nedobra odlucuje djete. za ono koje ima same petice, je ona nesto slabija. (bez obzira sto to nekima moze izgledati neshvatljivo ili arogantno) no da li je to vrijedno ispravljanja ili ne, je opet stvar djeteta. a osim toga ima i djece koja postavljaju svoje vlastite ljestvice koje zele dostici.
sto se tice diploma, meni te rasprave papir - ne papir, uvijek budu malo onako "vesele".
diploma je naprosto certifikat, koji odgovara nasem kompleksnom drusvu, dakle daje nam neku vrstu "garancije" za uslugu na nekom "standardnom" nivou. kao kad recimo kupujemo usisivac u nekom specijaliziranom ducanu, odredene marke. pa ako je neka sistemska pogreska, vratimo ga natrag i dobijemo novi. ne kupujemo ga na placu od nekog nepoznatog, koji ga je recimo sam sklepao. (ne hvatati se za ovo, naravno da ima i genija koji ce ga napraviti bolje od miele, ovo je na metaforicnom nivou)
isto tako kupujemo auto u za to ovlastenim salonima, isto tako kupujemo ljekove u ljekarni, ne kod postolara..itd..itd
da ima ljudi koji su daleko iznad standarda je jasno. da ima i onih koji su ispod standarda svog obrazovanja je isto tako jasno. o tome zaista ne treba raspravljati.
demokratsko drustvo, koje svima omogucava visoko skolovanje, dakle kada govorimo o univerzitetskom obrazovanju, govorimo o masovnom fenomenu, smatra da su prednosti takve vrste obrazovanja, jace od nedostataka. dakle svi znamo da ce odredeni broj apsolvenata biti ispod standarda. to je jasno. isto tako svi znamo da su postojali i postoje ljudi koji ce neformalno obrazovanje pretpostaviti formalnom, kao npr. jobs ili gates koji su prekinuli svoje studije na harvardu/stanfordu, jer su im se cinile prespore, te svejedno svojim tehnoloskim inovacijama promijenili zivote svih nas. no oni su manjina. bili i za sda jesu. sto nosi buducnost, ne znamo. mogucnosti samoobrazovanja su u porastu. takode vrhunski americki univerziteti vec nude i online studije kako bi dospijeli do jako talentiranih pojedinaca, koji si iz raznih razloga ne mogu priustiti klasicno studiranje.
no iza sad je klasicni pristup puno rasireniji. i jedna velika vecina uspjesnih strucnjaka ima iza sebe vrlo jasano klasicno strukturiran cv.
po mom misljenju, buducnost nosi jedanu miroljubljivu koogzistenciju oba puta.
sto se tice onih koji kukaju kako im ti fakulteti i visoke skole nisu nista donjeli... ne znam sto bih rekla. sigurno je da su neki studiji organizirani i neefikasno i zastarijelo. no ja ne bih zaboravila ni sasmoodgovornost pojedinaca. ako si stracio svoje vrijeme, novac i energiju za studiranje od kojeg nemas nista, te si uzalud potrosio i novac poreznih obveznima, sigurno je da je dio krivice i na pojedincu.
pogotovo sto se neradi o srednjovjekovnim cehovima, gdje je profil izobrazbe jako cvrsto definiran i kompletno identican s onim sto ces raditi cijeli zivot.
danas je obrazovanje puno sire i postoji puno nacina i puteva, kojim mozes krenuti.
lijecnici, ucitelji, profesori trebaju biti dobro i adekvatno placeni. kao sto na jednoj temi rekosmo. finsko obrazovno "cudo" lezi velikim dijelom i na tome, da je osoblje pomno izabrano, cijenjeno i adekvatno placeno.
a blago tebi kad u tome uzivas, ja imam samo travnjak, pa sam ga jucer isla prozraciti, i sad imam tri sava na glavi. ne pitajte kako, ali eto ja ni doma ne mogu travu prozraciti sa zadovoljstvom.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
alex i sasa, ja tek sad razumijem zasto je cilj mog oca bio ne biti lijecnik, na njegovu srecu niti jedna nije jogunjasta i ne tjera svoj inat, ali da smo samo malo bile buntovnije mozda bi bas u inat njemu isli na taj faks i sad bi bila u tim derutnim ordinacijama di umjesto konca 5 ipak das pacijentu konac 4 jer jelte ovog nema.
srecom jucer nije bilo reda u ovoj mojoj seoskoj hitnoj, niti je ekipa bila na terenu, pa sam brzo bila zakrpana. ali ja jos uvijek radije idem u takve ustanove nego u bljestave privatne ordinacije. te mi stvarjau neku nelagodu, nekako ne pripadam njima.
Ajde sad mi je lakše kad znam da nas ima još takvih :mrgreen:Citiraj:
spajalica prvotno napisa
ja sam još gora. znam da nije racionalno, al imam i više povjerenja u takvim ustanovama, osjećam se sigurnije. :lud: :lool:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Jako zanimljiva tema :)
Moje je mišljenje tamo negdje kod seninog.
Potcrtala bih kod ovogČini mi se da u tom grmu leži zec.Citiraj:
lijecnici, ucitelji, profesori trebaju biti dobro i adekvatno placeni. kao sto na jednoj temi rekosmo. finsko obrazovno "cudo" lezi velikim dijelom i na tome, da je osoblje pomno izabrano, cijenjeno i adekvatno placeno.
Sigurna sam da frustraciji i gubitku motivacije i entuzijazma (nakon nekog, individualno dugog, vremena) više kumuje položaj u očima "krajnjeg korisnika", no potplaćenost.
Ne samo u spomenutim zanimanjima, nego općenito.
Inače, oko osnovne teme topika najviše se pronalazim u kosjenkinim i cvijetinim razmišljanjima.
Iako, onaj Zuskin post o likovnom i sama mogu u cijelosti potpisati, isto mi je bilo, ma u dlaku.