Printable View
Ja bih pozvala sve oni koji su ZA da navedu taksativno, ovako kao što je innu učinila, zbog čega su oni ZA.
Inače, ne znam čemu čuđenje što je ovdje većina PROTIV, ipak je ovo podforum Potpomognuta na kojem smo već imali iskustva s istim ovim igračima.
Riječanka, odlično. Ovo je diskurs cijele te desne crkvenjačke/grozd/embrij/UIO/i slično ekipe. Viču da su diskriminirani, a sami diskriminiraju; umjesto argumenata, šire svoje dogme, mitove, pseudoznanstvena istraživanja; ne razgovaraju i ne odgovaraju na pitanja, već migolje, ponavljaju svoje, skreću s teme kad im nije po volji. Njihovi pobornici samo papagajski ponavljaju njihove fraze.Citiraj:
Riječanka prvotno napisa
Ja sam od one manjine, barem ovdje, koja će jasno i glasno reći da sam ZA.
I ako oni koji su PROTIV ne moraju jasno i glasno argumentirati zašto su protiv (pod argumentima ne podrazumijevam zato što JA tako mislim) mislim da ni naša ovdašnja manjina ne mora obrazlagati.
Svatko ima pravo na svoje mišljenje i to je demokracija i ne trebamo zato skakati jedni drugima za vrat.
Nedemokratski je jedino to što naši vladajući javno iznose svoja mišljenja, jer je to politički nekorektno. Oni imaju pravo na svoje mišljenje, ali ga ne smiju iznositi javno, jer je to manipulizam. U demokratskim državama na koje se pozivate i u kojima biste željeli živjeti to nije dopušteno.
Za njihovim su se primjerom onda povele i mnoge javne osobe i na taj se način samo kompromitiraju.
I to su si dopustili samo sada. Prije izbora nitko javno ne viče za koga će glasovati.
A svi skupa bi trebali ući u dubinu, u svoju nutrinu i razmisliti o čemu govore, proučiti Teologiju tijela i razmisliti kako i zašto su uopće stvoreni i kako ćemo kao narod i vrsta uopće opstati budemo li se ovako nonšalantno ponašali. Zato će svijet kroz kratko vrijeme biti pokoren od istočnih naroda koji se drže svojih korijena i dolaze na zapad s grozdovima djece koja stvaraju nove grozdove. Skidam im kapu.
Ako čak i stavimo sve to na stranu pokušajte u ovih par dana pronaći radove priznatih psihologa o odrastanju u istospolnim zajednicama i problemima koje te osobe imaju na socijalnom i emocionalnom planu kad odrastu, a i svjedočanstva / iskustva osoba koja su odrasla u takvim zajednicama. Puno prije ovog referenduma i uopće pokretanja ovog pitanja čitala sam iskustvo jednog mladića koji je odrastao u lezbijskoj zajednici. Sam nije imao gay sklonosti, ali je imao jako puno problema na emocionalnom planu u odrasloj dobi. Priča je bila poprilično potresna.
hm, pošteno, ne moraš i nisi prisiljena pisati svoja viđenja zašto si za, ali evo mene kao osobu koja je željela a ne morala napisati svoje razloge interesira bar nekoliko suvislih argumenata, ne nužno tvojih, zbilja me interesira zašto ZA, odnosno šta time jedan pojedinac ili društvo dobiva.
Ova tvoja poprilično potresna priča mi ne drži vodu, odnosno ne drže vodu razlozi zbog kojih si ih upotrijebila baš u ovom kontekstu, nije li društvo krivo zbog njihovih problema, društvo koje mu je sa svojim predrasudama otežalo život i zbog kojeg su i nastali emocionalni problemi, ili ti pak misliš da je taj gej par kriv za mladićeve emocionalne probleme?
Ne, u toj priči mladiću nije društvo otežavalo život, u tome i je catch. On naprosto nije poznavao obrasce ponašanja među različitim spolovima.
Pokušati ću pronaći tu priču i zalijepiti ju ovdje da vidite o čemu se radi.
Evo ...
ODRASTI S DVIJE MAME
Od 1973. do 1990., kad je moja voljena majka preminula, odgajale su me ona i njezina partnerica. Njih dvije imale su odvojene kuće, ali gotovo svaki vikende su provodile zajedno, sa mnom, u prikolici parkiranoj u kampu kojih 50 minuta vožnje od grada u kojem smo živjeli. Kao najmlađe od mamine biološke djece, bio sam ujedno jedino dijete koje je proživjelo djetinjstvo bez očeve prisutnosti.
Nakon što su djeca majčine partnerice otišla na fakultet, konačno se preselila u našu kuću u gradu. Živio sam s njima jedno vrijeme, dok moja majka nije umrla u dobi od 53 godine. Imao sam tada 19 godina. Drugim riječima, bio sam dijete koje je živjelo u uvjetima “gej-roditeljstva” kako se taj pojam shvaća danas.
Vrlo jednostavno, odrastanje s homoseksualnim roditeljima je vrlo teško, i to ne zbog predrasuda u susjedstvu. Ljudi oko nas nisu znali što se događa u kući. Za većinu izvanjskih promatrača, bio sam dobro odgojeno, uspješno dijete, koje je srednju školu završilo sa samim peticama.
U nutrini sam, međutim, bio zbunjen. Kad vam se život doma tako drastično razlikuje od svih oko vas, osobito s obzirom na osnovne fizičke odnose, odrasteš čudan. Nemam psihičkih poremećaja, niti fizičkih bolesti. Jednostavno sam odrastao u kućanstvu tako neobičnom, da sam bio predodređen postati društveni izopćenik.
Moji vršnjaci su u svom domu naučili sva nepisana pravila pristojnosti i govora tijela; razumjeli su što je prikladno reći u određenim okolnostima, a što nije; naučili su i tradicionalno muške i tradicionalno ženske društvene mehanizme.
Čak i ako su roditelji mojih vršnjaka bili razvedeni, a mnogi jesu, još uvijek su odrastali gledajući muške i ženske modele društvenog života. Naučili su, u pravilu, od muških likova kako biti hrabar i nepokolebljiv, a od ženskih kako napisati čestitku i biti osjećajni. To su stereotipi, naravno, ali stereotipi su od velike pomoći kad konačno morate napustiti sigurnost prikolice svoje mame lezbijke pa morate raditi i preživjeti u svijetu u kojem svatko misli u stereotipima, čak i homoseksualci.
Ja nisam imao muškog uzora kojeg bih mogao nasljedovati, a moja majka i njezina partnerica bile su drugačije od tradicionalnih očeva ili tradicionalnih majki. Posljedica je bila da sam potencijalnim muškim ili ženskim prijateljima mogao ponuditi vrlo malo prepoznatljivih društvenih signala, jer se nisam mogao povjeriti ni jednima ni drugima. Zbog toga sam rijetko sklapao prijateljstva, a lako se otuđivao. Homoseksualne osobe koje su odrasle u domu heteroseksualnih roditelja možda su se borile sa svojom spolnom orijentacijom, ali kada su se susrele sa širokim spektrom prilagodbi koje nisu bile vezane uz spolnost – kako djelovati, kako govoriti, kako se ponašati – imali su prednost što su to naučili kod kuće. Mnogi homoseksualci ne shvaćaju da je blagoslov to što su odgojeni u tradicionalnim kućanstvima.
Moj obiteljski život nije bio tradicionalan ni konvencionalan. Patio sam zbog toga na načine koje sociolog teško može klasificirati. Bio sam i razdražljiv i neosjetljiv, što će kasnije izgledati čudno čak i u očima gej i biseksualnih odraslih, koji su imali malo strpljenja za nekoga poput mene. Bio sam im jednako čudan kao što sam bio i heteroseksualcima.
Život je težak kad si čudan. Čak i sad imam vrlo malo prijatelja i često se osjećam kao da ne razumijem ljude zbog neverbalnih muško-ženskih signala koje svi oko mene, čak i homoseksualci odrasli u tradicionalnim kućanstvima, uzimaju zdravo za gotovo. Premda sam marljiv i brzo učim, imam problema na poslu jer suradnicima izgledam bizarno.
Kad je riječ o spolnosti, homoseksualci koji su odrasli u tradicionalnim kućanstvima imaju koristi barem od toga što su vidjeli neku vrstu funkcionalnih rituala udvaranje oko sebe. Ja nisam imao pojma kako se djevojkama učiniti privlačnim. Kad sam izišao iz prikolice svojih majki, odmah sam bio označen kao autsajder zbog ženskastog ponašanja, smiješne odjeće, tepanja i opće neobičnosti. Ne čudi da sam kroz srednju školu ostao nevin, niti sam uopće imao djevojku. Umjesto toga, išao sam na četiri maturalne zabave kao vickasta pratnja za cure koje su htjele društvo u limuzini.
Kada sam došao na faks, aktivirao sam sve “gejdare” pa su me fakultetske LGBT grupe brzo saletjele da mi priopće da sam sigurno sto posto homoseksualac. Kad sam se izjasnio biseksualcem, rekli su svima da lažem i da još nisam spreman izaći iz ormara kao homoseksualac. Prestrašen i traumatiziran majčinom smrću, odustao sam od studija i završio u onome što se može nazvati gej-podzemlje. Ondje su mi se dogodile grozne stvari.
Tek s 28 godina sam se iznenada našao u vezi sa ženom, kroz niz koincidencija koje su šokirale svakoga tko me poznavao, a iznenadile su i mene samoga. Nazivam se biseksualcem jer bi trebalo nekoliko romana da objasnim kako sam završio kao “strejt,” nakon skoro trideset godina življenja kao “gej.” Jednostavno mi se ne da prepirati s gej-aktivistima koji me progone na svojim “nađi-i-uništi” misijama protiv bivših gejeva, “slučajeva u ormaru,” ili “homo-konzervativaca.”
Zašto traje zavjera šutnje kod vođa LGBT pokreta o svemu ovome? Mogu samo nagađati. Njegujem uspomenu na svoju mamu, ali ne biram riječi kad treba govoriti o tome kako je teško bilo odrastati u homoseksualnoj zajednici. Studije koje istražuju tu problematiku ispitivale su djecu koja još uvijek žive sa svojim homoseksualnim roditeljima, tako da djeca nisu bila slobodna govoriti jer se, kao i sva djeca, vode sinovskom odanošću, osjećajem krivnje, ili straha od gubitka džeparca. Zato što pokušavam govoriti iskreno, doslovno me već desetljećima gaze. (…)
Većina LGBT roditelja su, poput mene, i tehnički poput moje majke, “biseksualni”- ono zaboravljeno “bi.” Začeli smo djecu jer smo sudjelovali u heteroseksualnom odnosu. Društvene komplikacije nastaju prirodno ako dobiješ dijete sa suprotnim spolom, a još uvijek te privlači isti spol. Pretpostavljam da djeca odgojena od istospolnih parova, naravno, žele više znati o homoseksualnosti i s njom eksperimentirati, iako nisu čista od privlačnosti prema suprotnom spolu. Stoga će vjerojatnije upasti u kategoriju biseksualnosti, kao što sam ja upao.
Klikni like i prati nas na Facebooku:
Kao muškarac, iako sam biseksualan, ne bih odbacio majku svog djeteta kao da je iskorišten inkubator. Morao sam pomoći svojoj supruzi kroz teškoće trudnoće i postporođajne depresije. Kad se ona bori s diskriminacijom majki ili žena na radnom mjestu, moram biti strpljiv i slušati. Moram se brinuti i oko njenih seksualnih potreba. Jednom kad sam postao otac, stavio sam na stranu svoju homoseksualnu prošlost i obećao da se nikada neću razvesti od svoje žene, niti stupati u vezu s drugom osobom, muškom ili ženskom, do smrti. Izabrao sam to opredjeljenje kako bih zaštitio svoju djecu od štetne drame, čak i ona kad postanu odrasli ljudi. Kad si roditelj, etička pitanja vrte se oko tvoje djece, a svoj interes odgađaš… zauvijek.
Mnogi su odbacivali moju priču s četiri jednostavne riječi: “Ali ti si konzervativan.” Da, jesam. Kako sam to postao? Preselio sam se na desno krilo baš zato što sam živio u onoj vrsti anti-normativnog, marginaliziranog i potlačenog okoliša koji ljevica slavi: ja sam biseksualni latino intelektualac, kojeg je odgojila lezbijka, a iskusio sam siromaštvo mladenačke dobi u Bronxu. Imam dovoljno uvida da zaključim da liberalne socijalne politike zapravo ne pomažu ljudima u tim uvjetima. Posebno prokletstvo je liberalni stav da ne trebamo suditi druge u stvarima seksa. U gej-svijetu Bronxa očistio sam dovoljno stanova muškaraca koji su umrli od AIDS-a da shvatim da je otpor seksualnoj napasti od središnje važnosti za svako ljudsko društvo.
Seks može biti opasan, ne samo zbog zaraznih bolesti, nego i zato što nas ostavlja ranjene, navezane na one koji nas ne vole, u tuzi za onima koji nas napuste, i takve da ne znamo kako izbjeći one koji nas trebaju, a mi njih ne volimo. Ljevica ne razumije ništa od toga. To je razlog zašto sam konzervativan. (…)
Pokret gej-aktivizma nastojao je sve ove činjenice marljivo izbrisati, ili barem ignorirati. Bilo da je homoseksualnost izabrana ili urođena, bilo da je gej-brak legaliziran ili ne, teško je biti čudan. To uzima danak na mentalnom zdravlju, čini težim pronalaženje prijatelja, ometa profesionalni rast, a ponekad vodi niz sklisku stazu traženja lijeka u obliku alkohola, droge, kocke, antisocijalnog ponašanja i neodgovornog seksa. Djeca istospolnih parova imaju težak put pred sobom. Ja to znam, jer sam ondje bio. Zadnja stvar koju trebamo činiti bilo bi da im nabijamo osjećaj krivnje ako se isti soj prenese na njih pa se osjećaju čudno zbog toga. Ali dugujemo im, ako ništa drugo, dozu iskrenosti.
Robert Oscar Lopez
Robert Oscar Lopez profesor je engleskog jezika na Kalifornijskom državnom sveučilištu u Northridgeu. Autor je dviju knjiga o književnosti. Ovo je skraćena verzija članka koji je objavio na stranici thepublicdiscourse.com u kolovozu 2012.
Ovo je potpuno izvrnuta teza, kako bi se uopće mogla dovesti u relaciju bojazan o opstanku nacije s izjednačavanjem prava homo i hetero populacije?Citiraj:
hm prvotno napisa
Nadalje, poimanje braka "normalnoj" hetero populaciji očito nije na razini kako je to formalno deklarirano, vodeći se brojem razvoda, a mislim da tu gay populacija nije imala nikakvog utjecaja.
S tim da je paradoksalno da se hetero MPO populaciji koja želi imati djecu to pravo opstruira zbog ideoloških pobuda.
Stavit ću za primjer samohranu majku čiji sin nema muškog uzora, šta ćemo sad s time? Misliš li da bi trebalo zabraniti samohranim roditeljima da odgajaju svoju djecu? Šta je sa djecom koja su u domovima, gdje oni nalaze uzore (muške ili ženske, nebitno)?
I dajem još jedan primjer, djecu s roditeljima zlostavljačima, gdje oni nalaze uzore, nije moguće da svi oni odrastaju u zlostavljače jer za drugo ne znaju.
Ali potpuno smo off. Argumenti, ZA ILI PROTIV, samo neka budu suvisli.
Ja sam protiv na ovom referendumu:
Protiv sam diskirminacije.
Protiv sam samovolje večine i nametanja volje večine manjini
Živimo u demokraciji. Ovaj referendum podsjeća na totalitarizam.
Protiv dezinformacija i protiv neznanja. Brak je zajednica dvoje ljudi koji se vole bez obzira na njihov spol , vjeru , boju kože i ostalih stvari koje mogu poslužiti kao osnova za mržnju i razdvajanje.
Uopće , biti protiv na ovom , ali i na nekim drugim referendumima koji nam se nameću , znaći biti protiv zaglupljenosti i ravnodušnosti koja je u našem društvu sustavno nametana godinama. Nitko nije ugrožen ukoliko svaka obitelj i svaki brak ima djecu ili istu posvoji. U demokratskim društvima koja su stvarno demokratska (mi smo nažalost još uvijek u demonokraciji divljeg zapada) to je potpuno normalna stvar.. A sama znam kako je teško postati roditelj i nikome ne želim niti pola kalvarije koju sam sa svojim odabranikom prošla da to ostvarim. Svi imamo pravo na roditeljstvo i ne smije postojati zakon koji bi to pravo uskratio bilo kojoj jedinki.
Ja sam ovdje samo došla reći da sam ZA. Raspravljati zašto neću. Već se i iz mog kratkog posta izvlače pojedini dijelovi i raščlanjuju. Mene to ne zamina.
Mogu još samo reći da sam vjernik i da ovo smatram pitanjem vjere, pa makar me netko zbog toga smatrao guskom, zadojenom teološkom ideologijom ili štogod drugo. I pridodati da se moje iskusto vjere ne temelji samo na običajnom nedjeljnom odlasku u crkvu, već da je ono punu dublje. U svom životu osjećam Božju sveprisutnost i naučila sam to spoznavati svakodnevno. Hvala mu na tom daru!
Toliko od mene o ovoj temi. A sad kamenovanje!
Molim dobro pročitati članak. Mnogi nisu samohrani, poginuli oboje ili slično svojim izborom. I ovdje se ne radi o njima. S njima suosjećam i za njih molim. Na svojoj sam koži osjetila snagu molitve.Citiraj:
innu prvotno napisa
Pokušati ću dalje ne reagirati na kamenovanje, ali ja nisam širila priču nego sam samo pričala o referendumskom pitanju. Jer o drugim pitanjima imam i drugačije mišljenje. Samo ovdje nije ni mjesto ni vrijeme za analizu drugih pitanja koja nemaju veze s ovima. Ovim drugima osim kroz molitvu čak i pomažem na razne načine i u skladu sa svojim mogućnostima.
U ovom nasem hrvatskom drustvu zadnje kog se kamenuje su vjernici. Dapace, crkva je politicki najmocniji igrac na sceni i samim time su vjernici debelo zasticeni. Tako da je tvoj komentar hm krajnje deplasiran. Podsjetila bih te na zadnji slucaj masovnog kamenovanja u Hrvatskoj, Split 2011, gdje su kamenje u rukama drzali deklarirani vjernici, za dom spremni. Tolerancija prestaje onog trenutka kada omogucava gusenje drugog i pozivanje na demokraciju i pravo na misljenje od strane onih ( pa i tebe) koji drugima i drugacijima uzimaju prava je licemjerno i ruzno.
Dobro sam procitala clanak i ne znam sto nam s njim porucujes. Da postoji jedan tip kojem je mama bila gay i koji je ispao neprilagodjen i promiskuitetan i u svemu tome nnesretan? Koliko ja tipova i cura znam koji su neprilagodjeni i promiskuitetni i nesretni.. A roditelji im nisu gay. Dapace, mnogima su roditelji ZA. Da li je tog momka trebalo dati u dom, kao sto Markicka predlaze?
I jos jedno pitanje, sto je s onima koji su samohrani bas svojom voljom? Ono, nije ih muz zlostavljao, al nisu ga voljele pa su se razvele. Sto s njihovom nesretnom djecom koja nece imati priliku vidjeti razlicite drustvene mehanizme muskarca i zene?
Debelo PROTIV!!
Hm meni je tvoj post sasvim u redu i jasan, i kako sama kazesu skladu s tvojim svjetonazorom. Ne vidim zasto bi te netko kamenovao, figurativno ili stvarno, a vidim da niti nije.
Opcenito, nije problem da svatko ima svoje misljenje. Dapace! Nek smo razliciti. Samo, problem nastane kad netko svoje misljenje nastoji progurati u zakone na stetu drugih.
Jos na kraju, iako ne zelis da ti se seciraju postovi, moram: pises da ce ovakva nonsalancija dovesti do ugrozavanja opstanka, povlacis primjer istocnih naroda s coporima djece - moram te pitati, zar ti stvarno mislis da bi samo ozakonjenje gej zajednica dovelo do porasta broja homoseksualnih osoba, do pada nataliteta itd? Pa zar homoseksualne osobe vec nisu tu, takve kakve jesu samim rodjenjem, ne odabirom? Kako ozakonjenje njihovih zajednica u kojima, neki, ionako zive, moze dovesti do propasti vrste?
Nije kamenovanje, niti raščlanjivanje, ali me zanima po čemu si ti veći vjernik u odnosu na mene kojoj referendumsko pitanje "Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?" ne predstavlja apsolutno nikakvu potvrdu osjećaja Božje sveprisutnosti i svakodnevne spoznaje toga?Citiraj:
hm prvotno napisa
Nisam napisala da sam veći vjernik od ikoga, samo svoje doživljaje i osjećaje, jer ja sam samo vjernik - ni veći na manji.Citiraj:
ljube prvotno napisa
A zašto ti to ne doživljavaš kao vjersko pitanje to ćeš najbolje znati sama. O tome možemo porazgovarati jedino na kavi. Ne i ovdje.
Jedino što ti mogu preporučiti kao vjernici proučiti Teologiju tijela. Obzirom da je izvorna jako teška (nisam se još upustila) postoje integralne verzije, pa čak i don Stojićeva predavanja na istu temu na DVD-u. Ne kažem da će ti se svidjeti ili da ćeš se slagati, ali nije to loše proučiti niti radi opće kulture (ovdje ne mislim da ju osobe na ovom forumu nemaju, ali mislim da svi na njoj stalno trebamo raditi).
Među svima nama vjernicima i "nevjernicima" postoje različiti ljudi, pa tako oni vjernici koji kamenuju (Split) sigurno trebaju preispitati svoju vjeru, a ostale primjere neću ni komentirati, jer svi moramo znati živjeti neprestano preispitujući svoju savjest i živjeti u skaldu sa svjetonazorom koji smo sami izabrali (pod uvjetom da ga se potrudimo dobro upoznati, a ne samo uzimati djeliće koji nama trenutačno odgovaraju). Najvažnije u životu je biti vjerodostojan.
Draga Mojca hvala ti na ovoj temi, a i svima koje podržavaju toleranciju i ljubav, a ne licemjerje.
Ima divne prijatelje koji su gay i čije veze su veze ljubavi i traju. Ne bih imala apsolutno nikakvih problema s homoseksualnim izborom mog djeteta.
Dobra je i poruka Lennona i Yoko - Ne mrzite što ne razumijete! Jer jedan krug ljudi nameće predrasude i oni koji nisu upućeni nasjedaju. Tako i u vezi MPO.
Dobro je pitanje, što je slijedeće? Što bi bilo da se toga svojedobno Miletić sjetio?
Ljubav je ljubav, a netolerancija nije ljubav.
Molim Vas, izađite na referendum i ne dozvolite da se radi teror istih nad drugačijima.
Ja glasam PROTIV
svi koji su protiv dali su argumente zašto je to tako. oni koji su ZA nisu. biti vjernik ne podrazumijeva biti Za tako da to nije valjan argument.Citiraj:
hm prvotno napisa
mišljanje se, naravno i nažalost, ne može zabraniti, ali demokracija NIJE diskriminiranje manjina i slobodno izražavanje o njihovoj neravnopravnosti.Citiraj:
hm prvotno napisa
s druge strane crkva i određene inicijative, kao i one političke i druge javne ličnosti koje su ZA imaju pravo javno iznositi svoje mišljenje? jako licemjerno, moraš priznati. jako, jako.Citiraj:
hm prvotno napisa
misliš li na iste istočne narode u kojima je normalno ono oko čega se zabrinuta zabrinula - pedofilija, poligamija, neravnopravnost žena i još 100 čudesa. skidaš im kapu?Citiraj:
hm prvotno napisa
jesi li ti pokušala naći radove poznatih psihologa koji opovrgavaju ovo što navodiš? jer takvih je puno više. ako ti je dokaz ova pričica stanovitog Roberta Lopeza, klimave su ti to noge. sasvim je očito da se tu radilo o djetetu s emocionalnim poteškoćama, o slučaju kakav možeš susresti iza svakog ugla i to kod djece koja odrastaju u heteroseksualnoj zajednici. psiholozi, naime, tvrde da izostanak muškog ili ženskog modela u užoj obitelji nema apsolutno nikakav utjecaj na razvoj djeteta jer se svako dijete (osim ako nije izolirano od društva) svakodnevno susreće s tim modelima. i btw, i ja imam jaaaako malo prijatelja i socijalno sam poprilično nevješta te mi je upoznavanje bilo s kim, a pogotovo s osobama suprotnog spola, uvijek predstavljalo problem. možda da pitam starce jesu li gay?Citiraj:
hm prvotno napisa
mene taj R. Lopez podsjeća na ovaj film:https://www.youtube.com/watch?v=YJl6N4ygJ8c
i evo još malo detalja o Lopezu:
"His anti-gay commentary typically revolves around the idea that allowing same-sex couples to raise children is a “crime against humanity” akin to slavery, putting children at risk of exploitation and sexual abuse." opet povezivanje homoseksualnosti s pedofilijom. sramotno!
"It is time for a Mean Gays moment: a film or something to wake gays up. They need to stop being mean."
"Pedophilia Is A Normal Part Of Homosexuality. !
U kojoj je korelaciji s tim Ustav Republike Hrvatske?Citiraj:
hm prvotno napisa
Moram priznati da ne vidim nikakvu poveznicu.
Imam i prijatelje koji su stabilne i uspješne (heteroseksualne) osobe, iako su odgojeni od dvije ženske osobe. Naime, bio je čest slučaj da se, ukoliko muž i otac pogine, majčina sestra ne uda nego da se posveti pomoći pri odgoju sestrine djece. Ovdje smo pročitali jedan tužan primjer, ali sam sigurna da se isto tako može naći i izdvojiti i mnogo sretnih primjera odgoja od strane istospolnih roditelja, ali i nesretnih primjera djece iz tradicionalnih heteroseksualnih obitelji.
Nisi trebala ni to (s obzirom da je Mojca u svom prvom postu pozvala svoje suborke da se izjasne)!Citiraj:
hm prvotno napisa
ja glasam PROTIV i vjernica sam, mozda povrsna i nisam doslijedna draga hm, ali valja imati na umu i da si ti pripadnica vjere u obliku i mjeri koju ti zelis, koju si ti odabrala i to pripadnica vjere ovog trena, sasvim sigurno je to drugacije izgledalo prije prije 100 ili 30ak godina i zasigurno ce drugacije izgledati taj oblik vjere ili ono sto se od vjernika ocekuje i njima propisuje kroz 20ak godina a mozda i ranije, zato vrlo oprezno s ultimativnim istinama ovog trenutka.
Glasam protiv jer sam i ja osjetila biti dio neke manjine - izrugivane od jednog dijela rk Crkve, no more!
Nemojte ni tako baš, nisam sigurna da se nisu prozivali oni ZA da oni prozbore koju riječ.
hm hvala ti na objašnjenjima, ja sam shvatila tvoje razloge.
Sve dok ne slušam "to je bolesno, nenormalno...", meni je to na razini svjetonazora i nečijih uvjerenja, a tu će se "za" i "protiv" teško naći na pola puta i razumijeti. Pa ne vidim puno razloga ovim seciranjima postova...
Mi protiv smo glasni oko toga da je to diskriminacija, kršenje prava, i urlamo da je "tehnički" gledano referendum besmislen... i kako je gore netko napisao kakve sve veze imaju ovi neki za argumenti s Ustavom... nisam sigura što reći o Ustavu, ali u tekstu koji sam linkala ranije piše:
http://referendumsko.info/
Europska Unija ne propisuje članicama odredbe specifične za brak. Povelja Europske Unije o temeljnim ljudskim pravima izričito zabranjuje diskriminaciju zasnovanu na seksualnoj orijentaciji, ali usprkos tome sljedeće članice su učinile istospolni brak protuustavnim: Bugarska, Mađarska, Latvija, Litva i Poljska.
S druge strane, mnoge zapadnije zemlje su legalizirale istospolni brak:
•Belgija,
•Danska,
•Francuska,
•Nizozemska,
•Portugal,
•Španjolska,
•Švedska,
•Engleska.
Dakle, kako god okrenemo svodi se na pitanje svjetonazora, i koliko god "prljava" bila nečija kampanja, ili neki stalno govorili idiotarije, ljudi koji će izaći na referendum imat će gomilu različitih razloga zbog kojih će zaokružiti za ili protiv.
I tako galamim ja po fejsbuku npr., a onda si razmišljam o sociodemografskoj strukturi zemlje u kojoj živim, pa si mislim, bit će mi ko i poslije lokalnih izbora - :-o.
:mrgreen:
???? Potpuno izvrnuta teza.Citiraj:
hm prvotno napisa
Politika u demokratskim društvima znači iznošenje mišljenja javno. Kako inače odlučiti za koga glasati i tko najbolje zastupa tvoje stajalište, ako se ne izjašnjava? I to o svjetonazorskim pitanjima koja su najvažnija za oblikovanje stranačkih ideologija.
Dakle, stvarno putpuno pogrešno razumijevanje politike.
E sad, što je manipulizam, ne znam. Ali ako misliš na manipulaciju, nema većih majstora od KC i njihovih satelita. Krenuti s najavom referenduma za zabranu MPO i pobačaja, a završiti na uvođenju definicije braka u Ustav kao poluvremenom na putu ostvarenja svog krajnjeg cilja, to je stvarno uspjeh. Ima se i može se.
samo neka svatko tko ima i samo hipotetske planove/želje emigrirati iz ove države dobro prouči popise država s legaliziranim istospolnim brakovima i te skine s liste mogućih odredišta, jer ako su u braku biti će prisiljeni razvesti se i tamo se udati/oženiti za osobe istoga spola, a ako to ne učine, njihova će im djeca biti oduzeta i dodijeljena osobama u istospolnim brakovima, brrrrrr. o tome da su to sve države niskog standarda kojima je osigurana brza propast, da ne pričam. sve se bojim ako se slučajno desi čudo pa referendum ne prođe, što ako se neki agresivni gey zagleda u MM-a, kako da spasim brak i svoju djecu, aaaa? ili mi se neka lezba počne upucavati, a još i recimo, dobro kuha, što ako padnem u iskušenje? uh, koje su to sve opasnosti, a nismo ih svjesne i tako nonšalantno bismo propustili tim ljudima jasni i glasno, reći (bez obzira koliko nas to koštalo) da njihova ljubav ne vrijedi isto koliko i naša.
dakle, nije mi jasno, zar netko očekuje da se profesionalni političari na izborima posebno izjašnjavaju kako će glasati, pa valjda se podrazumijeva da će glasati za svoju stranku (iako, za neke su rezultati takvi da ispada da ni njihovi članovi nisu za njih glasali). od političara se očekuje da se o referendumskom pitanju ne izjašnjavaju, ili se to očekuje samo od ovih koji su protiv, dok se ova oporbena ekipa treba i mora izjasniti?
Protiv!
Sve dok se nešto diskriminira - to ne nosi ništa dobroga! Samo jad, tugu i mržnju okoline! Zbog čega se toliko novaca troši na stavljanje toga u Ustav?! Da li ti isti dušebrižnici znaju što to sve nosi? Jel se opet moramo zaratiti/zamrziti međusobno zbog nečijih katoličkih ideala?! Diskriminacija izvanbračne zajednice, istospolne zajednice, jednoroditeljstva, homoseksualaca koji žele posvojiti, ili pak osobe s nekim invaliditetom koje žele posvojiti - sve nas to gura pod noge jer znači da različiti nemaju pravo biti roditelji, biti drugačiji od ostalih. Kad se ta ista diskriminacija osjeti na vlastitoj koži svi se mi dignemo, urlamo na te druge, ljutimo se... a zbog čega?! Zato što nismo po PS-u?! Jadno... jako jadno...!
kad god bilo koje drustvo padne u krizu onda provodi moralnu vertikalu.
smanjuje se zivotni standard, skolstvo nam je lose, zdravstvo je tu gdje je, a nama je najbitnija definicija braka :nope:
ja nisam krscanka, niti sam sljedbenik ijedne vjere. zivim s katolikom, onim tzv. prakticnim. guramo u razlikama, ali nama ovo pitanje nije primarno za svakodnevnicu. bitnije mi je da li cu sutra imati placu. iskreno.
i ono sto je zalosno u pitanju nema uopce homoseksualaca. zbilja ih nema. ili ja ne citam dobro pitanje.
a petljanje crkve oko Ustava me samo plasi, jer sad u njemu pise da smo sekularna drzava, no moje iskreno pitanje da li ce mozda biti referendum da se i to prominjeni? di cu onda biti ja, a di moja djeca.
na boldano fali i djece. isteklomi vrijeme za edit.Citiraj:
spajalica prvotno napisa
ovo ti je stvarno ružno i nepotrebno.Citiraj:
Bluebella prvotno napisa
na ovom topicu ćemo pisati svi, jednako kao što ćemo se slobodno izjašnjavati svi i kretati kuda nas volja svi.
bez razlike.
neka me isprave oni koji se bolje razumiju u problematiku posvajanja djece, ali ja nisam sigurna na je ona 100% postotno vezana na bracnu zajednicu. barem koliko vidim druge zemlje dozvoljeno je posvojenje i izvanbracnoj zajednici. a kako znamo da je milanka opacic posvojila djete kao pojedinac, ocito je moguce, da i osobe bez ikakve zajednice posvoji dijete.
(recimo hipotetski gledano kad bi se meni i mm-u nedaj boze nesto dogodila, ja bih izriciti zeljela da moje dijete zivi sa mojom sestrom, bez obzira da li ona bila udata ili ne)
pa, ako je razlog referenduma to, da se homoseksualcima ne dozvoli usvajanje djece, zasto referendumsko pitanje ne glasi tako:
da li ste za ili protiv da se homoseksualcima kao parovima ili kao pojedincima dozvoli posvajanje djece? (posto sada nije dozvoljeno)
drugo pitanje:
ako incijativa i pojedinac koji je za smatra da su homoseksualci gradani drugog reda, te da im se nikako ne trebaju dozvoliti ljudska prava, kao svim ostalim gradanima u drzavi, zasto to tako ne kazu?
dakle ako ih smatraju nejednakima, nevrijednima, ako ih smatraju opsanima, i taj svoj stav smatraju opce vrijednim, humanistickim i demokratskim (i ne demokracija nije definirana iskljucivom vladavinom vecine)
zasto to tako ne kazu?
ono, ja sam da ih se zabrani, sprijeci...itd..itd
zasto?
trece pitanje:
posto referendum nije o posvajanju, nego o braku, koja je sustinska razlika izmedu pere i ante u nebracnoj zajednici i pere i ante u bracnoj zajednici?
seni, to isto se vec pitamo neko vrijeme, ali niko da odgovori.
ja osjecam kao da tipkam, a da niko ne cuje ili ne cita moje pitanje, valjda jer sam promijenila potpis u beskorisna tipkačica, mozda ipak da smislim neki bolji :štrika:
cetvrto pitanje:
ako je stvar u posvajanju i djeci, mada to, sto je vrlo zacudno nije pitanje referenduma, da li referendum i moguce promjene ustava reagiraju na sljedecu situaciju:
ana je bila u braku, dobila dvoje djece, muz je umro, ona je naknadno shvatila de je homo ili bi, zaljubila se u visnju i zive zajedno s njenom djecom.
da li drzava Hrvatska, ako se ustav promijeni, logikom stvari, treba uzeti djecu ani, te djecu dati u dom, ili nekom hetero paru na posvojenje?
i jos vaznije pitanje:
da li bi netko od onih koji glasaju za, preuzeo provedbu te zakonske odredbe, lijepo zajedno sa policajcima pokucao ani na vrata, uzeo joj djeco i objasnio joj zasto. onako oci u oci.
ako ne, zasto ne?
ako da, zasto da?
peto pitanje:
kada se u skolskom programu negdje, barem negdje od petog osnovne, pa do mature uci nesto, o logici, pokusima, zakonima zakljucivanja, itd:
da li se uci da recimo pokusi u kemiji, fizici, itd.. imaju strogu proceduru, uvijete, broj ispitivanja..itd, da bi se nesto proglasilo pravilom, zakonitoscu..itd
da li se uci, kako se recimo provode istrazivanja u drustvenim zananostima, da li se posebno objasni, jedna doduse vrlo logicna, samorazumljiva cinjenica, da jedna prica, svjedocanstvo, dogadaj, nikako, ali nikako ne moze biti argument za bilo, bilo sto.
da li se djeci recimo da neka knjiga psihologije u ruke, pa im se pokaze broj istrazivanja, broj sudionika, u istrazivanjima i slicno, da bi se doslo de nekih barem priblizno logickih zakljucaka? koji jos uvijek su daleko od toga da budu kamen uklesani, jer npr. su misljenja strucnjaka u mnogim pitanjima i razlicita, i pomalo razlicita, a prilicno rijetko jako slicna.
netko je pozvao one koji su ZA da argumentiraju
rekla bih da je to jako težak zahtjev
dati prave argumente da
ne prazne floskule koje slušamo od pokretača referenduma i njihovih mentora
već stvarno zašto je stvarno važno da se u ustav unese da je brak zajednica žene i muškarca
što se time dobiva osim što se ograničava pravo jedne skupine?
mene sve ovo jako plaši
jako
inače sam ovih dana u strahu iz raznih razloga
nikada do sada nisam razmišljala da bi mi negdje drugdje bilo bolje
da sam trebala potražiti sreću u nekoj drugoj državi
uvijek mi je bila u ušima ona "ostajte ovdje, sunce tuđeg neba neće vas grijati ko što ovo grije..."
ali zadnje vrijeme, gledajući sve ovo što se događa, referednumi, ono što se dogodilo legalno izabranom predsjedniku i premijeru,
pjevanje "libreta".....
strah me je
ali još uvijek imam nade, da mogu mijenjati državu
na taj način da nešto učinim, a ne da spakiram kofere i tako doslovno promjenim državu(ma za mene je i za to kasno, ali nadam se da ih neće moje dijete morati pakirati)
i zato ću izaći i glasati protiv
kao predstavnik većine u ovom pitanju
glasati ću protiv da se jednoj skupini naših građana ograniči pravo
ovdje sam ja većina
i kao većina dužna sam zaštiti manjinu
i izboriti se za njihova prava
u nekim drugim stvarima sam manjina
svatko je od nas u nečemu manjina
i nadam se da će se u uvijek naći dovoljno prestavnika većine da se osigura
pravo za sve
i ako netko zeli odgovoriti, molila bih lijepo, da odgovori ne budu u stilu joe simunica (da ne vrijedaju i prosjecnu inteligenciju): a4 strana u jutarnjem, okolo naokolo, pa na mala vrata. da slikovito pojasnim:
ja bih recimo od takve muskarcine i coeka, punog plemenitih osobina, i nadasve ljubavi prema domovini (a sto je domovina nego ljudi koji u njoj zive) ocekivala nesto ovako:
1. a jebiga, zasrao sam, ponjelo me, ispricavam se
ili
2. ja sam ustasa, ponosim se time i zelio bih da da ustastvo kao vrijednost, ndh kao forma, pavelic kao velicina ponovo uspostavi na ovim prostorima (sad da li bez drine, a bez dalmacije i istre, to je sad sitnica, o tome cemo poslije)
da li do drine
tu se slazem s tobom, alex.Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
to je tesko, te nitko tko je za ne mora to nikome obrazlagati.
mene samo cudi to slabicstvo, to vrdanje, to potiho pa na mala vrata. sve onako kao wurmschwanz u harry potteru.
covjek bi od onih koji nas pokusavaju uvijeriti da brane najvise vrijednosti covjecanstva i svemira, da zaista stanu iza njih, da se ponosno usprave i u tri jasne recenice kazu sto misle.