Krajnja dob starosti roditelja

Ja bih na osjećaj dodala i spremnost. Osjećaj da bih mogla imati bebu sam dobila prvi put prije neke 4 godine. Ali to bi tad bilo katastrofa. Dobro, navikla bih se naravno, ali ja sam samoj sebi tad još bila preeeemlada. I nikako ne bih bila spremna na to. I nisam tad imala nikakav pametan izbor za oca, jel. :lool:

Mislim da svi imamo u glavi neku svoju granicu. Na zadnjem pregledu me cura koja je čekala sa mnom pitala koliko imam godina i kad sam joj rekla da mi je 26, jako se šokirala što sam se TEK sad odlučila za prvo. Mislim, kako je to tek? :lol: Ali eto, njoj je 'tek' jer ona ima 20 i čeka drugo i to su njene granice. S druge strane, kad sam teti rekla da sam trudna, mislim da je bila čak malo i tužna hahaha. Rekla mi je da sam mogla još duuugo uživati. Ona je prvo rodila sa 39.

Joj, ne sa 20, a pogotovo ne sa 17-18.
Ne, ne.
To je apsolutno prerano, a i školu (faks) treba završiti.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Sve ima svoje.
Netko se nauziva u svojim 40ima jer je radjao u ranim 20ima,a netko "uziva" u 20/30ima,rodi s 40 pa nije slobodnjak u 50ima kao onaj tko je radjao ranije.

Uostalom djeca su sreca i radost :heart: osobno mi je nezamisliv zivot bez djece (pricam za sebe).

Ovo , joj, ne s toliko i toliko, moze reci tko je probao.
Ja sam prvo dijete rodila s 19, a cetvrto s 34. I meni je definitivno s prvim bilo i lakse i lezernije.
I Tanci, zavrsila sam faks... A i da nisam, stvarno ne vidim kakve to veze s roditeljstvom ima. Ljudi zive ispunjenje zivote i sa sss.

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Ovo , joj, ne s toliko i toliko, moze reci tko je probao.
Ja sam prvo dijete rodila s 19, a cetvrto s 34. I meni je definitivno s prvim bilo i lakse i lezernije.
I Tanci, zavrsila sam faks... A i da nisam, stvarno ne vidim kakve to veze s roditeljstvom ima. Ljudi zive ispunjenje zivote i sa sss.

---

Upravo to.. moji šogiji su se odlucili sa toliko godina za brak i djecu i njima je to značilo ispunjenje života i sna. I takav im je i danas brak i odnos prema djeci. Potpuno su ostvareni kao ljudi i kao obitelj.

Pa nisu svi za faks niti moraju svi završiti faks.
Mene su moji dobili kasnije...mama s 42 a tata s 55. Imalo je to i prednosti i mana...ja za drugo ne znam pa ne mogu reći kako bi mi bilo da su bili mlađi.
Bili su poprilično bolesni, pa sam dosta rano preuzela odgovornost i vodila brigu o stvarima koje možda nisu za tu dob ali kao što je netko rekao možda bi i da su bili mlađi bilo tako.
Moram priznati da sam kad sam bila mlada vidjela samo negativne stvari toga da su mi roditelji stariji, sad gledam na to da je jednostavno tako bilo.

Eh, netko je spomenuo menopauzu. Imala sam nekih 7 kad je mama ušla u menopauzu i to jako tešku i nekih 3 godine je to bilo izuzetno teško razdoblje ali ona je sve to meni nadoknadila 10 000 puta.

Ja evo imam 40, 2 godine manje nego moja mama kad je mene rodila. Imamo 1 dijete. Uvijek sam željela najmanje dvoje ali eto život se ovako posložio. Ja se osjećam dosta potrošenom i imam osjećaj da ne bih dobro podnijela trudnoću u ovim godinama, da se ne osjećam tako vjerujem da mi godine ne bi bile prepreka za dijete.

Prvo sam rodila s 36, a sada radimo na drugome koje, ako se poslože zvijezde, će se roditi kada ću imati 37. Nekako se nadam da ćemo možda imati i vremena za 3., ali idemo po redu. Mm je protiv 3. jer se boji da bi (iako nema razloga za to) trudnoća mogla biti rizična i za mene i za bebu. Prvu trudnoću sam podnijela super, planinarila, bila aktivna i brzo se oporavila nakon poroda.
Evo, baš sam morala izračunati koliko imam godina. Stala sam na 28. Ponekad kad mi je pun kufer, možda se osjećam starijom pa si dam 32 :) Možda mi je mrvu žao što nisam godinu dvije ranije krenula s mpo, ali ionako nema smisla sada o tome previše razmišljati.
Čini mi se da sam sada puno zrelija i strpljivija i baš uživam s krpeljićem.

Lako za krpeljića. Volim bebe pa bih to i ja sa 43, ali sve ostalo...muka me hvata pri pomisli na potencijalne zdravstvene probleme, vjezbe, upise u jaslice, upise u vrtic, adaptacije, psihologe, defektologe, skolu, istrukcije ...
Sreca da sam djecu imala mlada i relativno mlada ( sa 25 i 32) pa tada nisam razmisljaka o tome sto bi bilo kad bi bilo, imala sam energije i bila sam fleksibilna za svaki potencijalni izazov.
MM bas jucer spomenuo da bi on jos koje malo, spominje to vec godinama...nema sanse. Vec godinama nemam kapaciteta za sve ponovo .
Koliko god me hvata nostalgija za bebljim fazama veseli me cinjenica da cu 44 godine proslaviti s jednim punoljetnim i jednim djetetom u 6. razredu.

Joj, kak su naša djeca brzo narasla... Od prije par tjedana ja više nemam maloljetne djece. Mlađi ide u autoškolu (što će biti veliko olakšanje), a na jesen se i stariji sprema.

Slažem se sa sirius - ne bih imala sape za još koje malo već godinama. Doduše, mi nismo bili mladi roditelji. Nismo imali ni puno zdravstvenih problema, ali smo odradili svoj dio (vježbe, oftalmolog, logoped, smetnje ovakve, smetnje onakve....). Ne razmišljaš o tome dok se događa, jednostavno živiš s tim, ali fala - ne bih još jednom. Sad mogu samo čekati unuke, hehehe.... ali nadam se da me neće s njima usrećiti baš jako brzo. Nek završe šklolu i domognu se zaposlenja, a onda može :-)

Ja sam najmlađe imala sa 42, prvo sa 25.
I kada sada gledam moje starije kako uživaju sa najmlađom. :) Neki dan ju je kćer učila kolut naprijed i svijeću...
I zbilja, bez obzira na trenutnu terrible two fazu moram reći da sada više uživam nego sa prvim.
Manje strahova i više uživanja.... :)

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Joj, ne sa 20, a pogotovo ne sa 17-18.
Ne, ne.
To je apsolutno prerano, a i školu (faks) treba završiti.


Sent from my iPhone using Tapatalk

---

To je prerano TEBI. I bilo je, u teoriji, meni. Pa sam rodila sa 19. I uposala faks, radila, odgajala dijete, sve sama.

Faks na kraju nisam zavrsila, ali iz razloga koji bi se vjerolatno dogodili i da nisam rodila kad jesam.

Zato sam se skolovala i ostvarila kasnije, za sve postoji vrijeme koje nije univezalno.

A trece sam rodila s 30. Lakše ili teze - ne znam, drugacije svakako.

ma jako je nezgodno komentirati što je prerano ili prekasno za imanje djece jer je to tako individualno. ja sam rodila prvo isto s 19 godina, a mm je imao 21 pa je sve ispalo ok. moglo je biti i drugačije, ali život je ionako nepredvidiv. već duže vremena nemam malu djecu i to mi baš paše ma koliko sebično zvučalo. od prepune kuće mm i ja smo sami i ima to svojih prednosti. s djecom sam u redovitom kontaktu, vidimo se i družimo kad možemo i uživam u tim druženjima na jedan drugačiji način nego kad su bili mali. briga za njih je i dalje prisutna i s tim sam se pomirila... dok god sam živa brinut ću za njih i strahovati, ali nastojim to kontrolirati koliko mogu :-)

moji su mene dobili u ajmo reći starijim godinama iako mi to sad zvuči grozno jer se ja uopće s 47 ne osjećam starom, a oni su bili mlađi od te brojke kad sam se ja rodila. zbroj godina im je bio blizu 8O. uspjeli su me othraniti i dići na noge, ali mame nema već 26, a tate 2 godine i jako mi fale makar sam ovoliko stara tj mlada. većina mojih frendica ima još žive roditelje i pomalo im zavidim. ipak je ljepše imati ih što duže uz sebe....

Ne mozes odluciti kad ce ko umrijeti bar ne prirodno.
Ali recimo moj svekar nije bio star kad je dobio djecu a umro cim je stupio u penziju s 62 godine. Muzev deda isto s 62 godine,ali je baka pozivjela jos punih 22 godine.

Citiraj:

---

jelena.O prvotno napisa

Ne mozes odluciti kad ce ko umrijeti bar ne prirodno

---

Mislis legalno, ne prirodno? :)

Ne možeš odlučiti i mogu i mladi i stari ali realno je za očekivati a i statistički da će djeca starijih roditelja kraće imati žive roditelje. Gledam na svom malom uzorku, većina mojih prijateljica i prijatelja ima žive roditelje i još u pristojnim godinama cca 65-75.
Moj bi tata da je živ danas imao 95 g i nema ga već 10g a mam ima 82g ali već 7-8g zbog alzheimera ne zna ništa.
Fale mi oboje poprilično, pogotovo kad vidim svoje prijatelje kako nedjeljom odlaze na ručak kod roditelja, kad odlaze na druženja. Najviše mi je žao što moja J. nije imala priliku uživati s njima, ali kako se ono kaže C'est la vie!

. Mitovski, moje dvoje starijih imalo je dedu koji se bavio njima 20 godina, i to zbilja bavio. Bavi se i najmlađom ali sigurno neće toliko. Sada ima 70.
Ali najmlađa ima dvije sestre i brata koji su tu i zbilja uživaju u njoj. Tako da sve nosi svoje...Stariji to nisu imali a to je posebna vrsta ljubavi. :)
I meni prekrasno s obzirom da sam jedinica. :(

čitam vas i na trenutke teško dišem...
lijepo je da imati mlade roditelje.. mene je moja mama rodila sa 22 godine i kao mlada sam bila jako ponosna na svoju mladu i lijepu mamu a danas osjećam neizmjernu sreću i zahvalnost što je još imam... moja djeca nisu te sreće jer sam ih rodila sa 36, 38 i 40.. i manje je vjerojatno da ću biti uz njih kad dođu u moje sadašnje godine.. (sad imam 42)..
i često osjetim strah i tugu hoću li uspjeti biti dovoljno dugo uz njih.. a onda se iznova tješim mišlju iz jednog filma da je strah izbor, jer se bojiš nečega što se uopće ne mora dogoditi pa onda možeš izabrati i da se nećeš bojati..
a opet da ih nisam imala bila bi silno nesretna.. pa mi to da sam "stara" nije bio dovoljno jaki argument da ih nemam.. štoviše uz sve to razumsko razmišljanje srce me silno vuče na četvrto.. pa se tješim da će bar imati jedni druge i nadam se da će se uvijek slagati bar približno kao sada..

Citiraj:

---

Zelena vila prvotno napisa

čitam vas i na trenutke teško dišem...
lijepo je da imati mlade roditelje.. mene je moja mama rodila sa 22 godine i kao mlada sam bila jako ponosna na svoju mladu i lijepu mamu a danas osjećam neizmjernu sreću i zahvalnost što je još imam... moja djeca nisu te sreće jer sam ih rodila sa 36, 38 i 40.. i manje je vjerojatno da ću biti uz njih kad dođu u moje sadašnje godine.. (sad imam 42)..
i često osjetim strah i tugu hoću li uspjeti biti dovoljno dugo uz njih.. a onda se iznova tješim mišlju iz jednog filma da je strah izbor, jer se bojiš nečega što se uopće ne mora dogoditi pa onda možeš izabrati i da se nećeš bojati..
a opet da ih nisam imala bila bi silno nesretna.. pa mi to da sam "stara" nije bio dovoljno jaki argument da ih nemam.. štoviše uz sve to razumsko razmišljanje srce me silno vuče na četvrto.. pa se tješim da će bar imati jedni druge i nadam se da će se uvijek slagati bar približno kao sada..

---

Zašto ne, ako želiš i možeš. Ja sam četvrto rodila sa 42 i moram reći da mi je to bila najlakša trudnoća. :)

Zelena vila znaš kako ono kažu nije bitna kvantiteta nego kvaliteta. Mene je moja mama napunila za još sto života. Bila mi je najdivnija majka na svijetu.

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

Zelena vila znaš kako ono kažu nije bitna kvantiteta nego kvaliteta. Mene je moja mama napunila za još sto života. Bila mi je najdivnija majka na svijetu.

---

:heart:

mitovski to je za mene uspješna mama :heart:... dobro si me podsjetila, poznajem nekoliko žena u osamdesetim godinama života koje su bile i ostale loše mame.. i njihova se davno odrasla djeca dan danas pate sa njima...
Cathy hvala na ohrabrenju :-*, često te se sjetim.. želim jako no nikako ne mogu muža nagovoriti, treba mi čudo :|