carski rez ili vaginalni porod

Meni se čini da si ti samo jako uplašena i da ne vjeruješ da ti možeš roditi "normalno". Djelomično i razumijem tvoj strah i osjećaje jer sam se i ja tako osjećala poslije prvog poroda. Vjerovala sam da sam nesposobna dobiti prirodne trudove, da moje tijelo ne može odraditi pripremu za porod i da sam zakazala.
quote]

..draga sanjica, nemaš pojma koliko bih rado željela drugi put roditi
prirodno i to u vodi, no međutim čitajući sve ove mailove i iskustva, bojim se da to neće ici.
što se tiče straha, apsolutno ga nemam i vrlo pozitivno razmišljam o svemu, kao i prvi puta , tako i sada. dakle sve je u odluci doc-a , te njegovoj procjeni da li ici na carski ili ne.
nadam se da ću se uspjeti dogovoriti, kao i ti da do kraja sve ide prirodnim putem, jer za carski ionako uvijek ima vremena.

pusa!

:roll:
..draga sanjica, nemaš pojma koliko bih rado željela drugi put roditi
prirodno i to u vodi, no međutim čitajući sve ove mailove i iskustva, bojim se da to neće ici.
što se tiče straha, apsolutno ga nemam i vrlo pozitivno razmišljam o svemu :) , kao i prvi puta , tako i sada. dakle sve je u odluci doc-a , te njegovoj procjeni da li ici na carski ili ne.
nadam se da ću se uspjeti dogovoriti, kao i ti da do kraja sve ide prirodnim putem, jer za carski ionako uvijek ima vremena.

pozdravek! :roll:

Citiraj:

---

aannkkaa prvotno napisa

Barbie ja te podrzavam u tvojoj odluci :D jer i ja idem na CARSKI REZ naravno dobrovoljno i odlucno ;)

---

da li ti znaš da ćeš biti šivana u 6b slojeva , svaki sloj po
20-ak šavova, i da ćeš morati uz to okretati se uzimati bebu dojiti,
ići na wc-e, a da ne spominjem rizik od infekcija šavova, pa triba će ti jedno mjesec dana da dođeš približno normale! užas, a da ne spominjem
da je to ozbiljna operacija koja se može zakomplicirati.

mislim... :/
jel se bojiš boli kod vaginalnog, mislim čega,
a doktor ti je idiot, u Nizozemskoj 30% porođaja događa se u kući bez intervencije,
on je očito jedan od onih koji misle da je žena nesposobna rađat,
šta bi tek reka na to da se moja baka porađala sama, klečeći, bez problema

daj pobogu informiraj se o posljedicama carskog,
ako te strah boli traži epiduralnu

ne mogu virovat
:/

mama njanja, ima jedna jako dobra knjiga o Carskom, napisao ju je Michel Odent: The Cesarean. Dobro bi ju bilo procitati ako ti je carski opcija, jer pruza niz informacija za promisljanje i donosenje odluke.
Uskoro ce na portalu biti objavljeno poglavlje iz te knjige pod nazivom Tisucu razloga da vam ponude carski, a govori o jasnim indikacijama za carski (kojih je nekoliko ) i o Dvojbenim indikacijama za carski (koje su najcesce indikacije koje se navode u modernoj epidemiji carskog)

Knjiga nije protiv carskog, ali je jasno protiv medicinski neindiciranog carskog (i ne ubraja u indikacije stvari tipa velicina zdjelice, velicina bebe, polozaj na zadak )
Vrlo cesto se potreba za hitnim carskim javlja (uslijed patnje djeteta) kada se porod inducira ili se ubrzava. Zato je dobro onima koje ne zele carski, informirati se o opravdanim razlozima za indukciju (ima ih jako jako malo, bolje receno, nema ih, jer kada postoji indikacija za hitnu indukciju, najbolje je odmah napraviti carski, sto se djeteta tice).

Dakle, dobra opcija je ne pristati na indukciju zbog medicinski neutemeljenih razloga (tipa plodna voda je zrela, vrijeme je oko termina ili je prosao termin ili doktorica je tada dezurna ili plodna voda otice vec par sati a nema trudova itd....) i ne dozvoliti rutinski drip tijekom poroda

Jel možete požuriti s tim tekstom jer mi se bliži termin, a ja bih carski htjela svakako izbejći :mrgreen: Kod mene je opet problem što ga se prilično bojim zbog kasnijih bolova. Nisam nikada imala takvu sličnu operaciju, ali sam imala operaciju umnjaka i ti bolovi poslije su bili :shock: Čak sam i nekoliko mjeseci poslije osjećala posljedice. Zato me strah da ja imam vrlo nisku toleranciju na bolove poslije razanja.

posalji mi na pm svoj mail pa ti mogu poslati radnu verziju prijevoda.
Ili orginal na engleskom, ako hoces.

Meni je diskutabilno to raspravljanje o bolovima, jačini, intenzitetu... Mislim da je sve to jako relativno - od slučaja do slučaja.

Kod mog prvog induciranog poroda imala sam trudove na drip od ranog jutra pa sve do naveče kad je porod dovršen vacuumom. Iako su bili bolni, osobito pri kraju, nisu bili nešto što me izbezumilo.
Za razliku od drugog poroda koji je bio iznenađujuće brz kada sam dobila prirodne trudove i rodila za 4,5 h od pojave prvog truda. ALI... intenzitet boli ovih trudova bio je toliko šokantan da sam poslije poroda tiho ponavljala:"Nikad više, nikad više..."
Često puta sam kasnije pročitala da su mnogim ženama trudovi na drip bili strahovito bolni, a ne oni prirodni.

Za razliku od laganog i brzog drugog poroda, oporavak mi nije ostao u najboljem sjećanju jer sam dobila upalu vena cijelog tijela i nakalemili su mi se "hembaći"...

Kod prvog poroda su me zbog vacuuma jako rezali pa sam toliko šivana da mjesec dana nisam pravo mogla sjesti ni hodati.

Posljednji porod na carski me užasavao zbog svega što ima veze s operacijom, a osobito sam se pripremila na strašne bolove poslije operacije i dugotrajniji oporavak. Začudo, bilo je puuno lakše nego što sam očekivala, ali odgovorno tvrdim da je tu veliki faktor odigrala činjenica da sam sina dobila čim sam se probudila i da je bio gotovo cijelo vrijeme sa mnom, odnosili su ga samo presvući. Mislim da su ti hormoni sreće odigrali odlučujuću ulogu u tako laganom i brzom oporavku. Od prvog časa smo se i dojili, odmah su mi donijeli mobitel pa sam se mogla javiti svima doma, primati poruke. Ne pamtim niti jednu stresnu ili zabrinjavajuću situaciju u tom periodu.

A npr. kod mog poroda s drugim sinom kad je sve bilo super, super ubila me politika bolnice da velike bebe (one od preko 4 kg) donose majkama svaka 4 sata. Često je spavao kad bi mi ga donijeli, pa sam ga na silu budila i pokušavala nahraniti da ne ode gladan pa se poslije tamo dere pa će ga nadohraniti, često se pravo prikopčao tek kada su sestre već došle po njega pa mi ga je znala iščupati sa sise i odnijeti. Iz tog perioda pamtim samo stalnu brigu i nervozu zbog toga, a tako je sve bilo super.

Eto, malo sam odužila, ali zaista ne treba imati predrasude kod bilo koje vrste poroda, kao ni prevelika očekivanja. Često se događaju razočarenja ako si u glavi složimo preidealnu sliku svog poroda i zabijemo si u glavu da baš tako mora biti i nikako drugačije.

Po meni su najvažniji faktori koji trebaju biti: osjećaj sigurnosti, prisustva bliske osobe, povjerenja u med. osoblje, uključivanja majke u sve što se događa s njom i bebom, boravka bebe uz majku bez obzira na način poroda (ako majka ima snage za to).

Nacin poroda je isto vazan, ako se promatra dugorocno zdravlje djeteta i majke, uza sve ostale faktore koje navodis.
Najvazniji problem s indukcijom ili ubrzavanjem poroda nije u intenzitetu bola, negu u nekim drugim stvarima, iako je, nacelno, osjecaj boli jaci pri primjeni umjetnog oksitocina, iz cisto fizioloskih razloga. Ipak, osobno iskustvo moze ponekada biti suprotno, kao u tvojem slucaju.

Osjecaj sigurnosti je isto vazan, sto je poveyano s time sto si napisala za povjerenje u medicinsko osoblje.
Ipak, ponekad ili vrlo cesto, bolnicka praksa je takva da slijedi odredjene protokole i rutinske postupke bez obzira na individualno stanje djeteta i majke, tako da osoblje koje djeluje unutar takvog sustva cestodjeluje , ne zato jer je to u najboljem interesu djeteta ili majke, nego zato jer se to tako u njihovom sustavu radi.
Stoga je najbolje informirati se o nekim stvarima i ne pokloniti potpuno svoje povjerenje osoblju, barem ne do tada do kada je pristup rutiniziran i protokolaran.

Apsolutno se slažem s tobom, možda nisam naglasila dovoljno, ali i po meni je najgora varijanta inducirani porod, osobito ako nema dovoljno indikacija za to.

Moj prvi porod se trebao, radi patnje ploda, završiti carskim rezom, ALI...

stvar je u tome da ja uopće ustvari nisam trebala na inducirani porod. To što je po njihovoj računici kod mene bila prenesenost - to je bila nedovoljan i najnesigurniji razlog za inducirani porod. Plodna voda potpuno bistra, beba super, otkucaji srca uredni, moj grlić sasvim zatvoren i tvrd...ništa osim glupe računice nije upućivalo da sam ja zrela za porod. No, prije 13 godina i s onakvim neznanjem i bez mogućnosti ikakvog izbora tko bi se usudio suprotstaviti...Pa drip je tada toliko bio "u modi" da nije za povjerovati. I ne želiš biti kukavica, misliš si, kad sve te žene mogu - mogu i ja. I kod većine sve dobro prođe - al eto, kod mene nije, na žalost.

:cry:

Ovo sto si sada napisala, bas se dobro uklapa kao ilustracija u to sto Michel Odent kaze o carskim rezovima uslijed failure to progress.

Kaze "U današnjem kontekstu bilo bi opasno postaviti za primarni cilj smanjenje carskoga reza. Izravan učinak bio bi višestruko povećanje rizičnih zahvata pri rađanju vaginalnim putem i povećanje broja novorođenčadi koja trebaju hitan premještaj na pedijatriju. U međuvremenu, moramo prihvatiti činjenicu da je većina carskih rezova neophodna u doba industrijaliziranog porođaja i failure to progress je najčešća indikacija. "

Naglasak je na tome da kada je porod interventan (indukcija, drip, stalni ctg, ubrzavanje trudova, prismotra itd...), tada potreba za carskim moze postati realna i tada nema smisla, dapace, opasno je, ustrajati na izbjegavanju carskog. S jedne strane se stvori intervencijama situacija da je dijete ugrozeno, a s druge strane se zeli pod svaku cijenu, porod dovrsiti vaginalno, makar i vakumom, koji je jedan od tezih zahvata, sto se djeteta tice.

Naravno, najbolje bi bilo uopce ne intervenirati, a to je nesto sto se, kako si navela, iskustvom, samoobrazovanjem, informiranoscu itd.. moze donekle izbjeci.

Sad kad malo bolje razmislim, možda postoji razlog zbog čega su mi manje bolni bili oni trudovi na drip od onih mojih prirodnih. Razlog bi mogao biti STRAH.

Naime, kod prvog poroda sam apsolutno vladala situacijom i imala sam apsolutno povjerenje u doktore i njihove poteze. Do trenutka do kojeg je moja kći počela gubiti otkucaje srca bila sam smirena, prodisavala svaki trud i znala da se sa svakim sljedećim bliži trenutak kada ću je roditi. I nisam mislila niti u jednom trenutku na išta loše ili ružno. Nakon tog iskustva i straha da mi beba ne umre, nakon što nije zaplakala, pa su je oživljavali i svega što sam s njom prošla sve ove godine... dođe drugi porod.

I unatoč prirodnim trudovima i svemu što je išlo u prilog dobrom i brzom porodu ovaj puta je osjećaj straha bio ogroman. Bila sam sama i napuštena u box-u, doktori su se ponašali kao da je sve to normalno(što je i bilo) ali u mojoj glavi nije bilo normalno, trebala sam sigurnost, ohrabrenje, osjećaj pažnje i brige za mene i moju bebu, jer ipak sam ja bila majka koja je u porodu skoro izgubila dijete i koje je zbog toga ostalo doživotno hendikepirano... No, ja taj osjećaj nisam imala, nisam više vjerovala liječnicima, osjećala sam se napušteno a bližio se taj prijelomni trenutak kada je moja prva beba zaglavila. Da se netko i potrudio ohrabriti me i utješiti, teško da bi uspio, a nije se nitko potrudio... Kao da im je bilo svejedno. Tek kada je mali zaplakao i kada su rekli da je Apgar 10/10 ja sam odahnula.

Ja sam nekako ipak za prirodni ako ikako može iako sam proživjela horor porod koji je dovršen hitnim carskim. Tako sam u neku ruku iskusila oba poroda u jednom. Iako sam imala svoje trudove, lijepo se otvarala počeli su mi davati drip ("da vam održimo vlastite trudove"?!). Nakon što sam se sa početnih 4-5 cm u roku 5h otvorila na punih 10 cm agonija je počela. Još dripa i još 5h muke sa otvorenih 10 cm. Beba nikako da se spusti, tiskanje na silu, mjerenje ph, loš puls, trud neizdrživ i neprekidan (drip!!!!), hitan carski pod potpunom anestezijom. Kad sam se probudila prvotno sam se osjećala jadno, neuspješno, razočarano. Prošlo me kad sam čula da je beba imala apg 5/7 i da je carski bio potpuno opravdan i po život spasonosan. Beba je bogu hvala ok. Ispalo je da je zdjelica u redu ali je mali imao pupčanu omotanu 3 puta oko vrata i moje tiskanje ga je zapravo gušilo. No, oporavak od carskog bio mi je iscrpljujući. Rana mi je curila 2-3 tjedna, bebu nisam dobila na ruke odmah, nekako sam bila ošamućena 2 dana, slaba mjesec dana. Ipak - drago mi je da sam prošla veliki dio prirodnog poroda i nemam osjećaj "kao da su mi bebu izvadili". No, da sam išla na planirani (ali ne opravdani) carski sugurno bi mi oporavak bio puuno lakši (ne bi išla iscrpljena na operaciju) ali se sigurno ne bi osjećala "kao da sam rodila". Nekako imam feeling da sam odradila, zaslužila. Liječnik mi je rekao da nema razloga da drugi porod ne bude prirodan i sigurno bi pokušala opet, pa ako zbilja ne ide onda na carski.

...moj porod nije bio toliko kompliciran, iako sam i ja ležala u box-u
4 sata. prošla sam i drip i mjerenje otkucaja svaki toliko, tiskanja itd...
ali jednostavno nije išlo, nisam se otvarala , bez ijednog veceg truda prebacili su me u opracionu. jedini bad je bio u tome ,što sam dobrih sat vremena onako pod djelovanjem dripa :( ležala i čekala carski, to je jedini kritični trenutak "mog" doživljaja. poslije je sve prošlo ok.
sve u svemu nemam loše iskustvo nakon carskog, iako opet ponavaljam
uvijek zagovaram prirodan porod. ne znam kako nekome uopće pada na pamet da traži carski, to se po mojem miošljenju stvarno treba odraditi u krajnjoj nuždi.

p.s. molim curu koja ima prijevod knjige o carskom ili barem dio knjige da mi pošalje

pozdrav svim majkama i onima koje će to tek postati!!!!!

ciao!!!

Moje osobno iskustvo-dva traumaticna vaginalna poroda i jedan carsaki (sasvim OK), birala bih opet carski ma koliko god se lose pricalo o njemu.

trazeci neke slike carskog na webu, pronasla sam ovo
http://www.caesarean.org.uk/ScarPics.html

nisam zamisljala da to tako izgleda...

Citiraj:

---

Saradadevii prvotno napisa

trazeci neke slike carskog na webu, pronasla sam ovo
http://www.caesarean.org.uk/ScarPics.html

nisam zamisljala da to tako izgleda...

---

Moj izgleda baš ružno (ožiljak). Crveno-ljubičasti i debeli. :/

A što se tiče načina poroda, uvjerena sam da ću ovog puta roditi što prirodnije, nadam se stolčiću! Moj carski je bio jako traumatičan.

Citiraj:

---

Saradadevii prvotno napisa

trazeci neke slike carskog na webu, pronasla sam ovo
http://www.caesarean.org.uk/ScarPics.html

nisam zamisljala da to tako izgleda...

---

da nažalost,odvratno je

i nemojte sad skakat na mene ,ja imam jedan takav,samo da odbrojim koji mi je najsličniji

slike 6,10 i 11

6, 15, 28 i zadnji - takav je moj (smajli koji bljuje)
Ne znam da li me utješilo ili ukomiralo što vješanje trbuha preko šava nema puno veze s kilama. Mislim, sad mi je manji pritisak da smršavim, ali sam i izgubila svaku nadu u povratak na staro bez noža.
Jeste li možda gledali jučer na nekom satelitskom programu, mislim discovery, o plastičnim operacijama, jedna je imala ogroman trbuh nakon 2 poroda, sredili su je nevjerojatno... ali rekla je da boli puno više od carskog.

hm, zasto su ti oziljci tako debeli? moja mama je imala histerektomiju s 50 godina i oziljak joj se gotovo ni ne vidi. zar ne bi bilo logicno da kod mladjih ljudi to zarasta bolje?

Ne znam u čemu je stvar, ima stvarno ružnih ožiljaka... :(

Moj je gotovo neprimjetan, na pubičnom dijelu, sad ga jedva pronađem (2,5 godine poslije poroda). :)

Ne razumijem kakve veze ima je li šav lijep ili ne. To je operacija kao i svaka druga. Kad bi se slikala rodnica nakon poroda onako ukrašena epiziotomijom ili hemeroidima u blizini isto ne bi bio neki prizor. Izgled šava po meni nema nikakve veze s odlukom o tome kako roditi. Šav može ispasti svakojak ovisno o debljini, koži, dlakavosti, pigmentu i koječemu. Isto tako mogli bi strašiti žene da ne rađaju uopće jer eto dobit će obješeni trbuh, strije, hemeroide (i tu bi mogli prikupiti kojekakve slike - eto ideje - usporedimo ispuhane stomake!) .
Mene je iznenadilo koliko šav nisko stoji (nekoliko centimetara ispod prirodne bikini linije) pa sam dobila sarmicu ispod trbuha (još jedan pregib, kao na slikama). Šav će s vremenom smekšati i izblijediti i izgubiti se u šumi (zbilja je toliko nisko). By the way i curio je onako ljigavo kao na jednoj od slika.
Danas mi je u neku ruku drag jer predstavlja spasonosan izlaz koji je mom :angel: spasio život!

Citiraj:

---

Kad bi se slikala rodnica nakon poroda onako ukrašena epiziotomijom ili hemeroidima u blizini isto ne bi bio neki prizor.

---

prizor je sasvim ok, osobito par dana nakon poroda; i bez epiziotomije, naravno (to je isto intervencija koja nema vise veze s "prirodnim" vaginalnim porodom), a hemeroidi nisu opca pojava nakon vaginalnog poroda).

Mislim da autori nisu htjeli odaslati poruku da se carski ne bira jer je estetski nepovoljan izbor. Carski se ne bi trebao birati zbog mnogih drugih vaznijih razloga, a kada je neophodan, onda vise nije rijec o izboru i tko onda sisa estetiku...

Citiraj:

---

Kad bi se slikala rodnica nakon poroda onako ukrašena epiziotomijom ili hemeroidima u blizini isto ne bi bio neki prizor.

---

Ja sam se tuširala ni dvanaest sati nakon poroda i virnula ogledalom dolje nisam mogla izdržati :mrgreen: , mogu reći da nije uopće bilo grozno (nisam imala epi ni hemiće, a jedan vanjski šav je bio neprimjetan).

Ma nemojte me me krivo shvatiti - svaki porod je drugačiji. Moj "carski" šav je curio i bio ljigav. Netko rodi vaginalno pa ne može sjediti mjesecima (što od šava, što od hemerioda). Opet netko rodi carski i oporavi se u roku odmah (zna jednu takvu) ili rodi vaginalno pa se seksa drugi tjedan bez problema. Stvar jeindividualna i nema baš pravila.
Da se ponovim -DA JE IKAKO BILO MOGUĆE RODITI ŽIVU I ZDRAVU BEBU RODILA BI NAJRADIJE VAGINALNO!! Tu dvojbe nema.
Mislim da za bebu nije ništa teško potrpiti, bilo kakvu estetsku falingu. Mene baš briga kako izgledam glavno da je mali ko bombončić. Kad rodiš fizički izgled pada u drugi plan. Mene baš briga kao izgledam, stvarno.

problem je u tome sto se puno carskih radi nepotrebno ili su iatrogene prirode, tj. medicinska intervencija stvori potrebu za carskim.
I sto je pokazano i dokazano da je mogucnost slabijeg zdravlja tijekom zivota povecana kod djece koje su rodjena carskim rezom, osobito onim ugovorenim (jer ukljucuje svojevrsnu indukciju poroda)
to je problem.

Citiraj:

---

Saradadevii prvotno napisa

problem je u tome sto se puno carskih radi nepotrebno ili su iatrogene prirode, tj. medicinska intervencija stvori potrebu za carskim.
I sto je pokazano i dokazano da je mogucnost slabijeg zdravlja tijekom zivota povecana kod djece koje su rodjena carskim rezom, osobito onim ugovorenim (jer ukljucuje svojevrsnu indukciju poroda)
to je problem.

---

potpisujem

I ja potpisujem ovo sto kaze Saradadevii!
Nakon sto sam rodila carskim rezom doktor koji me porodio dosao me pitati kako nam ide dojenje i naglasio da je za njegovo zdravlje jako bitno da dojimo, bas zato sto je F. rodjen carskim.
Eto barem je nesto pametno rekao!

Krasno, a pogledajte masu bolnica kod nas, neke žene poslije carskog ne dobiju dijete i po tri dana. Tako me to žalosti, to nije dobro ni za ženu, usporava oporavak, a za dijete da i ne govorim.

Ja sam imala sreće i dobila sam dijete čim sam se probudila, odmah smo se dojili i apsolutno znam da nema razloga da se žena zbog toga odvaja od djeteta. To bi trebalo hitno promijeniti! :(

Saradadevii je lijepo napisala. Ovdje se ne govori o zaista potrebnim carskim rezovima.

Moj ožiljak je sličan slikici 4, ali malo deblji i tamnije boje. Danas mi je doktor rekao da sve zavisi o tipu kože. I još me pita da li mi se sviđa ožiljak :roll:

Citiraj:

---

Sanjica prvotno napisa

Krasno, a pogledajte masu bolnica kod nas, neke žene poslije carskog ne dobiju dijete i po tri dana. Tako me to žalosti, to nije dobro ni za ženu, usporava oporavak, a za dijete da i ne govorim.

---

Tako je to kod nas uglavnom...nepotrebnih poroda carskim ko u prici + nepoticanje dojenja = uzas! :cry:

To sa dojenjem i mene žesti. Prvo pitanje koje sam čula od sestre bilo je: "Planirate li dojiti ili ne?". Razumijem da mora pitati ali meni je to zvučalo totalno bedasto. Nekako mi se podrazumijeva da žena doji a da je bočica izuzetak koji bi majka sama trebala posebno naglasiti (ne da joj se nudi). Bebu sam dobila čim sam bila u stanju koliko toliko sama ustajati se i podići ju. Nisam mogla dočekati!!! Čudno su me gledali u stilu "Što se patiš kad ne moraš" "Daj bebu u box, uživaj dok možeš".
Carski "a la carte" i nedojenje iz razloga u stilu "ne da mi se", "seljački je", "boli", "stalno bi jeo"... to mi spada u istu grupu bedastoća.

Na sveopce zgrazanje ja definitivno NIKAD VISE NEBI RODILA VAGINALNO. Svoje Zlato rodila sam na carski iako sam bila kao i vecina ovdje velika zagovornica prirodnog poroda. Prenjela sam svoje Zlato 11 dana i zadnji dan su me ostavili u bolnici (Sv. Duh) da prenocim i sutradan aako se nista ne pokrene INDUKACIJA. Bila sam otvorene 2 prsta vec 2 tjedna. Citavo popodne i noc sam presetala, moleci dragog Boga da trudovi krenu sami od sebe da ne moram na indukaciju, medjutim nista. U pola 4 ujutro su me digli, prvo ctg, zatim brijanje i klistir i u predradjaonu. u pola 5 su mi aplicirali gel (za smeksavanje kosti grlica maternice) i cekanje. Trudovi su odmah poceli, ali lagani i izdrzljivi. Bili su nejednakog razmaka i intenziteta. U pola osam su me pregledali, nikakav pomak, pa su mi odluculi dati drip na moje sveopce zgrazanje. Nisam nista rekla protiv dripa jer sam i ja zapravo htijela da to sve cim prije zavrsi. Nakon dripa poceli su pravi puno jaci trudovi koji su se poceli ujednacavat i bolit. Setala sam citavo vrijeme nebih li se cim prije otvorila. Oko 9 je dosla vizita koja je zakljucila da sam se otvorila jos 2 prsta (znaci 4) i odlucili su mi prokinuti vodenjak uopce se ne posavjetovavsi samnom. Vec su mi ga prokinuli kad sam shvatila sto se dogadja. Kad sam pitala zasto, dobila sam odgovor da ce sada porod ici puno brze i da sam do 12h gotova. Wow :D Ja presretna, (prvorotkinja sam) zovem muza da dodje jer sam ja brzo gotova, i neka ponese loptu. Suprug i citava obitelj dolazi, donjeli mi loptu, malo sam popricala s njima, oni malo s doktorom i doktor im je rekao da sam do podneva gotova. Kad je iscurio drip,ja skakucem po lopti, trudove lakse podnosim i iscekujem. U 12 dolazi doktor da me pregleda. Nista! I dalje na istom. Nova doza dripa i ponovno apliciranje gela. Sad vec postaje JAKO bolno i zbog toga jer ne mogu setat nego moram lezat zbog dripa i gela. Mojima su u 12 rekli da sam za 2h gotova. Trazim epiduralnu, jel su bolovi nemoguci, i naravno, nema epiduralne vise,, ravnatelj bolnice zabranio! Oko 20h moji su vec posizili od brige i mole doktora da mi da epidurlnu, da cemo platit! Odmahne glavom i suti. Moji to shvacaju kao nemoze. I tako je to trajalo...do 22:00 navecer. Trudovi su bili neizdrzljivi, bez ikakvog razmaka, jedan za drugim, povracala sam, nisam mogla ni poruke procitat od bolova. Dolazi doktor i kaze jos jedan drip, a ja: "Niste normalni, vodite me na carski, nemogu vise to izdrzati". On kaze da ce se posavjetovati pa ce se vratiti. Eto ga nazad sa citavom gardom doktora, pregledavaju me jedan po jedan, i to u najjacim trudovima. Ja im govorim: "tu sam od pola pet ujutro, od onda me peru trudovi, dobila sam vec 2x gel, 3xdrip, a otvorila sam se samo 2 prsta citavo to vrijeme. Sad sve i da se u sljedecih pola sata otvorim do kraja, ja vise nemam snage za izgon" Kad je doktor cuo da sam tu od pola 5 poludio je. Zakljucak: HITAN CARSKI. Zovu anesteziolioga. Moj osjecaj: olaksanje. I tako u 23h me sele u drugu salu. Daju mi spinalnu, ne osjecam nista od visine grudi pa nanize. Popuno budna i svjesna svega oko sebe. Trudovi kao crobnim stapicem nestaju i sve je divno i krasno. Doktor i anestezilog me vode koz citavu proceduru, sve mi objasnjavaju sto rade. Sad me rezu, sad rezu posteljicu, sad su dosli do glavice, beba ima gustu crnu kosicu, sad cejoj polako izvuci glavicu pa idu ramena i rukice, pa evo i trbuscica, fino je bucmasta, trbuscic joj je pun, nece tako brzo biti gladna, evo i nogice, opa dugacka je, i evo je, samo da prerezemo pupkovinu (moje Zlato vec dreci-a ja se rastapam od srece) i mozete zagrliti svoju kcer. Sve je trajalo otrpilike 5-10 min. Kad sam ju vidjela rastopila sam se totalno. Zagrlila sam ju, izljubila i onda su ju odnesli. Rekli su mi da joj je apagar 10/10 i bila sam presretna. Onda su mi savjetovali da si malo odspavam, da se odmorim dok me oni sasiju i izvade posteljicu i pristala sam, ali pod uvjetom da mi jos poslje pokazu bebu jednom. Dali su mi neku pikicu i zaspala sam na 40 min, kad sam se probudila, sve je bilo gotovo i vec su me vozili u sobu. Tamo su mi jos jednom donjeli moje Zlato na par min i nakon toga sam zaspala. Drugi dan kad su nosili bebe na dojenje i nisu mi donjeli moje Zlato, htijela sam svisnut od jada. Kad sam pitala zasto, rekli su mi da se prvo moram oporaviti od carskog poroda nekoliko dana, pa da cu tek onda kad cu moci normalno hodati i brinuti se za sebe da cu onda dobiti dijete. Bila sam uzasnuta jer sam pod svaku cijenu zeljela dojiti i objasnila sam im to i koliko mi je vazno da je beba uz mene pa je sestra pozvala doktora koji me pregledao i dao odobronje da me vec isti dan probaju ici iz kreveta i da sutradan mogu dobiti bebu na dojenje. Medjutim nisam bila zadovoljna i trazila sam ju da mi ju daju odmah. Neznam ni sama kome moram zahvaliti na tome ali tu istu vecer su mi ju dali na tri sata. Vec drugi dan sam hodala bez problema, a nakon 6 dana, po izlasku iz bolnice sam bila kao nova. Kao da nisam ni rodila. A kamo li na carski. Cure koje su bile samnom u sobi nakon poroda i koje su rodile vaginalno, bile su u gorem stanju od mene. Zbog savova nisu mogle ni sjediti ni jesti, s teskocama i mukotrpnim bolovima su nosile svoje bebace kad ih je trebalo umiriti, a ja...bez problema. Nisu mi se mogli nacuditi. Rez mi je mali, tanki, vodoravni skroz nisko, pa mogu nositi sto god zelim i kupace bez ikakvih nedoumica. Konci su bili resorbilni (neznam dal je to prava rijec) pa mi ih nisu morali vaditi, a oporavak brži od vecine djevojaka koje su rodile vaginalno. Beba mi je izgledala prekrasno, nimalo nije bila izmucena, bez ogrebotina i modrica koje su zadobile bebaci od cimerica koji su morali proci kroz porodjajni kanal. Da sam to sve znala prije, ne bih se mucila prirodnim porodom. Znam da svaka žena individualna i da svakoj porod protjece drugacije, ali kad se odlucim za sljedece dijete ja definitvno idem na dogovor za carski.

ah

da su tvoje cimerice imale prirodno porod bile bi u puno boljem stanju...
svaki vaginalni porod nije prirodni

da nisu imale epiziotomiju i sl bile bi ko 'nove'...

nikad necu zaboraviti jednu mamu s foruma koja je rodila doma u svedskoj i sutradan sjela za volan u autu

nijedna s carski to ne moze...

a svako m na volju

ja vjerujem da ako joj se pusti i ako ide sve ok, nema bolje od onog kako je priroda zamislila...
nitko me ne moze u supotno uvjeriti...

moje tijelo ima negdje zapisano kako roditi, kako dojiti i sl

Htjela bi sebe malo ispraviti - PRVENSTVENO HTJELA BI RODITI PRIRODNO. U tome je bit - nije svaki vaginalni prirodan. U potpunosti shvaćam traumu prouzročenu induciranim porodom. Moje otvaranje bilo je većim dijelom uspješno zahvaljujući mojim trudovima. Bez obzira na to prokinut mi je vodenjak i dobila sam drip. Poslijednji sati kad sam bila puna dripa bili su UŽASNI. Priznajem da sam u jednom trenutku izustila "napravite carski, ne želim da mi mučite dijete" (mene je majka rodila vakuumom pa me bilo strah). Odahnula sam kad mi je rečeno "moramo na carski" - ali kad sam se probudila stisao me osjećaj krivnje. Srećom anestezija je bila potpuna. Kažem srećom jer apgar je bio 5/7 i najbolje da sam još morala gledati kako mi oživljavaju dijete.
Jedno je zazivanje carskog kad si u paklu induciranog poroda, a nešto sasvim drugo kad se isto traži iz komocije i glupih predrasuda!!

Citiraj:

---

drndalica prvotno napisa

.
Jedno je zazivanje carskog kad si u paklu induciranog poroda, a nešto sasvim drugo kad se isto traži iz komocije i glupih predrasuda!!

---

potpisujem

Citiraj:

---

male trudove (največi trud je bio 60 od max 100!), uska zdjelica, velika beba (3750g; 52cm!), nisam se otvarala gotovo ništa, pa je to bio razlog

---

, mislim koji razlozi :x .
Kaj da kažem, sve isto kod mene, prenijela, inzistiranje na indukciji, ja odbila, kad je krenulo otvarala se sporo, trudovi lagani, "uska zdjelica", beba velika (4550gr); ok vidjeli oni da je iapk krenulo prirodno, da su im one ideje za indukciju bile :P , ali opet nisu zadovoljni, sad bi oni malo to ubrzali, malo dripeka, malo gela, malo prokidanja vodenjaka - opet ja kažem hvala ne bih, dajte me pustie na miru da se porodim.
I zamisli čuda - porodila se ja, čujem komentare -da se je išlo čačkati, tko zna kako bi to sve završilo, kakva velika beba, sreća da je ispalo tako- (nitko nije znao veličinu bebe, niti se sjetio provjeriti, ali su se sjetili non stop nešto "nutkati).

I čitam ovo, sve mi se stislo u želucu, netko te probudi u mrklu noć iz sna i kaže "ajmo na kalvariju". Pa tko bi normalan i očekivao da se nakon toga porodiš normalno.

Citiraj:

---

U pola 4 ujutro su me digli, prvo ctg, zatim brijanje i klistir i u predradjaonu. u pola 5 su mi aplicirali gel (za smeksavanje kosti grlica maternice) i cekanje

---

TinnaZ, i sama si na nekoliko mjesta u svom postu spomenula riječ "sreća".
Sve je to lijepo što si napisala i tvoja priča se vrlo lijepo završila.
Ali postoje žene koje su imale isti takav scenarij, i svoje trudove i "usku" zdjelicu i veliku bebu...ali faktor sreće kod njih je izostao. I njihove bebe nisu preživjele. Ili ostale žive s posljedicama po svoje zdravlje.

Takve žene većinom ne posjećuju ove forume, one imaju svoje zatvorene forume na kojima se otvaraju puno teže teme i pišu puno tužnije priče.

Nijedna krajnost nije dobra, kako carski rez treba biti krajnji zahvat u zaista opravdanim slučajevima, tako ne treba ni previše glorificirati prirodan porod pod svaku cijenu.

Nekada, dok se nisu djeca porađala na carski, bila je puno veća smrtnost djece, a bome i rodilja. I njima su se događale komplikacije i nije sve išlo super prirodno. Tj. išlo je prirodno, samo s kakvim posljedicama ako je došlo do komplikacija?

Što više razmišljam o svemu ovome to više dolazim do spoznaje da je porođaj jedna takva lutrija, kocka, velika životna igra u kojoj je sve, baš sve moguće.

Prvo vas sve lijepo pozdravljam! :) Pratim ovaj forum već nekoliko mjeseci, ali evo tek sad sam se registrirala. Sve pohvale, jer sam tu puno toga saznala i naučila i vjerujem da će i dalje biti tako. Novopečena sam mama - moja mala Laura je stara svega 2 tjedna. Da ne idem previše off topic... moje iskustvo glede sekcije: naime, Laura je rođena carskim rezom koji je bio planiran (tjedan dana prije termina) jer je beba bila okrenuta na zadak. Kad sam saznala da ću morati na sekciju bila sam žalosna jer sam se pripemala za prirodan porod i ne moram vam ni reći koliko me je bilo strah - zafrkavala sam anesteziologa da bum se ja onesvjestila čim vidim iglu pa mi anestezija neće ni trebati. :P Anyway, sve je prošlo zbilja jako, jako dobro - dobila sam spinalnu anesteziju tako da sam bila budna cijelo vrijeme i čula prvi plač svoje malene i odmah ju vidjela. To je bio neopisiv doživljaj! :heart: A oporavak nakon sekcije? Moram priznati da sam očekivala (i bojala se) da će biti puno teži - prva 2 dana su najgora, ali nakon bolnog i mučnog prvog ustajanja, svakim danom je sve bolje i bolje i evo, nakon 2 tjedna, uopće nemam osjećaj da sam operirana. Ne bih da me se krivo shvati - ne zagovaram ja ovaj način rađanja, ali želim reći da u nekim situacijama je to bolji izbor i za majku i za dijete. Ne želim ni pomisliti što bi bilo da sam išla rađati vaginalno bebu tešku 3650g okrenutu na zadak. Sigurno bi se obje dobrano napatile i pitanje kako bi to završilo.

Ovo je izvadak iz prijevoda dijela poglavlja koji govori o Dvojbenim indikacijama za carski rez (dakle, onima koje nisu nuzne, ali se koriste kao razlog za carski), iz knjige The Caesarean, Michela Odenta, koji ce biti uskoro objavljen na portalu

"Položaj zatkom (engl. breech presentation) predstavlja najtipičniji primjer kako, jedna objavljena studija, gotovo preko noći, može utjecati na praksu rađanja diljem svijeta. Bez da imalo pojednostavljujemo, možemo tvrditi da je prekretnica u povijesti porođaja na zadak bila u listopadu 2000. godine Na taj je dan, britanski časopis Lancet, jedan od najprestižnijih medicinskih časopisa na svijetu, objavio rezultate opsežnog istraživanja koji je obuhvatio 121 bolnicu u 26 država svijeta. Ovo je istraživanje imala veliku znanstvenu vrijednost zato što je bilo napravljeno po načelu slučajnog odabira ispitivačke skupine, što znači da su ždri****m istraživači podijelili populaciju trudnica u dvije grupe (engl. randomised control trial). Na taj način su mogli uspoređivati ishode poroda planiranog carskog reza i ishode planiranog vaginalnog poroda. Istraživali su samo potpuni položaj zatkom i nepotpuni položaj zatkom Nepotpuni položaj zatkom (engl.frank breech) znači da je guza predležeća čest, kukovi su savinuti, a nožice ispružene u koljenima. Potpuni položaj zatkom (engl. complete breech) znači da su i kukovi i nožice savinuti, ali nožice nisu ispod bebine guze. Položaj nogama (engl. footling presentation), u kojemu se jedna ili obje noge nalaze ispod guze, bili su isključeni iz ovog istraživanja.
Evo kako su autori ovog istraživanja saželi svoje zaključke: «Za dijete koje se rađa u terminu i u položaju je zatka, planirani carski rez je bolji nego planirani vaginalni porod, a ozbiljne komplikacije kod majke slične u obje skupine.»
Kao rezultat ovog istraživanja teško je danas naći porodničara koji će prihvatiti odgovornost za porod bebe na zadak vaginalnim putem. Rutinski pristup je taj da se pokuša preokrenuti dijete 3 ili 4 tjedna prije termina. Ako to ne uspije, predlaže se planirani carski rez.
Uzmemo li u obzir rasprostranjenu zabludu vezanu uz fiziologiju rađanja, moramo prihvatiti činjenicu da ,ako je dijete u položaju zatkom, danas je uglavnom bolje roditi carskim rezom nego pokušati vaginalnim putem u prisutnosti neiskusnog i prestrašenog medicinskog osoblja. To će tako vjerojatno još dugo ostati, sve dok se temeljne potrebe rodilja, osobito potreba za privatnošću, ponovo ne pronađu i počnu uvažavati. Postoje žene koje prihvaćaju carski rez, ali intuitivno ili racionalno osjećaju da bi bilo povoljnije za bebu da se sačeka početak trudova. Ovaj stav dijele i mnogi pedijatri koji ističu da su rizici od tegoba dišnih putova manji nakon carskog reza učinjenog nakon početka spontanih trudova. Moramo imati na umu da je navodna prednost bolničkog rađanja mogućnost izvođenja operacije u bilo koje vrijeme dana ili noći. Obično se tvrdi da je hitni carski rez povezan s više komplikacija kod majke nego dogovoreni carski rez. Ali carski rez nakon što porod već započne (eng. in-labour caesarean) treba se jasno razlučiti od hitnog carskog reza (engl. emergency caesarean).

Danas moramo također misliti na žene koje, unatoč svim protivljenjima, žele izbjeći carski rez i pokušati vaginalnim putem. Mislim da je korisno proslijediti neka jednostavna pravila koja sam postupno usvojio prisustvujući tristotinjak porođaja na zadak vaginalnim putem (uključujući i dva poroda na zadak koja su se dogodila kod kuće):

• Najbolje moguće okruženje za porod jest ono koje isključuje prisutnost bilo koje druge osobe, osim iskusne, majčinski brižne, tihe i samozatajne babice koja se ne boji poroda na zadak.
• Prvo porođajno doba je ispit, proba. Ako je taj dio poroda bez zapreka, moguć je lagan i brz vaginalni porod. Ako je prva faza duga i teška, treba izabrati carski rez bez odgode, prije točke na kojoj više nema povratka.
• Budući je prvo porođajno doba proba, važno je da se umjetno ne olakšava, bilo lijekovima, bilo uranjanjem u vodu.
• Nakon točke bez povratka, privatnost ostaje ključna stvar. Prioritet je učiniti porod jednostavnim i brzim koliko god je to moguće. Čak i slušanje otkucaja srca je beskorisno i kontraproduktivno ometanje. Osnovni cilj trebao bi biti stvaranje uvjeta za snažan refleks istiskivanja fetusa.
• Nešto više odvažnosti dopušteno kod potpunog položaja na zadak (engl. frank breech) nego kod ostalih oblika položaja na zadak.

Strategije usvojene za porod na zadak imaju značajne učinke na ukupni postotak carskog reza, jer položaj na zadak predstavlja oko 3% svih poroda.