Ma u redu je, priznajem, karikirao sam dramatiku te igre, a sada je u redu, problem riješen, nema potrebe za daljnim diskusijama. Preostaje mi da su priupitam u kojem mi to vijeku danas živimo da su svi odmah spremni na linč.
Printable View
Ma u redu je, priznajem, karikirao sam dramatiku te igre, a sada je u redu, problem riješen, nema potrebe za daljnim diskusijama. Preostaje mi da su priupitam u kojem mi to vijeku danas živimo da su svi odmah spremni na linč.
TataPingvin, nema potrebe za ljutnjom . Ovo je otvoreni forum. Teme sam odvojila, na ovoj se pise opcenito . Jasno vasa prica je potakla ovu temu, ali niste se trebali javljati na nju , ili jos manje ispricavati.
tema se mogla otvoriti i nakon natpisa u novinama ( bez teme na rodi) , ne bi bila niti prva niti zadnja.
I linc je malo pretjerana rijec ( pogotovo za reakcije na ovom forumu), ali ako se ide sa bilo cime u javnost treba biti spreman na razne reakcije, a ne samo one ( nama) pozeljne. To je moc medija, i nuspojave toga.
Sto se tice daljnjih diskusija, rasprava ostaje , nema govora o tome da treba biti zavrsena jer vi tako zelite.
Kao sto se vidi prije zadnjih nekoliko postova raspravljalo se opcenito o tudim iskustvima, i ne vidim nista sporno u tome.
Kad sam procitala clanak u novinama ja sam se zamislila jeli ok sto moj sin nije vezan za nijednu igracku.Citiraj:
Cubana prvotno napisa
vezanost na igračku mogu usporediti s vezanošću sa dudom. jel' moj sin koji nije imao dudu niti sisao palac pametniji, bolji...od kćeri kojoj je sisanje bilo jakooo važno? jesam li ja kao roditelj kod kćeri zakazala? djeca su različita.
stavljanje djeteta u novine jest problem.
mislim da svaki roditelj treba dobro razmisliti. nekada to prođe bezbolno a nekada ode u smjeru koji ne želimo ali više ne možemo zaustaviti.
Udala sam se u 32 godini života.
U brak sam donijela 2 plišana medvjeda.
Mislim da sam apsolutni pobjednik :sp:
Inače sin ima zeca i zamjenskog zeca, ali ne mislim da će ih nosit na faks kao ja :roll::mrgreen:
Nisi...ja imam svojih plišanaca 15ak komada. :škartoc: doduše nisam ih iznosila iz kuće....sad su ih naslijedila dječica
volim sina , ali moje medvjede nikad nije dobio.
ima svoje.:-)
tako da kužim tatu pingvina i sina pingvina i sve vas koji ste imali plišance
Ok ipak tebi ide :sp: dok se ne nađe bolji :lol:
dakle traži se najmanja žena od 43 godine koja spava s medvjedom ( dlakavi muževi se ne računaju ) i onda predajem pokalCitiraj:
Carmina406 prvotno napisa
ja spavam s dlakavim mm, psom i mačkom. nije međed, al je dlaka ko u priči :mrgreen: i tek su mi 42 godine. imam još vremena i za međeda.
Citiraj:
maria71 prvotno napisa
:lol:
imam ja još vrimena da preuzmem
Bodulica ništa,potrudi se više
Koliko se ja sjećam tvojih postova, tvoj sin je bio jaaaako vezan za mobitel, he he he... Takav je bio i moj stariji, onaj koji je manje bio vezan za plišane igračke. Rezultat - godine kod logopeda (iako sam sigurna da to nije pravilo, ali kod nas je tako ispalo).Citiraj:
zadarmamica prvotno napisa
Prema tome, živjeli plišani ljubimci, oni barem ne utječu loše na razvoj govora.
:heart:Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Ja sam si napokon uspjela naći muža tek kad sam poklonila medvjeda. Medo je kod novog vlasnika dobio žensko ime :mrgreen:! I nemaš pojma koliko mi je drago da pokal nije kod mene, iako je malo falilo...
Pitanje....... dekice nisu u toj kategoriji mada su čupave i imaju ime????
He he he, ni prvi ni zadnji - ovo me podsjetilo na strip Charlie Brown i Linusa s njegovom sigurnosnom dekicom: http://hr.wikipedia.org/wiki/Linus_van_PeltCitiraj:
Optimisticna prvotno napisa
Tako nešto samo što je ja ne vučem za sobom :-P
Lol koji turnir.
:-)
Prijavljujem iznimnu kolekciju Teddy bearsa, koja uključuje i nekoliko vintage.
Osim s dragim i djetetom prijavljujem i krokodila u istom krevetu.
Ponekad kad mi je pun kua svega, zagrlim ga i spavamo tako.
43 godine, neudata (bar formalno).
Šta se mene tiče dekica koja ima ime zaslužuje da uđe u izbor :lool:
Mojca..tješi se da si neudata. Imate i dijelite dijete,krevet,krokodila..zvuči kao mrak ..pardon brak.
A bila sam uvjerena da će Peterlin zasjesti na tron. Gdje je cvijeta73..fali mi..možda ona skriva kakvo čuupavo stvorenje na tavanu
Imas potpuno pravo.mobitel je njemu umjesto plisanca.uopce nisam registrirala.:)Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Na odvikavanju od mob je oko 8mj.
I ja sam svojih 20-ak plišanaca donijela u brak, MM 2 (beat that!), dječica se njima igraju,
ali smo ispod dobnog praga za osvajanje :sp:
koliko moraju biti stari da budu vintage? preko 30 ili više?
Nikad nisam bila vezana za plišance, ali sačuvala sam ih nekoliko i tu su, s nama. Klinka im pokazuje otprilike isto toliko naklonosti.
Vezana je samo za jednu mišicu koja nam je došla kao poklon kad sam pazarila na forumskoj burzi, poklopilo se s odlasko u vrtić pa si ju je vukla jedno 3-4 mjeseca sa sobom, onda ju je odbacila, a sad već par mjeseci spava s njom.
No, kad već pričamo o mirazu, lol, ja sam u naš zajednički život donijela - knjige i slikovnice iz svog djetinjstva. Svašta sam tijekom života čuvala, ali na kraju i bacala, no knjige i slikovnice su imale posebno mjesto..za mene i za moju djecu...jednoga dana.
Došla je beba, ja sam mahnito kupovala nove slikovnice..i jednog dana odlučila zaviriti u svoje sačuvano blago i doživjela šok...te slikovnice su, u usporedbi s današnjima, toliko ružne, pohabane, retro...
Nisam ih dala klinki, ne bi (još) razumjela njihovu vrijednost :)
A kad još malo naraste i krene zavirivati u Biblioteku Vjeverica, eh, kakvih naslova tamo ima :) Na oba pisma, lol.
Dakle, slikovnice iz 70-tih, beat that!
Slikovnice iz 60-tih, longplejke također i autici s original kutijama!
Čuvar blaga: md!
Beat that!
:-)
Vintage teddy bear? Ja bi rekla bar 50 godina..
Ne znam zapravo...
I ja sam ta! Nažalost, većina mog blaga je uništena davno u jednoj poplavi, zajedno sa svim mojim igračkama i većinom uspomena. Zato sada redovito na interliberu kupujem sve retro što mogu naći, sve ono što sam i sama nekad imala, da mogu ostaviti svom djetetu.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
OMG čuvao je originalne kutije?Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Joj...Nema veze sa TM, samo mi je povod:
Moj tata je meni celog detinjstva govorio: "Čuvaj igračke, nemoj lomiti, zašto si slomila...?! Gledaj, ako sačuvaš svoje igračke, mogu se sa njima jednom igrati i tvoja deca, možeš im pokazati kako si divne igračke imala!"
Puuuno igračaka i slikovnica je i ostalo sačuvano gooodinama po podrumima i tavanima i moji ih povremeno bez mog blagoslova i donesu mojoj deci.
Meni je to creepy. Kad ih vidim, uopšte se ne obradujem. Podiđe me jeza. Setim se svega onog što je meni bilo zabranjeno da radim sa tim igračkama.
I čujem kako moji roditelji mojoj deci pokušavaju da prodaju istu priču "da čuvaju igračke.." Ma WTF?!
I čujem komentare kako su eto, moja deca nečuvarna i razbila su i stare i nove igračke.
Gle, šteta, neće ih praunuci dobiti...Gomilu kancerogene izbledele stare i kineske nove plastikentine i plesnivih knjiga punih grinja.
Mislim, divno mi je kad neko sačuva omiljene igračke jer sam tako želi. Ali filozofija mog oca me je trajno okrenula protiv bilo kakvog preteranog čuvanja igračaka kroz niz godina. Igračke su zato tu da se deca njima IGRAJU, u tom trenu dok su deca. Ako potraju da se sačuvaju za neku drugu decu, lepo. Ako ne, who cares?
A kutije od igračaka ne čuvam uopšte, osim ako deca pokažu interes.
Sam je htio.
Bio je mister urednost. Više nije. :mrgreen:
Medo mora biti punjen piljevinom, kao moj Brundo (smeđi, velik kao trogodišnje dijete - još postoji kod mojih roditelja i ima na sebi moju pregaču iz tog doba). Ima i mm jednog koji je žuti. Ja sam imala dva takva, zvali su se Stari medo i Novi medo. Imala sam još omiljenog albino zeca (krpeni, ne plišani), smeđeg divljeg zeca s brkovima od flaksa, Mazu i Lunju (Lady & Tramp, danas se oni zovu Dama i Skitnica), omiljenog pandu koji je u trbuhu imao onaj valjkasti mehanizam za glasanje. Imala sam bebu balerinu na koju je moj bratić kemijskom napisao moje ime (uffff, bila bih ga rastavila na dijelove) itd.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
I majmuna sam imala dugo, isto punjenog piljevinom, ali sam ga bacila kad se upljesnivio. Tako su završile i moje lutke Lolita i Brigita (ta je bila punjena piljevinom), a Pipi Duga Čarapa možda još uvijek postoji... Zadnja lutka koju sam dobila negdje u desetoj godini bačena je u smeće prošle godine jer je isto poprimila ne baš ugodan miris.
A što se tiče slikovnica - kompletna zbirka Maja (Maja u školi, Maja u avionu, Maja na selu, Maja mala mama, Maja putuje....) još je uvijek kod moje mame. Probala je mama to kupiti i mojoj djeci, ali nije ih se dojmilo. Moja svekrva je isto spremila jednu njegovu slikovnicu iz te generacije - Mačkica Maca.
A što se tiče obiteljske ostavštine - imamo mi i pravih rariteta koje bi se sad već dalo lijepo i skupo prodati: Tom Tit (zbirka kemijskih i fizikalnih pokusa) iz doba prije 2. svjetskog rata - pripadalo je mm-ovom ocu, a bome se i dan danas koristi. Imam i maminu slikovnicu Palčić, isto od prije onog rata... Te stvari su istinski vrijedne, a ostalo (biblioteka Vjeverica i slično) više gledam po naslovima nego izdanju, jer da smo sve sačuvali, trebao bi nam još jedan stan. Ne može čovjek svu svoju kramu vući sa sobom do kraja života i dalje, pa je bolje (ako se baš mora) odabrati i sačuvati JEDNU stvar koja je najdraža.
Išla sam guglati, vintage bears su os prije prvog sv. rata, medju kolekcionarima.
Ja imam tri punjena piljevinom, od mohera (to je isto must). Jedan je u GB, čeka da dodjem da ga odvedem u Teddy hospital, jer ima problema s očima.
u kojoj ste državi vi živjele?
ja se sijećam pokoje bebe, lopte, bio je jedan frizbi, bicikl s 11-12 god.
knjige, slikovnice u privatnom vlasništvu?
nisam kužila da neki to imaju.
LOL ja sam generacija '78. I bili smo srednja klasa, ništa posebno. Ali su meni kupovali puno igračaka i knjiga.
Sećam se da skoro niko od mojih drugarica i drugova nije imao dečje knjige, ono, imali su jednu-dve. A ja -gomilu.
Mislim da je to stvar prioriteta, kao i danas. Neki roditelji ulažu u igračke i knjige, neki u sasvim druge stvari.
Valjda treba naći nekakvu sredinu, kao i u svemu.
Ja sam svoje knjige dobivala, sto od rodbine, sto od obiteljskih prijatelja, sve su bile rabljene. Ljudi su znali da volim citati, pa su imali gdje prosljedjivati svoju kramu :D
U mene nije bilo nekih bogznakakvih igračaka, par beba i plišanaca, kuhinjski setovi, jedan miš u fraku s cilindrom...zadnji metuzalemi su izumrli prije moje 30-e. Sedamdesetih su škole na kraju svake šk.godine odličnim učenicima dijelile knjige (Jelen, Vjeverica), a bome sam ih dobivala od svojte/prijatelja za svaki Božić i rođendan. Sad ih čitaju moje cure, ne može to zastarit. Da je u stanu mjesta, čuvale bi i genijalne slikovnice, ovako ih prosljeđujemo (i patimo ako ih ne paze i ne maze :lol: ).
Ja sam imala skoro cijelu biblioteku Vjeverica, hrpu lutaka, hrpu onih malih gumenih igračkica, zvala sam ih prijatelji, i svašta za 'bebe' - kolica, suđe, čak šivaću mašinu, one telefone na koje se stvarno moglo razgovarati iz sobe u sobu .. baš su mi kupovali puno igračaka, i mama mi je heklala i štrikala haljinice za bebe. Samo, nije puno toga ostalo, imala sam male bratiće i sestrične pa sam im sve podijelila. Mojoj curki su tih par stvarčica koje su ostale jako drage, jedan gumeni jež i dva praščića su joj među najdražim igračkicama.
iznenadila sam se na prvu. kao i uvijek 'svaki ludi po sebi sudi'.knjige obožavam i puna ih je kuća. ja sam generacija 72. ok, ja sam živjela na selu i bilo nas je više djece. al, evo mm, sinko jedinko, prosječna gradska radnička obitelj kaže da je bilo malo i igračaka i knjiga. i moja i njegova obitelj poticala je i cijenila obrazovanje.
Možda zaista i jeste bilo tako za generaciju '72., zašto da ne, evo ja i mlađa sestra smo 7 godina razlike, pa je nju zakačila i nesretna kriza i sve ostalo, i na kraju je ona dobila puno manje i igračaka i knjiga nego ja, srećom pa sam ja imala i previše. I nije bilo beskonačno mnogo ni igračaka u ponudi ni prodavnica za kupovinu, sećam se, u Novom Sadu su bili Stoteks i Nork, i sva deca su imala iste igračke kupljene tamo.
Ali, knjiga, ne znam-ja sam se zabezeknula kada sam videla koliko toga su moji roditelji sačuvali. Sve su izdate negde oko 1980. i par godina kasniije. Pri tom sam ja nasledila oko desetak ili više knjiga koje su pripadale mojim roditeljima, generacija početka pedesetih, bar pola ih je izdato u Bosni ili Hrvatskoj. Tako da, teško mi je da verujem da ih nije bilo?
Opet, MM kaže da nije imao valjda nijednu dečju knjigu, jer ih njegovi roditelji nikad nisu kupovali. I njegovi su bili srednja klasa, isto cenili i podsticali obrazovanje, oboje smo završili kao visokoobrazovani, ali, eto, njegovi uopšte nisu doživljavali dečje knjige kao nešto potrebno detetu.
Kad pogledam unazad, mislim da su moji puuno preterivali sa količinom. Nije svaka od tih knjiga ni bila kvalitetna niti neophodna.
ja sam 72. godište i imala sam hrpu igračaka i slikovnica, ali bi sve to bila dala za jednu običnu barbi lutku koju su u ono vrijeme imali samo djeca pomoraca i gastarbajtera. sestra je 64. godište i ona je imala isto tako puno igračaka koje sam ja većinom nažalost uništila. izgrizla sam joj ruke i noge omiljene ćelavice i pokvarila malu veš mašinu na baterije koja je izgledala kao prava i malu šivaću mašinu koja je mogla šiti skoro ko i prava. nama je to uglavnom kupovao tata jer se valjda u svom djetinjstvu nije nauživao igre pa je preko nas nadoknađivao :mrgreen: imali smo ranih 70tih i telefone igračke koji su isto tako super funkcionirali. i čini mi se da je sve to kupljeno u hrvatskoj.
danas žalim samo za svojim slikovnicama. njih sam dala davnih dana najmlađem bratu mm i poslije im se izgubio trag. bila je to pozamašna kolekcija. iz svakog izlaska u grad bi se vratila bar s jednom više.
mene je jedino zahvatila nestašica čokolade. neko vrijeme smo jeli šećerne table, ali i to smo preživjeli :mrgreen:
Pa ja imam dojam da su tada knjige bile jeftinije nego sad. U 70tima sam dobivala slikovnice, bajke, enciklopedije, lutke, a u 80tima mi niti jedan rodjendan nije prošao bez barem 5 knjiga od uzvanika. A ne znam ima li koja kuća iz tog vremena da nije bar jednom kupila knjige na metre, recimo Zagorku :)
što se tiče plišanaca i lutki u našoj familiji - nula, ništa, nada :mrgreen:
nit ja, nit moja djeca.
nitko nije nikada bio niti malo vezan uz bilo koju stvar. jedina stvar za koju je j vezan je njegov laptop i bicikla. m niti to.
a ja sam jako vezana za moje knjige iz djetinjstva. isto imam cijelu biblioteku vjeverica valjda, i dan danas mi nekako milo dođe kad ih gledam :lool:
ne samo vjevericu...ima još tih knjiga koje obožavam. npr ove tri.
a npr ovu kad vidim...uf, toplina oko srca i uzbuđenje.