Printable View
Hvala Seni :).
Ma ne Andiko, nisi, super si. Štoviše, ja to mislim samo za sebe (naravno!). Ima tu oko mene nekoliko mama koje ne rade, a djeca su im u vrtiću i u jaslicama nekoliko sati dnevno, ja nikad za njih nisam pomislila da su nemajke, nego mislim da su mudre i pametne žene :mrgreen:, to je samo moj neki feler s kojim se borim i tražim mu uzrok. Ima ih puno unutar mene, a ima bome i na sve strane okolo u tim nemajka mitovima.
Jesi li ikada u mladosti razmišljala da postaneš psihoterapeut? Bome bi ti super išlo.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Radim 6 sati dnevno, sto moj poslodavac smatra minimalnim brojem sati za puno radno vrijeme. Na poslu smo barem od 8:30 - 15:00, nekad i duze. Plus sto jos odradjujem vikendom sto ne stignem dok smo ovdje, s obzirom da dojenje (na zahtjev) trosi vise vremena od uobicajenih stanki za izdajanje.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Inace, ni ja ne volim nemati prihode. No opet, ne osjecam se uzdrzavanom, u nekom negativnom smislu te rijeci, ako privremeno ne radim jer sam doma s djecom. Ipak je i partner (u mom slucaju muz) dio obitelji i cinjenica da neko vrijeme zaradjuje samo jedan je samo dio raspodjele obiteljskih poslova i zaduzenja. U mom slucaju, sto bih opet navela kao karakteristiku zivota s ove strane bare, kolicina novca ustedjenog zbog dvaju primanja je uvelike pridonijela odluci da dam otkaz kad se rodilo prvo dijete, a meni se nije vracalo na posao koji ne volim s njegovih 12 tjedana. Druga bitna cinjenica je ta da ne gubim mogucnost zaposljavanja zato sto ne radim 6 mjeseci, godinu dana, ili pet. To je jos jedan od razloga zasto ljudi ovdje naprave pauzu kad im zatreba. U nekim strukama je malo teze pauzirati, u nekim lakse, ali sve se moze. U krajnjem slucaju, ostati doma s djecom (ili iz bilo kojeg drugog razloga) ne mora nuzno znaciti i da se u potpunosti iskljucuje mozak i/ili baca kroz prozor.
Ovo sto bubilo pise, mislim da sam bila djelomicno upala u tu zamku griznje savjesti s prvim djetetom, tim vise sto sam tad znala vecinom samo lokalne nezaposlene majke (a iz nekakvih cudnovatih krugova u koje ne spadam, kako god da okrenem), koje odlazak na posao smatraju najgorom stvari koje bi itko ikad mogao uciniti svojoj djeci, uz cijepljenje i skolovanje u bilo kakvom sistemu. Ipak sam nakon nekog vremena shvatila da ja svakako ne pripadam toj skupini i da mi odgovara neki drugi balans obiteljske dinamike. Sad me nis' ne pece savjest sto mi je jedno dijete u instituciji, a drugo ima dadilju. Ok, ponekad me malo stegne, ali to je uglavnom kad me sastavi umor. Odspavam malo i odmah mi je bolje. Stariji obozava instituciju, a beba me ima 90% svojeg budnog vremena. Plus sto spavam s oboje pa me grle i udaraju i cijelu noc.
Kaae, a sta bi se desilo da si, na ovom poslu koji volis, odlucila uzeti duzu pauzu? Jel bi postojala ikakva sansa da se opet tu zaposlis?
Psihoterapija mi je hobi peterlin :mrgreen:
peterlin me podsjetila na dokumentarac o kojem sam puno razmišljala dok su mi djeca bila mala-mislim da se zove "3-22h" i prati život radnice u tekstilnoj tvornici koja živi negdje na periferiji zagreba, ustaje u 3, hrani i presvlači djete od godinu, dvije, ostavlja ga u kućici bez vode (možda i struje) i ide busom, pa tramvajem na posao. kad se vrati, presvuče dijete, kuha ručak, pere veš u dvorištu, muž sedoveze na biciklu i prilegne, pa ona pere suđe, kupa dijete i tek u 22 ide spavati.
mislim da taj film prikazuje koliko je društvo bilo drugačije prije pedesetak godina. danas bi način njenog života bio neprihvatljiv, mislim. vjerujem da bi današnji izbor bila socijalna pomoć i još uvijek težak život, zar ne?
U nekim normalnim okolnostima, tesko, osim ako se ne dogovoris s poslodavcem da uzmu nekog na tocno odredjeno vrijeme dok te nema (ili imas srece pa bas opet traze nekoga za tvoje radno mjesto kad odlucis opet raditi).Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
A bas za moje radno mjesto... ne znam. Nisam uopce razmisljala u tom smjeru pa nisam ni sa kim razgovarala. S obzirom da radim za relativno male pare, a obavljam posao za jedno tri radna mjesta, vjerojatno bih se uspjela dogovoriti bilo sto. I ovako uspijem zahebavati s idejama vise od prosjeka jer sam im tesko zamjenjiva. (Manja sredina, malo strucnog kadra... pala im sjekira u med. :lool: )
Da, prije je bio život zanimljiv. Posebno me se dojmio jedan komentar da žena ode u polje, a kada se vrati nađe dijete kako spava zapišano i zakakano. Mislila sam da je cilj unaprijediti sistem da do toga ne dolazi. Ako ćemo uspoređivati s primjerima kako je bilo nekad, a gdje ćemo završiti? Nekad je bilo normalno (u Hrvatskoj) da se udaju curice od 15 i rađaju djecu. Do 25 već su stare. Danas, ta dob se percipira vrlo mladom za podizanje djece (u Hrvatskoj).
Kaae, tvoj slučaj je specifičan. Beba je na poslu s tobom. Radiš šest sati. Imaš prihode, financijsko zaleđe čak i ako taj posao otpadne. Mnoge majke, čini mi se i u Americi, jednostavno nemaju tu slobodu. Zemlja koja ne osigurava majci da bude uz dijete u najranijoj dobi primorava ženu da bude ovisna. Bilo o mužu, bilo o svojoj obitelji, ili jednostavno udrugama koje pomažu.
Stvar je u tome sto moj slucaj nije specifican, to je samo jedna od valjda milijun varijacija na temu. Znam jos zena koje su organizirale zivot s bebim naovakav ili vrlo slican nacin i tu kod mene i negdje drugdje u SAD-u.
U mojem okrugu vecinom zivi niza srednja klasa i dosta obitelji koje spadaju u kategoriju siromasnih. I opet nitko nikoga ni na sto ne prisiljava, uglavnom svi imaju izbor. Prodavacica na kasi, recimo, nema bebu u uredu jer nema ni ured. Ali ovdje je, u velikoj vecini slucajeva, prodavacica zaposlena na tom radnom mjestu jer je napravila odredjene izbore u zivotu (mozda dobre, mozda lose). Uz njeno radno mjesto automatski idu drugacije okolnosti nego uz radno mjesto nekoga tko se skolovao 4, 8 ili 10 godina (nakon zavrsene srednje skole). No i prodavacica moze birsti hoce li ostati kod kuce ili slati bebu u vrtic, u vecini slucajeva.
Recimo, to sto u HR postoji placeni dopust, znaci li to sa su roditelji u super financijskoj situaciji uz naknade? Bojim se da ne - ovisni su o partneru, obitelji ili nekoj vrsti dodatne pomoci. Zato se zene i vracaju ba posao nakon 6 mjeseci, upravo zbog premale naknade.
Za SAD, moje misljenje je da je glavna (ako ne i jedina) stavka koja nedostaje obveza cuvanja radnog mjesta 12 mjeseci. Placanje dopusta je manji problem, s obzirom da ovdje generacijska i ina solidarnost funkcioniraju drugacije (i uglavnom prilicno uspjesno).
Hocu reci, ne znam tocno sto to Hrvatska osigurava... osim na papiru. Ideja je super, ali u provedbi i dalje imas ovisnu zenu (ili drugog roditelja).
Prodavačica može izabrati ostati kod kuće ako i samo ako netko drugi donosi novce u kuću osim nje. To nije izbor u pravom smislu riječi.
Stoji što kažeš za Hrvatsku. Generalno, žena, kada ima dijete, ovisi o nekome. Osim ako nije menađerica, karikiram, s odličnom zalihom novca na bankovnom računu.
Muskarcima je isto (ili partneru u istopolnoj zajednici). Osoba koja ostaje kuci bira da na taj nacin doprinosi porodici. Mnogo cesce je to zena, ali ima puno i SAHDs. Nedavno sam se upoznala s jednom silicon valley menadzericom koja je prosle godine napustila posao da bude kuci s decom. Mojih je godina, a deca su joj 6 i 3 godine stari, znaci nisu bebe. 10 god je radila u tech industry, i dosta joj je. Kul je i opustena.
Pri tom, moj licni osecaj je da su ovde primanja u domacinstvu nekako puno lakse zajednicka nego na balkanu. Mislim na osiguranja, nekretnine, bankovne racune, investicije, penzione fondove. Cesto se iznenadim sta sve 'moram' potpisati kao stay at home mama :)
Da, ima i u mojim krajevima dosta SAHD. Ili kombinacija u kojima oba roditelja rade, ali u suprotnim smjenama, ili jedan radi skraceno radno vrijeme, a u doba kad je drugi kod kuce.