Dovoz lisnatog, krafni, pizza i ostalih kerefeka iz obližnje pekare mi ne paše.
Za to mi školska kuhinja ne treba.
Ja sama znam otići u pekaru i to kupiti, pa mu dati da ponese.
Printable View
Dovoz lisnatog, krafni, pizza i ostalih kerefeka iz obližnje pekare mi ne paše.
Za to mi školska kuhinja ne treba.
Ja sama znam otići u pekaru i to kupiti, pa mu dati da ponese.
Mima, si u vijecu? Ako jesi, predlozi super zdrave promjene. Kod nas je nakon takvog prijedlogq sazvan roditeljski za sve na kojem se glasalo. Moj sibak bedak mi je rekao da je to normalni roditeljski pa sam otisla i u nepovrat potrosila sat vremena.
Vijeće je roditelja (dok sam ja tamo naivno čučala) bilo skroz nezainteresirano za problematiku krafni i hrenovki.
Pa u školi mog sina vijeće roditelja je nezainteresirano, ne samo za krafne i hrenovke, nego i za informatiku, strane jezike, školu u prirodi, ormariće za stvari, slobodnu dvoranu za tjelesni.......... mogla bi do sutra nabrajati. Bilo kakva suvisla riječ i reakcija bila bi pucanj u prazno.
Sredina je debelo zaostala bogu iza nogu.
Takav mentalitet. Neprihvaćanje novog, boljeg i tuđeg prijedloga.
Čudni ljudi. Pravo čudni.
Bome, kod nas nisu bili nezainteresirani. Uspjeli su izbaciti automat sa grickalicama, a i isposlovali ručak za više razrede tko je htio. I o jelovniku je bilo dosta , ali veći uspjeh je bila obnova kuhinje da odgovara sanitarnim standardima. Jelovnik nije bio bajan, ali ni strašno loš, nešto prosječno. Imali su juhe i variva, ali bilo je i pizze (obično za proslave) ali nije bilo tak strašno loše. Doduše, moja djeca u obožavatelji graha, leće, mahuna i slično, pa im je čisto odgovarala ta prehrana, iako jedu i sve drugo, uključujući i krafne.
Ja itekako potičem izbirljivost kod hrane kod svog djeteta. Pogotovo u odnosu na junk.
U nasem vijecu u kojem ne sudjelujem jer sam ipak nesto vjestine razlikovanja bitnog i nebitnog usvojila je top tema uvodenje uniformi na valu bandica kao vrlog primjera iz metropole godinama. To sto u skoli godinama imamo nestrucne zamjene nikog ne brine. Povremeno se spomene kako imamo sve manje djece jer ljudi mora da odlaze nezadovoljni skolskim uniformama. Do ovih pitanja hrane, ormarica, opreme i kadra doslo se tri puta otkako mi djeca pohadaju istu. Meni 10 godina da tu imam bar jedno dijete. I to je uistinu cisti gubitak vremena. Samostalnim trudom moze se vise postici, i to na nacin, da i dalje razgovaras sa svima u selu. Ili uci aktivno u politiku. Trenutno sam izmedu toga i selidbe.
Ajoooj.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Ja obožavam i leću i ričet.
Mogla bih to svaki dan jesti, a vole i moji.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Mislim da si kvalitetno opisala dobar broj seoskih škola u zemlji. Našu si definitivno dobro opisala.Citiraj:
casa prvotno napisa
Ja mislim da kvaliteta školskog doručka stvarno nije niti odgovornost roditelja, niti bi roditelji trebali imati autoriteta nad tom temom.
Koliko maglovito znam već odavno se priča o 'zdravoj hrani' u školi, ne znam je li bilo kakvih uredbi, propisa ili sličnog o tome, ali znam da mi je učitelj moje kćeri još odavno u nižim razredima važno objavio da nema više pašteta i hrenovki u školi, niti bijelog kruha, nego samo integralni :roll:
Inače, mene ova tema stvarno ne muči, ovdje više komentiram tvrdnje da je školski doručak sasvim OK, jer stvarno nije.
Više mi je s neke strane logike zanimljivo zašto se škole odlučuju na sve te krafne, pudinge i voćne jogurte, kad postoji jednostavna i jeftinija alternativa. :neznam:
U regionu. Slika i prilika našeg sela i veća roditelja.Citiraj:
marta prvotno napisa
Takođe na svake dve nedelje razmatram selidbu.
Pa popričam sa malo bližim prijateljicama iz grada.
Pa shvatim da je u gradu vrlo slično, nešto bolje ali nešto puno, puno gore. Pa se vrtim u krug...
Kod nas dobiju petkom kiflu i jogurt u čaši, 2dl. Pa se gađaju time po školi. Do ponedeljka školu nekako operu iznutra, spoljne fleke sačekaju kišu, i svima super.
Ali to je odraz kako opšte kulture i roditeljskog vaspitanja, tako i politike škole i školske discipline i autoriteta.
Užina je iz lokalne pekare- najprostiji sendviči, krofne, lisnato, pizza jednom nedeljno. Nema pašteta, ali hrenovki da. I u popodnevnoj smeni ne želim da znam kad je ta užina pravljena i koliko je stojala. Srećom, selo nema para za kojekakve napitke pa osim nesretnog jogurta svi piju vodu, sokiće i ostalo nosi ko baš hoće od kuće.
Ako sam dobro informirana mislim da kod izbora ravnatelja dva glasa dolaze iz kolektiva, jedan od vijeća roditelja i dva iz grada. Ovi iz grada uvijek pokušavaju naći neku pukotinu da instaliraju svoj politički kadar. Tko bi riskirao da zbog pudinga i voćnog jogurta zarati s većinom roditelja?
Ma cak i da nisi u pravu tko koliko glasova ima, opet vrijedi da je cak i ta nesretna uzina u skoli politika. I to ona niska, porazavajuca. Doduse, tu se uspjela promijenit vrticki jad i cemer, velikim trudom i upornoscu par roditelja. Iako, u vrticu ima manje radnih mjesta i para, pa onda je i bilo lakse. Tamo do pitanja prehrane nismo stigli jer je to najmanji problem.
pa meni je to nekako logicno. kad pogledam onaj topik koji je otvorila sasa (a nikako da stignem da nesto napisem), vidim da se kod nekog dijela/vecine postova provlaci teza, da su smokiji, krafne, kinderlade, industrijski sladoledi (da li itko cita sto pise na deklaraciji 80% ledovih sladoleda), pudinzi, bomboni, i sva ostala presecerena cuda (secer izaziva ovisnost kod djece), te dalje, ostala pekarska cuda (puna hidrogeniziranih biljnih masnoca i transmasti) dio balansirane prehrane.
a oni kojima to smeta, vjerojatno imaju poremecaje u prehrani. :mrgreen:
[QUOTE=pulinka;3064424]
Kod nas dobiju petkom kiflu i jogurt u čaši, 2dl. Pa se gađaju time po školi. Do ponedeljka školu nekako operu iznutra, spoljne fleke sačekaju kišu, i svima super.
Ali to je odraz kako opšte kulture i roditeljskog vaspitanja, tako i politike škole i školske discipline i autoriteta.
/QUOTE]
definitivno je to nekultura đaka i nepoštivanje nikoga.
Moja djeca ne vole te “nezdrave“ namirnice pa nemam brige i ako im se ponudi, oni to ne jedu.
Al recimo kod nas je tuna pašteta (uvijek tuna) i to je ona tuna bez konzervansa, takvu jedemo i doma. Moji obožavaju voće pa potamane i od drugih što ostane.
Seni mislim da cure ne misle da je to najbolji odabir, ali pecivo sa sirom, šunkom, maslacem, nije baš najveće zlo koje postoji i sasvim normalno jedemo takve doručke i doma.su
UH ih ipak više zasiti pogotovo ako imaju naporan dan, koji uključuje i sportske treninge
Ja sigurno neću svoju kćer poslat na trening od sat vremena (atletiku) na par kriški zdrave mozzarele i jabuci, nema šanse, znam jako dobro kakvi su to treninzi :-)
Seni, velikoj većini prosječnog hrvatskog stanovništva to jest uobičajena prehrana.
Meni je dovoljno baciti pogled u tuđa kolica u supermarketima dok čekam u redu za blagajnu. Svaki put tad iznova zaključim da se mi obiteljski zaista zdravo hranimo.
I sladoled ajmo ne dramatizirat. ;-)
To što se pojede ljeti tu i tamo sladoled apsolutno se nikome neće ništa dogoditi.mi nismo ljubitelji ni sladoleda, al ono...ljudo moji samo malo umjerenosti i to je sve.
Možda bih drukčije zborila da mi djeca vole junk a vjerojatno sam ih i podsvjesno odgajala da ga ne konzumiraju.
Ali nikad nisam bila za izričito zabranjivanje i izbacivanje nekih namirnica ono nije mi drama ako bk nešto takvo pojeli.
Al oni ne vole :-)
Ajd moram priznat mi se zapravo zdravo hranimo jer to ide uz naš sport.način života. :-)
A za čije prosječno stanovništvo su dućani po Evropi puni sladoleda, grickalica i pudinga? :DCitiraj:
Barbi prvotno napisa
nisam raspoložena za konstruktivan doprinos raspravi, samo sam htjela podijeliti ovu asocijaciju na pileće dinosaure od prije par strana :)
to je velikoj vecini svjetskog stanovnistva uobicajna prehrana.Citiraj:
Barbi prvotno napisa
ja isto nesvjesno pogledam i sto da kazem...sve si rekla.
ja to smatram jako losim.
u smislu
zdravlja,
ovisnosti o seceru,
u smislu podrzavanja trenda proizvodnje stvari koje se nazivaju hrana, a to nisu.
u mom mikrokozmosu svoje familije, ja to ne podrzavam. to je moj izbor i moj stav. kako drugi jedu, u to se na osobnom nivo ne petljam. moje opservacije su na globalnom nivou.
dok je cura bila mala dovijala sam se svakojako (sifra sasin topik) da izbjegnem koliko mogu sve gore navedeno. malo kompromisa, malo trikova...
nije lose ispalo. danas sa 18 kaze i sama: dobro mama, da si se toliko trudila.
Odlično :lol::lol::lol:Citiraj:
tangerina prvotno napisa
i zato se po školama naručuju krafne, pudinzi i čokoladni kroasani.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
E sad me baš zanima kako se to dijete podsvjesno odgaja da ne jede junk? Da znam gdje sam promašila u odgoju.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Jer kod nas doma se junk ne kupuje niti jede, a dijete ga i opet obožava. Valjda podsvjesno. I kad si kupuje grickalice za školski izlet (da, od 1. razreda se na roditeljskom sugerira da na izlete nose "grickalice" :roll:), bira ono što ja u dućanu ne bih ni pogledala, a kamoli poželjela kupiti.
I kad se prošlog proljeća vraćao busom s natjecanja (ne govorimo više o malom djetetu, nego o sedmašu), na putu se najeo toliko junka da mu je doma bilo zlo.
I ništa iz toga nije naučio. Da je u prilici, opet će kupiti čips s paprikom ili neke druge gluposti. I kad može birati, birat će pomfrit i prženu hranu, nedajbože da bi sam od svoje volje birao salatu ili neko drugo povrće.
Srećom su takve prigode dovoljno rijetke da se tješim da mu ništa neće biti. A doma i dalje tupim po svojem i u manjini sam jer mu ne ugađam hranom :|
lili nije samo stvar u odgoju. stvar je i u tome, da takva ne-hrana unistava osjecaj okusa, secer naprosto izaziva ovisnost kod svih, a naravno kod djece jos jace, jer su mala, ne mogu jos puno toga reflektirati i sasvim je jasno da se oni ne mogu sa tim svim sami izboriti. ja to od djece ni ne ocekujem.
ali to ocekujem od nas odraslih.
neka su djeca po osobenosti manje sklona ovisnostima raznih vrsta, te ako roditelju tako padne grah, lakse mu je.
neka su sklona ovisnosti, nekima je socijalni faktor jaaako vazan (sifra moje dijete), pa sam se svakojako dovijala, da je barem ugrubo sacuvam od svih tih cudesa u vrticu, skoli, igralistu i okruzenju.
i to ne samo na nivou zdravlja, (zadnji put u zracnoj luci u americi sam se stvarno zaprepastlla - ni jedna jedina osoba na kontroli ulaze ni muska, ni zenska nije bila laksa od 150 kila, srcane bolesti, dijabetis, metabolicki sindrom, itd...)
nego i na nivou drustvene, ekoloske, socijalne odgovornosti (da li ima smisla proizvoditi nesto, sto je lose, stetno i bespotrebno, pa jos sa mudrim marketingom uvjeriti ljude da im bas to treba, te da je puno vitaminaaa, kalcija....)
i na nivou okusa i kvalitete (okus jednom pomidora volovskog srca sa malo dobrog maslinovog ulja i par listica kapule), te jedne zrele slatke kajsije (takvu nisam nasla vec godinama)... itd itd je rapsodija okusa. kinder buerro nije)
pa kao sto sam se trudila da razumije razliku izmedu chabrola i nekog americkog ubij/pucaj/debilni i nebulozni zaplet, tako sam se trudila da razumije razliku izmedu palacinki koje napravim ja ili ona i svih onih mars, kindellada cudesa
@tanja_b
Pa možda bi bilo bolje da si tu i tamo kupila junk. Ne znam. Mi imamo junk koji se zna da nosimo kad idemo na izlet. Da se ne dogodi da mu to bude neka velika fora i protest u pubertetu ili još ranije.
Ne želim pametovati, moj je još mali pa ne znam kako će to dalje. Samo si ja mislim tako.
tanja b, obozava ga zato, jer su ti proizvodi tako koncipirani da izazivaju ovisnost, da imaju jedan prejak slatki okus, koju okusne pupoljke umrtvljava, te nakon toga im svaki normalni okus nije dovoljan. a ne govorim o tome da nisu ni u stanju osjetiti sve one nijanse i finese prave hrane.
to nisam ja sda izmislila, to su znansvene studije i istrazivanja pokazali.
moje dijete dok je jos jela samo ono sto smo mi kuhali, do negdje 2, 3 godine, niji skoro ne bakine kolace (malo ih je preslatko radila tada) rado jela, jer su joj bili preintenzivni.
medutim poslije...kod cega je kod nje recimo bio presudan socijalni faktor.
ali ja od nje ni ne ocekujem da se s tim izborim.
ja sam odgovorna, dok je mala, da kola ne odu nizbrdo.
nikako, to jako ovisi o djetetu. Lako je meni bilo podsvjesno odgojiti stariju koju slatkiši i junk gotovo uopće nisu zanimali. mlađa je totalna suprotnost, ali imamo dogovore kojih se ona za sada pridržava.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Pa "tu i tamo" ga je i dobivao! Od bake, na rođendanima, na školskim izletima, nije baš da ga nikad nije vidio pa je gladan toga.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Ali mi je ovo senino objašnjenje malo dalo štofa za razmišljanje. Ovo o "rapsodiji okusa". Ja baš ne kuham hranu bogatu okusima i začinima, jer ni sama to ne volim (puno toga mi smeta), a i jer je on od rane dobi užasno osjetljiv na jake mirise i okuse. Pa ga je onda hrana puna šećera vjerojatno lakše pridobila nego hrana koju dobije doma, bez intenzivnih aroma.
Eto mi ga na, znala sam da će mi se obiti o glavu to što sam loša kuharica :roll: iako, nije se jadan dosad žalio na moju kuhinju, jede što mora :mrgreen:
ns ocekujem da se ona s tim izbori
Recimo, taj socijalni faktor na školskim izletima.
Od 1. razreda se preporučuje da nose "grickalice" :roll: i ja mu, sve u želji da napravimo zdravi kompromis, nabavim suho voće, čips od jabuke, takve stvari.
I onda on to ni ne takne, nego jede čips s paprikom koji drugi imaju. A vrlo brzo je počeo prigovarati - s pravom - da ne može on samo jesti od drugih, a da sam nema ništa slično za ponuditi, nisu mu više htjeli ni dati. I tako je došao na to da si sam kupuje čips i bezvezarije.
Ajde, bar smo to sveli na najmanju moguću mjeru. Osnovna škola je ionako ubrzo gotova.
Znači:
čips od jabuke = pretjerano
štapići= prihvatljivi kompromis
čips =ZLO
inace taj jako cesto citirani "dokaz":
kuci nema tog junka, jer "zlocesta" mama ne da, pa se onda na rodendanima prejede, prejede....a sve bi bilo drukcije da mu roditelji i kuci na dnevnoj bazi kupuju te stvari.
koliko sam to puta cula!
no sto to dokazuje i pokazuje: da sve to smece stvara ovisnost.
ono nikako ne dokazuje, da ce se prosjecno dijete, kakti samo od sebe kontrolirat, ako mu kuci na stolu stoje smoki, secerne table i slicno.
ono naprosto pokazuje da puno djece se naprosto ne moze kontrolirati, sto je potpuno razumljivo, te da bi i kuci taj isti junk jelo puno i previse da moze.
onaj tko mi ne vjeruje, treba ovdje u austriji posjetiti neke od onih toplica sa velikim prostorima namjenjenih djeci - pa kad vidi vise od polovice djece izmedu 5 i 12 godina koja imaju 80 i 90 kila, sve cemu biti jasno.
naravno da nije zlo, ako je dobar kruh, pravi maslac, te pristojni sunka i sir. i neki kiseli krastavcic i pomidori i stapici krastavca i paprike...to bih ja jod dodala :mrgreen:Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
no u vecini slucajeva su to krafne, bureci, cokoladna mlijeka, pudinzi, sa naglaskom industrijski proizvedeni.
sto djeci sami ne naprave palacinke, recimo?
Ja se slazem sa Seni. I sve te price o umjerenosti su besmislene jer umjereno nije egzakatna kategorija, pa je tako, vidjeli smo na mojoj temi, nekima umjereno svaki dan jesti sladoled. Osobno mislim da nam se djeca po institucijama poprilicno lose hrane, sa puno premalo svjezeg voca i povrca i sa mesom upitne kvalitete, ribe gotovo da i nema, tj.uglavnom je u vidu pasteta ili przenog.
Sunka i pasteta sigurno nisu dio hrvatskog tradicijskog dorucka. A najesti se moze za sve izazove u danu i sa sirom i vrhnjem, zgancima, kasama itd. O kvaliteti kruha necu ni pocinjati.
Mislim/ i moja djeca jedu u skoli i vrticu/ doduse nisu zadovoljni pa jedu jako malo, ali cudno je to nazivati zdravom hranom.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ja im doduse nikad nisam nista dodatno spremala za u skolu, osim sto si uvijek mogu uzeti voce sa sobom, ali ja spadam u one koji misle da je sasvim u redu (pa i pozeljno) biti i umjereno gladan dio dana.
Sent from my iPhone using Tapatalk
seni, nisi mi to baš dobro sad argumentirala :)
kako razvija ovisnost, kad (ako je istina) ovi što ga ne konzumiraju dožive rapsodiju na rođendanu, a ovi kojima je dostupno kontinuirano su umjereniji. (ja zbilja nemam nikakav uzorak da to provjerim). To je meni "inverzno-ovisničko" ponašanje. Jer mogu sebe koja povremeno zapalim zamisliti da popušim cijelu kutiju cigareta u danu, na nekom rok festivalu (čitaj: prilika), a ne mogu nikako zamisliti svog muža da to isto napravi ili bilo kog drugog tko nikad ne puši.
Ja sam ovo ljeto imala dijete koje me stalno pitalo za sladoled. I fakat mi je dosadilo i kupila sam par kvalitetnijih sladoleda i svaki dan poslije ručka me tražio i mogao je birati (davala sam relativno male količine). Jedan je dan prestao, nije mu više bila fora. Nije mi ni to dokaz za ništa, ali nije na tragu onog što pišeš.
edit: dok ja napišem jedan, sasa napise nekoliko postova :)
Kako će jedna kuharica ispeći palačinke za 400 djece u jednoj smjeni?