Pa evo u članku pišu djelatnosti u kojima su prosječne plaće i veće od 7000 kuna, pa bih rekla da je to odgovor na pitanje tko ima plaću 2x veću od stanarine iz Njuškala.
Printable View
Pa evo u članku pišu djelatnosti u kojima su prosječne plaće i veće od 7000 kuna, pa bih rekla da je to odgovor na pitanje tko ima plaću 2x veću od stanarine iz Njuškala.
Ok, možda sad imaju 5400 (ja sam imala 4000) prije 20+ godina
I dalje je malo novaca ako si samac-podstanar, bio učitelj, prodavač ili nešto treće ...
300-350 eura najamnina + 50 eura režije. Ostane ti nešto više od pola plaće. 1000-1500kn mjesečno pojedeš, ostane 1000-1500kn za ostale troškove. Moraš se i obući, kupiti lonac, otići na kavu ...
Uglavnom, skup je život ako nemaš svoju nekretninu ...
Naravno da je malo novaca. Samo, ne znam, nisam baš sigurna da su te najamnine stvarno tako velike kako se piše.
Nisam ni ja vjerovala dok nisam prije mjesec i pola dana sudjelovala u potrazi za jednosobnim stanom do 300 eura.
Nismo našli.
Bila sam na njuškalu i drugim stranicama 7 dana konstantno. Sve što se objavi, u roku 5 minuta već su vlasnici imali 3-4 poziva i dogovor za gledanje.
Ono što smo gledali (grijanje plin ili toplana, dakle ne drva ili struja; tramvajska zona, bilo koji kvart) s tom cijenom su stvarno rupe. One slike što si linkala su hotel s 4 zvjezdice prema ovome u što sam ja ulazila.
Na kraju je iznajmljen jednosoban za 400 eura, ali s ugovorom na minimalno godinu dana + režije (nema ni interneta, to ide dodatno)
Možda nismo jednostavno imali sreće, a ni vremena za čekanje ...
A ono, ima stanova i izvan tramvajske zone.
Ima. Ali ako radiš na 6 različitih mjesta, svugdje po sat i pol, dva, rascjepkano tijekom dana, malo je lakše kad imaš tramvaj blizu koji obično češće vozi nego mnoge autobusne linije.
A bit će da se ne vraćaš kući svaki put između dva posla, ako stvarno tako radiš.
No, nebitno kako tko radi, sve u Zagrebu je skuplje u tramvajskoj zoni, ja sam iznajmljivala stan koji nije u zoni tramvaja, pa znam da sam ga jedva uspjela iznajmiti za manju najamninu. Zato se i čudim cijenama o kojima se sad piše.
Nisu to realne cijene.
Ja sam jednosobni stan s minimalnim režijama iznajmila za 2000 kn. Trešnjevka, 50 metara do tramvajske stanice, 150 do autobusne.
Nije suteren, nije rupa, novi krevet, nova stolarija, obnovljena kupaona.
Klima i perilica rublja.
Grijanje na struju.
Većini je to prednost jer koliko potroše, toliko plate.
Ukupno sa strujom zimi režije nikad nisu bile veće od 350 kn, ljeti je to oko 150 kn.
Pričuvu plaćamo mi.
Sad imam jednu djevojku unutra koja je prezadovoljna, a i mi s njom.
Sent from my iPhone using Tapatalk
evo ga i Goran Milić ima šta god reći na našu temu:
http://www.samopozitivno.com/goran-m...fSUlaHUqHYtZiQ
rekla bih da se dobrim dijelom slažem s njim :-)
To on iz bogatog životnog iskustva.
Drag je on meni, al' ga kenja uzduž i poprijeko. On, ambasadorov sin koji je sa starim proputovao 3xcijeli svijet, a jednako tako i svog sina vodio na sva putovanja na koja su ga televizije razne slale. Daj mi nemoj o osamostaljivanju...
A sina je bez svog znanja učlanio u HDZ da se brže osamostali, bljuc.
https://www.gloria.hr/fokus/price/si...etnik/7754172/
A tko ima zeludac za čitanje ovog glorijastog preseravanja, otkrit će da perspektivan mladić živi - s roditeljima.
Mi smo pred godinu i pol razmišljali i gledali koliko možemo dobiti za najam starog stana. A pred dva mjeseca smo ga iznajmili za 100€ vise od tog u roku od tjedan dana. Toliko su otišle cijene gore. Renoviran, tram zona, traženi kvart - i može se dobiti dobra cijena...
Studentica vjerojatno želi maksimalno niske režije pa grije minimalno na struju, a ima ljudi s malom bebom, stalno netko u stanu i žele da je toplo, pa im vise odgovara toplana...
Eh da ovako kad čovjek ide istraživat bome ima.svašta i za pročitat.
Al meni i dalje nije normalno da dijete koje radi živi sa.svojim roditeljima od 30 i kusur. Ono postoji i podstanarstvo.
Pa nije mi padala na pamet da živim s mamom i tatom iako se super slažemo.
Nije mi to prirodno i puno mi je prihvatljivije kako Danci već s 18 god (ili ajd kod nas recimo nakon faksa) počinju s osamostaljivanjem.
Bila u Kopenhagenu i znam iz prve ruke da je to tako bez obzira na Milića.
Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Tako je!
A i ako je samostalan, sigurno je tata kupio stan ...
Ja ih znam u svom.naselju koliko hoćeš .
Znam jednu susjedu ima 3 sina svi odlično zarađuju, puno više nego ona i muž, a nem ašanse da bi materi i ćaći dali dio za režije ili hranu, oni putuju po svijetu i očekuju hotel doma da im.se pere, kuha, čisti. Užas.
Žena je bila luda, nikako ih pptjerat, još su dvojica imali i cure al jok njima lijepo tako doma sve koristiti,ništa doprinosit.
A ona jadna bi rado prodala stan i išla s mužem u manji jer su joj režije velike, predlagala im da zajendo ova dvojica iznajme stan tu u blizini al ne, njima čijepo čuvat materi skute valjda do 40te.
To mi je grozno, totalno su nesamostalni, veli ona.
Druga kultura. Protestanti uglavnom imaju drugačiji odnos prema životu, pa samim time i odnosima u obitelji. Naša tradicija je ipak drugačija i još uvijek je vrlo prisutna u našim životima, ali pomalo to njihovo dolazi i kod nas.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ovo su krajnostiCitiraj:
Lili75 prvotno napisa
Potjerat ih odmah
Ja recimo kad sam završila faks i zaposlila se nisam mogla plaćati podstanarstvo, takve su bile plaće, a situacija sa podstanarskim stanovima je bila još gora nego ovo što se danas opisuje.
Ja ne vidim ništa loše u osamostaljivanju i zapravo su nevjerojatno povezani ka obitelji i omaju jake prijateljske veze.
Nije ona njih uspjela potjerat. Ne znam kako je danas.Nudila im žena i da se kupi od prodaje jwdan manji stan da ga oni uzmu al jok, ne bi oni.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Mima milsim da se u prosjeku može u podstanarstvo, može sw s dečkom iči frendicom biti cimer.
Joj jadna ona, prava Hrvatska majka-patnica :lol: A tko ili sto nju i njenog muza sprječava da prodaju stan i isele punoljetne sinove skupa sa sobom u roku od mjesec dana od prodaje?Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Meni je skoro sva ta prva plaća išla na podstanarstvo al nas je bilo dvoje no to me još više potaknulo da tražim bolji posao. Prvi stan je bio mali i nikakav al je bio ok za početak. 5 god podstanarstva i došli smo i do našeg stana. Od nečega se treba krenuti
Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
To je sukob na relaciji nje i muža, kao nemaju srca bez dogovora to napravit.Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Patnica a e :lool:
Baš :roll: koja patnica.
Ja znam isto ljude koji nisu dugo selili od roditelja, iako su neki imali i svoje stanove koji su stajali prazni. Jednostavno im je bilo komotno, a roditelji nisu imali nitša protiv. Osim ako se radi baš o nekoj ovisnosti - ne vidim problem, ja ne bih nikako, a kome je to OK - nek izvoli.
Vala, baš!
Mima i ja znam takve, osigurali kćeri jedinici pazi ovo stan od 80m2 na Jarunu novogradnja predivan, a stan ćupi prazan jer je njoj nezamislivo da živi bez mame i tate. Sad ima nekih 36god.Stan je dobila prije 10-15god :rolleyes:Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Da ga bar rentaju al ne ni to..
Sestra mi kaže (živi već 27 g. u NL) da je i do njih došao trend ostajanja mladih doma, sve više ih studira u rodnom i nekom gradu u okolici i ne pada im na pamet seliti dok se ne zaozbiljno ne zaposle ili ožene. Prije su baš svi uzimali studentske kredite i odlazili u podstanare ili stu-domove.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Pa moja najbolja prijateljica je imala veći stan na elitnijoj lokaciji, i nije se selila jer joj se nije dalo. A radila je od 20. godine uz studij, i bila je na šefovskom položaju u velikoj kompaniji. Meni je to isto bilo neobično, ali ne vidim da je ostavilo neke posljedice na njenu karijeru i život općenito.
to se da vidjeti (i sprdaju se na taj račun) i po američkim serijama. A mojoj rođakinji u Njemačkoj su isto djeca ostala doma dok studiraju - ne živi im se u kampusu.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Ja mislim da je to sve zato što se roditelji i djeca bolje slažu :mrgreen:
I kod nas (San Francisco Bay Area) ima 'dece' koja ostaju s roditeljima. Pada mi na pamet dosta razloga za to, jedan od njih je i ovaj sto je Mima navela :)
Ali, ugl je novac u pitanju.
Recimo San Francisco ima Community College koji je besplatan za stanovnike grada, a s njega se moze prebaciti na bilo koji fakultet u regiji (ako je student dobar cak i na Stanford i Berkeley (znam slucajeve)), sto ne da stedi nego duplo smanjuje skolarinu. Takodje, skolarina u drzavi u kojoj prebivas je cca 30% niza nego out of state. Kako ovde ima minimum 3 top univerziteta, logicno je ima mladih i roditelja koji ce se radije odluciti za ostanak u Kaliforniji, a zbog stanovanja (i putovanja na campus iz roditeljskog doma) i u regiji.
U atraktivnim urbanim regionima po americi je iznajmljivanje i kupovna cena nekretnina toliko ogromna da je normalno da 50% plate ide ili na kredit ili na rentu.
Svet je puno kompleksniji nego sto je bio recimo osamdesetih, pa se i razni obrasci u drustvu modifikuju zajedno s tim.
Zar je to stvarno tako grozno? :mrgreen:
Koja je dobna granica da postaje grozno? :mrgreen:
Ja ću se outati da sam živjela s mamom i tatom do početka mojih 30.tih. Istina je da u to vrijeme mnoge moje prijateljice nisu više živjele s roditeljima, ali samo zato što su se udale/otišle živjeti s dečkom. Mi koje nismo imale takvu ludu životnu sreću upoznati svog princa na bijelom konju u dvadesetima nismo baš išle u podstanare samo tako. Drugi način da netko odseli od doma je bio taj, nasljeđena nekretnina ili starci daju dobar ulog za kupnju nekretnine uz kredit. Ja se ne mogu sjetiti niti jedne moje prijateljice ili prijatelja iz Zagreba, koji nisu bili u vezi pa su od kuce otišli živjeti s tom osobom, ili da nisu dobili neku značajniju pomoć u stambenom zbrijanjavanju, da su baš u istom gradu samo otišli živjeti u podstanare. Bas razmišljam i ne sjećam se nikoga... ok, da, zato sto ovdje živimo ;).
Ne zato sto mi je mama kuhala i peglala, zato sto nije... mi smo živjeli vise ko cimeri ;). Nisam plaćala rezije, ali nije da nisam nikada ništa ni davala u kuću, jesam dosta, ali na neke druge stvari. Ali sam puno i uštedjela, i išla na postdiplomski, i malo putovala...
Koliko god to zvuci grozno, “živi s mamom i tatom” u 29.-toj, bila mi je to tada prihvatljivija opcija nego biti cimerica s nepoznatom osobom u podstanarstvu. Prijateljicu koja bi išla u podstanare nisam imala. Kredit za stan si nisam mogla sama priuštiti. Nije da nisam o svemu tome razmišljala, ali sam tada zaključila da mi je to draža opcija.
Je l to grozno samo ako granicu pomaknemo na 39 ili je grozno i s 29? :mrgreen:
vecina nas koji smo se maknuli od roditelja s 18/19 godina nismo mogli zamisliti da se vratimo u roditljeski dom. pod pravila koja su nekad vrijedila, jer koliko god ona postala fleksibilna i sl. da zaradjujem i da idem navecer van a mama me pita kad ces doci ili pak onaj pogled i rijec OPET. a ne, ne, hvala lijepa.
ja bih najradje da se i moji maknu od nas odlaskom na faks. sad hoce li ili ne vidjet cemo.
Nikad me mama nije pitala gdje sam i sto radim i kad ću doći... izlazila sam van non stop... pa znali su da cu doći u ponoć ili ujutro... ko da ih je to bilo briga, pa nisu me s 24 i 28 vise doživljavali ko dijete. Nego ko onu tamo iz one druge sobe koju povremeno vide ;).
Ja sam od zdoma otišla skoro s 31 kad sam se udala
Sestra je otišla s punih 20 ali isto kad se tek udavala.jedan buraz je u par navrata otišo ali i tak se isto toliko puta vratio doma
Dakle Spajka, ako idu s 18 na faks, moraju u drugi grad da dobiju dom (je l se tvoj grad računa kao dovoljno daleko za dom u ZG?)... ili im moras platiti podstanarstvo, ili kupiti garsonjeru ;).
Mislim da studenti s obavezama danas ne mogu raditi toliko da si plate podstanarstvo.
ako idu u ZGB na faks idu i van kuce u mali stan. ako se odluce studirati negdje drugdje u HR ili van, tad odlaze u podstanarstvo.
ja planiram vec kako preurediti kucu za par godina :aparatic:
Mi našima redovito u neobaveznim razgovorima budućnost na faksu predstavljamo kao nesto sto odeš živjeti u drugi grad ili još bolje državu. I da kad završe faks i odsele da ćemo prodati kuću. Ja sam na žalost studirala u zg tako da nisam mogla dobiti dom, i beskonačno bila zavidna frendovima koji su živjeli sami. Tako da tu svakako projiciram svoje frustracije. Jer sam odselila tek u srednjim 20-im. A dobro sam se slagala s mamom no svejedno...
Dakle Spajka, imate mali stan negdje? Nije to isto da nemaš i ne možeš im kupiti...
Nego, ne da me mama nije pitala “opet ideš van”... prije su to bila pitanja “kad OPET ideš van, možda nekog upoznaš” :lol:(#želimdaseudaširodišmiunuke)