Ajme fuuj....nek mi oproste obožavatelji tripica.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Printable View
Ajme fuuj....nek mi oproste obožavatelji tripica.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Duplić
HahahaCitiraj:
Lili75 prvotno napisa
Da sam vise kao moj sin ne bih niti trebala na transformaciju. Ovako mi je sve fino i nisam izbrljiva.
I tko mi je kriv. :mrgreen:
Crtu povlacim tek kod fileka i janjetine s raznja.
Ma daj ne voliš janjetinu :shock:
Ona je ljudima fakat ili veliki yes ili veliki no
Joj janjetina i meni uzasno smrdi :(
Ja pak ne volim hladnu hranu, bas mi smeta, na senzorika-nacin cini mi se. Ajd neke stvari mogu, al vecina ne prolazi. Blazeno podgrijavanje
Ja mogu skoro sve hladno,ajd varivo mi je ipak bolje toplo.
Ali ju svaki.put probam , da vidim nisam li promjenila misljenje. :lol:Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ja sam suprotno od svog sina. :transformacija:
Ja umrem na miris zrele banane... one banane od kojih ljudi inače prave sladoled. A kolega koji sjedi tik do mene ih svaki dan jede.
Dresirala sam ga da koru nosi u koš na drugom kraju ureda.
Mojca jel bar jede brzo ili je usporeni film? :-)
Svašta smo outali na ovoj temi, a svašta i saznali šta nidmo znali da postoji.
Bravo mi sve zajedno!:-)
A valjda je neka i nešto pametnoga napisala Mojci da iskoristi.
Ajme... ne pitaj.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Dva zalogaja, pa trk u sobu nešto obaviti, pa se vrati, pa zalogaj... Pa krug oko stola...
Tako je bilo dok je bila manja.
Sad je malo bolje.
Doručak razvlaci, ostalo pojede umjereno brzo... ali malo.
Zapravo, non stop nesto jede ali po malo.
Repete nikad nije trazila.
Malo puta je pojela sve s tanjura.
U našoj kući svatko jede ono što voli, nema prisile i nagovaranja. Sin i ja smo vrlo gadljivi. On je u stanju povratiti na hrpu hrenovki koje djeca grickaju i umaču u kečap. Ono gric, pa umoče, pa gric... njemu se to gadi.
Ja sam jednom ne znajući što jedem, pojela tripice. Povraćala sam od Dubrovnika do Neuma. Jedva sam živa stigla na odredište.
Povrće baš ne volimo, jedemo samo salate. Voće obožavamo.
A šta bi ja trebala reći veliki jede sve,klinka manji dio a najmanji ne smije puno toga.kuham većinom kaj ima nazivnik s klincems ponekad skuham velikima nekaj kaj oni smiju jest,ali na stol dodam puno stvari kaj klinac ne smije ni primiti sati,a to jedu veliki.ok izuzetak su orašasto i kikiriki koji se jede puno dalje od onih koji to ne smiju.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Janjetinu sam jela par puta u zivotu,ok ako platiš budem pojela to,ali za sebe sama ne mislim naručiti ,napose jer to moji ne jedu,tj.nikad nisu ni jelu,ali zato kozletina sasvim druga priča.
Goleme je znao raditi moj stari,obožavala je i jetrica i tak mama na moj 9 rodendana završi u bolnici na porodu s mojim najmanjim burazom i mi cijele dane jeli jetrica na saft i naglo.
Pulinka, naravno da je i djeci i nama odraslima neka hrana jednostavno bljak. I ne moraju moja djeca kuvi jesti sve. Niti ja moram.
Govorimo o skolskoj kuhinji jer je dijete od 7:30-4:30 bez hrane osin grickalica i voca, a ne doruckuje narocito. A od skolske kuhinje ne voli ni jedno jedino jeli. Pa, rekla bih da je to ako ne reakcija ja skolu, a onda valjda na to da nikom bas i nije stalo... I dogovorila bih pet zlica necega od rucka... Nego, daj vratimo se na priblem, kako biste vi to rjesavale? Spremale biste sendvice, gladovanjem naucili dijete da jede, digli buku u skoli da malena smije nositi wok kad je na menuu dinstano, isli doktoru pa s papirom senzorike mahali skolskoj kuharici i trazili izmjene za malenu, dali otkaz pa ispisali dijete iz boravka ili ispisali iz boravka i kuhali ujutro pa da dijete grije...
Pa to nije uopće tako komplicirano. Skuhas joj nešto sto ponese u školu i jede u blagovaonici sa drugom djecom.
Nismo u 1955 pa svi sjede nad časom mlijeka i komadom kruha i nema majci da nisi pojeo!
Ali u skolama to u pravilu ne dozvoljavaju.
Vidis da je u Hrvatskoj izuzetno komplicirano.:-)Citiraj:
seni prvotno napisa
Casa ja tvoju uravnilovki bas ne razumijem.
Da sjediš sa curom i njenim roditeljima za ručkom, te ne kolutaš očima nema veze sa prehrambenim navikama nego sa kućnim odgojem i pristojnošću.
Nema šanse da bih pojela tripice, skorup na mlijeku, iznutrice, prešećerene kolače i slične stvari, a nikada nisam imala problema to pristojno iskomunicirati.
Nije mi baš jasan smisao stava: hrana nije issue, jedenje treba biti “normalno” i kao usput, ali nekako ispada da to nije bas tako jer:
nemoj sunce da se slučajno razlikuješ od drugih - ako jedu ana i pero i njima je to dobro, onda mora biti i tebi. (to mi se čini kao osnovna potka u postovima)
a što će biti sa školskim izletima, rođendanima, ovim onom moja ti!
e pa ništa: živimo u 21 stoljeću u zapadnim demokracijama, te ako nije pitanje novca, nema šanse da ćeš ustati gladan. Pa o u selima imaš dućane sa svim i svačim, a o restoranima i sličnom da ne govorim: tradicionalno, kontinentalno, mediteransko, talijansko, francusko, indijsko, sve vrste i podvrste azijatskog, vegetarijansko, veganski, bez glutena, sa glutenom, bezmliječno, paleo, low carb, makrobiotsko, row, vako nako, kako god hoćeš.
Mojca, spominjala si odmah odustajanje od suboptimalnog, jel i drugdje negdje ima tu perfekcionisticku crtu?
Takodjer spominjes da se na vrtic s vremenom navikla, vjerojatno ce tako biti i sa skolom nakon nekog vremena. Samo je pitanje kako prezivjeti do toga. Ako joj napravis sendvic ili tortillu kako je mima negdje na pocetku opisivala, gdje mozes staviti humus, komadice mesa, razno svjeze povrce na nacin na koji voli, moze li to (zasad) jesti u razredu? Ima li bar jedno jelo na skolskom meniju koje joj je ok za pojest? Taj socijalni element kod hrane je kod svih vazan, a kod djece rekla bih jos i vise. Ako ce bar jednom tjedno otici u kantinu i jesti s frendicama, to mi se cini isto kao vrata ka otvaranju postepenom.. onda svaki put kad proba nesto sto joj nije bas savrseno, pohvaliti sto je probala
Bizarno je, ali je tako, da ako ne volis ta neka serijska jela tipa bolognese, pomfrit i pohanu piletinu, stvarno se nadjes u problemu jer se svugdje spremaju. Tako da bi stvarno bilo pozeljno moc ih pojest barem malo
Seni ne kuzim, ako si u skoli, mozes jesti i blagovaonici ono sto je ponudjeno, ili sendvic u razredu, ne mozes izaci iz skole i otici u makrobiotski restoran
Tako isto i na izletima, sportskim putovanjima.. u ducanu mozes uzeti junk
Ja cu, uz ogradu da su mi djeca u pravilu dobri jedaci i nemam iskustvo neuhranjene djece, reci da meni ne bi bio tako dramatican problem da mi dijete jede prvi kuhani obrok u 5h. Dala bi joj supstitute, sendvic, mrkvu, jabuku, mandarinu i bok. Poticala bih kaloricnije dorucke. Uvijek bih predlozila da ipak proba obrok u kuhinji, mozda joj se svidi.
Ja sam bila krzljavo dijete, imala sam 19 kila u prvom razredu, to se bas sjecam. Puno toga mi nije bilo fino, malo bih jela, par zlica i bok. Gadili su mi se samo fileki. I tako je i danas. I ja mislim da postoji velika razlika izmedju gadjenja u nevoljenja hrane. Naprimjer ja sam kao dijete nevoljela hrpu cuspajza koje je moja mater kuhala, da mi je htijela radit spagete u zamjenu sigurno bih ih jela, ali stvarno mislim da bi bilo suludo da mi se mater na taj nacin iscrpljivala. Tako ja radim sa svojima, ima jela i namirnica koje im nisu bas drage, mene je uglavnom bas briga za to. Pojedi malo, budi gladan/gladna i bok. Malo moraju pojest jer zelim da jedu vecinu namirnica i da se navikavaju na okuse i teksture.
No poanta je, da se meni cini da je ta emocionalna angaziranost koju Mojca ulaze oko prehrane, za moj pojam prevelika, tj meni se cijela ta situacija ne cini takvim problemom da zahtjeva toliko promisljanjs o rjesenju. Nece jest u skoli, dobro, nek jede voce. Gladna je, jbga, nek uzme i sendvic i mrkvu. I dalje, a onda nek jede. Varivo ili nek potrpi i jede doma.
Ja to ne vidim kao rad na konformizmu nego kao rad na fleksibilnosti
U biti kako je jelena opisala razliku izmedju sebe i muza
Je li u školama stvarno zabranjeno jesti donešenu hranu u blagovaoni? Moja kći nije išla u boravak, pa ne znam kakva su pravila, no oni isto idu u blagovaonu na tzv. mliječni obrok, pa djeca najnormalnije nose svoju hranu u tu blagovaonu i jedu svoje dok drugi jedu ono što dobiju u školi.
btw. miislim da je užasno komplicirano da prvašica nosi kuhanu hranu u školu, zato sam se i zezala sa kohšalama na Mojčinoj prethodnoj temi, i mislim da bi djetetu i za socijalizaciju i za budući život bilo stvarno najbolje da prihvati školsku hranu.
Ali jednostavno ne vidim načina da se dijete na to "natjera", a potpuno mi je jasno da je majka curice od 20 kila zabrinuta što ova ne jede ništa konkretno do pet popodne.
Pa da, najveci problem svega je emocionalna angaziranost. To iscrpljuje i steti vise od bilo cega.
E ,sad, cini mi se da se tom problemu moze pristupiti na vise nacina.
Kazem , jer sam bila u istim cipelama. Naravnk, dijete je i dalje ekstremno izbirljivo i gadljivo , na mirise,okuse, izgled i strukturu,...samo sam se ja prestala nervirati oko toga na svakodnevnoj bazi.
Seni, pa, ali mojca kaze da je malena nervozna od gladi. Moja uravnilovka sluzi tome da se pojede pet zlica kako se ne bi bio nervozan od hrane i tome da se prihvati da nema osobe zaduzene za to da ti pojedes osim samog sebe. I meni je cak i da malena nije gladna , meni, potpuno neprihvatljivo na svim nivoima da dijete od 7,8 godina ne moze pojesti par zlica nijednog skolskog jela. Prihvatljivo mi je da ima jela koja su mu toliko odbojna da ih ne moze pohesti par zlica ( i takvih da ima vrlo vrlo malo) a da vecinu moze pojesti par zlica iako su mu neukusna, bljakasta, neslana, brasnasta, cudna...
Slozila bih se sa sasom. Toliki emocionalni angazman oko hrane, pa odlazenje do ravnatelja i uciteljica, pa to po meni potkrepljuje izbirljivost. Hrana postaje izvor kontrole. S tim da kako sam imala pravo mrsavo dijete, a ne ovo od 19, 20 kg u prvon razredu, ja ne bih rekla nije me briga jedes li.
Evo i u ovoj državi sa milijun pravila i paragrafa vezanih na školstvo, nije bio problem donijeti svoje jelo u posudici.
moja curka je u principu bila/jest gurman širokog tipa, no ručak u boravku u osnovnoj školi (4 razreda) je bio prilično loš - dostava iz nekih velikih kuhinja... nije mi padalo na pamet da uvjeravam dijete da mora jesti nešto sto joj ima grozan ukus, a kvaliteta (za moj pojam o hrani) vrlo upitna, ono meso, tijesto, krumpir, pizza, sa tu i tamo prepremalo povrća, koje je pri tom preraskuhano u nekom nedefiniranom sosu/tekućini (tako je jelte jeftinije).
ujutro bih na brzaka skuhala na pari malo tikvice, karfiola, brokolija...sto sam već imala, dvije tri šnite mochi riže (napuhne se kad je prepržiš) sirove mrkve, paprike, krastavca, komadiće sira, ili nešto od večere sto je ostalo... nije bitno daš ono što ti kao familija jedeš.
problem toga da država /društvo (posvuda ne samo u Hrvatskoj) misli da je ok budžetirati kojekakve budalastine, ali za školu/ djecu nema novaca (jelte javna škola, slabo plaćene kuharice, malo novaca za namirnice) se ne rješava tako da kažeš:
e srce moje jedu pero i marko, pa moraš jesti i ti!
I seni, meni je stvar dobrog kucnog odgoja da ljudi oko tebe smiju jesti i sto ti ne volis. Ne znam kako ce dijete naucit jesti svoje dok mu smrdi na povracanje ocat iz zdjele salate na stolu, ako roditelji u salatu prestanu stavljat ocat. Valjda u skolskoj kuhinji.
I iskreno, ja stvarno razumijem zasto skole ne dozvoljavaju donacu hranu u blagavaonici. Vrli brzo bi mnogo djece trazilo kuci da i oni nose. I ne bi svi ljudi svojoj djeci spremali povrce iz woka, vec bi bilo mnogo onih koji bi spremali pizzete, cevape, hamburgere itd. I uskoro bi kuhinja izgubila smisao.
Tang, to je bila replika na casu, odnosno na argumente tipa:
što će jadno dijete, ako ne “nauči” pojesti pet žlica hrane u školi:
a školski izleti, a tjedan dana kod prijateljice, a rođendani, a ručkovima sa roditeljima cure ili dečka...
a ništa! Od gladi umrijeti neće!
to da ne možeš donijeti svoju hranu, ili možeš pa onda sjediš sam u razredu! :roll::roll:
Mojca, uloži priziv savjesti, to vidim dobro funkcionira :mrgreen:
Prisiljavanjem da sjedi za stolom za kojim mu nešto tako smeta da ga tjera na povraćanje će možda naučiti, samo je pitanje pod koju cijenu.
Ili stavom : ako te smeta, makni se. Mi doma se ne ponašamo tako da radimo ono što drugom ukućanu izrazito smeta, a on se može maknuti,.
Mislim da uopce nije u pitanju kvaliteta hrane. Jer da je onda bi valjda jela tjesteninu. A problem prehrane u skolama se sigurno ne rjesava tako da svom djetetu spremis rucak u posudu.
Ovo o cemu ti pises kao o negativnom, ovo, jedu Pero i Mare, pa jedes i ti..meni je pozitivna vrlina. U toj dobi do je identificiranje sa sebi slicnima. Ne mora biti na hrani tako, ali djetetu je potrebno da se identificira s vrsnjacima.
U većini škola u Zagrebu djeca idu u boravak u 1. -2. razredu osnovne, i to još k tome ne sva djeca, kasnije uopće ne jedu topli obrok u školi, nego neki uzimaju a neki ne uzimaju tzv. mliječni obrok.
Kako se onda oni identificiraju s vršnjacima preko hrane?
Ma, ja izlete spominjala nisam, samo sam se salila s ruckom s odabranikom i zidom od knjiga...
I mi svaki dan zajedno rucamo. I meni je to vazno, pa stoga nema micanja od stola jer nesto ili nekog na njemu ne volis. Tu sam stvarni stroga.
Mima, pa gdje nema rucka u skoli nema ni problema. Tamo gdje svi jedu zajedno osim jedno, dvoje djece, tamo ima problema. Ne znam sto je tu neshvatljivo. Ako u skoli pola razreda nosi rucak od kuce problema nema. Ali kad njih 23 jede cuspajz od kelja a jedno dijete wok i piletinu, onda imas problem u svim smjerovima. Razredna dinamika je ziva stvar.
I seni, da mojca ima stav od glado umrijeti neces... Ne bi bilo teme.
Ja se također slažem sa sasom, ali ona ni od koga ne zahtijeva nikakvih 5 zlica, nego ostavlja djetetu kompetenciju da jede ili ne jede! A to je bitna razlika od onoga sto ti zastupaš casa.
sva ta komplikacija ravnatelj ovo, ono dolazi od suludih pravila - ja nisam imala nikakve razgovore s bilo kim, niti sam morala se o tome s bilo kim raspravljati. Djeci smo svi i ovako i onako davali za užinu ujutro ono voće, sendvičak, svaki roditelj po svom izboru i vrstu i količinu.
Sto znaci da je za ručak sa svom ostalom djecom bila u blagavaoni i nije bila jedina koja je imala j svoje. Pa su i šerali... sto je ona od toga pojela nadzor školsko, nešto id prijateljice, nešto svoje, to je bila njena odluka. Nekada bi vratila kuci dio onog sto je nosila, nekad bi vratila sve, jer bi pojela školsko. Njena odluka!
sto se tiče emocionalnog aspekta tu razumijem Sasin point. Ali to je mojicin problem, ne problem djeteta.
meni je to nabrzinu na pari skuhati potpuno nekomplicirano i neopterecujuce, večeru smo uvijek kuhali, pa je i to bila opcija za uzeti sljedeći dan.
onaj kome je to naporno, nađe neki drugi modus, recimo ono sto je sasa predložila.
Ne, nije se nikad navikla na hranu u vrtiću.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Na vrtić je.
Perfekcionist je.
Na neki način.
Ode ona u kantinu, ali brlja po tanjuru, a ono što ja spakiram jede na odmorima.
Ali ja sam otvoreno i napisala da ja zastupam pet zlica jer moj je sin imao pravi problem tezine.
Bi li drugacije odlucila da je malena bila jedina koja nosi?
A o tome sto je kome problem, pliiz nemojmo.
Ja mislim da problema s tim da neko dijete jede drugačije mogu imati samo odrasli, i to radi lijenosti jer je naravno najjednostavnije da su svi u svemu jednaki.
Ako djeca mogu prihvatiti da neko dijete dobije drugačiju hranu jer je alergično, a neko jer je vegetarijanac, ne bih rekla da bi im bio ikakav problem prihvatiti dijete koje jede iz kohšale.