Skroz razumijem.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
I sve ostalo sto pišeš.
Smjehuljica je zakurila i sad regresira u cicak-priljepak fazi... Ne stižem pisati
Skroz razumijem.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
I sve ostalo sto pišeš.
Smjehuljica je zakurila i sad regresira u cicak-priljepak fazi... Ne stižem pisati
Ja vjerujem da se moze raditi prekovremeno, ali iskljucivo zbog manjka radne snage.
Sve ostalo je izrabljivanje.
Osobno radim po 12 h dnevno, ali na primarnom poslu sam 8 h, ostatak je moj privatni biznis.
Istina, ima perioda kad imamo ful puno posla (zavrsni obracun i sl.), ali ima nas dovoljno da rasporedimo posao i rijetko kad ostanem pol sata, sat duze
Bubilo, ja jedino mislim da je šteta, da ti uz te svoje osobine koje imas, ne drviš po karijeri. Karijera je prilično dobra stvar. Mislim to kako kažeš, da te nije briga. Pa kad već toliko ulažeš, mogla bi to i metaforički rečeno i kapitalizirati. 8-).
Globalno gledajući, roditelji koji sa strašću rade to sto rade ( a barem 6 do 8 sati radi većina nas na topiku) manje ili vise izgaraju i u tome su dobri, bez i da žele ili tome streme, šalju prilično dobre signale svojoj djeci.
Ispravak:
vrlo često i zaposlenici...
No dolega, sveukupno radiš 12 sati!
Pa, naravno da moze. Za velike pare ili za vlastiti probitak. Ali da 50 ljudi svake godine jedan mjesec ne moze kuci prije 19 meni ne govori nista doli da poslodavac ima problem s organizacijom posla. Radila sam i za male firme gdje je vladalo takvo ozracje. I otisla. Ako poslodavac ne zna vodit posao tako da rad organizira kao dio zivota a ne zivot sam...
A to da ima onih koji stizu u 6 ujutro i ostaju do 12 ne vidim kako opravdava da 50 ljudi radi 10 sati dnevno. Radili su ljudi i dulje kroz povijest. Pa se iz nekog razloga borilo za osmosatno radno vrijeme. Mislim da ta bitka nije bila bezvezna.
A da samo od svog privatnog biznisa živiš, onda bi mozda stvari drugačije izgledale.
I nije isto radi li sef deset sati dnevno ili mu 50 ljudi radi deset sati dnevno.
Pa, naravno. Ja sam jedno vrijeme radila puno, puno, za sebe. I zaradivala puno i odlucivala sama o tome sto mi je previse. Al da cijela firma mora tjednina radit prekovremeno..
Ma BB naravno da se na hrpi radnih mjesta povremeno radi prekovremeno dulje periode vremena. Pogotovo u projektnim organizacijama, gdje par mjeseci radiš da zaradiš za ostale mjesece. A to je izraženije u manjim tvrtkama. Ja sam prije godinama isto imala jako puno prekovremenih, a promjenom firme (sad radim u velikoj korporaciji) se to srećom smanjilo i postalo puno rjeđe. Ali zato imamo korporativne zabave zvane akvizicije, pa reorganizacije, pa otpušanja "viškova" i tako ciklički...
Da 50 ljudi jedan mjesec ne ide doma prije 19 sati je sasvim razumljivo svakome tko se imalo razumije u poslove tog tipa.
I ne može se organizirati drugačije. A ovi koji misle da može, imaju sjajnu priliku da sami osnuju takvu firmu, pa da nam pokažu kako to ide.
Citiraj:
seni prvotno napisa
Da, zbog vlastitog odabira jer zelim zaraditi vise
povremene prekovremene razumijem
ovo kod BB je povremeno, ako je jedan mjesec u godini
s druge strane, kad nema posla, moze s djetetom u doktoru, doci kasnije, otici ranije
a Mojcin muz, ako sam dobro shvatila, radi stalno po cijele dane, a financijske koristi bas i nema (kaze da ne moze platiti pomoc)
to mi bas i nije nesto, jel
a studenti - kod mene potpuno beskorisni, jer podatke kojima ja baratm oni ne smiju vidjeti
To je klasicno nerazumijevanje drzava kao poslodavac vs. trziste kao poslodavac. Pogotovo kod nas gdje drzava ima apetit porezima i parafiskalnim nametima isisat sve jako puno, a ulozit za dobrobit drustva malo. Bas bi student mogao pokrit npr bozicni peak u nekoj medijskoj kuci izradu revizorskih izvjesca travnju itd. Takvu fleksibilnost stvara samo prekarijat, da smo svi 'gig' ekonomija.
Nije Seni karijera za mene, probala sam prije braka, prije 10 godina, ali odustala nakon par mjeseci od pružene prilike... nemam ja osobine potrebne za “držati glavu iznad vode među vukovima”. Ja radije odradim svoj posao, ugasim komp i odem doma, nemam želudac za karijeru i sve sto ona nosi. Možda pred penziju ;).
Meni dosta sto me ljudi u branši cijene i prepoznaju, karijeru u onom nekom “turbo” smislu ostavljam drugima.
Pa al ja sam isto mislila i kod privatnika i kod drzave. I zapravo od drzave sam dosad primila cetiri place. Tako da definitivno ne bih mogla reci da ja mislim ovako jer sam iz drzavnog aparata neopterecena rokovima jer placa uvijek sjeda na racun. Najvise sam novaca zaradila na ugovor o djelu.
Ocito grijesim i postoje struke u kojima je neophodan prekovremeni rad u odredenom dijelu godine. Sreca moja da nisam te struke.
Iako, valjda i da jesam, bih nakon dvanaestog mjeseca sefa pitala bismo li mogli stogod poduzet a da dogodine u 12. ne moramo svaki dan do 19 biti na poslu?
I nekako se stalno gura tu na temi da student ne bimogao obavit posao koji treba ...a ja rekla da bi mogao obavljat poslove potrebne da onaj koji obavlja the posao obavi brze.
A gle kod mene sigurno ne bi jer niti ne moze dobiti pristup sustavima.
Ok, shvatila sam. Tamo gdje su podaci tajni nema sto radit. A nekakav ugovor o tajnosti? Pa onda pristup...
A joj casa, ja sam isto u drzavnoj. Ljudi uopce ne kuze koliko je opasno podcjenjivacki se odnosit prema nekim zanimanjima jer kad ti se ponavlja da se kod vas ne radi, u nekom trenutku se pocnes pitati jesam li lud sto radim.
Isprobala sam i korporaciju, i obrt, i inozemstvo i drzavnu. Moj zakljucak je da nemam zakljucka. Da je cesto individualno, ali i do neposrednog okruzenja. Eto kod mene na katu je 80% iza 17h, vikendom nisam nikad bila sama, al znam da ima odjela gdje to nije tako.
Al isto tako nisam jedina koja priznaje da se odmori kad dodje vikendom na posao. Em me nitko ne prekida, em me se ne pila doma.
Da ima i taj dio s tajnošću, to potpisuju treće strane ukoliko trebaju podatke da bi recimo odradili nešto po ugovoru. Nisam mislila na to nego na to da ne moze upravljati uređajima i sustavima, otklanjati probleme, rješavati i implemenirati nove zahtjeve. A da samo gleda ništa mi ne pomaže ;).
Ne radi se o pristupu podacima, nego o ovlastima na sustavu. Ovlasti kakve na primjer ja imam ima samo još jedna osoba u firmi. Dakle, ako ja i radim neke rutinske poslove, koje bi mogao naučiti i majmun, a ne student, svejedno su mi za te poslove potrebne ovlasti kakve se ne mogu davati onome tko nema točno određenu ulogu. (a još k tome, kad radim prekovremeno ne radim takve rutinske poslove, nego složene poslove).Citiraj:
casa prvotno napisa
Mojca, ja sam ove skolske godine krenula na rekreaciju dvaput tjedno. Proslu je isao MM i ja bih ostala sama s malim dvaput tjedno i nisam to smatrala big dealom. Ali sad kad ja idem, a MM ne ide, sad zapravo imam griznju savjesti. I dijete mi govori da bi radije da ne idem. Pa krene s kontrom - i ostani poslije na kavi s prijateljicama! (jednom sam bila i to ga je jako pogodilo).
Objektivno je to totalno mrak. Spremim malog za vrtic i odvedem ga (MM ode rano), MM ga pokupi, onda se ja nacrtam doma, dam im veceru i otrcim u kvartu na rekreaciju, vratim se doma, procitam par prica za laku noc, poljubim dijete i to je to. Osjecam se kao pravi muskarac (s malom griznjom savjesti). Malo frknem u sebi ako nije kuhinja pospremljena, jer dok sam ja solirala, sve je bilo pospremljeno. Al nema veze, ja spavam barem 2 sata manje od MM.
Osim ovog natezanja ujutro za vrtic, druzim se s djetetom dok jedemo i dok slusa price. On uziva u obje aktivnosti. Preskocim onaj zahtjevni dio umornog trogodisnjaka.
Pokusaj s muzem dogovoriti da pocne ranije raditi jedan ili dva dana u tjednu npr. u 7. Ako cezne za min. 9 sati, opet je u 16.30 doma, a ti dodjes doma da on moze u 21.30 na spavanje.
i ja sam prošla naš privatni sektor, državnu službu, rad za strance, jedino nisma imala svoju firmu al je ima muž iste struke ko seni pa razumijem o čemu priča, ALI ja mu znam ponudit rješenja no on drvi po svome.
ja da organiziram i odrađujem npr posao svog muža garantiram 150 % da bih se bolje organizirala i imala bi muda nekim ljudima reći NE za neke projekte/investitore koji te samo žderu što vremenski što financijski što psihički, ono nisu vrijedni i bok.. on to kao većian muških gleda u kontekstu investitore se ne odbija. yeah right...
tako sma ponosna što sam muža uvjerila dovih dana a otkanta jedan projekt za koji je dobio nerealan rok nakon blagdana i već je bio sav na iglama da kako će to odradit jer ovisi o gomili suradnika (koji naravno žele odmorit za blagdane).
ja sam mu rekla daj odhebi to ili traži duži rok al naravno na profesionalan način (bar sve te cake znam), i čik pogodi ipak su mu dali posao s dužim rokom. Nekad ne treba stavri samo prihvatiti takve su i šta,š.
Al seni moraš priznat kod vas to nije posao, to je vaša strast, to je poziv vi tolik ovolite taj svoj "posao" da ga radite s guštom, ja imam osjećaj da MM nekad radi radi te strasti a ne zato što bi baš trebao.
ja svoj posao volim, imam super ekipu, zanimljiv mi je, al smatram da zaslužujem kao uostalom svatko od nas ravnotežu između privatnog i poslovnog života. tad sam zadovoljna i produktivna na oba polja.
Mijenjala sam poslove dok nisam došla do onoga koji mi odgovara, a planiram i dalje mijenjati svakih 7-8 godina :mrgreen:
ovo je također opcija.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Nadam se da nisam ja bila podcjenivacka oko poslova.
Casa ne znam kome pišeš.
Meni je tvoj stav jasan.
Da razjasnim ja radim vrlo odgovoran posao za najvišu razinu rukovodstva i pogreške se ne smiju dogodit, primam mailove nedjeljom i subotom u ponoć, u 1h u noći, ali ne smatram da sam dužna odmah reagirat pogotovo u te sate.
Za zaista urgentne situacije tijekom sastanaka na eu razini koji traju cijelu noć imamo what' s up grupu ako se neka odluka mora hitno donijeti. Tad smo svi u grupi i dogovaramo se za postupanje.
Inače vikend je vrijeme za moju obitelj, prijatelje, gušte...
Kad budem u jednom velikom projektu koji mi slijedi bit će svega, rada u svako nedoba al znam da će trajat određeno razdoblje pol godine do godinu i prestat će. Vodit ću taj projekt s hrv. strane tako da je posve očekivano da ćemo svi bit poluludi al to je prilika once in a career i bit će mi čast sudjelovat u nečem tako velikom za moju zemlju. A trebalo bi bit i finac.stimulacije.
Odo spat, treba sutra delat :-)
Naprotiv. ;)Citiraj:
casa prvotno napisa
Ja potpuno razumijem Bubilo. I koliko vidim nitko nije komentirao da je više puta spomenula da iz firme odlazi s djetetom na višesatne preglede bez da nosi doznake ili uzima go. Bubilo se na jednoj strani jako da, na drugoj dobije neke povlastice.
Ja sam radila u firmi gdje smo pod normalno ostajali prekovremeno i to do kasnih sati. I ne, nisu to bili neki super važi, pametni projekti, to je bilo izrabljivanje i neorganiziranost. Recimo šef financija u 14-15h pošalje da sutra ujutro treba neku tablicu, nije baš siguran ni kakvu treba li treba takvu vrstu podataka, sutra do 9. I moja nadređena, kaže ok. Napravit ćemo to, naravno ostanemo do koje doba to raditi.
Vlasnici smisle da obračun mora biti gotov prvi pon u mjesecu, pa se ubijemo od posla, a taj obračun je samo zato jer su gazde smislili, jer nijedan od tri šefa iznad mene nije rekao ne, to ne može. I ok, ostajali smo do kasno ali nitko nije rekao sutra prije deset se ne dolazite ili u petak da ste u 12 doma.
Ovo što Bubilo piše meni nije tako.
Ja sada radim za sebe, imam komociju već u 12 zaključati i otići s djecom negdje, obavljati svoje. Naravno da onda bude dana da radim po 15 sati i do kasno u noć. ali to je moj izbor.
Pa nije to baš neka povlastica; prilično je očekivano da onaj tko ima toliko odrađenih prekovremenih može izaći s posla ako ima potrebu.
Potpisujem svako slovo.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Imala sam vrlo sličnu situaciju - dobila rukovodeći posao nakon povratka s porodiljnog (jedan od onih koje ne možeš odbiti, iako znaš da nije za tebe). Nakon 2 godine odustala od tog ugovora, vratila se na referentsko mjesto (i ostala na njemu do danas). Taj posao i razumijevanje u firmi omogućili su mi da vodim sinove logopedu i fizijatru usred radnog vremena, ortooptičke vježbe također (ciklusi od po 2 ili 3 tjedna, pojede pola radnog vremena svaki dan). Imalo je to i drugu stranu - kad sam bila na poslu, trudila sam se da napravim sve što se od mene očekuje ili malo više, pokušala sam opravdati povjerenje, a nadam se da mi je i uspjelo.
Danas je lakše, ali ja znam kako je mom mužu bilo dok su djeca bila mala, a on sam s njima (kao Mojci otprilike). Treba za to imati želudac. Osobno, ne bih to podnijela na dulje staze, a ni naš brak ne bi izdržao. Ovako je ipak bolje. Negdje popustiš, negdje se ukopaš. Negdje moraš podržati muža/ženu, negdje potjerati pred zid. To je život.
A dobro. Istina je da je i u lijepoj našoj sve izopačeno. Recimo mm je dobio sud za nezakoniti otkaz, pa su odvjetnici tuženika na dvije strane napisali žalbu da je tužitelj često bio na bolovanju ili godišnjem te nije obavljao svoj posao, pa su zato sistematizacijom maknuli njegovo radno mjesto. I takve stvari uredno predali na sud.
Moram priznat da je meni iz mojih cipela ovo što ona piše prihvatljivo.
Ovako i ja, kad ja negdje idem solo meni je to (sada manje, ali još uvijek u nekoj mjeri) u glavi big deal, ono naglašavam sama sebi kako mi je to silno potrebno da bih si uopće opravdala taj izlazak (znači nije samo izlazak na kavu, nego kao meni OČAJNIČKI treba ta kava), a moj muž samo dođe i kaže "jel ti ja trebam sad doma, idem za 10 minuta na kavu s tim i tim", ono već je dogovorio kavu ali kao sad me pita da li mi je potreban.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Nije ta krivnja samo do mene doduše, ja puno više podržavam mog muža da izađe nego on mene, on se postavi sav kao "ajme tlake ja sad moram čuvat djecu" i onda se ja moram trudit da ne zagrizem tu udicu (jer ono, silna tragedija, ovog velikog ni ne vidiš jer je stalno s društvom, a ni mala više nije tako mala, a nije ni neka zahtjevnost), nego da se držim onog "izvoli svoje dijete pusabok" stava
ovog osjećaja kad se žena riješi tako se lijepo diše i živi. Neće svijet propast, većina muških napravi upravo tako tangerina, već sve dogovori a ženu samo obavijesti, a mi premišljamo, grizemo se štatijaznam.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
ja sam se tog osjećaja davno riješila, sretna ja, sretni svi. I ne, ne dozvoljavam da mi se kaže 5 min prije da on ode na 2 sata jer smatram da se kao obitelj trebamo dogovarat i planirat unaprijed, inače dapače volim i poželjno mi je da i muž izađe i opusti se, ionako previše radi. No nema šanse da on može više nego ja :mrgreen:
A kako sam "dobra" govori činjenica da ode čak jednom godišnje i na putovanje u inozemstvo 5-6 dana solo s frendovima. A vidiš mi žene nikako se dogovorit i tako nešto organizirat jer kako će oni jadni :lool: al ja zato imam službena putovanja i odlaske na utrke, pa mi je to olakotna okolnost.
Ja kad pišem o poslodavcima, ne pišem o BB nego općenito.
Eh, Lili, termin "poslodavac" danas ima jako široki spektar značenja. Nije isto jesi li u državnoj službi s fiksnim radnim vremenom, u školi, u industriji ili u nekoj velikoj korporaciji s vanjskim gazdom. Isto, ako radiš za sebe (obrt, vlastita firma) i nemaš fiksno radno vrijeme, to isto može biti problem. Često nam je teško razumjeti kakve situacije imaju drugi ljudi.
Slažem se. Nije to povlastica. Ja to zovem fleksibilnost. Tu sam kad treba. A i kad meni treba organizirat ću posao i otići. Samo se trsim objasniti da nije iskorištavanje u najgorem obliku.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Ja nisam nikoga shvatila sa podcjenjuje neki posao, nego samo da ne razumije cijele industrije koje kao takve sustavno funkcioniraju da stvari moraju biti gotove sad i odmah i ne može ih riješiti rapsodjela na vise ljudi nego manje ljudi to odrađuje u više sati.
No... ja imam posla je l te, prosinac je :lol:.
Tj. naljutilo me, ne zbog mene, najmanji problem reci da je problem u meni... nego znam desetke ljudi u raznim firmama koji tako rade vise od 8 sati na dan u raznim pikovima, i nije moguće da su svi tako nesposobni i jadni iskorištavani i ne znaju drugačije. Neka tržišta i branše su jednostavno takve.
Ne znam u kojoj si ti branši, niti naravno poznajem svaku branšu, ali u mojoj branši znam zašto ljudi rade prekovremeno, posebno u malim firmama, zato što poslodavci uzimaju puno poslova, pristaju na kratke rokove, a nemaju dovoljno radnika da naprave taj posao. A nemaju jer nisu spremni davati plaću nekome tko ne radi cijelo vrijeme ne 100%, nego 150%. Znači, biraju opteretiti 10 ljudi 200% u nekim pikovima,a ne zaposliti još 5 ljudi, pa onda možda izvan pika ljudi neće raditi sa 150% kapaciteta, nego možda sa 98%.