Ja ne bih išla s djecom baš zbog moguće gužve i tko zna čega sve ne, ali ako stignem svakako ću otići.Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Printable View
Ja ne bih išla s djecom baš zbog moguće gužve i tko zna čega sve ne, ali ako stignem svakako ću otići.Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
To smo vec usuglasili, u postu na koji mi odgovaras ne spominjem tu granicu od 22 tjedna. Postavljam pitanje zasto iznad 10 tjedana zena mora ici na komisiju, zasto su postavljene zakonske prepreke. Zasto jednostavno ne moze doci i obaviti abortus bez dodatnih komplikacija ?Citiraj:
sirius prvotno napisa
Nisam ginekolog, ali ću pokušati odgovoriti:
Do 10 tjedna je zametak vrlo mali i nije potrebno koristiti agresivne metode kao što su nasilno širenje grlića maternice i struganje stijenki maternice, već se prekid trudnoće vrši vakumski, odnosno u zadnje vrijeme uz pomoć lijekova koji izazivaju izbacivanje sadržaja maternice.
Kasnije, iza cca 12 tjedna više to nije moguće već treba koristiti agresivnije metode poput kiretaže i tu postoji mogućnost komplikacija.
Naglašavam da sam imala prije uspješne trudnoće čak pet neuspješnih i prošla sam kiretaže na živo i uz sedaciju i jako dobro znam da to nije ni malo ugodno u većim trudnoćama.
Čak sam i ležala u Petrovoj sa započetim pobačajem prije sto godina i nakon tjedan dana mi je sve otišlo i to je bilo užasno, bolila me i duša i tijelo. Danas bi on imao 32 godine. Ali kaj je - tu je.
Uspjela sam nakon 9 godina roditi zdravo dijete. Jedno jedino.
No da nisu testovi valjali, ne bih rodila.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Zasto je onda u USA u nekim drzavama pobacaj dozvoljen bez ikakvih restrikcija i do 20og tjedna ? Iste su maternice i u Europi i tamo ? Mozda imam krive informacije, ispravite me ako grijesim. Ja sam uvjerena da su te granice politicka odluka. I ne znam sto sprecava borce za abortus da idu do kraja. Abortus do zadnjeg trenutka, bez ikakvih dodatnih komplikacija i restrikcija.Citiraj:
Tanči prvotno napisa
Pratim temu i samo mi je doslo jedno hipotetsko pitanje: sto bi bilo da se zenama koje unatoc svemu zele roditi nametne da moraju da moraju prekinuti trudnocu. Bi li onda bile za pravo izbora zene?
Ne bih bila za pravo izbora, nego bih bila protiv tog zakona koji namece pobacaj.Citiraj:
zhang prvotno napisa
Meni se namece pitanje, bi li u slucaju te zamisljene situacije lijecnici, udruge, medijske licnosti i ostali koji ovih dana istupaju naglasavali da je to zakon, da se mora postupati po zakonu i tko ne bude tako radio mora snositi posljedice.
Možete tako do sutra. Zašto se nakon 10. tjed a odobrava pobačaj u slučaju kaznenog djela? Je li zdravi fetus kriv ako je plod silovanja?
Iz incesta moze nastati gluho, ili slijepo, ili dijete s albinizmom, s hemofolijom, s tjelesnim oštećenjem, a može imati i minorna oštećenja i normalan život.
Opcija je mnogo ali ja postavljam pitanje uzimajuci u obzir argumente pobornika abortusa.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Znaci, imamo majku koja jedina ima pravo na odluku, na izbor, to je njeno tijelo i moze raditi s njime sto god zeli. Ona je misleca osoba, bilo kakvo savjetovanje i razgovor je ponizavanje njene autonomije, ogranicenja i restrikcije su ponizavanje njenog dostojanstva kao zene. Zigota/embrij/fetus ovise i njoj, dio su njenog tijela i ona ima pravo odluciti hoce li ga ostaviti na zivotu ili ne, bilo ono zdravo ili bolesno. Sve ostale opcije vode prema Gileadu. Ok. Sto nas onda tocno sprecava da maksimalno liberaliziramo zakon i da zena moze napraviti abortus u kojem god trenutku zeli bez ikakvih ogranicenja ?
Nemojte mi o zdravstvenim razlozima jer znamo da ima zdravih i zivih zena koje su napravile visestruke pobacaje, vidimo da je i feticid uglavnom siguran postupak, udruge nas uce da su negativne zdravstvene posljedice pobacaja izmisljotina kojom drustvo zeli odvratiti zenu od pobacaja.. Zasto onda ne idemo na sve ili nista ?
Pa i nije to samo hipotetsko pitanje. Što je drugo bila politika jednog djeteta u Kini? Koliko je pobačaja napravljeno zbog te politike? Pročitala sam negdje da su mnogi u obitelji željeli muško dijete pa bi žena napravila abortus ako bi dijete slučajno bilo ženskog spola (danas se taj omjer, tj. nesrazmjer velikog broja muškaraca u odnosu na manji broj žena itekako osjeti - ne sjećam se točnog broja, nekih 20-ak milijuna više). Snimljen je i odličan i vrlo potresan dokumentarac na tu temu "One Child Nation" s jezivim podatcima o broju napravljenih pobačaja i sterilizacija. O traumama tih žena, samoubojstvima...Citiraj:
zhang prvotno napisa
Što je narod mogao? Ne puno toga, istina. 30-ak godina torture. I žene se jesu borile za pravo izbora, ali je sve to predugo potrajalo i s nesagledivim posljedicama. Valjda se i iz toga nešto naučilo.
Rehab, iako bi to bilo zastrašujuće, bilo bi daleko manje licemjerno. Meni, naglašavam. I ta neka umjetna granica do koje je dijete u jednom trenutku nakupina stanica (...), a možda već sljedećeg dana osoba.Citiraj:
rehab prvotno napisa
Po meni je bolji i bilo kakav pobačaj nego prisiljavanje žene da rodi pa da ga nakon poroda ubije ili da si gura pletaću iglu u sebe ne bi li izazvala pobačaj.
Običaj jednog djeteta smo imali ne tako davno u Slavoniji gdje se žene prisiljavalo da prekinu trudnoću zbog toga da se u budućnosti ne dijele imanja.
I to se održalo sve do iza 2. svjetskog rata.
Sretnice su bile koje su mogle doktoru da im to napravi, a mnoge su to radile same i patile se i mučile pa i umirale od sepse i komplikacija jer je doktor bio skup i muž to nije htio platiti, a zahtjevao je da se trudnoća prekine. Iz toga vidimo da je to oduvijek bio ženski “problem”.
I žene su našle način.
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=7561
Sent from my iPhone using Tapatalk
Link na zakon (spominje se samo prije i nakon 10. tjedna, nema ništa o 22, 24. itd. bilo kojem daljem tjednu osim 10.-toga):
http://www.propisi.hr/print.php?id=9842
The članak 22:
Član 22.Nakon isteka deset tjedana od dana začeća komisija prvog stupnja može odobriti prekid trudnoće, uz pristanak odnosno na zahtjev trudne žene, u slučajevima:
- kad se na temelju medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasiti život ili otkloniti narušenje zdravlja žene za vrijeme trudnoće, porođaja ili poslije porođaja;
- kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama;
- kad je do začeća došlo u vezi s izvršenjem krivičnog djela silovanja, obljube nad nemoćnom osobom, obljube zloupotrebom položaja, obljube s djetetom ili rodoskvrnuća.
Dakle, to je kao sadašnja "granica" "dokud to ide", iako vidimo da ide do kraja - žena ovo ne može ostvariti ono maltene po cijenu smrti. Vjerojatno ćemo i dočekati da neka žena umre, da se dogodi sveopći preokret kakav se dogodio u Irskoj kada je ona neka mislim indijskog porijekla umrla uslijed sepse jer liječnici nisu smjeli / htjeli intervenirati, a plod je umro u njoj.
Dakle - "teške prirođene mane", uključivo ako je plod silovanja, a može biti najzdraviji i najpraviji na svijetu.
To je zakon sadašnji, zapravo mrtvo slovo na papiru.
I žene su se u Irskoj izborile za pravo na pobačaj i "valjda se nešto iz toga naučilo", nakon što je jedna umrla, a nebrojene bile osakaćene.
Ja bih rekla da je tih 20-22 tjedna nisu nasumicni, vec su neka donja granica nakon koje dijete moze prezivjeti prijevremeni porod.
Riri :heart: za vasu pricu i malisana.
Mislim da nitko pametan (ni pojedinac ni udruga) ne govori kako je pobačaj bezazlen zahvatić nakon kojeg ideš kući psihički sretna i bez ožiljaka.
Kao što je gore vidljivo, zakon još uvijek ne stavlja fokus samo na plod, nego i na majku i uvjete u kojima je plod nastao - ako je silovana, a plod može preživjeti, ima pravo na prekid trudnoće. Ako je majka dijete ("obljube s djetetom"), a plod može preživjeti porod, ipak ima pravo na prekid trudnoće bez obzira što plod može preživjeti savršeno zdrav. Dakle, ipak se (još uvijek) uzima u obzir žena, ali računam da će žena štracasto i zakonski bit odbačena kao drugotna, a plod (do rođenja) kao prvotni - iako sada kao ima pravo na to pa se izmišlja famozni 20. tjedan koji nigdje ne piše u zakonu i stvara šum kao da je to nešto objektivno i utvrđeno u zakonu. Nakon rođenja - humanitarne akcije za plod, pretpostavljam, u slučajevima teško narušenog zdravlja - što pretpostavljam da se ovdje skoro 100 posto radi, jer nije gledao 1, gledalo ih je 4-5 prije nego što je slučaj dospio pod svjetla reflektora (zanemarujem svih onih 40 s kojima je Beroš pričao i koji su mu govorili što moraju zbog svoje karijere i zbog svjetla reflektora).Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Dakle, u Zakonu se spominje samo: 10 tjedana i 16 godina (maloljetne trudnoće). Nikakvih 20, 22, 24 tjedna itd.
Da, ali zakon nista ne kaze o nacinu prekida trudnoce. I inducirani porod je, pretpostavljam, prekod trudnoce. Al bebica ga, nakon tog tjedna, moze prezivjeti.
Ako dijete ugrozava majcino zdravlje, npr., pretpostavljam da bi vecina majki koja je dosla do 20+ tjedana, ipak htjela inducirani porod i sansu da dijete prezivi
Ipak, pretpostavljam da su slucajevi, u kojima se trazi prekid trudnoce nakon tih tjedana, zaista iznimno rijetki.
Htjela sam još na početku teme napisati (pa sam samu temu izbjegavala) da nitko od nas ovdje ne može sa 100% sigurnošću napisati što bi činio u točno ovakvoj situaciji, kao samozaposlena osoba, na pragu 40., s fetusom čija je glava promjera 100 mm, a lubanjska šupljina je zauzeta tumorom 55×45 mm, pod nepoznatim rizikom ugroze vlastitog života dok te doma čeka malo dijete. Zato nam je bolje da svi zašutimo u komentarima ovog mučnog slučaja.
https://hrabra.com/postabortivni-sindrom-ne-postoji/Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Ovo je najblaza verzija koju sam u stisci s vremenom uspjela naci.
Na svoje pitanje nisam dobila odgovor. Steta, ali donekle sam i ocekivala da ce tako biti.
Žuta, ja ne bih s troje djece vjerojatno isla, ali s jednim ozbiljno razmisljam. Stat cu se negdje na rub, s juzne strane, da mogu pobjeci, ako nas opet fizicki napadnu s Kaptola.
Argument da je nešto rijetko nije neki argument pa ne znam zašto je bitan. Inače, kod nesvjetonazornih zakona postoji zakon, postoje podzakonski akti i mijenjao bi se - ne bi bio iz '78. O pretpostavkama - to je kao i dobre namjere. Ja to uopće ne mogu pretpostavljati, upravo suprotno bi bila moja pretpostavka da bi bilo manje mučenje žene, a to ova žena očito želi, ona želi osigurati da dijete ne preživi jer joj to znači horor scenarij i još mučenja. I još 3-4 jako rijetke koje su se javile i istupile ovih dana - jedna iz Zagreba koja ima autistično dijete, vjernica i koja je rekla da nije htjela da dijete preživi s obzirom na oštećenja nespojiva za ikakvu kvalitetu života, jedna iz Rijeke, jedna iz Splita koja je 2x prolazila rađanje mrtvog djeteta - one nisu htjele da se te trudnoće nastavljaju npr.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Sve te žene istupaju - ova s već autističnim djetetom doma i još Riječanka i Splićanka jer su zgrožene ovim što prolazi Čavajda uz dobronamjernu "pretpostavku da bi većina majki htjela da takvo dijete preživi" i jer im struže po živim ranama i jer smatraju da je ovo totalno nehumano i besmisleno mučenje žene.
O pretpostavkama, evo priča te Zagrepčanke i kako se ona lomila i što je na kraju odlučila, iako je sama krenula s jednim pretpostavkama. Izlazi svjesno sa svojom pričom sada baš zbog Čavajdine muke:
https://www.24sata.hr/news/sokantna-...gledale-833653
Nisam pricala o djeci s takvim problemima. Nego sam samo naglasila da bi trudnica koja je u 20 i nekom tjednu trudnoce saznala da joj dijete ugrozava zivot, vjerojatno htjela da dijete prezivi. No, istina je da se to ne mora odnositi na svakoga, kao ni ista drugo. Te da se u tom slucaju prekid trudnoce dopusten zakonom ne bi proveo na isti nacin, na koji bi se proveo u nekom drugom slucaju. Odnosno da zakon nije bas jasan u tom pogledu sto je prekid trudnoce. Ako dopusta i uspavljivanje bebe i prijevremeni porod.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
A price su sve zaista pretuzne :(
A sad bih ja mogla zalijepiti link na istraživanje kako je 95% žena koje su napravile pobačaj završilo trajno oštećeno na psihijatriji itd., sve ovisi o tome tko piše.Citiraj:
rehab prvotno napisa
Kao što sam rekla - nitko pametan ne smatra da je pobačaj nešto dobro, bezazleno, bez ikakvog rizika, nešto što možeš ponavljati i nakon čega se osjećaš baš super.
Na tvoje pitanje ne znam točan odgovor, iz niza razloga smatram da potpuna zabrana nije dobra (što god ja o samom činu mislila!), a na društvu je da uredi pravila. Zakon imamo, a kako vidimo, fale uredbe koje bi riješile određena postupanja. O tome što sve fali NAKON poroda, možete pročitati u svjedočenju majki-njegovateljica. I to samo onih jakih koje su u prilici doći u javnost, koje se nisu u međuvremenu teško razboljele, a muževi im zbrisali. Na njihovim prosvjedima ne pojavi se više od šačice ljudi, čak ni one same jer nemaju kome ostaviti dijete.
Upravo je onaj liječnik iz Slo rekao da nisu imali takav slučaj da se prekida trudnoća u tako visokom stadiju. Oni feticide rade ranije.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Meni sve vuče da je ključni moment koji je nažalost krenuo krivo bio UZV u 20 tj kod njene ginekologinje (vjerojatno na nekom starom uređaju, nedovoljno za vidjet ili je bila gužva pa majka ko na traci). Sljedeći uzv u 24 tj. ginekologinja je već bila u panici i uputila majku na bolnicu. Majka je još morala čekati 9 dana nalaz MR na Sv.Duhu jer su bili blagdani. Sve se predugo razvuklo. Previše vremena je prošlo dok se postavila dijagnoza i ta dijagnoza je sad nažalost tu. Kasno, prekasno.
U RH ne postoje ginekolozi koji rade feticide, ne znaju tehniku, nije to inducirani pobačaj, i u cijeloj Slo ih ima svega 5, već sam pisala.
Prema tome, nema tu nikakve druge opcije osim da majke ode u Slo i tamo obavi feticid, a da joj troškove snosi naše zdravstveno. Kasnije osigurat majci psihološku pomoć.
U budućnosti educirat neke naše ginekologe, ako ima onih koji žele raditi feticide u visokom stupnju trudnoće kada su majka ili dijete zivotno ugrozeni, ako ih nema, onda RH neka snosi te troškove u Slo.
Takvih slučajeva da se tek u visokoj trudnoći sazna ovako strašna dijagnoza je vrlo malo i HZZO to može snositi za svoje pacijente. Ta procedura treba vremenski kratko trajati da se sve što prije riješi.
Pa i za to bespomocno ljudsko bice je netko odgovoran. Ako ono pati, ako je bol nesnosljiva, kako odlucis da to tako unedogled gledas umjesto da mu pomognes pronaci mir, npr? Nije da prepustas odluku bicu koje ju samo ne moze donijeti. To je onda kukavicluk i opet se brines vise o svojoj savjesti nego dobrobiti onog za kojeg si odgovoran. Mislim, ne ti, samo sam sad tako napisala. Nije savjest uvijek mirna ako odlucis nista ne uciniti. Zivot je i donosenje odluka. I druge odluke donosimo za djecu, bolesnu i zdravu. Ako ja razumijem dobro ovo sto tu pise?Citiraj:
rehab prvotno napisa
Slažem se sa Lili. Ako u nas nema ginekologa koji znaju napraviti feticid, onda se nema o čemu raspravljati. Slovenija i neka joj HZZO refundira trošak kao i za druge stvari koje se ne mogu izvesti u Hrvatskoj
Jadranka, ja ne znam što ti komentirati na tvoje pretpostavke pretpostavki tuđih želja. Ovo ne razumijem "u tom slučaju prekid trudnoće dopušten zakonom ne bi proveo na isti način itd.". Ja mislim znam koji je to način - način je injekcija kojom se zaustavlja srce ploda/djeteta. Dalje ne znam - ovisno o veličini ploda - kiretaža ili carski ili inducirani porod. Kod IVF-a se to odvija jako rano jer se jako rano sve vidi i prati. U ovoj trudnoći gdje nastane tumor na glavi ploda onda kada se to uoči,Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Ove detalje od kojih ljudi sakrivaju glave znam jer sam nažalost morala saznati jer je u IVF-u bilo horor scenarija višeplodnih trudnoća koje se događaju specifično u zemljama s ovakvim svjetonazorom jer se "moraju" vratiti svi embriji. Naravno da u zakonu ne piše tako da se moraju vratiti svi embriji, možda niti ne piše da se moraju svi zamrznuti, ali pritisci "Dar, a ne stvar" i prosvjedi ispred VV i anatema "oni rade s embrijima" su liječnike naveli da tako postupaju. Hrvatske liječnike. Slovenski postupaju prema pravilima struke - one embrije koje procijene nevitalnim niti ne zamrzavaju i idu na embrio transfer.
Naravno da se može provuć onaj jedan za koji je krivo procijenjeno, isto kao što se može dogoditi čudo kod procjene koliko je neki plod ugrožen. To su rizici s kojima se ide jer se procjenjuju manji od rizika višeplodnih trudnoća, ili u ovim konkretnim slučajevima, besmislenim mučenjima trudnih žena.
To ne prolazi političko-svjetonazorno jer bi onda hrvatska država financirala "ubijanje". Zato su zamutili vodu s "mi ne znamo, a pričali s 40 stručnjaka / može se znati tek nakon poroda".Citiraj:
naplavomzalu prvotno napisa
Nismo se shvatili. Govorim o slucaju u kojem je dijete zdravo, ali ugrozava majcino zdravlje. Znaci, majka zeli/mora prekinuti trudnocu, ali zeli i da dijete prezivi. I njoj se prekid trudnoce odobrava (valjda) po ovom zakonu, no ne provodi se tako da se dijete uspava nego kao inducirani porod. Ili to nema veze s ovim zakonom.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Ne mogu naći to. Ja sam našla ono da je slo liječnik rekao da se ne može dogoditi da beba preživi feticid, ali mislim da je on pobrkao lončiće jer uopće ne može shvatiti da hrv. liječnici ozbiljno pričaju o "liječenju" u ovom slučaju - on je cijelu priču (ja mislim) shvatio kao da se hrv. liječnici pitaju što ako plod preživi feticid, ako to "ne uspije". Ali, možda brijem, pa bih ti bila zahvalna za članak.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Da, ne kužim te zašto si se koncentrirala na takav slučaj - po meni tu ne bi bilo dilema, išlo bi se na privremeni porod ako je moguće preživljavanje.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
To mora proći jer postoji pravni osnov, no ne postoje ljudski resursi koji bi to izveli (nisu obučeni za tako nešto). Sada je tu i nalaz iz Slovenije.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
A u IVF-u kad se ide na selektivni prekid višepl. trudnoće, to je fakat raniji stadij i tad mislim da nema kiretaže nego se plod resorbira. Koga zanima, ima na PDF-u Potpomognuta odvojeni topic o selektivnom prekidu višepl. trudnoće i odlascima u Sloveniju.
Voljela bih da mogu shrpiti vjere u to. U subotu je Hod za život uz slogan "Život je zakon" i očito idu na promjenu zakona koji se nema šanse iovako provodit. Nema te komisije u RH koja će to potpisati i odobriti, bila bih šokirana da negdje iskoči neka liječnička glava koja ima hrabrosti za to. Bila bi to revolucija, a taj / ta bi si uništio karijeru na ovom malom tržištu. A preko granice - drugi svijet. Manje od 10% u privizu savjesti, a ovdje preko 60%. U IVF-u je prelazak granice sa Slovenijom meni bilo kao dolazak doma, a povratak nazad kao dolazak maćehi, sad opet proživljavam taj PTSP.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ne može se preživjeti feticid, valjda prate srčanu aktivnost i čekaju da prestane. Naši liječnici ne bi uopće izvodili feticid nego bi porađali živo dijete i pitaju se što ako to dijete preživi porod, jer onda su ga obavezni liječiti. Tako sam ja shvatila.Citiraj:
ina33 prvotno napisa