Zaboravila sam u gornjem postu (ispred gosta) dodati zapravo malo detaljnije:
Ja se npr. ne bih usudila radjati doma (voljela bih da imam hrabrosti al mislim da nemam). Tako da je meni zapravo idealan porod ako gledamo u granicama meni moguceg - zapravo ambulantni. Ako je to naziv onoga da dodjes, rodis, budes tam taj dan i navecer (ili nakon par sati) odes doma.
Sto se djece na porodu tice -tu vjerujem da to jako ovisi o dobi djeteta i tome kakvo dijete jest. I onda bih tu jos dodala da sve sto mi ovdje hipoteticki razglabamo nema veze sa stvarnom situacijom i odlukama. Mislim, ja npr. mogu reci da bi mi bilo super da mi dijete bude na porodu, al ja sam sada netrudna, bez namjere trudnoce i sasvim sigurno bez namjere radjanja doma. Tako da mogu o tome samo brbljat, nisam u konkretnoj situaciji, i ne znam kako bih razmisljala u konkretnoj situaciji.
Sto se boli tice, mene bi vise brinula trenutna (tada, za vrijeme poroda) panika mog djeteta (ja u glavi stalno imam starije dijete, pa razmisljam kako bi on reagirao), mislim da bi se uspanicario i prepao. Al ne mislim da bi ostavilo neke posljedice niti da bi to pamtio kao nesto strasno na svojoj mami... moja oba iskustva su bila relativno "glasna" (oce reci ne nesto strasno, al ipak dosta s elementima dramaticnosti), i ako budemo iskreni nije da nisam nikad viknula na njega pa da ne zna kak izgledam kad vicem (salim se naravno, i naravno da znam da je to sasvim nesto drugo), al s druge strane - u trenutku kad beba izadje, oba puta sam dozivjela totalnu preobrazbu onak po skolski valjda da sam zaboravila i bol i sve, i da me spuknuo adrenalin, sreca i odusevljenje koje se itekako osjeti pa mislim da bi to i dijete prozivjelo skupa samnom... to je recimo meni bio momenat u kojem sam se osjecala kao na apsolutnom vrhu svijeta, kad je sve amabas sve moguce jer se najvece cudo zivota i to moga upravo dogodilo - mislim da je to trenutak koji bi dijete osjetilo onak totalno i bilo opcinjeno...
A mozda i grijesim.
Mislim, da moram sad reci da ili ne decidirano, rekla bih ne (znaci da nije samnom u istoj prostoriji dok radjam), al mi je tu sve skupa olaksano samom cinjenicom da najvjerojatnije necu nikad u zivotu radjati u svom domu, pa nemam sta puno filozofirati o tome.
Al ne mislim da je to apriori losa stvar sa losim posljedicama.
