Evo mi smo se vratili sa skijanja iz Katschberga, hotel Sonnalm, pa bih još, dok su impresije svježe, htjela podijeliti s vama moje dojmove.
Ukratko: svi smo, znači suprug, 4,5-godišnji malac i ja bili oduševljeni - stazama, školom za maloga, hranom i smještajem i posrećilo nam se odlično vrijeme.
Evo par informacija - prije svega koje se odnose na djecu, jer mislim da to sve najviše zanima:
Škola je bila u periodima od 10-12 i od 14-16 sati i koštala 160 EUR-a za tjedan dana; ja sam mislila da je to previše sati za dijete i za početnika, međutim, koliko sam vidjela, uglavnom su sva djeca izdržala do kraja tjedna i samo su plakali na početku ili kada im je bilo jako hladno, dodatno, interesirali smo se u više škola i sve su imale takav raspored i podjednaku cijenu, a neke ili sve, više se ne sjećam, su nudile i ručak između dva termina skijanja, tako da nismo imali mogućnost izbora. Samo za manje, od 3,5 god. postoji termin od 2 sata, no, naš sin je već bio veći od te dobne skupine.
Samo prva 2 dana se skija, rekla bih, 'u dvorištu' škole, a već poslije se ide na Teller lift ispod F.Cristallo hotela i što zbog vjetra i zime, a što zbog napora, mislim da im je to bio najteži dio tjedna (govorim u množini, jer sam vidjela svu djecu). Nakon otprilike 4. dana se već ide na plavu pistu s četverosjednicom i to solo, znači treneri su iza cijele grupe, a djeca idu s nepoznatim odraslim osobama; e taj dio mi je bio najgori, za mene, ne za dijete (da bude jasnija) i opet - nitko nije plakao. Srećom, pa sam se našla u blizini i išla sam s njim, kada je po prvi puta išao na četverosjednicu.
Suprug i ja smo bili jedini roditelji koji su većinu vremena bili uz maloga, vjerojatno zato što ne zna njemački ili engleski, a u to vrijeme niti jedna škola nije imala trenera sa znanjem hrvatskoga jezika, a i bilo mi je bedasto ostaviti dijete 4 sata solo s nepoznatim ljudima, u nepoznatoj zemlji, s nepoznatom djecom, s nepoznatim aktivnostima i sl. već prvi-drugi dan. Inače, mogu reći da je dosta teško biti uz njih, jer, ako je jako hladno, a oni su 'u dvorištu', onda je teško stajati 2 sata u komadu, a opet, ako su na pisti kod Teller lift-a ili na plavoj pisti, onda je teško 'loviti ih' na skijama, jer se skijaju sporije od nas odraslih, a do četverosjednice čekaju u koloni jedan iza drugoga u ograđenom dijelu, pa nekada stignu na red prije nas odraslih, a nekada ne. Mi smo imali sreću što je prva 2 dana temperatura bila oko 10C, pa nije bilo problema stajati 'u dvorištu'. Kada su otišli na Teller lift, šetala sam uz njih, a suprug je bio u kućici za grijanje. A kada su bili na plavoj pisti, bili smo na skijama i nastojali ići s njim na četverosjednici. Inače, nakon 2-3 dana sam skužila da je nezgodno i zbog njega i zbog trenera i zbog druge djece da smo mi stalno uz njih. Npr. kada idu na žičaru, ako ga 'izvučemo' iz grupe nije OK prema drugoj djeci, a niti prema trenerici, jer ako smo ga izvukli iz kolone za učenike, može se desiti da duže čekamo od njih, pa nas trenerica mora čekati na vrhu žičare i onda stalno mora pitati, ako smo u blizini - da li će ići s vama na žičaru, da li ćete ga već sada uzeti ili da ide s nama do škole i sl. Tijekom skijanja, nije OK da smo u blizini, jer onda on zna gledati nas, a ne trenericu, a i može imati potrebu svako malo nešto pitati ili pričati, pa ne bude koncentriran na trening i sl. Uglavnom, nekako smo kombinirali, da je s jedne strane on sigurniji, a i mi, u slučaju da nešto treba, a zbog jezične barijere ne zna reći ili ne razumije, a opet, s druge strane, da ne smetamo nikome i ne remetimo trening.
U svakom slučaju, ja nisam mogla vjerovati da tako mala djeca mogu podnijeti takav veliki napor, a tu mislim na vrijeme, opremu, padinu, trening, rizik (četverosjednica) i većinu vremena biti dobro raspoloženi, zainteresirani i aktivni. Mome malome se svidjelo, čak je rekao više od plivanja i više od boravka u Zagrebu.
I još nešto, 5. dan je bila utrka, između njih u grupi; za nagradu smo dali 5 EUR-a.
A sada još o ostalome. Suprug i ja smo skijali u smjenama, znači ja od 10-12, a zatim bih napravila pauzu i odvela maloga na ručak u hotel, te poslijepodne bila uz njega na skijalištu, a suprug je bio s malim od 10-12, a zatim bi skijao od 12:30-16, a zadnja 2-3 dana smo oboje skijali. I takav ritam nam je svima odgovarao, svi smo imali dovoljno aktivnosti i zabave, a opet ritam nije bio naporan.
Poslije škole i skijanja bismo se raspremili i išli u igraonicu, od cca 17-18, a u 18 na večeru. Poslije večere, oko 19:30 na plivanje u bazen u Hotelu, koji je doduše mal, ali uglavnom u to vrijeme nikoga nije bilo, već samo nas 3, pa smo mogli uživati i plivati.
Eto toliko od mene. Rekla sam malome, ako uštedimo za sljedeću godinu, opet idemo. On je pitao: Da li u istu sobu? :-)
Svima koji idete na skijanje želim da se lijepo provedete i odmorite. Sretno!
