Zorana prvotno napisa
To bi znacilo zauzeti stav da dijete nesto radi ne zato sto ti zeli zlo i hoce da dobijes nervni slom pa ciljano ode i uzme flomaster i oboji fotelju. I da, koliko god nevjerovatno zvuci :mrgreen: , prihvatis mirne duse da ce se odredjeno nepozeljno ponasanje mozda opet ponoviti i da, u globalu gledano, to nije tragedija sirokih razmjera nego dio svakodnevnog zivota u kojem dijete uci da je ljudski pogrijesiti, raditi na popravljanju losih navika i cak opet pogrijesiti. Mislim, koliko je uopce realisticno ocekivati da ce NE uvijek biti NE i da dijete vise nikad nece to nesto nepozeljno ponoviti? TO ni sami od sebe ne mozemo ocekivati.
Drugo, svi mi ponekad napravimo problem, sebi ili drugima. Kaznimo li se, tko nas kaznjava za sve one svakodnevne stvari koje uradimo sebi ili drugima na stetu? A to sto su suptilne i nisu materijalne prirode (tipa unistimo nekome kauc) ne znaci da su te stvari manje vazne. Cak suprotno.