Ifigenija prvotno napisa
Ne znam kako vi, ali ja ću svoju djecu učiti kako je njihovo tijelo, kao i njihova duša, privilegija, nešto dragocjeno, i nešto što pripada Bogu, njima i jednoj osobi za koju se odluče; nadam se da njihova glad za ljubavlju neće biti tolika da će jedva čekati supstitut u vidu neobaveznog seksa (jer što je to nego instant-toplina, instant-ljubav, ili snažna razonoda koja na časak tjera sumrak života u koji se zapelo), i nadam se da će dovoljno cijeniti sebe da pričekaju, propitaju kome se daruju umjesto da ko ćorave koke nabadaju u serijskoj monogamiji; i da će dovoljno cijeniti drugoga, pa da će se uzdržati od toga da zavitlavaju nekoga kome ionako ne misle dati cijelu svoju ljubav, i cijeloga sebe. Mi vjernici valjda svoju vjeru temeljimo upravo na tome - da smo tako jako dragocjeni - jer smo Božiji - da zaslužujemo samo vrhunski, samo najbolje - čistu, pravu, temeljitu ljubav. I u nju cijelim srcem vjerujemo. I kad je teško, i kad se ne razumijemo, i kad se čini bezizlazno... biramo voljeti, i kad nas se ranjava, i vjerujemo kako je ljubav jedino što će promijeniti drugoga. Kao što neće silina vjetra skinut čovjeku kapu - nego nježna toplina sunca... A svo zlo i jad dolazi iz toga što je čovjek povjerovao da nije dovoljno dobar, i da ne zaslužuje pravu ljubav (to je u osnovi priča o izgonu iz Raja), pa je prostituira, i s njom se igra, i odbacuje.