zagrcnila sam se na zmiju :lol:Citiraj:
vertex prvotno napisa
Printable View
zagrcnila sam se na zmiju :lol:Citiraj:
vertex prvotno napisa
Evo čitam malo postove i skužim da ja u stvari ne poznajem nikoga ko davi pričama o djeci. Eto pitala bih za primjer da li je ova moja crtica davljenje.
Velim ja: Ej cure imam jednu novu foru Svenovu!
Cure: Reci.
Ja: Sad kad mu majcu oblačim viče "velka gava" i prima se za glavu i majcu zove "velka gava". Siroček, stalno smo mu govorili da ima veliku glavu jer mu majca ne ide preko glave...
Cure: Krepaju od smijeha.
Da li ja po vama davim
Po meni ne . ovo je slatko.
Davljenje ide ovako:- Ernest isključivo nosi gaćice od 100 postotnog češljanog pamuka sa obronaka Himalaja jer njegova guza zaslužuje samo najbolje . Ernest se dvoumi između tečaja sanskrta i tečaja kaligrafije, no teško da ćemo to uspjeti ugurati jer već uči 4 strani jezik , no želi savladati sanskrt jer ga fasciniraju indijski epovi.....ČAk je i naše piliće nazvao Kalki, Shiva, LAkshmi itd .... jel moram dalje... i tako pola sata ,a meni zuji u glavi
Htjela sam dodati da sam se i ja sam uhvatila da davim ljude sa svojim nemalim problemima, jer sam na obično kako si imala 10 minutni monolog....
tako da sam bila i s jedne i s druge strane
na kavi volim razgovarati, a ne slušati
p.s. htjela sam ovo dodati u gornji post ,ali nisam uspjela , veli da je prošlo previše vremena
A daj mare, reci nam s kim si to razgovarala o malom ernestu i gaćama s himalaje...
:lol: ovo za piliće je za umrijet od smijeha, ali ako poznajete ljude koji na ovaj način pričaju o djeci onda mi je fakat jasno da vam to ide na živce.
Ja takve stvarno ne poznajem.
šta sam se razbahatila? očito jesam;-)Citiraj:
vertex prvotno napisa
a nekad smo se voljele, šteta:lol:
eh, da ti imaš moje šogorice, znala bi moju muku svagdašnju, od broja cipela, oblika dude i svakog obroka, i sve copypaste, copypaste every day,
al' ne, vjerojatno je većina ljudi negdje između, ovisno o prilici, mi ovdje, na trenutnoj temi, valjda malo i o krajnostima zborimo
:lol:Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Ovo je valjda nešto na moj račun, ali mi promiče poanta.Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Svakako, kad već pitaš, ne, ne mislim da si se razbahatila, nego su mi ta silna "kratka razmjena informacija" i ta silna dosada vezana uz djecu baš bezveze. Nisu moja posla, ali tema jest koliko ljudi govore o svojoj djeci, a ti si napisala poduži post o tome kako ti radiš. E pa ovako kako je izloženo i kako sam ja shvatila, meni nije leglo ništa bolje od Ernestove mame.
ernestova mama je zakon!:lol:
e, to...Citiraj:
maria71 prvotno napisa
kao da si iz mog kvarta :-))
Slažem se s gore napisanim da ljudi razgovaraju o svemu, a normalno je da počneš od klinaca ili nečeg bliskog tebi. Rijetki su oni koji samo hvale i dave druge. A razmjena iskustava i razgovor o problemima je super stvar, jer ljudi puno nauče.
A ponekad te tuđe hvaljenje njihovog djeteta "natjera" da naučiš svoje dijete neku novu vještinu što npr. nisam ni mislila da bi već trebao znati ili mogao napraviti:)
e, evo ovo sve potpisujem... bas me podsjetilo na to kad smo nedavno bili kod pedijatrice i mama cijelo vrijeme gleda curicu koja je dobi ko njen maleni i uspoređuje, i valjda je svom malenom djetescu od godinu dana bar 15 puta rekla - ti ne mozes to, nisi ni blizu, ne znas ovo ono, kad ces ti... bas mi je nekak bilo tesko i zao djeteta..Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Šta ima gore od mamica/roditelja koji pričaju o svojoj djeci!? Pa naravno, kada to čine djedovi i nene!!!! Kad vidim koju nenu na vidiku da šeta sa unučicom, u širokom krugu ih zaobilzim. Imam otpor, šta da radim. A nije da ne volim djecu, i nije da ne pričam o njima, ali smo svojim dobrim prijateljima ili onima koji priupitaju. Ako bome, pitaju samo reda radi onda su se dobro zeznuli!
Zamislite mene na poslu sa mojih troje, koji su btw, vrlo interesantni i neobični(ko moji). Pa niko nikad ne bi došo do riječi,:)
:lol:Citiraj:
eris prvotno napisa
Da, oni su nevjerojatni. Moji svekar i svekrva stalno pokušavaju svima pokazati kako je M. "napredna" pa ju onda pred drugima gnjave s pitanjema gdje deda ima brkove, gdje je bakin nos, ajde maši pa-pa... i sve drugo što inače zna i hoće...
Da, i tako moj mali, koji je veliki obožavalac grčke mitologije od 3. godine i zna čitavo rodoslovlje grčkih bogova, na upit moje svekrve kako se zvao bog podzemnog svijeta, pogleda je tupim pogledom, ko ono: O čemu ti to ženo, ba?!. I to u sobi punoj gostiju. Ona jadna, ostane ko da joj je ko šamar opalio. A meni drago, stvarno ova djeca znaju postupit kako treba(na žalost, moji rijetko, al šta da radim:))
:lol:eris:lol::lol:,
...i leonisa je dobro napisala, ljudi očito nemaju drugih zajedničkih tema jedni s drugima, nekima se to događa ponekad i samo s nekima,
a neki ljudi samo o tome i znaju,
a onaj prethodni komentar od vertex (tek sad vidjeh) da je moj raniji post također naporan, kao i te priče o djeci u stvarnosti -prihvaćam, nije mi ugodno, ali prihvaćam,
uz obrazloženje da na forum zalazim rijetko i onda napišem sve što imam i reagiram na sve odjednom i zato to bude toliko dugo, nemam vremena za chatanje,
no to napisano ne mora se čitati, ili se može prekinuti,
a nikad u RL ne "uhapsim" čovjeka u parku da bih ga davila svojim monologom...
ima ljudi koji uvijek pricaju sami sa sobom, o cemu god pricali. i tako onda pricaju i o djeci, izmedu ostaloga. to je poseban problem.
nije mi nikad bilo tesko slusati o tudoj djeci, o tudim problemima, o tudim radostima i preokupacijama. nije mi ni sad. al s normalnim ljudima koji ne spadaju u ovu specijalnu gore spomenutu kategoriju. mene u principu niti jedna tema ne moze udavit, nego nacin na koji neko prica.
na djecje rodendane sam uvijek s veseljem isla, da nisam ne bi ni isla. i sad pozovem ljude koji nemaju djecu, mi slavimo na vikendici i onda se cijeli dan zabavljamo. ko ne zeli doc, ne mora. pozovem i prijatelje kojima je umrla beba, i one koji su isli na 11 postupaka, i one koji ne zele ni na jedan. i ja sam izgubila bebu i nije mi problem bio veselit se s necijom tudom. prihvacam da je nekome to tesko, al ja nikoga na nista ne silim i ne vrijedam se ako netko ne dode.
Moj suprug je dugo izlazio s jednim muškim društvom na nedjeljne kave... i zadnjih godina sve manje i manje. Ja mu govorim: daj odi, ispasti će da ne ideš od kad si se oženio, da ti žena brunda protiv. A on će na to: dosadni su mi jako. Uvijek iste te iste priče. Kakve gume, koliko konja, koliko nisko... itd, itd. Auti, auti, auti...
Ono što mi oboje smatramo je da su dosadni i naporni ljudi koji uvijek i sa istim žarom pričaju iste priču. Bilo to dijete, auto, nogomet, moda, šminka, kuhanje. Opet, svaka od tih tema može biti itekako zanimljiva u određenoj dozi.
baš tako.Citiraj:
Svea prvotno napisa
Meni je tebe žao...kužim da ti se ne sluša o tuđoj djeci, ali da ne voliš pričati o svom djetetu( pa o tome i po netu trkeljaš) to ti je stari moj za zamislit se ...ma u biti tebe mi nije ni najmanje žao ...žao mi je tvoje bebice...
...ostani mi cool to je izgleda tvoj Oscar...
Mislim da su fraze "meni je tebe žao", "žalim tvoje dijete" ipak previše deplasirane :/
(a moj osobni dojam je da je možda Andro-gen cinik ali i jako brižan i dobar otac... nemojmo pretjeravati)
Ovo za bake i djedove je istina, ali i te kako godi čuti pohvalu za moje dijete od nekoga tko mi dijete pozna samo preko priča bake i djeda (i još to zapamti).
Neka oni hvale, ionako je previše negativnog u svakodnevnim pričama:)
kolko filozofiranja... meni se cini da se andrić drži onog - ne bacaj bisere pred svinje. u pravu je ak je tak.
A o čemu će pričati žena koja je doma, nema drugog sadržaja niti života osim onog vezanog za djecu?
Ima i onih koje rade,ali tako su prazne i dosadne i opet im ostaje samo priča o djeci.
Ne vidim razlog i ne poznajem niti jednu ženu sa ispunjenim životom (ne samo ispunjenim djecom iako je i to nekome dovoljno za ispunjen život što poštujem) izvan kuće, sa hobijima i drugim zanimacijama a da će pričati samo o djeci.
..cinik ..da...to su tvoje riječi i njegov izbor...ako je tako...
...ali biti cinik u vezi priče o vlastitom djetetu ili slušanja tuđih (pa i dosadnih) mi je za žaliti...to je moje mišljenje...živjeli Oskari svih mama i tata koji tako slave svoje male bebice! :)
ja ne mislim ni da sam prazna ni dosadna ni neispunjenaCitiraj:
mama od formata prvotno napisa
radim , imam djecu
ne stignem trenutno raditi neke stvari za sebe,al doći ću i do toga
i volim pričati o svojoj djeci
i mogla bi satima i danima pričati o njima
rodila sam ih nakon 7 godina borbe s neplodnošću
ponekad ih gledam i još uvijek ne vjerujem da su tu:heart:
mislim da ne davim ljude pričom o ptičicama
mislim da znam procijeniti koga mogu "daviti" pričom , a koga ne
isto tako volim slušati o drugoj djeci normalne priče
Potpis na ovo.Citiraj:
meda prvotno napisa
A i cijeli tvoj post mi se sviđa.
Ja sam se nauživala dječjih rođendana puno prije nego sam imala B. To mi je bila lijepa prilika da se podružim s ljudima do kojih mi je stalo, da zajedno s njima proslavim nešto što im je važno i isto tako da se podružim i poigram s djecom koja su isto ljudi, samo mali. I znaju raditi zanimljive stvari. I to sam tako vidjela tada, iz perspektive nekog tko je radio zanimljiv i šaren posao, izlazio i imao hrpu interesa. Znači, ne samo sada, kad sam obična majka i kućanica i većina interesa mi je vezana za dijete.
Jest ovo već staro, ali nisam vidjela. Nisam uopće to htjela reći, ne radi se o tome da je meni tvoj post bilo dosadno čitati niti da je predug. Meni nije simpatično to koliko je tebi naporno i mrsko razgovarati o djeci. Opet, nije tu naglask na tebi, nego mi nije nimalo blizak takav, ajmo reć, ukus, koji dijeliš s pokretačem teme u njegovom prvom postu, gdje su djeca jedna predosadna tema koja se poteže jedino, eto, ako se baš mora ili ako se nešto ekstra posebno dogodilo. Eto to mi je bezveze. A ti mi inače nisi bezveze, dapače.Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Ja sam tu negdje s Ms. Mar i medom koju je potpisala. Djeca su mali ljudi, meni prezanimljivi, i nepresušna su tema jer se stalno mijenjaju, ako ništa drugo.
Uostalom, čini mi se da je i ova rasprava dosta obojana vlastitim iskustvima i da ljudi koji pišu naizgled sasvim suprotne stvari možda postupaju vrlo slično. Na primjer, kad mene poznanici pitaju za djecu u kurtoaznom razgovoru, moj odgovor je: a dobro, dobro, super su, rastu brzo. I to je to. Ne idem dalje, niti mi se ide dalje s pričom. Vjerojatno slično radi Dijana, koja je napisala da ne voli o nečem tako dragocijenom kao što je njeno dijete raspredati pred bilo kim, pa joj je andro-gen napisao da je pogodila bit, ili tako nešto. Kad sam s ljudima do kojih mi je stalo, razgovaramo o temama do kojih nam je stalo, koje su nam zabavne i koje nas iz bilo kojeg razloga zanimaju. Djeca naša i djeca bilo čija spadaju u sve te kategorije.
joj sjetila sam se ove rasprave neki dan u parku i smijala se u sebi:mrgreen:
mama s klincem od 1,5 god.
i tako trla baba lan
malac stoji kraj nje i svaki put kad pokaže inicijativu da će krenuti negdje ona ga zadrži
a priča slijedeća
xy jako zanimaju brojevi
samo bi zbrajao i oduzimao
ja kažem super,bravo
xy uopće nije zainteresiran za igračke,igru...
zna abecedu i broji već do 100
ja opet kažem vau bravo
pita mama za ptičice
ja kažem da broje do 10,slova ih ne zanimaju
šaraju,ali to zovemo crtanjem:mrgreen:
aaa ne,ne xy zanima i politika
ja:-o
a vaše,pita ona
ja velim ne,ne zanimaju ih brojevi,ni slova,a najmanje politika...to ni mene ne zanima
oni se vole voziti na biciklu,ljuljati,trčati,crtati kredom
i tak moji su ispali totalne neznalice:roll:
Bogme, ova tvoja teta iz parka zvuči kao Ernestova mama.
Doduše iipak mislim da šije Ernesta. Jer se zanima za politiku .
Nisam čitala cijeli topic, niti mi se da čitati ga.
Ali mene iskreno živciraju ljudi kojima ide na živce priča o djeci. Ako vam već idu na živce takve priče, zašto otvoreno ne kažete ili jednostavno ne promjenite temu?
Ja volim pse i pričam o psima, volim životinje i pričam o životinjama, volim prirodu i pričam o prirodi, volim svoju djecu i pričam o njima, volim i tuđu djecu i pričam i o njima. Ukratko-pričam o onome šta volim.
S druge strane- nemam posao pa mi ne idu na živce ljudi koji pričaju o svom poslu, nisam političar niti me politika zanima pa mi ne ide na živce kad ljudi pričaju o politici, žarka mi je želja imati Nissan Navaru, a znam da mi je nedostižna pa mi ne idu na živce ljudi koji je imaju i pričaju o njoj...itd.itd. Da ne nabrajam u nedogled.
Shvatili ste poantu.
Imam prijatelje i sestričnu koji ne mogu imati djecu. Nisam primjetila da im smeta moja priča...jer i oni pričaju o mojoj djeci, pričaju i o svojim nećacima, a zašto? Jer vole i moju djecu i djecu svojih najbližih! Ono što volim, o tome i pričam, i nisam vidjela da to pravilo negdje ne vrijedi.
Što se tiče muško-ženskih razlika u priči o djeci- MM je puno gori u tome od mene! I ne samo on....nego i njegovi prijatelji kad se sastanu pričaju o djeci, kolege na poslu isto tako. Najjače mi je bilo kad sam dobivala od MM-a savjete o dojenju koje su mu davali kolege na poslu :mrgreen:
Potpis kao kuća!Citiraj:
Ninči prvotno napisa
Mene začetnik ove teme podsjeća na lika u onoj reklami: Dosta o mom autu, pričajmo malo o meniii... (ne o mom djetetu, ili božemesačuvaj o tvom) :lol:
MIJA 32 :lol:
Nije svatko niti zaslužio da sluša o mom djetetu, znam valjda prepoznati kome je stalo da mu kažem a tko pita reda radi. Naravno da uživam pričati o njemu kad mi je centar svijeta ali mogu ja o bilo čemu glavno da nam je zanimljivo.
:lol:baš!Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Mene bas i na zanima pricati o tome kad je koja beba progovorila ili prohodala, ali cesto djeca izvedu nesto smjesno, to mi je ok za pricu.
ja volim pričati o djeci 8-)
i imam ljudi u životu s kojima pričam uglavnom o djeci:
mame s kojima pijem kavu i družim se jer imamo djecu slične dobi + živimo u istom kvartu
na poslu samo kažem: hvala na pitanju, dobro su (a kadikad i ispričam neku crticu curama iz sobe)
imam prijateljice kojima ne pričam previše, šogorica je sad trudna pa non-stop pričamo o trudnoći i porođaju, o djeci ne toliko
u srednjoj smo pričali o profesorima, rasporedu, markiranju, testovima
na faksu o dečkima, ispitnim rokovima, profesorima
na poslu o poslu, kolegama, šefovima
zaista ne razumijem u čemu je kvaka i zašto se neki tako ljute po pitanju uzine tematike?
priče o djeci, dječjoj psihologiju, raznim stilovima odgoja, zdravlju, odjeći meni su neopisivo zanimljive i obožavam s ženama koje su u istom filmu dijeliti misli i emocije (pa, i ovaj je forum izrastao iz te prilično jednostavne i razumljive ljudske potrebe)
pa, dajte se sjetite dana kad smo s frendicama secirale sastanke i razgovore s dečkima, nikad nam nije bilo dosta priče o tome:mrgreen:
Mene zivcira kad mi netko pametuje o djeci, kako sam sad pred porod tako mi mame s malom djecom govore da njihova beba place puno i da ja ne znam kaj me ceka, ko da sam neka naivka, a one su do prije nekoliko mjeseci bile iste ko i ja.
Obozavam da pricam o svojoj deci, mogu satima....
Uzgred, svesna sam da trebam biti uljudna pa pomalo i saslusam drugu stranu....