Produženo dojenje - sto kažu psiholozi?

jedna baka, ne smeta nama da vi ovdje izrazite takvo misljenje, navikli smo na to. samo nam je ponekad tesko ponovo i ponovo objasnjavati sto mi to tocno zastupamo, zasto bas na ovaj nacin. posto stvarno imam dojam da pisete dobronamjerno i da pokusavate ici s argumentima iz vlastitih iskustava, vjerujem da bismo vam kroz jednu dulju raspravu mogli prilicno dobro objasniti zasto radimo i pisemo upravo na ovaj nacin.

kako sam vec gore napisala, ne radi se samo o sukobu vaseg i naseg misljenja, radi se velikim dijelom o vasem iskustvu i znanju o dojenju nasuprot naseg iskustva i znanja o dojenju. vi pisete da postoje mame koje nemaju mlijeka i ne mogu dojiti, a mi tvrdimo da je takvih 1%. znam da vam je tesko povjerovati u to, ali stvarno je tako. pisete o svom osjecaju da je dojenje od 4 godine predugo (nema istrazivanja, nema dokaza, to je samo osjecaj, kojeg potpuno razumijem s obzirom na iskustva koje ste mogli imati), a mi pisemo o svojim osjecajima da je to dojenje savrseno prirodno, i da nema razloga protiv njega, iz mnogih nasih iskustava.

a da nase savjetnice i cure koje su na edukaciji za savjetnice jako jako paze kako pisu da ne povrijede mame koje ne doje, to i ja tvrdim. ne mogu tvrditi za sve clanove foruma, ali za rode koje se bas bave dojenjem tvrdim.
pravilo da se ne pise o adaptiranom i da se ne potice uzimanje adaptiranog i da se ne govori da je jednako dobro kao dojenje... nama izgleda potpuno objasnjivo, iz raznih razloga, od clanstva u IBFAN organizaciji, do cinjenice da se cak i dojenje uz koje se vec uzima adaptirano jos uvijek moze spasiti uz prave savjete za rjesavanje problema i podrsku. kad biste samo znali kakvi sve nacini rjesavanja problema s dojenjem postoje... mozda biste nam lakse povjerovali u onih 1%.

ja sam jedna od žena koja je prestala dojiti sa nekih djetetovih dva mjeseca života, uvjerena tada da sam učinila sve što se moglo i da jednostavno nije išlo dalje. Tek nakon godine dana sam se priključila forumu i udruzi - ono što želim reći je da se nikada nisam osjećala napadnuto ili povrijeđeno, ponekad samo tužno jer sada znam gdje sam pogriješila i zašto je moje dojenje propalo.

Kao što kaže Renata, kada bi naši zdravstveni djelatnici znali toliko "tehničkog" znanja kojeg imaju naše cure savjetnice tada bi stvarno nestao mit o masi žena koje "ne mogu" dojiti. Naše cure posjeduju veliko znanje o tome kako pomoći ženi u konkretnoj situaciji i sa točno konkretnim problemom u dojenju, ovaj forum i rad savjetnica na telefonu je prepoznat kao stvarno koristan. I vrlo sam ponosna, kao psiholog, na način na koje cure-savjetnice komuniciraju sa majkama koje se javljaju sa nekim problemom dojenja, a tu kulturu komunikacije šire sve uspješnije i po forumu (na druge članove foruma).

Ja vjerujem da povremenom čitatelju foruma neka naša pravila djeluju na prvi pogled restriktivno, ali vjerujem da tko god se imalo udubi u problematiku može razumijeti čemu ona služe.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

ja sam jedna od žena koja je prestala dojiti sa nekih djetetovih dva mjeseca života, uvjerena tada da sam učinila sve što se moglo i da jednostavno nije išlo dalje. Tek nakon godine dana sam se priključila forumu i udruzi - ono što želim reći je da se nikada nisam osjećala napadnuto ili povrijeđeno, ponekad samo tužno jer sada znam gdje sam pogriješila i zašto je moje dojenje propalo.

Kao što kaže Renata, kada bi naši zdravstveni djelatnici znali toliko "tehničkog" znanja kojeg imaju naše cure savjetnice tada bi stvarno nestao mit o masi žena koje "ne mogu" dojiti. Naše cure posjeduju veliko znanje o tome kako pomoći ženi u konkretnoj situaciji i sa točno konkretnim problemom u dojenju, ovaj forum i rad savjetnica na telefonu je prepoznat kao stvarno koristan. I vrlo sam ponosna, kao psiholog, na način na koje cure-savjetnice komuniciraju sa majkama koje se javljaju sa nekim problemom dojenja, a tu kulturu komunikacije šire sve uspješnije i po forumu (na druge članove foruma).

Ja vjerujem da povremenom čitatelju foruma neka naša pravila djeluju na prvi pogled restriktivno, ali vjerujem da tko god se imalo udubi u problematiku može razumijeti čemu ona služe.

---

potpisujem sve. osimo onog zelenog, jer nisam psiholog.

a mit o neimanju mlijeka, poraznu borbu s pedijatricom i okolinom i dvojbu jesam li zbilja zabrljala razrijesila sam u svojoj glavi kad sam se "udruzila" s curama koje su znale o cemu pricaju i to davno prije nego sam drugi put zatrudnila a potom i dokazala svima s prekrasnih 26mjeseci dojenja drugog djeteta i evo godine dojenja treceg.

ono sto oni kojima je tesko prihvatiti da je negdje u neuspjehu bila subjektivna greska (koja god!) zovu promocijom i to cesto - militantnom - ja zovem - edukacijom.

procitajte otvorena srca ono sto educirane cure pisu o dojenju, surfajte malo sami i potrazite pozitivne rasprave o dojenju pa onda presudite.

napad (mozda) jest najbolja obrana, ali u ovom slucaju napadom i ne prihvacanjem stava onog drugog lisavate neku (pa makar i samo jednu) majku mogucnosti da za sebe (a time i za svoje dijete) ucini najbolje.

Bubice, Litala prekrasno receno :love:

Citiraj:

---

Jedna baka prvotno napisa

Odakle vam hrabrost da svaku majku koja ne doji proglasite neodgovornom i komotnom, jer joj je lakše napraviti bocu?

---

Ne znam koga ovo "odakle vam hrabrost" ide. Od par stotina postova, možda se nađe jedan takav, na koji se odmah reagira.

Citiraj:

---

Jedna baka prvotno napisa

Upravo zbog toga razumijem i tugu onih majki koje ne mogu dojiti djecu

---

Ja ću, u Renatinom stilu, tvrditi da tu tugu razumiju i poštuju sve savjetnice, i jako puno mama koje pišu na ovom forumu, dojile ili ne dojile. Mislim da su forumaši/forumašice koje tu tugu ne razumiju u velikoj manjini.

I još bih dodala na Jacka Newmana i odgovornost med. osoblja da problemi s dojenjem počinju često počinju pri porodu, kada se i kod normalnog poroda forsira rađanje i uklanjanje boli na način koji primarno odgovara med. osoblju, i time utječe na međusobno djelovanje hormona koji su potrebni za uspostavu dojenja. Daljnje prepreke se postavljaju uzimanjem djeteta od majke "čim prije, tim bolje", krnjim rooming in-om u najboljem slučaju (u Zagrebu u kojem rađa četvrtina žena u Hrvatskoj), nepostojanjem znanja o dojenju i deklarativnom podrškom koja može napraviti više štete nego koristi kad iza nje ne slijedi i praktična podrška.

Citiraj:

---

VedranaV prvotno napisa

nepostojanjem znanja o dojenju i deklarativnom podrškom koja može napraviti više štete nego koristi kad iza nje ne slijedi i praktična podrška.

---

Super da si ovo spomenula Vedrana, to je po meni ključni problem u vrzi osjećanja krivnje i zbog toga sam jako ljuta na medicinski milje.
Jer kakve koristi ima mama s problemima u dojenju od deklarativne podrške? To što će joj neko tupiti da je dojenje najbolje, a neće joj znati pokazati da je njen problem rješiv i na koji način je rješiv, to takvu mamu može samo frustrirati i onda zaista može tražiti krivca u svakome koji propagira dojenje.

Ali Roda zaista nije takva, mi ne naklapamo samo kako je dojenje super, nego zaista Rodine savjetnice znaju i mogu pomoći, usudim se reći svim mamama (uz napomenu da se doista slijede dobivene upute), čak i onima koje spadaju u taj 1%, jer će i njih znati utješiti.

Trudimo se pomoći oko dojenja, nastojimo na ovom forumu ne dozvoliti da se obezvređuje ničiji izbor, ali imamo dužnost i obavezu reagirati na netočne informacije u vezi dojenja.
I onda nas napadi da smo mi(opet, tko to mi, kad na forumu osim Roda mogu postati svi koji se registriraju?) netolerantne, da pljujemo različito, da svaku majku koja ne doji proglašavamo neodgovornom i komotnom jer joj je lakše napraviti bocu (??? otkud ovo kad većina dojilica smatra da im je puno komotnije dojiti nego spremati formulu?) isl. optužbe jako bole i doživljavamo ih kao nepravdu.

Citiraj:

---

zbog toga sam jako ljuta na medicinski milje.

---

odmah da se ogradim i kažem, čast izuzecima kojih ima!

Netko je napisao:
"Ukoliko dijete vise ne zeli sisati, a mama ga forsira, e to je onda problem."

Mislim da zablude ovog tipa zbilja rade velike probleme...

Dijete koje neželi sisati nemože se natjerati da sisa... Jednostavno nema načina... mama je totalno nebitna u tome... Mama nemože forsirati dijete od godine, dvije, tri da sisa, ako ono ne želi..., ali može ga forsirati da NE SISA!!! Tu je zapravo problem... Pa je ta eventualna patologija PD-a na krivim nogama...

To treba objasniti svima onima koji osjećaju potrebu da PD komentiraju u bilo kojem smislu pozitivnom i negativnom... Stručnost komentatora mi je totalno nebitna da se ne bi tko za to opet zakvačio...

Citiraj:

---

Stručnost komentatora mi je totalno nebitna da se ne bi tko za to opet zakvačio...

---

ne razumijem što si ovime htjela reći pa ću ipak komentirati iz stručne pozicije, pozicije psihologa: moguće je djetetom manipulirati na razno razne načine, na žalost, pa i na taj način da dijete, mimo neke stvarne svoje volje i potrebe, uporno zadržavamo u dojenju...Tu se ne radi o fizičkoj manipulaciji (na koju si, moguće, ti mislila) nego o čisto psihološkoj...

Citiraj:

---

Jer kakve koristi ima mama s problemima u dojenju od deklarativne podrške? To što će joj neko tupiti da je dojenje najbolje, a neće joj znati pokazati da je njen problem rješiv i na koji način je rješiv, to takvu mamu može samo frustrirati i onda zaista može tražiti krivca u svakome koji propagira dojenje.

---

Da, kažu ti kako je dojenje najbolje, da trebaš dojiti svaka 3 sata, i onda kad to naravno ne funkcionira, dijagnosticiraju da nemaš dovoljno mlijeka :x - moje iskustvo s prvim djetetom.

Citiraj:

---

mamazika prvotno napisa

Da, kažu ti kako je dojenje najbolje, da trebaš dojiti svaka 3 sata, i onda kad to naravno ne funkcionira, dijagnosticiraju da nemaš dovoljno mlijeka :x - moje iskustvo s prvim djetetom.

---

I moje.

Bubica, daj molim te mi opiši tu psihološku manipulaciju i daj malo literature ili govoriš iz trbuha, što cijenim ako mi opišeš kako psihološka funkcionira?

Možeš li zamisliti mamu koja, u situaciji kada dijete već neko vrijeme nije zainteresirano za dojenje, komentira"Uf, pa ti mene više ne voliš, mama je jako tužna :( ", moguće uz to još i doda "dobro, onda niti ja tebe ne volim..." Što mislite kako će dijete reagirati nakon nekoliko takvih ili sličnih "bezazlenih" poruka.

Ili , čak ne mora direktno reći to dijetetu ali dijete može po cijele dane slušati kako mama prepričava susjedi, baki, svekrvi, mužu, najboljoj prijateljici...kako je baš tužna ovih dana jer njen klinac sve manje i manje doji, kako odrasta, kako je to njoj jako žao i baš se loše osjeća zbog toga i sl.

Ne rade to te mame svjesno (barem ne jako velika većina mama), i ne rade samo na području dojenja. Ista je paralela kada dijete vodimo u vrtić a cijelo vrijeme djetetu dajemo poruku da smo nesretni što ga šaljemo u vrtić, da znamo da je njemu tamo grozno i da smo skroz jadni zbog toga. Što mislite, kako će se dijete osjećati u vrtiću? Je li ta paralela prihvatljivija?

Čak i vrlo mala djeca reagiraju na svaku našu rečenicu, emociju, izraz lica, posebice na one koje ga zbunjuju - kada mu šaljemo kontradiktorne poruke, npr. riječima jedno a izrazom lica drugo. To dijete zbunjuje, teško mu je posložiti što se od njega očekuje, a dijete, ja bih rekla svako, želi udovoljiti svojim roditeljima!

Sada, je li iz trbuha ili iz glave: svakome na prosudbu!

Bubice, moj odgovor bi bio da vjerojatno postoji i neka patološka mama koja na ovakav psihološki način prisiljava dijete da doji i patološki ga veže na sebe.

Ali ne razumijem zašto se pod normalno smatra da su SVE majke koje doje duže patologija.

Ako smo slušale signale svojih beba i odgovarale na njihovim potrebama kad su imali mjesec, dva... zašto ne misliš da smo i sada ponosne na to kad vidimo kako naši klinci više NE TREBAJU dojenje, kako zaboravljaju i preskaču nešto što je do sada bilo nužno. Nešto što bi još prije par dana izazvao plač i očaj, sada se preskače bez problema.

Psiholozi bi trebali znati (jer do tog zaključka sam i ja došla, a totalni sam laik u tom području) da je majčinstvo puno podvojenih osjećaja. (Npr,. Imati dijete je najljepši osjećaj na svijetu - Imati dijete znači raditi 24h 7 dana u tjednu bez predaha i minute za sebe. Dojiti dijete je super zbog osjećaja bliskosti.... -Dojiti dijete je naporno, oduzima puno vremena... Prekrasno je kad se klinac sam osamostali i zaboravi na podoj - Tužno je kad te više ne treba). Neke od tih podvojenosti sigurno mogu izazvati patologije. U većini slučajeva to ipak nije tako.

Citiraj:

---

Ali ne razumijem zašto se pod normalno smatra da su SVE majke koje doje duže patologija.

---

ja ovo ne mislim, niti sam ikada napisala negdje. Znam sigurno još psihologa koji to ne misle...

naravno da se u nečijem roditeljstu javlja više ili manje podvojenosti na različitim područjima, no, koliko su god plemeniti naši osjećaji, to ne znači da to ne utječe na našu djecu. To je sastavni dio odgoja, između ostaloga i zato se svi mi razlikujemo, različito reagiramo na iste životne situacije, drugačije se nosimo sa problemima ali i sa životnim radostima...

Bubice, nažalost, svjedoci smo da puno stručnjaka a priori na produženo dojenje gleda kao na ovo što si ti opisala pod manipulacijom od strane mame. Naravno da je manipulacija uvijek moguća, ali ona se može izvoditi na tisuće drugih načina, čak i na neke koje društvo prihvaća kao poželjno ponašanje roditelja.
Za mene je umijeće psihologa upravo u tome da otvorena srca i uha sasluša osobu pred sobom i da ne etiketira u stilu: ona produženo doji, aha, ona manipulira! Naravno, ovo sam sada pojednostavnila i znam da ima puno takvih, kvalitetnih psihologa kod kojih možeš osjetiti potporu i da ti vjeruju, makar možda ne bi postupili kao ti ili možda do kraja ne razumiju zašto ti baš takav način izabireš.
Uh, nadam se da sam uspjela malo pojasniti:)

Bubica, ovo tvoje pojašnjenje na sreću nefunkcionira. U tome i je fora.
To sam si i mislila. Psihološka manipulacija bi bila možda izraženija kod odbijanja od dojke, ali i tamo prevladava čista fizika u smislu forsiranja "Ne dam" od strane majke. Toliko o psihologiji manipulacije forsiranja dojenja.

A s druge strane kako je jednostavno dojiti duže i ne razbijati glavu o prestanku. On dođe sam po sebi spontano...Mislim da je veći stres odbijanje od dojenja za dijete. Za produženo dojenje treba nas dvoje, s tim da o prestanku odlučuje dijete.

nije da tjeram mak na konac ali jednostavno objašnjenje: ovo za dojenje ne funkcionira (a funkcionira za sve druge životne situacije - moj dodatak) meni nije dovoljno. Na osnovu čega si sigurna da za dojenje to ne stoji?

Nije da mi se razvlači ova diskusija, ali nisam niti za banaliziranje problema.

Sisanje je nešto što održava život na zemlji bar u drugih vrsta...
To je instinkt upisan u naš genetski kod. Produženog dojenja zapravo nema. Mi smo ga tako nazvali jer je postalo raritet. Koliko traje dojenje trebalo bi pitati djecu. Instinktivno su jače osobe koje žive još koliko toliko u sprezi s prirodom i vjeruju u svoju intuiciju.
Broj žena koja duže doje se na forumu stalno povečava. Žena si je počela dozvoljavati duže dojiti. Dijete to prihvača sa zadovoljstvom. Tko je god duže dojio zna što je to i svima onima koji to nisu teško je objasniti da psihološka manipulacija djece u smislu produžavanja dojenja ženama koje duže doje ne pada napamet. To je jednostavno tako. Ili je tako ili nije tako pa dijete više ne doji. Ja svoju djecu nikad nisam prisiljavala da doji, ali sam rekla kad mi se nije dojilo da mi sada nije do dojenja. Možda bi cure s foruma mogle nešto reći na ovu temu. Ne znam kako zamišljaš da je moguća psihološka manipulacija?
Mislim da ni jedna mama koja duže doji, ne doji na silu. Ona samo nije povukla granicu u dojenju i ne koristi se trikovima odbijanja. Ona samo doji. Mnoge žene su ostale paf kad su dobile alternativu odbijanja od sise, a to je neodbijanje do spontanog prestanka. To je također jedna vrsta revolucije dojenja.
Cure Zrinka, marta, Mama Juanita, ivarica, Zorana, vedrana, renata i druge, pričajte koje ste metode psihološke manipulacije provele da vam je dijete dugo dojilo ili da li smatrate da je to moguće?

ja dojim 2,5 godine i ne namjeravam prestati dok zara to ne poželi.

i smatram da je vrlo moguće da postoje majke koje "psihološki manipuliraju" svoju djecu dojenjem.

doduše, mislim da su rijetke, i da su to žene koje i inače imaju neke poremećaje ličnosti (bilo ozbiljnije, bilo benignije), pa im dojenje nije jedini, nego jedan od mnogih načina manipuliranja svojom djecom.

ali, ukratko - DA, smatram da je to moguće.

je li ti lutonjica poznješ takvu koju? ili samo nagađaš da je to moguće?
kako se to radi? što misliš?

ne poznajem, obzirom da sam uživo upoznala maximalno 10 mama koje doje ili su dojile duže od 2 godine.

i obzirom da smatram da su mame dojilice i manipulatorice rijetke, odnosno da su manipulatorice neki malecki postotak mama koje produženo doje, mislim da je malena šansa da jednu takvu ikada upoznam (znam previše mama manipulatorica, ali budući da je produženo dojenje rijetkost, one manipuliraju svoju djecu na druge načine).

isto tako ne poznajem nikog tko ima xyz rijetku bolest, pa ne nagađam, nego znam da xyz bolest postoji - ili iz medija, ili iz stručne literature, ...

kako se to radi: onako kako je to bubica opisala

Samaritanka, meni se čini da ti generaliziraš problem a ne ja. Ja nisam rekla da sve mame koje duže doje svoje dijete manipuliraju njime. Nikada.

Ali, ne negiram da takvo nešto može postojati. Samim time što se netko odluči za produženo dojenje nama ne govori puno o osobi samoj po sebi, njezinoj osobnosti, navikama, željama, frustracijama...

Meni uoce nije jasno zasto se mi uopce moramo opravdavati zato sto dojimo koliko nase bebe trebaju - neka psiholozi i lijecnici hrane svoju djecu finim (kršitelj koda)ovim i milupinim proizvodima, trpaju antibioticima i sminkerskom ehinaceom neka im kupuju edukativne igracke i stavljaju da spavaju sami na drugom kraju stana - vidimo se na maturi - nitko od nase djece nece tada cicati -ali vjerujte ja cu vidjeti razliku. Ja sam katolik, ali u kuranu pise da se doji minimalno 2 godine ili muz moze dovesti drugu dojilju u kucu :lol: ja se uplasila pa dojim

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

Ja sam katolik, ali u kuranu pise da se doji minimalno 2 godine ili muz moze dovesti drugu dojilju u kucu :lol: ja se uplasila pa dojim

---

:lol:

Moj muž sa svojom tamnom puti i bradurinom baš zgleda ko da je iz arapske pustinje pobjegao, pa sam i ja odlučila dugo dojiti, za svaki slučaj ako bi se on jednog dana pogledao u špigl i zaključio da bi mu Islam bio baš primjerena religija :lol:

Neko je rekao da je dojenje sad u modi....
Ne moš virovat, al drage dojilje, pa mi smo IN :D
Ja nisam doduše nikad pročitala da je Madonna il Britni Spirs dojila- a pisalo se da su rodile, i one i još razne neke javne persone
Možda i one znaju za forum, pa sudjeluju uz pomoć prevoditelja :lol:

Evo i mene sa nekim informacijama.
Naime, psihologica koja je svoje dete dojila do 2 godine i 4 meseca kaze da usled dugog dojenja moze dete imati produzenu oralnu fazu. Nesto nisma sa njom zalazila u dublju pricu, ali koliko sam shvatila moze posle traziti neku zamenu- tipa cigara(?!)

A što je s oralnom fazom kad imam dudu ili bočicu do škole i kasnije?

Jednom davno, dok još nisam ni razmišljala o djeci, sam sa svojom ginekologicom razgovarala nešto na tu temu i ona je rekla da djeca kojoj nisu dali da doje koliko treba kasnije imaju potrebu za takvih stvarima o kojima pišeš.
Dodoše, mislim da nije mislila na dojenje baš do 4 god ;) , ali etop

ah sigmund :roll:

Moje mišljenje je (imam frendicu koja je rodila kad i ja, ali je mali na adaptiranom mlijeku od 2 tjedna starosti i sad stalno navodi prednosti ne dojenja, ne znam koje) da ću dojiti svoje dijete dok to bude htijelo.Ako djete iz bočice popije mlijeko i zaspi, a moje je na prsima i zaspi, ja tu ne vidim razliku. Osim što se dijete veže na mene, a kod nje na bočicu i dudu bez koje zakođer ne može zaspati. A da ne govorim o prijekim pogledima i otvorenim ustima kad velim da mi je mala još na prsima (10 mj). mislim, nek svako radi kako želi, ali nek ne osuđuje drugoga :evil: A ako se zna što je bolje, zna se.
Ma kasno je već...skoro će 23 h
Idem

mi smo skoro bile na jednoj tribini posvecenoj dojenju povodom obelezavanja svetske nedelje dojenja
i tu jedna mam pita psiholoskinju do kada dojiti.
ona joj odgovara da je do 18 meseci pozeljno
a posle toga deca postanu mnogo vezana za majke i pasivna.
a za to vreme moja sara koja sisa vec 19 meseci trci na sve strane po vrticu u kome se tribina odrzavala i gde je usla prvi put, a za mene nije ni pitala :)

ovako da i ja kažem svoje:
normalno, ne , prirodno je dojiti do 5-6 godine, kad počimaju ispadati mlječni zubi
naime, čistom logikom stvari:
u davna vremena , kad nije postojao danone, monte, niti milkine ljubičaste krave, jedini jaki uzročnik karijesa - šečer je bio u majčinom mljeku, sirovo meso , voće i povrće s pićem - vodom, nisu neki uzročnici karijesa,
zato mi imamo lijepo mlječne zube dokle god sisamo, pa se oni pokvare i onda budu zamjenjeni s trajnim,
dakle : gornja granica dojenja je ispadanje mlječnih zubi

a psiholozi tek trebaju da shvate psihičke mehanizme dojenja

a što se tiče preposesivnih manipulatorskih majki, mislim, pa one će napraviti "štetu" svom djetetu i bez dojenja, ka da je sisa jedini način
i o tome nema potrebe raspravljati

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

a što se tiče preposesivnih manipulatorskih majki, mislim, pa one će napraviti "štetu" svom djetetu i bez dojenja, ka da je sisa jedini način...

---

Potpisujem...

puela, MGrubi :D

Ja mislim da produženo dojenje kao psihološka ucjena ne postoji, tipa "Ne volim te ako ne dojiš" jer mislim da je neizvediva na dobrovoljnoj osnovi.

Teoretski bi postojala mogućnost manipulacije da majka ne da djetetu ništa drugo jesti i brani mu mogućnost da drugo jede...
...ili da ga tuće i straši na bilo koji drugi način,
...međutim ja si to teško mogu pretpostaviti da to netko radi da bi produženo dojio???

Oprostite, nisam sve čitala, pa ću možda faliti komentar, ali stvarno ne znam kako bi majka natjerala da doji dijete koje to više neće.
Moja frendica je bila odlučila dojiti do 2 godine, kad joj je mali imao godinu i pol samo se jednu večer okrenuo od sise i nije htio. Kad mu je drugu večer ponudila gricnuo ju je i opet se okrenuo. I to je bio kraj. Isključivo njegova odluka. Mislim da je glupo tu govoriti o bilo kakvim manipulacijama.

A uvijek se "rado" sjetim i već sam više puta pisala tu, ali ne mogu odoljeti, kad je moja V imala nešto više od godinu dana za vrijeme marende smo nešto pričali i ja sam nešto spomenula dojenje i 1 kolegica (zdravstvena struka) je napravila :shock: i rekla: "Vi JOŠ dojite dijete??!!" Ja sam rekla da, na što je ona odgovorila :"Užas, to rade majke koje patološki hoće vezati djecu uza sebe".
Nije me to ni malo dotaklo jer u tom nisam vidjela zlu namjeru, jer ona je bila stvarno iskreno šokirana, poslije se ispričavala zbog reakcije, ali njen stav je takav i ona je duboko uvjerena da ja griješim (ne radimo više skupa, mislim kad bi znala da se V i dalje doji da bi me prijavila socijalnoj službi :roll: ).

Citiraj:

---

mislim kad bi znala da se V i dalje doji da bi me prijavila socijalnoj službi

---

Mislim da mene neki ljudi u zadnje vrijeme stvarno tako gledaju

A slažem se da se ne može dijete nagovoriti da doji ako ono to ne želi.
Isto kao što ga se ne može nagovoriti da prestane ako ono to ne želi. Osim ako ga se "odbije od sise" (to me uvijek podsjeća na telad)

ja vjerujem da dojenje (i zajednicko spavanje) mogu biti podrucja na kojima neke majke mogu manipulirati emocijama svoje djece i vezati ih pretjerano za sebe. Naravno, to se ne dogadja tako da prisile dijete da doji, postoje puno finiji putevi manipuliranja. Vidjela sam to uzivo i izbliza.
Time definitivno ne zelim reci da je svaka povezanost majke i djeteta koja se manifestira dugim (ili potpunim ili kakovec) dojenjem i zajednickim spavanjem nezdrava i nenormalna. Mislim da je to jako sklisko podrucje.
Idealna majka udovoljava potrebama djeteta za bliskoscu i zastitom, ali istovremeno koristi i svaku priliku da mu osnazi samostalnost i samopouzdanje, i u trenutku kad dijete pokaze impuls da se odvoji i osamostali, ona pruza bezrezervnu podrsku i ohrabrenje.
Ako majka pruza zastitu i bliskost, ali ne potice samostalnost i obeshrabruje dijete u njegovim pokusajima osamostaljivanja, onda se tu radi o nezdravom vezivanju.
U stvarnosti, svi (ili bar vecina) ponekad napravimo gresku - nekad ne pruzimo dovoljno podrske i bliskosti zbog zelje za vlastitom slobodom ili komocijom ili zbog umora, obaveza..., a nekad ne pruzimo dovoljno ohrabrenja i poticaja samostalnosti - zbog brige, straha...

Citiraj:

---

a zakaj prvotno napisa

ja vjerujem da dojenje (i zajednicko spavanje) mogu biti podrucja na kojima neke majke mogu manipulirati emocijama svoje djece i vezati ih pretjerano za sebe. Naravno, to se ne dogadja tako da prisile dijete da doji, postoje puno finiji putevi manipuliranja. Vidjela sam to uzivo i izbliza.

---

Kako je to izgledalo? Uopće si to ne mogu predočiti, a baš me zanima, čisto da znam o čemu pričaju ljudi kad pričaju o forsiranju vezanja.

hm, pa i meni je tesko opisati. pogotovo zato jer mislim da moram ici dosta siroko.
ta mama je sve svoje zivotne ambicije fiksirala na najmladje dijete, koje se rodilo u trenutku kad joj je i brak vec bio u krizi, a starije troje djece u tinejdjerskim godinama.
Dijete nije poticano na samostalnost, a i odnos s drugim odraslima (npr. s ocem) je prilicno obeshrabrivan.
Dojeno je otprilike do skole, ali odnos prema toj cinjenici nije bio iskljucivo pozitivan. Dijete (ne odmah, ali nakon nekog vremena) je dobivalo presutnu poruku da je to mami naporno (tu je dosta utjecala i okolina koja je to osudjivala), ali da se zrtvuje za dijete. Tako da je i dijete osjecalo da je dojenje i mamina blizina (i spavanje s mamom, ali ne i s tatom) nesto za sto se treba izboriti, na taj nacin je mama pokazivala da ga voli. Dakle, sto vise dojenja dijete uspije izboriti, to je sigurnije da ga mama voli. A mama se naoko brani, ali zapravo popusta i pase joj da se prikazuje kao zrtva djeteta.

sad sam to jako ruzno opisala, nije bas sve u njihovom odnosu tako crno i negativno, ali puno je problema prisutno. Dijete danas ima 16 godina, i u nekim aspektima je super, ali jos uvijek ima vrlo problematican odnos s mamom.