Nije tome davno da su moja baka i mama klale kokoši... Baka ih je imala u kokošinjcu, a mama znala kupiti od susjede u ulici koja je isto imala kokoši, šetale su se po dvorištu (kokoši, patke, purice...sve).
Ne vidim u tome ništa sporno ni čudno. Čak mislim da su mi kao djetetu govorili da takva kokica koju zakoljemo za juhu ide ravno u raj jer nas je fino nahranila. Isto vrijedi i za druge životinje, pa i za finog mladog zečeka, iako već dugo nisam bila u situaciji da na tanjuru imam nekog kojeg bih prije vidjela skakati okolo. To pripada u doba mog djetinjstva.
Eh, sad, da li bi se moglo jesti i manje, ne samo mesa nego svega skupa - sigurno bi, tu potpisujem krumpiric - bahato se odnosimo prema svemu oko sebe. Možda i zbog toga jer malo toga uzgojimo sami. Ne znam... Kako god bilo, trenutno nemam uvjete da nešto od životinja sama uzgajam. Izbjegavam bacati hranu i to mi je u ranoj mladosti utuvljeno u glavu (tko baca hranu, kad tad će se naći u situaciji da nema što jesti).