ok, ali gdje je granica
tu i tamo tolerirati mobitel
tu i tamo tolerirati da netko 4 sekunde zapjeva (jer toliko, otprilike, zvoni mobitel dok ga netko ne ugasi)
meni se sve to svodi na nepoštivanje institucije, i škole i profesora, ali i kolega
Printable View
ok, ali gdje je granica
tu i tamo tolerirati mobitel
tu i tamo tolerirati da netko 4 sekunde zapjeva (jer toliko, otprilike, zvoni mobitel dok ga netko ne ugasi)
meni se sve to svodi na nepoštivanje institucije, i škole i profesora, ali i kolega
Ja sam nastavnik s uključenim mobitelom jer želim biti dostupna roditeljima čija djeca dolaze sama u školu (ili kasne, ili su zaglavili u prometu, ili su bolesni, ili su izašli bez ključeva/mobitela...) za telegrafske razgovore. Istina, kod mene je individualna nastava pa to ometa samo jednoga.
Na privatne pozive javljam se isključivo djetetu (koje mi se mora vrlo kratko javiti kad stigne doma, ako je samo) i mužu (koji zove samo kad je teška panika, dakle 1x godišnje).
Odlazne, opet vrlo kratke pozive obavljam 1x dnevno/3x tjedno jer dijete još uvijek ne zna kad treba jesti/krenuti u školu (što mi učenici znaju jer je tako oduvijek). I ne izlazim tom prilikom iz razreda jer više vremena izgubim da šetnju nego na razgovor sjedećki.
I da, od djece očekujem da utišaju svoje mobitele, a od njihovih roditelja da ih ne zovu za vrijeme nastave.
A bude ponekad takvih bisera ... "i...kako ide, jesi navježbao, što kaže profa?" ili "koliko ti to još traje?" :lol:
Naravno da nije radni logor, ali škola djecu isto tako mora učiti poštovanju nekih pravila. Njih ima 25-30 u razredu. Netko će taj dan dobiti brata ili sestru, drugom će umirati baka, trećem će mama slomiti nogu, četvrtom nešto deseto....znači nije poanta da se informacija mora dobiti u tom jedinom trenutku kada traje sat, ima vremena pod odmorom, inače bi mobiteli zvonili stalno, jer, eto, nekome se taj čas nešto važno događa i mora odmah tu info proslijediti djetetu.
Meni se sve više čini, da današnji ljudi, a tako uče i djecu misle jako puno na sebe i svoje potrebe, a zanemaruju tuđe. Npr. ima puno ljudi koju djecu vode doslovce u 8h u školu. I nije ih briga što će sat vjerovatno početi i što će njegovo dijete inkomodirati ostalu djecu svojim kašnjenjem na nastavu. Te roditelje to nije briga.
Isto i za mobitele. Oni koji pišu poruke i zovu za vrijeme nastave, zvati će, nema veze što je netko rekao da to nije baš primjereno.
U životu ima puno situacija u kojima mora postojati neki red, inače bi bilo stvarno nemoguće živjeti. Mene jako ljuti kada neki sebi uzimaju za pravo da budu važniji od drugih.
čokolada moja, brzo bi ti otkaz dobila da ti je apri šefica :mrgreen:
Joj krumpiric, kao da je netko rekao da to nije vazan dogadjaj i da to nije zivot. Ali pa ne moraju bas saznati TAJ tren! Ili moraju?!?
ne biCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
sasvim je drugačije kad je nastava jedan na jedan i kad je u pitanju cijeli kolektiv
ali ovi koji pitaju "jel ti to završilo"... njih ne razumijem
pa daj pričekaj da se dijete javi kada zatvori vrata iza sebe
pa će ti reći je li završilo
evo. jel se možemo složiti da je ovo sasvim dobar primjer i da, ako u nekoj školi postoji problem mobitela, da se u te škole (one u kojem stalno dobijaju sestre i braću pod nastavom, umiru bake i mame lome noge :mrgreen: ) u pravilnik o kućnom redu ubaci ovako nešto?Citiraj:
Juroslav prvotno napisa
prijedlog za andrejuma?
jer se očito oko ovoga drugoga ne možemo složiti.
jer pravila su jedno, a iznimke su drugo.
sat na kojem netko od djece dobije bracu ili seku, ma ne moraju znati isti tren, ali, zašto da se ne vesele svi zajedno. i neka mama učiteljica dva put mjesečno zovne svog prvašića jel došao kući ili je ostao vani s ekipom igrati nogomet.
Meni se čini da oni koji bi mobitelom radili ozbiljne probleme nisu sentimentalni na brata drugorođenca, više su mi to oni tipovi koji bi ti na zahtjev da ugasi mob. odgovorio - od...i !
(Nisam vjerovala dok nisam vidjela da u razredu drugašića postoje dečkići koji uredno jasno i glasno učiteljicu šalju u MP3).
evo, zamislimo da nitko u razredu nema mobitel-hoće li tada posvećeno svih 45 minuta slušati i gledati učitelja/učiteljicu?
kako si vi uopće zamišljate školski sat, svi šute, slušaju pobožno i rade svoje?
za primjer evo vam jedan moj današnji sat: prvo sam po ulasku u razred morala pogledati rukotvorinu djeteta sa adhd-om, zatim smo malo radili svi zajedno, nakon toga su sami rješavali zadatke, a ja hodam po razredu i pomažem kome treba. istovremeno s djetetom s prilagođenim programom radim njegovo, boljima sam već zadala 6. zadatak, dok su prosječni na 2., zove me jedan učenik da dođem do njega, pa drugi, treći bi na wc, četvrti ima neko pitanje, petog treba opomenuti jer ne radi... i još smo uspjeli porazgovarati o tome je li bolje biti u sobi sam ili s bratom/sestrom i nasmijati se se nekoliko puta-ni ne sjećam se više čemu.
i sad da je još zazvonio i nekom mob-zamisli problema, bez veze.
ono što je meni bitno je da se djeca pod odmorom druže, a ne da svatko u svom kutu hrani svog poua ili moya. ali niti mobitele pod odmorima nismo zabranili bez da smo im objasnili zašto.
Moze pravilnik, Cvijeta, i da se rodjenje brace slavi pod odmorim, moze? :D
Malo se salim...cini mi se da se ne razumijemo bas, niti cemo se sloziti. Suncokret, naravno da bi mobitel smetao (meni).
ja odustajem
nisam kul
stara škola :-)
kako god, moje dijete neće imati mobitel na nastavi
točka
charlie, pa ne zvoni svakodnevno svima mobitel pod nastavom. desi se ponekad, zaista rijetko da netko zaboravi ugasiti zvuk na mobu ( blago onima koji nikada ništa ne zaborave, ja nisam među tima, pa razumijem da netko može nešto zaboraviti) zazvoni mu, brzo ga ugasi i kaj sad? zamisli tragedije.
ne mislite valjda da je na satu grobna tišina, pa sve silno uznemiri taj zvuk zvona :) ?
pa kako će se djeca naučiti služiti mobitelom, ako ne tako da ga nose sa sobom?
pa tko o tome govori
govori se o namjernim pozivima usred sata
o tome da roditelji zivkaju i pišu poruke, a djeca odgovaraju
i da je to svakodnevna praksa
ja jedino ne razumijem zašto neki tvrde da se u kućni red ovo ne može staviti, kad se očito može. Tko odobrava kućni red škole?Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
suncokret pametno zboris.
s tim da je po meni razlika da li se radi o prva 4 razreda ili o starijoj djeci. mladoj djeci se je teze kontrolirati, pa mislim da restrikcije moraju biti jace.
ali principjelno radi se o tome da djeca uce kako da se samokontroliraju u odnosu na nove tehnologije. a za to im treba vremena.
a dobri nastavnici znaju kako da to suvislo kanaliziraju.
meni je bubica to super formulirala:
sve su to životne situacije koje su iznimka, a ne pravilo. zašto ih škola ne bi prihvaćala? mi smo u školi uvijek najviše voljeli profesore koji su unosili malo života u predavanja, sebe, osobnog iskustva, nismo zbog takvih profesora niš manje pametni ili manje naučili...nisam za rigidnost rigidnosti radi, nego za jasna pravila koja se ne boje iznimaka.
ne da mi se sad citirati, ali dosta vas je kao problem navelo zvonjavu mobitela pod nastavom.
mobiteli trebaju biti ugašeni, ako se ponekad zaboravi nije kraj svijeta, a ako dijete pod satom igra igrice, zivka uokolo, ili snima nekog, tada je zaista najmanji problem u mobitelu.
apri, ne govori se o tome.Citiraj:
apricot prvotno napisa
svi smo se složili da se mobiteli NE SMIJU koristiti na nastavi.
Samo sam za stišane mobitele i ne javljanje na satu ili neka slikanja i snimanja tijekom sata. Imaju odmor da se jave i pošalju poruku, odgovore na propušten poziv. Neki se na odmoru naslikavaju međusobno. Meni je to morbidno, ali njima vidim nije. Nekada vidim da igraju igrice (nemirniji učenici), ali jako diskretno i oprezno pa se pravim da ne vidim. Šarali bi po klupi, pravili aviončićei ili slično. Nisam ni ja mirno sjedila svaki sat, svaki dan u školskoj godini, a bila sam uzorna učenica. Treba svaki dan sjediti satima u školi. Danas sam na dopunskoj i sama učenicima preko mobitela tražila značenje njihovih imena jer je atmosfera bili opuštenija. Ipak si ne bih dopustila razgovor i slanje poruka - poštujem i ja njih, kao neki sam im uzor. Neke kolegice šalju poruke i slično za vrijeme nastave.
e tako.Citiraj:
suncokret prvotno napisa
uz iznimke rođendana, rođenja ovoga i onogCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
telefon može slučajno zazvoniti
ali se dijete nema šta javljati
nego ga ugasiti i ispričati se
jer naravno da se može dogoditi da zazvoni
pa dogodi se i da netko podrigne
pa ne ubiju ga valjda zbog toga
ne znam još mi se nikad dijete nije javilo na mob pod satom, ali da me prije sata obavijesti da čeka važan poziv i da mora imati upaljen mobitel...ne znam, bilo bi mi čudno, ali bi vjerojatno dopustila.Citiraj:
apricot prvotno napisa
ali to je do učitelja, ako dopusti, javljati će se, ako ne neće.
i onima koji se javljaju za vrijeme sata na mob može se isti i oduzeti, kod nas je takvo pravilo u kućnom redu-ne samo na nastavi, nego ni pod odmorima nemaju što imati mobitele po rukama-osim, opet u nekoj iznimnoj situaciji. ali mobitele imaju sa sobomn u torbama, nemaju ih niti gdje drugdje ostaviti.
U pravilu na prvom satu nove sk.god. ravnateljica skole je rekla da je zabranjeno nositi mobitel u skolu.Citiraj:
laumi prvotno napisa
Razrednica je na njenom satu rekla da ona kao koordinatorica snosi odgovornost, ali da je nemoguce zabraniti da dijete nosi mobitel u skolu ako skola ne omogucava prostor gdje bi se taj isti mobitel mogao sigurno odloziti prije pocetka nastave - a jako puno djece idu u skolu gradskim prijevozom ili pjeske.
Ja prva ju bez mobitela ne bih mogla poslati - koristi gradski prijevoz, u povratku skoro 30 minuta cekanja autobusa - jednostavno moram imati mogucnost biti s njom u kontaktu, kad vec nema vise javnih govornica!!.
Medjutim, ona mi kad dodje ispred skole posalje poruku da je stigla, skroz ga ugasi i spremi u dzep u ruksaku; ponovo ga pali tek na bus-stopu dok ceka bus za povratak kuci.
Ja joj svejedno ne saljem nikakve poruke niti ju zovem dok se ona meni ne javi.
Za slucaj da joj je slabo, zna da bi bilo kao i u nizim razredima - da se treba obratiti profesorima.
Nego, jucer joj je mobitel "posizio" - imala je u kalendaru upisan tatin rodjendan, i bez obzira na to sto je bio ugasen, oglasio je kalendarski alarm :-o. Sreca da je ton bio nizak, i da je nastavnica mislila da zvoni njen. :mrgreen:.
Jutros smo poiskljucivali sve moguce alarme i podsjetnike, zlu ne trebalo.
Skola njene frendice ima ormaric za mobitele - kako ulaze, tako ih odlazu, uzimaju ih ponovo na izlasku iz skole.
Nazovite me staromodnom ili kakvom već, ali mene užasno nervira što su se mobiteli i ostale informatičke spravice toliko uvukli u naše živote da se, eto odjednom više ne može bez njih.
Gasim mobitel kada idem liječniku, u banku, u poštu, na radnom mjestu... Jer mi je strašno nekulturno da mi u takvim situacijama, kada komuniciram "službeno" s drugom osobom zazvoni mobitel, a još bi mi bilo nekulturnije da se javim. Naaajviše mrzim kada sjednem s prijateljicama ili bilo kim na kavu, večeru, a one vade mobitele, tipkaju u beskraj, pa se okrenem oko sebe i vidim da čitav kafić tako... Malo tko da s kim razgovara, svi samo opsesivno bulje u mobitele.
Korištenje mobitela u školi za mene nema nikakvu svrhu, osim ako se koristi za potrebe nastave.
I mom školskom prijatelju je umro otac dok smo bili na nastavi, pa su ljudi nazvali školsku zbornicu i došli po njega.
Nije mi loše ovo s ormarićima za mobitele, ako se već mora nositi mobitel u školu.
ovako je i kod nas. ugašeni od ulaska do izlaska iz škole.
O da, sjećam se ja što smo sve radili kod nekih nastavnika i profaća, nismo imali mobitele, ali smo imali papire i olovke, pa slali porikice, eeee psss, daj to do onoga i onoga.Citiraj:
suncokret prvotno napisa
Naglasak je na nekim.
samo da bude jasno:
ja nikog ne zovem staromodnim, niti modernim.:nope: niti mi je to poanta.
niti su moji stavovi takvi kakvi jesu, da bi bili moderni ili staromodni - kako tko voli.:mrgreen:
oni su takvi iz sasvim racionalnih i objasnjivih razloga.
samo da odgovorim onima koji bi kod moje mame u školu- ide u mirovinu za par mjeseci. stara garda je na parove razbrojs. moja mama se ne može načudi novim generacijama profesora kraće suknje/ luđe trenirke i gore radne navike od prosječnog pubertetlije više nisu neka rijetkost. i onda se žale da su djeca ovakva i onakva. riba smrdi od glave od kad je svijeta i vjeka.zamisli da se kirurzi žale da imsmrdi kad operiraju slijepo crijevo. oni koji ne bi provodili disciplinu u skoli uz razne izgovore zapravo ne bi radili svoj posao.
Ja se slazem s tim da mobiteli za vrijeme nastave trebaju biti ugaseni (a ne stisani). I da ne treba dijete klecati na kukuruzu ako mob slucajno zazvoni, ali ga treba onda odmah ugasiti. Da se zna da je to pravilo. Nisu usred pustinje da se ne moze doci do njih u slucaju nuzde i za hitne i neodgodive situacije postoji drugi nacin. A ako je roditelju za nesto neugodno nazvati tajnistvo, mozda i nije tako hitno :)
Ne znam kakvu bi to bas vaznu vijest (na stranu hotni slucajevi koje smo spominjali) dijete cekalo pa da najavi da ce imati upaljen mobitel pod satom, a sto ne moze saznati pod odmorom? Meni ne pada na pamet, nemamo svi ni iste kriterije sto je vazno a sto nije...ali stisani mobitel sigurno odvlaci paznju, barem samo da se provjere poruke i sl.
Ali imam osjecaj da idemo u krug i da svi u biti dosta slicno govorimo, samo s vise ili manje tolerancije gledamo na "slucajnu" zvonjavu pod satom.
Ja se slažem sa ovim, mislim da je u ovome u biti poanta ne u mobitelima.Citiraj:
pikula prvotno napisa
i meni se čini da svi govorimo isto :)
samo neki su za zabranu mobitela, a neki da se djecu nauči odgovorno koristiti njima
Ne ne, i ja sam za odgovorno koristenje mobitela. Ali meni to znaci ugasen mobitel pod nastavom.
A takvo pravilo odnosno zabrana je potrebna bas zato jer ne misle svi roditelji (a kamoli djeca) da to tako treba biti
U školama su mobiteli zabranjeni i točka. Kao i u još nekim ustanovama.
Čak neke škole na ulazu i imaju znak zabrane za mobitele. Imam i ja jedan u razredu.
Odmah na početku svim učenicima kažem pravilo da mobitele nose na vlastitu odgovornost jer je bilo izgubljenih ajfonova i sl.
Ima učenika putnika, shvaćam potrebu za telefonom, pogotovo otkad su makli tel. govornicu koja je bila na hodniku škole. Ali uvijek djeca mogu, ako je hića, zvati i sa školskog.
Jednom učeniku dala sam opomenu razrednika jer je igrao igrice tijekom sata i učitelj ga je uhvatio.
Dogodilo se i da zazvoni mobitel pa kažem učeniku neka se javi. I javi se dijete, a ono mater pita gdje je.:roll:
I uzela sam mobitel (dijete ga isključilo), odnijela u sef tajništva i zvala majku djeteta da odmah dođe po mobitel.
Tu sam više odgajala majku neg dijete.
Zna zavibrati ili zazvoniti. Ali oni se ispričaju i kažu da su zaboravili ugasiti. I vjerujem im.
Nikad nisam doživjela da zloupotrebljavaju mobitele.
Ali nam mobitel često služi za učenje i snimanje filmova za domaću zadaću.
Moj mobitel je na vibri. I to moji učenici znaju, i znaju zbog čega ga moram imati na vibri. I dopustili su mi da bude tako.
Jednom se dogodilo da su me zvali iz vrtica jer je moj klinac imao temperaturu i nisu me mogli dobiti.
Rekla sam, nikad više.
Meni su moja djeca na prvom mjestu.
Joj pikula, ja moram reagirati na tvrdnju tvoje mame, znam da sam off ali progovorit ću na lakat inače.
U svim generacijama ima i žita i kukolja. Ne ovisi to o odjeći i radnim navikama, već o kvaliteti čovjeka. Ja recimo imam ležeran stil odijevanja, jako slabe (da ne kažem nikakve) radne navike ali veliki osjećaj odgovornosti prema svom poslu. Autoritet sam popriličan, a radim s klincima od 9-18 godina.
Sad ću stati, ali rado bih se još hvalisala :D
Svakako, ne volim generaliziranje.
Ali slažem slažem se da riba smrdi od glave, naša prosvjeta vapi za jednom dobrom čistkom. Tko zna, možda bi i mene zakačilo :/
X od riječi do riječi.Citiraj:
rehab prvotno napisa
Užasava me ta silna ovisnost o mobitelima
Ja sam pak prilično uvjerena da znanje i kvaliteta nastavnog kadra nema nikakve veze sa kartkoćom suknje i "ludosću" majice. I to još nastavnika. I inače za nevjerne tome, ima hrpa odličnih predavanja na tedu - ima tamo ljudi sa Oxforda i slično, nije baš da su u kostimićima i odjelima.
a kad pomislim na društvo mrtvih pjesnika, zadnje čega se sjećam je kako je profesor bio obučen.
uz to nikako ne bih podcjenjivala i našu djecu i njihovu pamet, pa mislila kako se to "riba smrdi od glave" odnosi na to da li je netko od nastavnog osoblja došao u kričavoj majici na posao.
naša svakodnevnica im nudi više nego dovoljno materijala, da se čude i iščuđavaju. A nepristojnost, bahatost, neodgovornost, bezobzirnost, da ne nabrajam dalje, osoba iz gospodarskog i političkog života mnogostruko premašuje bilo kakvu zvonjavu mobitela na satu.
u svakom slučaju raduju me svi ovi postovi nastavnica na forumu, koje se sasvim dobro snalaze i sa djecom i sa mobitelima. Kao sto su mnogi već rekli - mobiteli ne smiju ometati nastavu, dakle u tom su kontekstu zabranjeni. No da li će oni biti ugašeni, stišani, zaključani u ormariću ili što već, su modaliteti koji ovisno o situaciji mogu biti različiti.
a kako će se i profesori pojedinačno nositi sa iznimkama, ostavila bih u njihovoj nadležnosti. Vidim da im jako dobro ide.
Imali smo i mi jednog u OŠ, uvijek u kožnim crnim hlaćama, crni kožnjak, i crni kačket na glavi, Predavao je u nižim razredima, dok smo mi bili u višim. Sjećam se još i danas, zvao se Željko i bio je fora, klinci su ga obožavali. Tako da ne mislim da je to ono što je presudno, pored kvalifikacije, za nazvati nekog kvalitetnim kadrom u školi. Ali maniri, spontane geste, držanje, ton, način govora, izražavanja ipak je, barem bi trebalo biti, a to je ono što se promjenilo.
Osim toga ima kratkih suknji koje djeluju elegantno i one koje djeluju svakako samo ne elegantno i decentno, kao i čarape, cipele, šminka, frizura, isticanje poprsja ili međunožja i slično, tako nešto ne spada ni u urede, ne vidim zašto bi trebalo biti tolerirano u školama među djecom i adolescentima.
Ali i to je valjda dio procesa sve većeg raslojavanja u društvu do kojeg je došlo. Djeca visoke društvene klase u privatnim vrtićima i privatnim školama imaju jedno potpuno drugo ponašanje, čak i način izražavanja, maniri koje u državnim vrtićima moraš lupom tražiti kod djece, pa mi priča teta koja je tamo jedno vrijeme bila kao praktikantica, nije imala sreće da je zadrže, kako se sama nekad osjećala ograničeno u izražvanju pred tom djecom, a ono vrtička dob tek. Način rada je drugačiji od državnih institucija, kadar je posve drugačiji, grupe su upola manje itd.. I mi bi tu, bili, vidjeli, oduševili se i otišli jer nismo to u stanju plačati.
A privatne škole su još skuplje, pa ajde sad ti odvoji dva, tri, četiri soma eura za dvoje klinaca, i to samo za školarinu i tako xx godina, da bi dobili ulaznicu u to društvo. Društvo ovo naše zapadno se promjenilo i to drastično, i mijenja se, ne samo tehnološki. Da sam pripradnik te visoke klase vjerojatno bi mi se te promjene sviđale, ovako mi se nikako ne sviđaju, ovo što čujem kako se radi u školama, koliko su ogromne grupe, kako se kadar u školama nosi sa time, i djeca posebno mali gimanzijalci od 10 godina, ne zvuči niti lijepo niti dobro. Tako da mislim da su mobiteli u ovim našim državnim školama samo vrh ledenjaka.
Šafran, vidi nas dvije ranojutarnje ptice. :heart:
Ovo pišeš o Njemačkoj?
Seni :love: Znaš kako kažu, tko rano rani dvije sreće grabi, iako ja eno pod zadnje grabim samo nešto podočnjake:mrgreen:
Da govorim o Njemačkoj, iako moram samo još spomenuti da nema tih privatnih institucija toliko puno, u određenoj mjeri smo još uvijek svi izmješani, ima u našem vrtiću i jako bogatih i jako siromašnih. Sad na zadnjem sastanku je baš bilo govora kako se nekoj socijalno ugroženoj djeci pomaže, mislim da se baš moja mala sa jednom od tih curica druži, sreli smo se par puta privat, nismo naravno ništa pričali o tome, ali kuži se, ali familija jako fina i drago mi je da se moja druži sa njom jer je curica jako lijepo odgojena, jako obzirna, turkinja inače. Ali primjeti se ipak to grupiranje, a i čuje se po spikama djece, pogotovo ove starije predškolske.
Mislim mješamo se mi svi, tako je sistem napravljen da bi se izbjegla getoizacija, ali mješamo se sve više i više u granicama, postoji ta neka nevidljiva granica koja ti prilično jasno stavlja na znanje gdje je tebi i tvom djetetu mjestu. A i sve da hoćeš ne možeš to financijski pratiti.
Tako da sad tog aspekta mene stvarno ti mobiteli puno manje brinu po državnim školama, jer vidim povečani trend da ovi iz više klase sve više upisuju djecu u privatne institucije jer je kvaliteta u državnim školama zadnje cirka desetljeće jako pala, i nekako po pričanju političara i tome da se zapravo ništa ne poduzima, iako se ima novaca, nekako ispada onako potiho, ne naglas rečeno, da to tako oičigledno društvu odgovara.
Pod mješanjem, mislim prije svega na mješanje kapitala, odnosno granicu gdje se naš kapital srednje klase dijeli sa svima i mješa sa njihovim, a njih kapital se ne mješa sa našim.
Nacionalnost, vjera, porijeklo uopće ne igra vipe neku ulogu što je naravno jedan fenomenalan napredak, ali eto pojavio se drugi problem, raslojavanje drušva prema kapitalu, kao nekad davno prije, jako bogati i jako siromašni, onih između je sve manje.